REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr 102/2021-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božićević-Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog Ž. Š. zbog kaznenih djela iz čl. 155. st. 2. u vezi čl. 153. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15-ispravak– dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Zadru od 19. siječnja 2021. broj K 232/2016 i presuda Županijskog suda u Vukovaru od 24. svibnja 2021. broj Kž 105/2021, u sjednici održanoj 9. lipnja 2022.,
p r e s u d i o j e:
Prihvaća se zahtjev osuđenog Ž. Š. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude te se ukida presuda Županijskog suda u Vukovaru od 24. svibnja 2021. broj Kž 105/2021 i predmet upućuje sudu drugog stupnja na ponovno odlučivanje.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom pravomoćnom presudom osuđen je Ž. Š. zbog dva kaznena djela bludnih radnji iz čl. 155. st. 2. u vezi čl. 153. st. 1. KZ/11 za koje mu je, svako, utvrđena kazna zatvora od po pet mjeseci te je, primjenom čl. 51. KZ/11, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od osam mjeseci.
2. Osuđenik je, po svom branitelju T. K., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude iz razloga u čl. 517. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje u tekstu: ZKP/08), s prijedlogom da se pravomoćna presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred izmijenjeno sudsko vijeće, a podredno da se pravomoćna presuda preinači i osuđenik osudi za jedno kazneno djelo bludnih radnji, uz primjenu uvjetne osude.
III Kr 102/2021-5
3. Temeljem čl. 518. st. 4. ZKP/08, Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske je odgovorio na zahtjev i predložio da se isti kao neosnovan odbije. Odgovor državnog odvjetnika dostavljen je osuđeniku i njegovom branitelju na znanje.
4. Zahtjev je osnovan zbog povrede zakona iz čl. 517. st. 1. toč. 3. u vezi čl. 487. st. 1. ZKP/08 koja je ostvarena u obrazloženju drugostupanjske presude.
4.1. Osnovano se zahtjevom ističe da je drugostupanjski sud, u obrazloženju svoje odluke, propustio jasno i argumentirano ocijeniti žalbene navode optuženika čime je postupljeno suprotno čl. 487. st. 1. ZKP/08.
4.2. Podnositelj ukazuje da su u obrazloženju drugostupanjske presude izostali, makar i sažeti, razlozi u odnosu na ocjenu žalbom jasno naznačenih prigovora kojima se osporavala pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u prvostupanjskoj presudi. Naime, žalitelj je u žalbi osporavao vjerodostojnost iskaza ošt. T. B. iz razloga jer je ona, po njegovom shvaćanju, u dva navrata proturiječno iskazivala te zato što iz njezinog iskaza ne proizlaze obilježja kaznenog djela u vidu svijesti optuženika o neželjenom spolnom kontaktu. Također, osporavani su, kao nedovoljno egzaktni, rezultati psihologijskog vještačenja oštećenice jer njezino stanje uznemirenosti i akutne reakcije na stres mogu potjecati izvan kritičnog događaja. Stoga je, prema stajalištu žalitelja, optuženika trebalo osloboditi optužbe primjenom načela in dubio pro reo.
4.3. Doista, drugostupanjski sud otklanja žalbeni osnov pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja tako što pod toč. 8. svoje presude uopćeno ponavlja utvrđenja iz izreke prvostupanjske presude, a potom u toč. 9. presude upućuje na obrazloženje suda prvog stupnja "koje u cijelosti prihvaća i vijeće ovog suda" te zaključuje da je optuženik počinitelj predmetnih kaznenih djela.
4.4. U pravu je podnositelj zahtjeva da se takvi, paušalni odgovori na žalbene navode, uz općenite tvrdnje o pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, ne mogu smatrati dostatnom i suštinskom ocjenom konkretnih razloga žalbe. Upravo suprotno, za zaključiti je da je postupanje drugostupanjskog suda arbitrarno jer se slične konstatacije praktički mogu uklopiti u svaku drugostupanjsku presudu, a bez konkretnih odgovora i jasnog stava žalbenog vijeća o (ne)osnovanosti žalbenih navoda. Iako drugostupanjski sud nije dužan ocijeniti svaki pojedini navod žalbe, već samo one koji su važni za odluku, žalitelj mora biti uvjeren da su njegovi žalbeni navodi ozbiljno i temeljito razmotreni, a za to dani razlozi su razboriti i uvjerljivi tako da, ne samo kod žalitelja, već i kod svake druge osobe stvore utisak o sveobuhvatnoj ocjeni spornih pitanja. Samo takva ocjena žalbenih navoda sukladna je zakonskoj obvezi suda iz čl. 487. st. 1. ZKP/08 te ne kompromitira zaključak o djelotvornosti pravnog lijeka te pravičnosti postupka u cjelini.
4.5. Zbog toga, drugostupanjski je sud povrijedio postupovne odredbe u žalbenom postupku koje su mogle utjecati na presudu, čime je ostvarena povreda iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08.
III Kr 102/2021-5
5. Nasuprot tome, navedena povreda nije ostvarena u ostalom dijelu obrazloženja drugostupanjske presude jer je u odnosu na žalbeni osnov povrede kaznenog zakona i odluke o kazni taj sud dao jasne i sveobuhvatne razloge zbog čega ove žalbene osnove ocjenjuje neutemeljenima.
6. Također, nije ostvarene u zahtjevu istaknuta povreda zakona iz čl. 517. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 469. toč. 4. ZKP/08.
6.1. Naime, u zahtjevu se tvrdi da bludne radnje opisane pod toč. 1. i 2. izreke prvostupanjske presude predstavljaju jedno, jedinstveno kazneno djelo jer su počinjene na štetu iste oštećenice, iste prigode i na istom mjestu te u okviru jedinstvene namjere zadovoljenja spolnog nagona optuženika. Podnositelj smatra da "kraći zastoj" u radnjama počinjenja djela zbog ulaska i izlaska gosta iz lokala, faktički ne razdvaja događaj u dva zasebna dovršena kaznena djela pa primjena odredaba o stjecaju nije opravdana.
6.2. Suprotno ovim tvrdnjama zahtjeva, sudovi su na činjenično stanje utvrđeno u izreci presude primijenili odgovarajuće odredbe zakona. Ne radi se ovdje o jednom kaznenom djelu sastavljenom od dvije istovrsne nasilne bludne radnje, već o dva zasebna kaznena djela počinjena u realnom stjecaju. Prema činjeničnom opisu kaznenih djela iz izreke prvostupanjske presude, osuđenik je na štetu iste oštećenice počinio dva zasebna kaznena djela opetovanim diranjem po čitavom tijelu te zavlačenjem ruke u njezine gaćice te diranjem njezinog spolovila. U oba navrata osuđenik je, snažnim pritiskanjem tijela oštećenice, najprije uz šank, a potom uz zid WC-a, primijenio zasebnu silu koja je bila usmjerena na zadovoljenje njegovog spolnog nagona. Nakon potpunog dovršenja prve nasilne bludne radnje, oštećenik je sjeo za stol i popio pivo s gostom lokala, pok. Č. R., a potom je opet slijedio oštećenicu u WC lokala gdje je ponovio istovrsne nasilne spolne radnje. S obzirom da je, prema iskazu oštećenice, između kriminalnog ponašanja osuđenika kod šanka te u WC-u lokala proteklo oko 15 minuta, očito je da se ovdje ne radi o jednom, jedinstvenom kaznenom djelu, već, eventualno, o konstrukciji produljenog kaznenog djela, koja je, međutim, kod kaznenih djela protiv spolne slobode zakonom isključena, sukladno čl. 52. st. 2. KZ/11.
7. S obzirom da je zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osnovan u odnosu na povredu iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08, trebalo je presudu suda drugog stupnja ukinuti i predmet vratiti tome sudu na ponovno odlučivanje, sukladno čl. 519. u vezi čl. 513. ZKP/08.
Zagreb, 9. lipnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Ranko Marijan, v.r.
