Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž R-613/2022-3

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca Vedrane Perkušić predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i mr.sc. Ivana Tironija člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. D. iz G., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku S. P., odvjetniku u Z., protiv tuženika F. G. S. d.o.o., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici M. L. K., odvjetnici iz Odvjetničkog društva Š. i P. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na posao, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 4 Pr-558/2020-29 od 15. prosinca 2021., u sjednici održanoj 9. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 4 Pr-558/2020-29 od 15. prosinca 2021.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja te je utvrđeno da izvanredni otkaz ugovora o radu od 11. rujna 2019. nije dopušten (točka I. izreke).Istom presudom naloženo je tuženiku da tužitelja vrati na rad na poslove manipulant-zaštitar u Odjelu distribucije vrijednosnih pošiljki Podružnice Gospić (točka II. izreke). Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u istoj presudi naloženo je tuženiku da naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna u roku od 15 dana (točka III. izreke), dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u cijelosti (točka IV. izreke).

2. Protiv te presude žali se tuženik pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19. – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se predmetna presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2. Žalba nije osnovana.

3. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

3.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tuženik jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

3.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tuženika pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje.

4. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je nedopuštena odluka tuženika kojom mu je izvanredno otkazao ugovor o radu i zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku da ga vrati na rad.

5. Među strankama nije sporno da je odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 11. rujna 2019. tužitelju otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme koji je sklopio s tuženikom 27. prosinca 2016., i da je tužitelj podnio tuženiku zahtjev za zaštitu prava protiv navedene odluke, a u odnosu na koji je tuženik odgovorio da nije osnovan, kao što nije sporno da je tužitelj pravodobno zatražio sudsku zaštitu svojih prava.

5.1. Nije sporno ni to da je tuženik otkaz ugovora o radu tužitelju donio pozivom na odredbu članka 116. stavku 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17. i 98/19. – u daljnjem tekstu: ZR), odnosno da se radi o izvanrednom otkazu.

6. Prvostupanjski sud nakon provedenog postupka utvrdio je sljedeće odlučno činjenično stanje:

- da iz odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu proizlazi kako se tužitelju ugovor o radu otkazuje zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, a zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa nije moguć; da je 6. svibnja 2019. tužitelj za vrijeme radnog vremena bio sudionik u prometnoj nesreći; da je na mjesto nesreće došla prometna policija i hitna pomoć; da je prilikom obavljanja očevida tužitelj zatražio liječničku pomoć,

- da je 7. svibnja 2019. tužitelj bio na pregledu na kojem mu je preporučeno nošenje Schanzovog ovratnika i strogo mirovanje; da tuženik ima saznanja da tužitelj ne miruje u vlastitom domu,

- da funkcionira samostalno bez uočljivih ortopedskih pomagala ili pomoći drugih osoba; da upravlja osobnim vozilom; da se kreće se po gradu Gospiću i ide u ugostiteljske objekte te da je zloupotrijebio institut bolovanja,

- da iz očitovanja Nezavisnog sindikata od 10. rujna 2019., proizlazi kako se protivio odluci o otkazu, a iz čega proizlazi da je tuženik prije donošenja odluke o otkazu postupio sukladno odredbi članka 150. stavka 1. ZR-a, i o namjeravanoj odluci o otkazu savjetovao se sa sindikatom,

- da tuženik smatra kako je u konkretnom slučaju odnos povjerenja između njega i tužitelja trajno narušen, pa da sukladno odredbi članka 119. stavku 2. ZR-a nije bilo opravdano od njega očekivati da tužitelju omogući iznošenje obrane,

- da je odluka o otkazu donesena u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji,

- da je tužitelj u prometnoj nesreći pretrpio trzajnu ozljedu vratne kralježnice nakon čega se od 7. svibnja 2019. pa do donošenja odluke o otkazu nalazio na bolovanju,

- da iz hitnog nalaza Opće bolnice Gospić od 7. svibnja 2019. proizlazi kako su tužitelju preporučeni meki schanzov ovratnik, analgetici i strogo mirovanje,

- da iz izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad proizlazi kako je tužitelj u razdoblju od 7. svibnja 2019. do 31. kolovoza 2019. bio nesposoban za rad,

- da iz dopisa Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (u daljnjem tekstu: HZZO-a) od 26. rujna 2019. proizlazi kako su korištenje i vođenje privremene nesposobnosti za rad tužitelja u skladu sa odredbama zakona, odnosno da je privremena nesposobnost za rad tužitelja na dan kontrole 25. rujna 2019. opravdana,

- da je privremena nesposobnost za rad tužitelja bila medicinski opravdana proizlazi i iz stručno-medicinske ocjene privremene nesposobnosti za rad osiguranika od 25. rujna 2019,

- da iz izvješća E. C. d.o.o. za detektivske usluge od 26. kolovoza 2019. koje je sastavljeno na temelju ugovora o pružanju detektivskih usluga, proizlazi kako su poduzete mjere i radnje radi prikupljanja informacija i obavijesti o dnevnim aktivnostima tužitelja za vrijeme dok se nalazio na bolovanju;+

- da je tijekom mjeseca kolovoza 2019. izvršena višednevna opservacija adrese stanovanja tužitelja i to 16., 17., 20. i 22. kolovoza 2019.; da je prikazana fotografija tužitelja kako sjedi u ugostiteljskom obrtu; da je 22. kolovoza 2019. tužitelj uočen pri odlasku s mjesta stanovanja kada se automobilom odvezao do šireg centra grada Gospića te potom otišao do kioska Tiska, a nakon toga odlazi do ugostiteljskog objekta gdje se zadržao oko sat vremena, te potom iz ugostiteljskog objekta odlazi na mjesto stanovanja, a opservacija je prekinuta; da je vidljivo kako tužitelj funkcionira samostalno, bez uočljivih ortopedskih pomagala ili pomoći drugih osoba te da upravlja osobnim vozilom i da nije zabilježen niti jedan odlazak do zdravstvenih ustanova bilo kakvog tipa tih dana,

- da iz iskaza svjedokinje M. M., liječnice obiteljske medicine tužitelja, proizlazi kako je tužitelj imao sudar u kojem je pretrpio trzajnu ozljedu vrata s istegnućem i pomakom kralježaka cervikalne i torakalne kralježnice; da je povodom tog događaja tužitelju otvorila bolovanje 7. svibnja 2019. na kojem je bio do 21. listopada 2019.; da se tužitelj žalio da ga boli vratna kralježnica, zbog čega ga je u više navrata upućivala kirurgu radi utvrđenja možebitnog oštećenja živaca ili kralješaka; da mu je kirurg preporučio nošenje Schanzovog ovratnika, mirovanje i analgetike; da se žalio na bol u vratnoj kralježnici i trnce u rukama pa ga je kirurg uputio na pregled kod neurologa koji je preporučio i EMNG pretragu, koju pretragu tužitelj nije obavio, jer mu se stanje poboljšalo i prestali su mu trnci u rukama; da je fizikalnu terapiju obavio deset puta; da uobičajeno trajanje bolovanja za trzajnu povredu vratne kralježnice ovisi o simptomatologiji pacijenta; da je tužitelja pokušala vratiti na posao, ali da on zbog svojih smetnji nije bio sposoban, govorio je da ga boli glava, da ima trnce u rukama, da nema sposobnost u rukama za vožnju; da se to stanje s vremenom poboljšalo; da pacijentu kojem je preporučeno strogo mirovanje kao u ovom slučaju nije preporučljivo samostalno voziti osobni automobil, niti bi s obzirom na situaciju s njegovim rukama i predloženim mirovanjem smio pucati iz puške. i da smatra kako je njezina ocjena o bolovanju tužitelja bila osnovana jer nije mogla bolesnog čovjeka poslati na cestu da vozi kombi i sleti negdje s ceste,

- da iz tužiteljevog iskaza proizlazi kako se uputa o nošenju schanzovog ovratnika i strogog mirovanja uglavnom pridržavao; da za vrijeme trajanja bolovanja nije cijepao drva, niti je obavljao teže fizičke poslove; da je vozio osobni automobil; da je tijekom bolovanja nosio Schanzov ovratnik, ali da je isti nekad, po preporuci liječnika i skidao zbog vratnih žila,

- da iz iskaza svjedokinje S. D., direktorice strateške poslovne jedinice Gotovinske operacije, proizlazi kako je krajem lipnja ili početkom srpnja 2019. bila u obilasku poslovnice u Gospiću,

- da su joj tom prilikom radnici rekli da će tuženik morati zaposliti nekog za rad u popodnevnoj smjeni, kako bi se moglo raditi na narudžbama, na što je odgovorila da to nije opravdano, a osim toga da se tužitelj i još jedan radnik trebaju vratiti,

- da joj je potom od strane radnika rečeno da njih zapravo ne boli i da oni obavljaju nekakve privatne poslove,

- da su je nakon nekog vremena uputili da pogleda filmić na YouTube-u koji je stavljen 13. srpnja 2019., a ona ga je pogledala 14. srpnja 2019. i utvrdila da tužitelj s još nekim ljudima cijepa nekakve trupce i drva, a o svemu je obavijestila ljudske resurse i nadređenog direktora.

7. S obzirom na navedeno, prvostupanjski sud utvrdio je da je tužitelj 6. svibnja 2019. doživio prometnu nesreću u kojoj je zadobio trzajnu povredu vrata s istegnućem i pomakom kralježaka cervikalne i torakalne kralježnice, zbog koje se ozljede od 7. svibnja 2019. do 31. kolovoza 2019. nalazio na bolovanju, s time što je utvrdio i da je za vrijeme bolovanja nosio Schanzov ovratnik, a kojeg je povremeno skidao zbog vratnih žila. Isto tako, prvostupanjski sud utvrdio je kako je tužitelj za vrijeme bolovanja sjedio u ugostiteljskom obrtu i vozio osobni automobil, ali da nije obavljao teže fizičke poslove, pri čemu je zaključio da u opisanom postupanju tužitelja ne nalazi zlouporabu bolovanja.

7.1. Nadalje je prvostupanjski sud smatrao kako tužitelj u pogledu liječenja nije postupao protivno uputama liječnika, a što proizlazi i iz iskaza svjedokinje M. M., njegove obiteljske liječnice, dok je u odnosu na preporuke liječnika na nošenje mekog Schanzovog ovratnika, korištenje analgetika i strogog mirovanja, naveo da ta preporuka datira od 7. svibnja 2019. i da se ista po logici stvari ne može jednako tretirati dan nakon ozljeđivanja i tri mjeseca nakon ozljeđivanja kada je tuženik vršio opservaciju od strane društva za detektivske usluge jer da se nošenje mekog Schanzovog ovratnika, strogo mirovanje i korištenja analgetika kod predmetne ozljede protekom vremena smanjuje, pa taj sud u sjedenju tužitelja u ugostiteljskom obrtu bez Schanzovog ovratnika tri mjeseca nakon ozljeđivanja ne nalazi elemenata zlouporabe bolovanja, kao ni u samostalnom upravljanju osobnim vozilom, pritom navodeći da je tuženik trebao dokazati da je samostalno upravljanje vozila od strane tužitelja prolongiralo njegovo bolovanje, a što isti nije učinio.

7.2. Budući da je prvostupanjski sud imao u vidu da tuženik nije dokazao da je tužitelj zloupotrijebio bolovanje i da je bolovanje tužitelja bilo opravdano, te kako je utvrdio da se u konkretnom slučaju nije radilo o osobito teškoj povredi i da tuženik nije dokazao osobito važnu činjenicu zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju stranaka, nastavak radnog odnosa tužitelja kod njega nije moguć, to je taj sud zaključio da tuženik nije imao opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju, zbog čega je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja primjenjujući odredbu članka 124. stavka 1. ZR-a.

8. Navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud, s time što ni žalbenim navodima tuženika nisu dovedeni u sumnju.

9. Prema odredbi članka 116. stavku 1. ZR-a, poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

10. U konkretnom slučaju pravilno je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza zaključio da tuženik nije dokazao da je tužitelj zloupotrijebio bolovanje kako mu se stavlja na teret odlukom o otkazu, time što nije nosio Schanzov ovratnik, što je posjećivao ugostiteljske objekte i što je upravljao osobnim vozilom za vrijeme bolovanja, a dok je bio promatran od društva za detektivske usluge, koje je s tim društvom ugovorio tuženik. Naime, prema pravilnom utvrđenju toga suda tužitelj je bio opravdano na bolovanju kroz razdoblje bolovanja od 7. svibnja 2019. do 31. kolovoza 2019., jer to proizlazi iz iskaza svjedokinje M. M., liječnice obiteljske medicine tužitelja, koju je prvostupanjski sud saslušao opširno i detaljno i koja je kao tužiteljeva liječnica imala neposredna saznanja o njegovom zdravstvenom stanju kroz cijelo razdoblje na kojem se nalazio na bolovanju, a uzrokovanom povredama nakon doživljene prometne nesreće. Da je tužiteljevo bolovanje bilo opravdano i da ga tužitelj nije zloupotrijebio proizlazi i iz dopisa HZZO-a u kojem se navodi da su korištenje i vođenje privremene nesposobnosti za rad tužitelja u skladu sa odredbama zakona, odnosno da je privremena nesposobnost za rad tužitelja na dan kontrole 25. rujna 2019. opravdana, a što također, proizlazi i iz stručno-medicinske ocjene privremene nesposobnosti za rad osiguranika.

10.1. Kako je prvostupanjski sud nedvojbeno utvrdio da tužitelj u razdoblju od 7. svibnja 2019. do donošenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 11. rujna 2019. nije zloupotrijebio institut bolovanja, time što nije mirovao u vlastitom domu i time što je samostalno funkcionirao bez uočljivih ortopedskih pomagala ili pomoći drugih osoba, kao i time što je upravljao osobnim vozilom, krećući se po gradu Gospiću i odlazeći u ugostiteljske objekte, kako se to navodi u odluci o otkazu, to i ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da navedenim postupanjem nije izvršio povredu obveze iz radnog odnosa koja mu se stavlja na teret i da tuženik u ovom slučaju nije imao opravdan razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu tužitelju na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZR-a.

10.2. Stoga, na pravilnost pobijane odluke ne utječe ni žalbeni navodi tuženika u kojima se poziva na dio iskaza svjedokinje M. M., liječnice obiteljske medicine tužitelja, kao i izvješće E. C. d.o.o. za detektivske usluge od 26. kolovoza 2019., kada je prvostupanjski sud sve izvedene dokaza, pa tako i iskaz naznačene liječnice i izvješće naznačenog društva pravilno sa svim ostalim izvedenim dokazima cijenio i na temelju istih pravilno zaključio da tuženik nije dokazao da je tužitelj zloupotrijebio institut bolovanja i da je njegovo bolovanje bilo opravdano kroz cijelo razdoblje na kojem se od doživljene prometne nesreće nalazio. Sama činjenica što tužitelj nije mirovao kod kuće, što se kretao bez Shanzovog ovratnika, što je posjećivao ugostiteljske objekte i što je upravljao osobnim vozilom za vrijeme bolovanja, ne znači i da je kršio obveze iz radnog odnosa, ovo tim više, što bolest, odnosno doživljena ozljeda zbog koje se tužitelj nalazio na bolovanju, nije takve prirode da bi bio vezan za vlastiti dom i nakon tri mjeseca od prometne nesreće.

10.3. Neosnovano je tuženikovo osporavanje i navoda prvostupanjskog suda, a u odnosu na preporuke liječnika (na nošenje mekog Schanzovog ovratnika, korištenje analgetika i strogog mirovanja), da ta preporuka datira od 7. svibnja 2019. i da se ista prema općim pravilima iskustva i po logici stvari ne može jednako tretirati na dan nakon ozljeđivanja i tri mjeseca nakon ozljeđivanja kada je tuženik vršio opservaciju, iz razloga što je pravilno sud zaključio da se u ovom slučaju kod doživljene trzajne ozljede tužiteljeve vratne kralježnice potreba za nošenjem Schanzovog ovratnika, mirovanjem i korištenjem analgetika protekom vremena smanjila. Stoga, nema potrebe dokazivati činjenice koje su općepoznate na temelju odredbe članka 221. stavka 4. ZPP-a, a opće poznata je okolnost da se u većini slučajeva nakon proteka određenog razdoblja zdravstveno stanje uzrokovano trzajnom povredom vrata poboljšava, a o čemu je bila riječ u ovom slučaju (što proizlazi iz iskaza tužiteljeve liječnice), pa neosnovano tuženik tvrdi da je taj zaključak mogao dati samo vještak medicinske struke.

10.3. Ni ostali žalbeni navodi ne utječu na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, jer su sadržajno činjenični prigovori koji se sastoje od iznošenja vlastitih zaključaka, a suprotnih pravilnim utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskog suda.

11. Pravilna je i odluka o troškovima postupka jer se temelji na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a, pa je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je naložio tuženiku da naknadi troškove postupka tužitelju u visini određenoj Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.), kao što je pravilno postupio i da kada je odbio zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi troškove postupka iz razloga što se nisu ispunili uvjeti iz odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a, da bi se tuženiku priznali traženi troškovi postupka.

11.1. S obzirom na izneseno, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP- a, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u točki I. izreke, ove odluke.

12. Tuženiku ne pripadaju troškovi žalbenog postupka jer nije uspio sa svojom žalbom, zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke, ove odluke.

U Splitu 9. lipnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić, v. r.