REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr 59/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. D. G. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi s čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11. i 144/12. – dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu os. D. G. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 11. svibnja 2021. broj K-374/2017-91 i presuda Županijskog suda u Varaždinu od 21. prosinca 2021. broj Kž-521/2021-8, u sjednici održanoj 9. lipnja 2022.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se zahtjev os. D. G. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 11. svibnja 2021. broj K-374/2017-91 i presuda Županijskog suda u Varaždinu od 21. prosinca 2021. broj Kž-521/2021-8 D. G. i J. Š. su osuđeni na kazne zatvora u trajanju jednu godinu svaki zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi s čl. 228. st. 1. KZ/11.
2. Protiv te pravomoćne presude os. D. G. je putem branitelja D. V., odvjetnika iz B., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje presude zbog povreda zakona iz čl. 517. st. 1. toč. 2. u vezi s čl. 468. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.- dalje: ZKP/08.), teške povrede prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08., povrede prava okrivljenika na obranu na raspravi i povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku
III Kr 59/2022-3
od utjecaja na presudu. Predlaže da se prvostupanjska i drugostupanjska presuda ukinu i predmet uputi na ponovno suđenje i odluku.
3. Prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prvostupanjski sud je postupio sukladno čl. 518. st. 4. ZKP/08.
4. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje: zahtjev) nije osnovan.
5. Obrazlažući povredu iz čl. 468. st. 2. ZKP/08. osuđenik u zahtjevu navodi da je ista ostvarena jer „sud prvog stupnja nije na jednak način uzimao u obzir [dokaze] koje su u korist okrivljenika, kao i one koje su mu na štetu“ jer „niti jedan materijalni dokaz...čak niti ne predstavlja indicij, a kamoli dokaz da bi ...bio počinitelj djela“. Upirući na dokumentaciju, podatke MUP RH, Uprave za granicu, koja po ocjeni osuđenika ne govori njemu „na štetu“, drži da je trebalo „vjerovati obrani optuženika“ koja je potvrđena iskazima svjedoka B. G., Lj. G., B. V. Referirajući se na iskaz svjedoka B. B. smatra da „sudovi prvog i drugog stupnja bitne dijelove iskaza svjedoka B. B. nedovoljno analiziraju, odnosno niti ne spominju...a što je bilo nužno jer postoje dokazi iz kojih proizlazi da ...nije počinio kazneno djelo jer nije bio niti u RH, pa je time povrijeđeno pravo na pravedno i pravično suđenje“.
5.1. Nastavlja, u odnosu na osnov iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08., da je ostvarena povreda prava na obranu na raspravi „od strane suda prvog stupnja, a što prihvaća i drugostupanjski sud“ nakon izostanka izabranog branitelja sa jedne rasprave, koji izostanak je naknadno i opravdao, više nije pozivan od strane suda na raspravu, rasprava je provedena i zaključena bez izabranog branitelja dok „nazočnost branitelja po službenoj dužnosti ne može nadomjestiti njegov izostanak“. Ističe da je za vrijeme suđenja bio lišen slobode zbog vođenja drugog kaznenog postupka i nije mogao uredno kontaktirati sa braniteljem, nije ni znao da branitelj od povjerenja nije pozvan na raspravu već mu je prezentirano „da branitelj nije došao i da mu je otkazao punomoć, a što ne odgovara istini.“ Prigovara ocjeni drugostupanjskog suda kako činjenica angažiranja novog branitelja u žalbenom postupku znači odricanje od prava da ga brani ranije opunomoćeni odvjetnik G.
6. Razmotrivši navode iz zahtjeva te sadržaj prvostupanjske i drugostupanjske presude, Vrhovni sud Republike Hrvatske nije našao osnovanim prigovor osuđenika da je ostvarena povreda iz čl. 468. st. 2. ZKP/08. teškom povredom prava na pravično suđenje već osuđenik pod okriljem ove povrede činjenično osporava pravomoćnu presudu nezadovoljan ishodom postupka.
7. Prije svega valja reći da se prema čl. 515. st. 1. i čl. 517. st. 1. ZKP/08. zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može podnijeti samo zbog točno propisanih povreda zakona pri čemu je Vrhovni sud Republike Hrvatske, shodno čl. 519. u vezi s čl. 511. st. 1. ZKP/08. ograničen na ispitivanje povreda zakona na koje se poziva osuđenik. Navedena ograničenja jasno određuju karakter ovog izvanrednog pravnog lijeka u kojem se ne propituje jesu li niži sudovi pravilno ocijenili dokaznu građu (personalne i materijalne dokaze, vještačenja itd.) o kojoj ovisi zaključak o krivnji i dokazanosti kaznenog djela.
III Kr 59/2022-3
8. Nadalje, iz obrazloženja drugostupanjske presude proizlazi da je žalbeni sud temeljito ocijenio sve relevantne žalbene prigovore, poglavito one koji su se ticali ocjene kvalitete i pouzdanosti suprotstavljenih personalnih dokaza, iskaza B. B. s jedne strane te s druge strane (B. G., Lj. G.) svjedoka alibija pri čemu razlozi suda nisu nerazumni. Tako je drugostupanjski sud osobitu pažnju posvetio analizi iskaza svjedoka B. B. kod kojeg nije našao takvo proturječje ili razilaženje koje bi kompromitiralo njegovu ustrajnu tvrdnju da su mu osuđenici prodali (otuđene) prešu i inox bačve, što je u sklopu ostalih dokaza i sadržaja razgovora vođenim između B. B. i osuđenika činilo čvrsto zatvoreni krug indicija za osudu (toč. 19. presude). Nastavno žalbeni sud nalazi pravilnom i ocjenu suda prvog stupnja o otklonu obrane alibijem zbog bliskog rodbinskog odnosa svjedoka sa osuđenikom te povezano s iskazom neutralnog svjedoka B. B. (toč. 20. i 21. presude). Prema tome, nije u pravu osuđenik da su sudovi propustili pažljivo razmotriti i ocijeniti dokaze, a druga je stvar što nije zadovoljan takvom analizom. Stoga, imajući na umu prirodu ovog izvanrednog pravnog lijeka, izlišno je polemiziranje osuđenika sa argumentacijama nižih sudova o ocjeni dokaznog materijala u cilju njegove preocjene.
9. Pravilna je i ocjena drugostupanjskog suda da osuđeniku nije povrijeđeno pravo obrane na raspravi time što ga nije branio izabrani branitelj. O tome je žalbeni sud također iznio iscrpne razloge (toč. 10.5. presude).
9.1. Valja dodati da je osuđenika tijekom prethodnog postupka branio branitelj po službenoj dužnosti, koji je nakon osuđenikova puštanja na slobodu razriješen. Na prvoj održanoj raspravi (9. svibnja 2019.) osuđenik se sam branio prema vlastitom izboru, nakon što je lišen slobode ( odvjetnik J. J. mu je postavljen za branitelja po službenoj dužnosti, pred tim braniteljem su na raspravi (26. rujna 2019.) ispitani svjedoci B. G. i B. B. te je branitelj ex offo stavio dokazne prijedloge koji su prihvaćeni. Na slijedeću raspravu (koja nije održana) uz postavljenog branitelja pristupa izabrani branitelj S. G. pa je postavljeni branitelj razriješen. Potom izabrani branitelj sudjeluje na slijedeće dvije rasprave (26. veljače 2020 i 20. svibnja 2020.), na kojima su uz suglasnost stranaka pročitani do tada izvedeni dokazi, a ispitani su svjedoci D. M. i Lj. G. Međutim, na raspravu 24. veljače 2021. izabrani branitelj nije pristupio pa je prvostupanjski sud odlučio da se osuđeniku ponovno postavi branitelj po službenoj dužnosti „radi ekonomičnosti i efikasnosti ovog postupka obzirom da izabrani branitelj optuženika nije ispričao nedolazak na ...raspravu.“ Određena je nova rasprava za 7. svibnja 2020. na koju doista nije pozvan izabrani branitelj. Izabrani branitelj je pak uputio podnesak prvostupanjskom sudu kojim „ispričava svoj izostanak s rasprave...iz razloga što dulje vrijeme s okrivljenikom nema nikakvog kontakta...koja okolnost sprječava branitelja okrivljenika braniti sukladno zakonu.“ Ujedno je branitelj zatražio da se „predmetna rasprava [od 24. veljače 2021.] odgodi, sve dok se ne utvrdi prebivalište i boravište za okrivljenika...koji je navodno u bijegu.“ Premda je u pravu osuđenik da iz ovakvog podneska ne proizlazi da je došlo do otkaza punomoći i da nije bilo zapreke izabranog branitelja pozvati na raspravu, ovim propustom prvostupanjskog suda nije povrijeđeno pravo na obranu na raspravi. Osuđeniku je osigurana stručna pomoć u osobi postavljenog branitelja koji je i ranije obavljao tu funkciju, predmet mu je dakle bio poznat i imao je dostatnog vremena za pripremu obrane, kako je sve pravilno uočio drugostupanjski sud. Ključno je
III Kr 59/2022-3
očitovanje osuđenika koji se na raspravi izjasnio da će se „braniti sam da se odriče prava na branitelja“, dakle nedvosmisleno se odrekao prava da ga brani izabrani branitelj i nije prigovorio obrani po službenoj dužnosti. Rasprava je provedena u nazočnosti branitelja ex offo čije radnje je osuđenik prihvaćao kao svoje („navodi da se slaže u svemu što kaže njegov branitelj“), a po izricanju prvostupanjske presude protiv iste je podnio žalbu koju je osuđenik također podržao (zapisnik sa sjednice drugostupanjskog vijeća).
9.2. Prema tome, i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u konkretnim okolnostima predmeta, u kojem je osuđenika na raspravi aktivno branio branitelj po službenoj dužnosti (predlaganje dokaza, ispitivanje svjedoka, podnošenje žalbe na presudu), nepozivanjem i s tim u vezi izostankom izabranog branitelja sa rasprave osuđeniku nije bilo uskraćeno pravo na djelotvornu obranu.
10. Slijedom navedenog, na temelju čl. 519. u vezi s čl. 512. ZKP/08., trebalo je zahtjev odbiti kao neosnovan.
Zagreb, 9. lipnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Ranko Marijan, v.r.
