REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

Poslovni broj: Pn-406/2020-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda M. P., kao sucu pojedincu,

u pravnoj stvari tužitelja A. J. iz S., P. 13, OIB: …, zastupana po punomoćniku M. D., odvjetniku u S., protiv

tuženika A. osiguranje d.d. Z., P. S., V. 54, OIB: … zastupan po I. K., odvjetniku iz O. G. i partneri, radi naknade

štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 19. travnja 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, objavljene dana 9. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se tužbeni zahtjev koji glasi:

I. Dužan je tuženik isplatiti tužiteljici na ime preostale naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje ukupan iznos od 33.520,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po čl. 29. ZOO tekućom od dana podnošenja zahtjeva 20. veljače 2020. pa do isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju iznos od 1.080,00 kn na ime preostale naknade štete za tuđu njegu i pomoć, sa zakonskom zateznom kamatom po čl. 29. ZOO tekućom od dana podnošenja zahtjeva 20. veljače 2020. pa do isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljici iznos od 1.000,00 kn za troškove prijevoza za odlazak na terapije, te 1.000,00 kn za uništenu odjeću i obuću, sve sa zakonskom zateznom kamatom po čl. 29. ZOO od dana podnošenja zahtjeva pa do isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

IV. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 7.009,10 kn sa zakonskom zateznom kamatom po čl. 29. ZOO tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

I. Dužan je tuženik isplatiti tužiteljici na ime preostale naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje ukupan iznos od 18.980,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po čl. 29. ZOO tekućom od dana podnošenja zahtjeva 20. veljače 2020. pa do isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju iznos od 3.400,00 kn na ime preostale naknade štete za tuđu njegu i pomoć, sa zakonskom zateznom kamatom po čl. 29. ZOO tekućom od dana podnošenja zahtjeva 20. veljače 2020. pa do isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Pred ovim sudom je zaprimljena tužba tužiteljice u kojoj se navodi da se 17. listopada 2018. oko 12 sati u S., na kolniku S. ulice nasuprot kbr. ..ogodila

prometna nezgoda koju je prouzročio D. G. upravljajući vozilom marke

„O.“ registarske oznake S. …-B osigurano od autoodgovornosti kod tuženika, a

u kojoj je nezgodi nastradala A. J. u svojstvu suvozačice na motociklu

marke „P.“ registarske oznake S. …-H., kojim je upravljao S. J..

Tužiteljica da je pritom zadobila teške tjelesne ozljede i to prijelom lijeve tibijalne kosti lijeve potkoljenice i prijelom lijeve fibularne kosti lijeve potkoljenice. Operacijom da joj je odmah ugrađen titanski čavao s dva vijka u goljeničnu kost te je 8 dana zadržana u bolnici, a potom da se mogla kretati samo nužno uz pomoć štaka 2 mjeseca. Nakon napravljenih nekoliko ciklusa fizikalne terapije, lijevi nožni zglob je i dalje jako bolan i otečen, a ona se bolno i teško oslanja na lijevu noga, dok vidno šepa čim mora jače i duže opteretiti lijevu nogu. Tužiteljica da nakon što je uvidjela da je stanje trajno, kao i da će joj metal ostati u nozi, a koji da joj smeta i dodatno boli, potražila je pomoć psihijatra zbog frustracije koja joj je trajno promijenila kvalitetu života, dok joj je psihijatar dijagnosticirao posttraumatski anksiozni poremećaj. Zaključno tvrdi da zbog svog nastalog hendikepa ne može voditi potrebnu brigu o svojoj obitelji niti može obavljati posao komercijalista što joj je zanimanje, kao niti provoditi slobodne aktivnosti te da obzirom da u dobi od 32 godine pri dužim relacijama ozbiljno šepa, a što stvara vrlo ozbiljne frustracije i traume zbog velikog i neusporedivog gubljenja kvalitete života kakvu je imala prije prometne nesreće, stoga predlaže da sud usvoji tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje pasivnu legitimaciju i osnovu odgovornosti za štetu te ističe da je tužitelju već isplaćen iznos od 20.000,00 kn. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva i po osnovi naknade neimovinske i imovinske štete jer da je ista postavljena značajno iznad uobičajenih kriterija sudske prakse. U odnosu na imovinsku štetu tuženik ističe da tužitelju nije bila potrebna tuđa njega i pomoć u trajanju koji bi opravdao dosudu daljnjeg iznosa, a također osporava potraživanje troškova prijevoza jer tužitelj apsolutno ničim ne dokazuje navodne troškove. Tuženik također osporava potraživanje tužitelja koje se odnosi na imovinsku štetu zbog uništenja stvari jer da iz službenih isprava ne proizlazi postojanje takve štete, a pritom osporava i zatraženi početak tijeka zateznih kamata i u odnosu na potraživanje neimovinske i imovinske štete.

3. Na ročištu od 7. ožujka 2022. izveden je dokaz usmenog vještačenja po vještakinji specijalistu ortopedije dr. D. T. koja je iskazala da je nakon operacije započela fizikalna terapija na odjelu te da je pacijentica hodala s popazušnim štakama i da je otpuštena kući 24. listopada 2018. s preporukom neoslanjanja na nogu. Redovito da je odlazila na kontrole kod traumatologa, a zatim da joj je na pregledu kod ortopeda od 2. ožujka 2019. preporučeno da može hodati s punim opterećenjem. Iz snimki nakon ozljede te nakon operacije vještakinja iznosi da je operacija u potpunosti uspjela, a iz preslika osobnog zdravstvenog kartona od 2013. nije vidjela da se tužiteljica ikad tužila ili imala sličnu ozljedu kao u štetnom događaju. Vidjela na rendgenskoj snimci, ali i u sudnici lijevu potkoljenicu tužiteljice te opipala izbočenje u pregledu donje trećine potkoljenice na mjestu prijeloma jer isti nije idealno reponiran pa se vidi grba s prednje strane. Mišljenja je da je tužiteljica zadobila štetne ozljede koje su ostavile umanjenje aktivnosti u iznosu od 10% što znači da će ulagati pojačane napore kod dužeg hodanja,

penjanja te hodanja po neravnom terenu. Iskazuje da je tužiteljica bolove jakog intenziteta trpila 2 dana, srednje 8 dana i slabog intenziteta 6 tjedana, a da je naruženost lakšeg stupnja zbog postoperacijskih ožiljaka koji se vide na snimkama i opisane grbe u predjelu donje trećine potkoljenice. Tuđa njega i pomoć da je bila potrebna kad je tužiteljica došla kući te dok je šetala na štakama za obavljanje osobne higijene, a trajala je 2 mjeseca 2 sata dnevno i 2 mjeseca 1 sat dnevno. Tvrdi da u 10% umanjenja aktivnosti spada i umor i bolovi nakon navedenih radnji, a isto tako i nakon dužeg hodanja zbog tih bolova može povremeno i zašepati. Na poseban upit vještakinja je iskazala da je stavljena titanska šipka od neutralnog materijala pa ne izaziva velike tegobe, a ograničena pokretljivost susjednog zgloba je lakšeg stupnja i ulazi u 10% te iz razloga jer se ne radi o zglobnom prijelomu postotci za tako malo ograničenost se ne uzimaju pojedinačno. Po kliničkom pregledu potkoljenice u uvjetima sudnice vidjela je da je lijeva potkoljenica otečenija od desne i u profilu kada tužiteljica zakorači se vidi navedena kvrga te bi tako naruženje bilo između lakog i srednjeg stupnja i vidljivo u ljetnom periodu pri nošenju suknje i kod kupanja dok u zimskom periodu pri nošenju hlača naruženje se ne vidi.

4. Na ročištu od 7. ožujka 2022. izveden je dokaz usmenog vještačenja po sudskoj vještakinji, specijalistu psihijatrije dr. S. B., koja iskazuje da pregledom medicinske dokumentacije, kao i računalni ispis zdravstvenog kartona tužiteljice u kojem ne nalazi da je imala problema s naslova psihijatrije prije predmetnog štetnog događaja. Mišljenja je da je u trenutku ozljeđivanja doživjela primarni strah jakog intenziteta u trajanju 2 minute, a da je potom trpjela strah jakog intenziteta 5-6 dana, strah srednjeg intenziteta u trajanju 10 dana te strah blažeg intenziteta u različitim vremenskim intervalima u trajanju od 6 do 8 tjedana dok trajnih posljedica straha nema. Iskazuje da su navedeni psihološki simptomi izazvali kod tužiteljice povredu duševnog integriteta lakšeg stupnja privremenog karaktera, dok je doživjela povredu duševnog integriteta kada se radi o estetskom naruženju od lakog do srednjeg stupnja, a koje je vidljivo kad je noga obnažena. Vještakinja ističe da privremeno trajanje kod tužiteljice povrede duševnog integriteta lakšeg stupnja je u trajanju od 6 do 8 tjedana, dok da u slučaju kad tužiteljica duže hoda javlja se šepanje na povrijeđenu nogu te je mišljenja da u tom dijelu postoji funkcionalno naruženje lakšeg stupnja za vrijeme šepanja, a vidljivo je trećim osobama.

5. Na ročištu od 19. travnja 2022. izveden je dokaz saslušanja tužiteljice koja iskazuje da je prilikom prometne nesreće ostala bez jedne patike, a prilikom dolaska u KBC S. morali su joj rasparati traperice. Ističe da zbog trajnijih posljedica koje trpi i zbog toga što šepa ne može ni danas kvalitetno obavljati svoj posao niti se dovoljno kvalitetno brinuti o svojoj obitelji. Također iskazuje da sve aktivnosti koje je imala prije nesreće, danas ne može konzumirati, a sve to njoj skupa i danas stvara traume i osobne frustracije. Navodi da je prilikom nesreće imala na sebi patike marke A.

koje su tada koštale oko 700,00 kn i bile su nove i traperice koje je kupila za nekih 400,00 kn, a koje nisu bile nove. Prilikom 4 ciklusa terapija da obzirom da nije mogla voziti koristila usluge brata, djevera, supruga pa su i troškovi goriva bili znatni. Navodi da nije imala posebne troškove vezane za dodatnu njegu i pomoć osim što je izbivala iz vlastite kuće i bila kod svekrve koja je vodila o njoj zdravstvenu i ostalu skrb. 5. Sud je tijekom postupka izveo dokaze pregledom Zapisnika o očevidu od 1. studenog 2018. (4-9), korespondencije tuženika i tužitelja (10, 12), Zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (11), Otpusno pismo KBC S. (13-15), uvidom u medicinsku dokumentaciju Specijalne bolnice za ortopediju i traumatologiju Akromion (16-37), fotografija ozlijeđenog dijela tijela tužiteljice (39-43), kartona pacijenta Ordinacije opće medicine S. P. (71-73),

usmenog vještačenja po sudskom vještaku dr. D. T., specijalistu ortopedije

(77-78), usmenog vještačenja po sudskom vještaku dr. S. B., specijalistu psihijatrije (84-85), saslušanja tužiteljice A. J. (104).

6. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

7. Punomoćnici su popisali parnični trošak.

8. Tužbeni zahtjev tužiteljice je djelomično osnovan.

9. Po ocjeni suda činjenično stanje u ovoj pravnoj stvari je izvedenim dokazima dovoljno raspravljeno i utvrđeno u mjeri koja dopušta da se na tom činjeničnom stanju, primjenom materijalnih propisa, zasnuje pravilna i na zakonu utemeljena odluka.

10. Za napomenuti je da je sud sve izvedene dokaze, kao i dokaznu snagu istih cijenio savjesno i brižljivo, dovodeći ih u vezu sa drugim dokazima te odredbama zakona, sve u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP-a).

11. Odredbom članka 1045. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO) propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju. Za štetu bez obzira na krivnju odgovara se i u drugim slučajevima predviđenim zakonom. Odredbom članka 1046. ZOO-a propisano je da je šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Člankom 1072. ZOO-a određeno je da kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj. Ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje. Ako nema krivnje nijednog, vlasnici odgovaraju na jednake dijelove ako pravičnost ne zahtijeva što drugo. Odredbom članka 1085. st. 3. ZOO-a propisano je da kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete. Naknada u novcu dosudit će se oštećeniku ako on to zahtijeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja. Člankom 1086. ZOO-a propisano je da obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete.

12. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom imovinske (naknada štete za tuđu pomoć i njegu, troškovi prijevoza za odlazak na terapije, naknada za uništenu odjeću i obuću) i neimovinske štete (povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje).

13. Među strankama je sporna visina tužbenog zahtjeva.

14. U ovom postupku učinjena je nesporna osnova tužbenog zahtjeva i to tuženikovim odgovorom na tužbu pa je u daljnjem tijeku postupka bilo potrebno utvrditi visinu postavljenih tužbenih zahtjeva u odnosu na povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, naknade štete za tuđu pomoć i njegu, troškova prijevoza za odlazak na terapije i naknade za uništenu odjeću i obuću.

15. U svrhu potrebe utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, sud je koristio dokaze vještačenja po specijalistu ortopedije i specijalistu psihijatrije, a kao orijentacijski kriterij pravno shvaćanje V. suda R. H. na sjednici pod brojem Su-IV-47/2020-5.

Vještačenja koja su izvedena u tijeku postupka, a čiji su najbitniji dijelovi, dio i ove odluke su učinjena usmeno i sud ih uzimao kao pravilne i stručne, dok ih stranke nisu u bitnom osporavale.

16. Vodeći računa o težini povrede, okolnostima slučaja, ali i o značenju povrijeđenog dobra i cilju kome služi naknada, kao i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodnom i društvenom svrhom, naknada prema vještačenjima osoba koje posjeduju stručna znanja, s obzirom na težinu i vrstu povrede (prijelom obje kosti lijeve potkoljenice) predstavlja umanjenje životne aktivnosti u iznosu od 10% uzimajući s tim u obzir prouzrokovane duševne bolove, trajanje i jačinu fizičkih bolova (bolove jakog intenziteta trpila je prva 2 dana, srednjeg intenziteta 8 dana i slabog intenziteta 6 tjedana), straha (primarni strah jakog intenziteta 2 minute, strah jakog intenziteta 5-6 dana, strah srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana, strah blažeg intenziteta u različitim vremenskim intervalima u trajanju od 6 do 8 tjedana), duševne bolove zbog naruženosti (estetsko naruženje od lakog do srednjeg stupnja, a koje je vidljivo kad je noga obnažena), uz okolnost povećanja od 50% svih iznosa određenih za neimovinsku štetu iz pravnog shvaćanja zauzetog pod brojevima Su-1331-VI/02 i 1372-11/02 te sve druge okolnosti, prema shvaćanju ovog suda, predstavlja iznos od 51.000,00 kn. Iznos koji je utvrđen prilikom materijalnog utvrđivanja posljedica neimovinske štete je, pak potrebno umanjiti za iznos koji je tuženik nesporno uplatio tužitelju po istoj toj osnovi (17.480,00 kn), pa iznos koji je usvojen u tužbenom zahtjevu pod I je 33.520,00 kn, dok se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan. 17. U odnosu na preostalu naknadu štete za tuđu pomoć i njegu, sud je uzeo također u obzir izvedeni dokaz usmenog vještačenja vještakinje specijaliste ortopeda koja je iskazala da je u konkretnom slučaju tuđa njega i pomoć bila potrebna kad je tužiteljica došla kući te dok je šetala na štakama za obavljanje osobne higijene, a trajala je 2

mjeseca 2 sata dnevno i 2 mjeseca 1 sat dnevno. Osnovnom matematičkom operacijom dolazimo do brojke od 180 sati koliko je prema iskazu vještakinje utrošeno za pružanje njege i pomoći tužiteljici, a uzimajući pritom u obzir cijenu jednog sata u iznosu od 20,00 kn, dolazimo do iznosa od 3.600,00 kn, a koji je potrebno umanjiti za iznos koji je nepobitno uplaćen po toj osnovi tužiteljici (2.520,00 kn). Stoga, po osnovi tužbenog zahtjeva pod II, potrebno ga je usvojiti u visini od 1.080,00 kn, a u preostalom iznosu ga odbiti kao neosnovanog.

18. U odnosu na tužbeni zahtjev kojim se potražuje trošak prijevoza za odlazak na terapije, kao i trošak koji je nastao prilikom uništenja odjeće i obuće, sud je uzeo u obzir materijalne dokaze čijim je pregledom utvrđeno da je tužiteljica pri rehabilitaciji od ozljeda nastalih prometnom nezgodom odlazila na terapije, a iz njezinog iskaza proizlazi da je pritom koristila usluge svojih ukućana, što je životno i logično obzirom na vrstu i težinu ozljede lijeve potkoljenice noge. U odnosu na trošak nastao prilikom uništenja odjeće i obuće o kojem je ujedno iskazivala i tužiteljica u tijeku postupka, a posebno pri saslušanju, sud je poklonio povjerenje tužiteljici, a što ima utemeljenje i iz dokumentacije prometne nesreće koja prileži spisu te stoga tužbena traženja po osnovi naknade troška za odlazak na terapije i naknade zbog uništenja odjeće i obuće, svaki od po 1.000,00 kn u potpunosti usvaja u tužbenom zahtjevu pod III.

19. U odnosu na postavljeni prigovor tuženika, sud navodi da je u skladu s pozitivnopravnim propisima određeno da na dosuđeni iznos tužitelju pripada i zakonska zatezna kamata sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a od dana nastanka štete te je stoga prigovor tog sadržaja određen kao neosnovan.

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 2. i 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 148/09 i 142/12- dalje u tekstu: Tarifa).

21. Tužiteljici je valjalo priznati trošak za sastav tužbe od 21. kolovoza 2020. (100 bodova), sastav podneska od 22. ožujka 2022. (100 bodova), trošak pristupa ročištu od 22. studenog 2021. (100 bodova), od 7. ožujka 2022. (100 bodova), 30. ožujka 2022. (100 bodova), od 19. travnja 2022. (100 bodova). Ukupan broj bodova (600) trebalo je pomnožiti s vrijednošću boda iz Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12; Tarifa) uz PDV (1.250,00 kn), tužiteljici je valjalo priznati i troškove vještačenja u ukupnom iznosu od 1.925,00 kn te trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosu od 1.880,00 kn što sveukupno daje iznos od 11.305,00 kn.

22. Za više postavljeni iznos od 2.500,00 kn, tužiteljica se odbija jer sud pojedine zahtjeve nije prihvatio iz razloga što se zahtjev za koji se potražuje trošak ne nalazi u spisu pa ih stoga nije moguće ni vrednovati prema Tarifi te se jedno traženje ponavlja pa isto nije kao takvo usvojeno.

23. S obzirom na to da je tužiteljica u postupku uspjela s 81% (uspjela u odnosu na osnovu 100%, a u visini 62%, što je i ukupno 81%), a tuženik je uspio s 19%. Razlika postotka uspješnosti je 62% u korist tužiteljice pa je tužiteljici od gore navedenog iznosa priznat toliki postotak, što daje iznos od 7.009,10 kn, a za više zatražene troškove od 4.295,90 kn (sveukupno 6.795,90 kn), tužiteljica se odbija u svom zahtjevu te je odlučeno kao u točki IV. tužbenog zahtjeva.

Split, 9. lipnja 2022.

SUDAC

Mislav Polić,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dostave prijepisa ove presude.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika

- u spis