Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-698/2022-

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. J. iz Z., OIB:…, zastupanog po punomoćniku I. R., odvjetniku iz Z., protiv tuženika B. d.o.o., S. B., OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. H., odvjetniku u Odvjetničkom društvu H. i partneri d.o.o. iz S. B., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu i vraćanja na rad, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Pr-1398/2021-16 od 8. travnja 2022., u sjednici vijeća 9. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Pr-1398/2021-16 od 8. travnja 2022.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška te zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I izreke utvrđeno je da je odluka tuženika od 9. veljače 2021. o redovitom otkazu Ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga nedopuštena i da radni odnos tužitelja kod tuženika na radnom mjestu terenskog komercijaliste nije prestao. Točkom II izreke naloženo je tuženiku vratiti tužitelja na njegovo prijašnje radno mjesto terenskog komercijaliste dok je točkom III izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn.

2. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači, odbijanjem tužbenog zahtjeva te obveže tužitelja na naknadu parničnog troška uvećanog za žalbeni trošak ili podredno da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Tužitelj je odgovorio na žalbu tuženika sve žalbene navode smatra neosnovanima, te predlaže da se žalba odbije i presuda suda prvog stupnja potvrdi uz naknadu troška odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba postupka.

6. Tuženik u žalbi neosnovano ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a, jer suprotno proizlazi iz obrazloženja presude budući da je prvostupanjski sud sve izvedene dokaze ocijenio u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a. Nadalje nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer suprotno žalbenim navodima presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama koje su u skladu sa stanjem u spisu i rezultat pravilne ocjene svih izvedenih dokaza, razlozi presude su jasni, te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

7. Nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud izveo sve predložene dokaze te je sve odlučne činjenice pravilno i potpuno utvrdio, a isto tako nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava jer je i prema shvaćanju ovog suda tužbeni zahtjev pravilno prihvaćen kao osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da tuženikova odluka od 9. veljače 2021. kojom je tužitelju otkazan Ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga, nedopuštena, da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, za vraćanje na rad na radno mjesto terenskog komercijaliste.

9. U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 3. rujna 2018. na radnom mjestu terenskog komercijaliste,

- da je osporenu odluku tužitelj primio 10. veljače 2021., da je 12. veljače 2021. podnio tuženiku zahtjev za zaštitu prava koji je tuženik zaprimio 15. veljače 2021. te se o istome nije očitovao, te da je tužitelj pravovremeno 9. ožujka 2021. podnio predmetnu tužbu sve u smislu odredi čl. 133. st. 1. i 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17 i 98/19 – dalje: ZR),

- da tuženik u odluci o otkazu navodi da je s obzirom na činjenicu proglašenja epidemije uzrokovane virusom Covid 19 u RH i pandemije u svijetu te posljedica koje je proglašenje imalo na poslovne djelatnosti tuženika i posljedično njegove poslovne rezultate prestala potreba za obavljanjem poslova koje je obavljao tužitelj zbog čega da tuženik Ugovor o radu otkazuje poslovno uvjetovanim otkazom u smislu odredbe čl. 115. st. 1. al. 1. ZR-a, da tuženik navodi da je prilikom odlučivanja o otkazu vodio računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika,

- da tužitelj, obrazlažući razloge nedopuštenosti otkaza navodi da tuženik opravdanih razloga za otkaz zbog poslovno uvjetovanih razloga nije imao, uz obrazloženje da je tuženik u pandemijskoj 2020. pozitivno poslovao, da je stvarni razlog otkazivanja Ugovora o radu okolnost da je između tužitelja i zz tuženika na sastanku 22. siječnja 2021. došlo do verbalnog sukoba, da iz odluke o otkazu nije razvidno je li njegovo radno mjesto ukinuto ili je tužitelj između ostalih radnika zaposlenih na istom radnom mjestu jedini dobio otkaz, ističući da je najstariji zaposlenik tuženika te da tuženik prilikom otkazivanja nije vodio računa o odredbi čl. 115. st. 2. ZR-a odnosno o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete tužitelja.

10. Ocjenom izvedenih dokaza odnosno uvidom u email poruku zz tuženika od 28. siječnja 2021. utvrdio je da direktor tuženika u istoj navodi: " s obzirom na događaje od 22. siječnja 2021. koji su se dogodili u našim prostorima na sastanku koordinacije smatramo da nastavak poslovne suradnje više nije moguć" te isto tako da je tuženik prije donošenja sporne odluke tužitelju ponudio tri sporazuma o prestanku radnog odnosa i to 1. veljače 2021., 2. veljače 2021. i 8. veljače 2021., koje tužitelj nije prihvatio.

11. U odnosu na sporno pitanje je li tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz zbog gospodarskih ili organizacijskih razloga, sud je uvidom u odluku o otkazu utvrdio da tuženik u obrazloženju odluke nije uopće naveo kako je proglašenje epidemije Covid 19 i njene posljedice djelovali na poslovanje tuženika te zaključio da je tuženik u odluci o otkazu bio dužan ove podatke navesti.

12. Dalje je uvidom u dokumentaciju u spisu o poslovanju tuženika utvrdio da je tuženik u 2019. ostvario oporezivu dobit od 1.699.972,23 kn a u 2020. 1.507.924,57 kn te 1.021.507,13 kn državnih potpora u slučaju posebnih okolnosti izazvanih pandemijom Covida 19 (prijava poreza na dobit za 2019. i 2020.). Dalje je utvrdio da godišnji financijski izvještaji poduzetnika potvrđuju da je tuženik u 2018. ostvario dobit u iznosu od 1.534.581,00 kn u 2019. od 1.465.388,00 kn a u 2020. od 2.320.360,00 kn, koje podatke potvrđuje i pregled poslovanja tuženika za razdoblje od 2016. -2020. kao i da je prosječna plaća po zaposleniku u 2019. iznosila 3.749,00 kn a u 2020. 3.874,00 kn te da je s obzirom na to 2020. došlo do povećanja prosječne plaće po zaposleniku u iznosu od 125,00 kn. Nadalje je uvidom u račun dobiti i gubitaka (RDG) utvrdio da je tuženik u mjesecu siječnju 2020. ostvario promet u iznosu od 1.590.528,73 kn i dobit u iznosu od 108.856,26 kn a u mjesecu siječnju 2021. ostvario promet u iznosu od 1.456.606,22 kn i gubitak u poslovanju u iznosu od 42.913,02 kn dok da je u mjesecu veljači 2020. ostvaren promet u iznosu od 2.216.942,77 kn i dobit u iznosu od 347.291,31 kn a u veljači 2021. je ostvaren promet u iznosu od 2.066.512,69 kn i dobit u iznosu od 307.591,37 kn, te je zaključio da navodi tuženika da je poslovao s gubitkom nisu točni, slijedom čega da tuženik nije dokazao postojanje opravdanog gospodarskog razloga za otkazivanje Ugovora o radu.

13. Dalje je zaključio da tuženik u odluci o otkazu ne navodi da je tužiteljevo radno mjesto ukinuto, već da je ovu okolnost zz tuženika naveo u stranačkom iskazu, navodeći da je u vremenu prije otkazivanja tuženika imao četiri poslovne regije, Središnju Hrvatsku gdje je posao komercijaliste obavljao tužitelj, Istočnu Hrvatsku gdje je posao komercijaliste obavljao M. H., Rijeka, Istra, Kvarner gdje je poslove obavljao D. P. te Dalmaciju gdje je poslove obavljao I. B., da tuženik tvrdi da je regiju Središnju Hrvatsku ukinuo a time i radno mjesto tuženika, te istu pripojio regiji Slavonija i Baranja (Istočna Hrvatska) i regiji Rijeka.

14. Sud je zaključio da tuženik tužiteljevo radno mjesto nije ukinuo već da je teritorij svog poslovanja sa četiri smanjio na tri regije na način da je regiju Središnja Hrvatska podijelio na pola i jedan dio pripojio regiji Istočna Hrvatska a drugi regiji Rijeka. Dalje je zaključio obzirom da je tuženik prije otkazivanja zapošljavao 72 radnika, da je u skladu s odredbom čl. 115. st. 2. ZR-a bio dužan voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika, odnosno da je tuženik trebao izvršiti uspoređivanje tužitelja i ostalih radnika tuženika zaposlenih na radnom mjestu terenskog komercijaliste u ostalim regijama, pri čemu da tuženik nije mogao izbjeći primjenu socijalnih kriterija iz odredbe čl. 115. st. 2. ZR- a. Na temelju stranačkog iskaza zz tuženika ocijenio je da tuženik socijalne kriterije uopće nije imao u vidu niti je proveo uspoređivanje temeljem tih kriterija između tužitelja i ostalih radnika te je i s obzirom na to zaključio da je odluka o otkazu nezakonita i nedopuštena.

15. Zbog tih razloga je tužbeni zahtjev prihvatio, dok je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a i Tbr. 7. t. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 – dalje: Tarifa).

16. Tuženik u žalbi osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da nije dokazao postojanje opravdanog razloga za poslovno uvjetovani otkaz zbog gospodarskih razloga te navodi da je u razdoblju 2020. koja je prethodila otkazivanju poslovao s gubitkom, slijedom čega da je odluka o otkazu utemeljena.

17. Opisani žalbeni navodi tuženika nisu osnovani, jer je prvostupanjski sud ocjenom sve priložene knjigovodstvene dokumentacije pravilno zaključio da tuženik u 2020. nije imao gubitaka u poslovanju zbog okolnosti izazvanih pandemijom virusa Covid 19 budući da je sud pravilno uvidom u prijavu poreza na dobit za razdoblje 2019. i 2020. utvrdio da je tuženik u 2019. ostvario dobit u iznosu od 1.618.385,12 kn a u 2020. u iznosu od 2.456.073,07 kn, dakle veću dobit u 2020. nego u 2019. Sud je pravilno utvrdio da je tuženik u 2020. koristio 1.021.507.13 kn državnih potpora za očuvanje radnih mjesta zbog posljedica na gospodarstvo izazvanih Corona krizom te navedeni iznos nije uzeo u obzir prilikom obračuna porezne osnovice jer se na njega ne plaća porez na dobit zbog čega je porezna osnovica u 2020. manja od porezne osnovice u 2020., iz čega proizlazi da je tuženik, koristeći Vladine potpore u 2020. poslovao bez gubitka sa dobiti, čak i bez državnih potpora.

18. Prema shvaćanju ovog suda organizacijski razlozi-podjela regije Središnje Hrvatske na dva dijela i pripajanje jednog dijela regiji Istočne Hrvatske, a drugog dijela regiji Rijeka nije posljedica gospodarskih razloga budući je pravilno utvrđeno da tuženik u 2020., u vremenu prije otkazivanja nije ostvario negativne poslovne rezultate. Međutim bez obzira na to, prema shvaćanju ovog suda autonomno je pravo tuženika kao poslodavca da poduzimanjem odgovarajućih organizacijskih mjera poboljša svoje poslovne rezultate, pa je stoga tuženik mogao svoje poslovanje u dotadašnje četiri regije, organizirati u tri regije, na način da je regiju Središnja Hrvatska podijelio na dva dijela i jedan dio pripojio regiji Istočna Hrvatska a drugi dio Regiji Rijeka. Ovime, prema shvaćanju ovog suda radno mjesto tužitelja, terenskog komercijaliste koji je bio zadužen za regiju Središnja Hrvatska nije ukinuto, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud, pri čemu se ukazuje da tuženik u obrazloženju odluke o otkazu, ukidanje tužiteljevog radnog mjesta uopće nije spomenu, kao i okolnost da je izvršio reorganizaciju svog poslovanja, smanjenjem broja regija sa četiri na tri regije i na način kako je to naprijed opisano.

19. Ako se prihvati da je tuženik imao opravdan organizacijski razlog, tada je u opisanim okolnostima prije otkazivanja Ugovora o radu trebao provesti uspoređivanje između svih terenskih komercijalista (ukupno troje) s tužiteljem. Pritom tuženik nije mogao izbjeći primjenu socijalnih kriterija iz odredbe čl. 115. st. 2. ZR-a (trajanje radnog odnosa, starost i obveza uzdržavanja) svakog pojedinog radnika i u odnosu na to ocijeniti koji od radnika ima prednost. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da tuženik prije otkazivanja postupak uspoređivanja radnika – terenskih komercijalista nije uopće proveo. Po shvaćanju ovog suda, tuženik je prilikom uspoređivanja mogao dati prednost nekom drugom kriteriju, primjerice uspješnosti na poslu, međutim, primjenu socijalnih kriterija iz odredbe čl. 115. st. 2. ZR-a nije mogao izbjeći. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tužitelj ostvarivao dobre poslovne rezultate i da je bio uspješan u obavljanju poslova svog radnog mjesta, pa slijedom svega navedenog, ako se eventualno i prihvati da je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za poslovno uvjetovani otkaz zbog gospodarskih i organizacijskih razloga, osporena odluka je nezakonita jer nije donesena u zakonito provedenom postupku (čl. 115. st. 2. ZR-).

20. Zbog toga, žalbeni navodi tuženika o pogrešnoj primjeni materijalnog prava nisu osnovani.

21. Zbog toga je žalbu tuženika trebalo odbiti kao neosnovanu te primjenom odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude, dok tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer je ocijenjeno da isti nije bio potreban za vođenje parnice.

U Rijeci 9. lipnja 2022.

Predsjednica vijeća

Dubravka Butković Brljačić