REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U SV. IVANU ZELINI

Vatrogasna 1a, Sv. Ivan Zelina

Poslovni broj:15 P-351/2021-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini po sutkinji toga suda Vesni Valetić kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga više sudske savjetnice-specijalistice Tene Abram Pitner, u pravnoj stvari tužitelja D. K. iz S. I. Z., . . . , OIB: ... , zastupan po punomoćniku Z. G., odvjetniku iz Z., . . .protiv tuženika Ž. F. iz S. I. Z., . . . OIB: ... , zastupan po punomoćniku D. B., odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda D. B. i Ž. K. iz Z., . . . radi isplate, nakon provedene javne i glavne rasprave zaključene 20. svibnja 2022. u prisutnosti tužitelja osobno i njegovog punomoćnika i tuženika osobno te zamjenicu punomoćnika tuženika odvjetnicu I. M. , 9. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Ž. F. iz S. I. Z., . . . OIB: ... isplatiti tužitelju D. K. iz S. I. Z., F. ... OIB:... iznos od 38,400,00 kn kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. rujna 2019. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 6.984,00 kuna, sa zateznim kamatama tekućim od 9. lipnja 2022. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio 21. srpnja 2021. tužbu ovome sudu navodeći kako se temeljem potpisanog i ovjerenog Sporazuma od 12. travnja 2019. i potpisane i ovjerene Potvrde od 23. srpnja 2019. tuženik obvezao tužitelju isplatiti iznos od ukupno 38.400,00 kn i to najkasnije do 1. rujna 2019. Nadalje, tužitelj navodi kako tuženik do dana podnošenja ove tužbe nije tužitelju izvršio uplatu navedenih sredstava pa stoga predlaže da nakon provedenog postupka donese presudu.

2. Tuženik u svom odgovoru na tužbu od dana 22. rujna 2021. navodi kako osporava da bi postojalo bilo kakvo dugovanje prema tužitelju obzirom da je tuženik dugovanje podmirio. Tuženik ističe kako je dio dugovanja podmirio u gotovini dok je ostatak dugovanja podmirivao periodično i to različitim plaćanjima, usluga, roba i materijala prema nalogu tužitelja u ime i za račun tužitelja. Tuženik, nadalje navodi kako je sasvim nelogično da bi tužitelj osobi koja mu duguje novac i to iznos od 31.300,00 kn, a koji mu isti nije vratio u ostavljenom roku išao pozajmljivati daljnji iznos i to od čak 7.000,00 kn.

3. Tužitelj podneskom od 16. studenog 2021. navodi kako su neosnovani paušalni navodi tuženika da je isti podmirio dugovanje i to različitim plaćanjem usluga, roba i materijala za korist tužitelja, budući da tuženik o navedenome ne dostavlja nikakve dokaze. Tužitelj ističe kako se navodi da je potpisivanjem Sporazuma stranaka od 12. travnja 2019. u čl. 2. jasno naznačeno da će po izvršenoj isplati ostatka duga od 31.300,00 kn stranke sastaviti i posebnu potvrdu o zatvaranju duga, a kako tuženik nije podmirio svoje dugovanje stranke nisu niti napravile potvrdu o zatvaranju duga što bi inače bile u obvezi učiniti.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Sporazum od.... (stranica 3-4 spisa), Potvrda od ... ( stranica 5 spisa), Potvrde o plaćanjima (stranica 11 i 12 spisa), fotografije vozila (stranica 22 i 23 spisa), saslušani su svjedoci K. F. ( stranica 2 spisa), A. M. F. ( stranica 32 spisa), M. P. ( stranica 32-33 spisa), M. Š. ( stranica 33-34 spisa), svjedok S. S. ( stranica 39 spisa), te tužitelj i tuženik ( stranice 40-43 spisa).

5. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog tako i svakog pojedinačno, a na osnovi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 43/13 i 89/14, u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

6. Među strankama u ovom postupku sporno je da li je tuženik isplatio tužitelju iznos od 38,400,00 kn koji se obvezao temeljem potpisanog i ovjerenog Sporazuma od... i potpisane i ovjerene Potvrde od ...

7. Predmet spora je zahtjev za isplatu kojeg tužitelj temelji na činjeničnim tvrdnjama iz kojih bi proizlazilo da je temeljem sklopljenog Sporazuma od ... tuženik se obvezao isplatiti tužitelju iznos duga od 31.300,00 kn do 1. rujna 2019. te je tužitelj predao tuženiku pozajmnicu 23. srpnja 2019. od 950 EUR ( 7.100,00 kn) o kojoj su sastavili pisanu potvrdu, a koji iznos se tuženik obvezao vratiti do 1. rujna 2019., a što nije učinio.

8. Uvidom u Sporazum od ... ovjeren po javnom bilježniku A. J., broj: Ov-...utvrđeno je kako su stranke Ž. F. i D. K. suglasno utvrdile da je protiv Ž. F. 14. runa 2017. Općinski kazneni sud u Zagrebu posl. broj: K-...donio osuđujuću presudu zbog počinjenja kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st.1. KZ-a na štetu D. K. i B. Ž. te je istom naloženo Ž. F. da oštećenicima u roku od jedne godine od pravomoćnosti presude nadoknadi nastalu štetu u iznosu od 46.000,00 kn. Iz istog proizlazi kako stranke utvrđuju da je tek nakon pokretanja postupka opoziva uvjetne osude Ž. F. na ime nastale štete iz svoje obveze po predmetnoj presudi isplatio oštećenicima iznos od 14.700,00 kn, a stranke sporazumno predmetnim sporazumom utvrđuju da će ostatak duga od 31.300,00 kn Ž. F. isplatiti D. K. najkasnije do 19. rujna 2019. a o čemu će po izvršenoj isplati stranke sastaviti i posebnu potvrdu o zatvaranju duga. Uvidom u potvrdu od 23. srpnja 2019. utvrđeno je kako je istom Ž. F. potvrdio da je od K. D. primio iznos od 950 EUR-a ( 7.100,00 kn ), te se ista izdala u svrhu potvrde da će iznos od 950 EUR-a vratiti do 1. rujna 2019. Isti su stranke vlastoručno potpisale, te je potpis ovjeren po JB M. Č. iz S. posl.broj: Ov-...

Uvidom u potvrdu o plaćanju utvrđeno je kako iz iste proizlazi da je dijelove preuzeo D. K., platiti će ih Ž. F., a preuzeti su 3. travnja 2019., te je stavljen kao štambilj "A. H.", S.S., dok iz računa proizlazi kako se radi o luču, blatniku, haubi, plastici, te je isti iznos izdan 7. travnja 2019. i naveden je iznos od 1.350, isti nije jasno vidljiv tj. čitljiv. Valja napomenuti kako je predmetna potvrda sastavljena prije Sporazuma koji je sastavljen . . . , pa ista nije predmet ovog postupka.

Uvidom u fotografije vozila (str. 22-23 spisa) utvrđeno je kako je na slici automobil Reno Laguna, tamne boje, reg. oznake ZG- ...

9. Svjedok K. F. u svom iskazu navodi kako joj je poznato da je njezin otac imao dugovanje prema D. K., te je bila prisutna u kući jer je u to vrijeme živjela sa ocem naadresi . . . kada je D. K. na prikolici odvezao automobil Renault Laguna tamnije boje. Svjedokinja navodi kako je to bilo u 4. ili 5. mj. te kako je gospođa M. pisala kupoprodajni ugovor, te je tim automobilom trebalo biti smanjeno dugovanje koje je njezin otac imao prema K. D., a točan iznos o kojem se radilo ne zna. Nakon toga su odpelali gume i felge od njezine mame sa adrese B., . ., te su otputovali u Njemačku i ona je mislila kako je sve riješeno i nije više ništa pitala za potvrdu, a kupoprodajni ugovor je bio potpisan u kući. Svjedokinja također na poseban upit navodi kako nije bilo predaje nikakvih novaca vezano za kupoprodajni ugovor niti isplate kupoprodajne cijene, već se ugovor potpisivao samo radi prijenosa vlasništva automobila. Na poseban upit tko je bio vlasnik automobila Renault Laguna svjedokinja odgovara da ne zna tko je bio vlasnik, niti da li je auto bio registriran, a navodi kako je bio u voznom stanju jer se prije toga u istom vozila sa ocem, a prije toga je automobil dosta dugo stajao na adresi u B. i onda je bio prevezen na adresu . . . gdje je bio predavan. Na poseban upit da li je svjedokinji poznato da li je njezin otac potpisivao još neku potvrdu u vezu s dugom svjedokinja navodi kako joj nije

poznato, te kako je njezin otac otprilike mjesec dana nakon prodaje automobila otišao u Njemačku.

Svjedokinja A. M. F. u svom iskazu navodi kako je negdje početkom 5. mj. 2019. predala D. K. gume i felge, ali ne zna za koji auto. Također ništa vezano za dugovanje, sporazum i odnos između D. K. i Ž. F. ne

zna jer ona i Ž. F. ne žive zajedno od 2016. Na poseban upit po čijem nalogu je predala gume i felge svjedokinja navodi kako ih je predala po nalogu Ž. F., odnosno kako ih je on tjedan dana ranije donio k njoj i rekao kako će D.

K. doći po njih. Svjedokinja ne zna za koji su automobil bile gume, a misli kako je K. po iste došao sa automobilom Caddy, te kako je njezin suprug otišao raditi u Njemačku u 4. mj. 2019.

Svjedok M. P. u svom iskazu navodi kako je negdje u 5. mj. 2019. prodavao kombi Opel Vivaro za 5000 EUR-a, te je preko Ž. F. došao do D. K. koji je došao do njega kako bi pogledao kombi. Kada je pogledao kombi to mu nije bilo to, rekao je kako ne vrijedi te novce te je predložio da ako želi da je on uzeo od Ž. F. pod dug auto sa kojim je došao, ne sjeća se točno kojim, ali misli da je bio Renault koji je uzeo u kompenzaciji da bi se mijenjali. Svjedok navodi kako mu to nije odgovaralo te kako nije pristao na to. Na poseban upit da li mu je poznato o kakvoj se kompenzaciji između F. i K. radilo svjedok navodi kako je K. rekao da je uzeo pod dug od F. auto za iznos od 4000 ili 5000 EUR-a.

Svjedokinja M. Š . u svom iskazu navodi kako je ona prijateljica od Ž. F. te vezano za odnos između njega i D. K. zna iz njegovih priča i to da ga D. K. tereti za dugovanje za automobil Volvo, a o kojem se iznosu radi ne zna. Navodi kako je na ime tog duga predan kasnije D. K. automobil Reno Laguna, a ta primopredaja je bila u njezinoj kući, ona je osobno rukom pisala kupoprodajni ugovor na kojem je inzistirao D. K. kako bi mogao izvršiti prijenos. Misli da je to bilo u 4. mj. 2019., a u Ugovoru je pisalo kako je vlasnik vozila Reno Laguna F. Ž. te kako ga predaje D. K., a što se tiče kupoprodajne cijene ne sjeća se koja je bila, već je u istom stajalo na ime ostatka duga. Svjedokinja navodi kako je sa Ž. F. išla u Sloveniju kod gospodina S. gdje je on platio 1.500 EUR-a za auto dijelove po koje je kasnije taj dan došao K.. Svjedokinja također navodi da je bila prisutna u OTP banci na Borongaju kad je F. uplatio na račun K. ne zna koji iznos, a u 4. mj. kada je K. uzeo auto rečeno je da je dugovanje u cijelosti riješeno te kako još treba uzeti felge kod gospođe A. Ona je nakon toga otišla u Njemačku, a vezano za potvrdurekao je da će je pisati kasnije. Na poseban upit kako je auto bio u voznom stanju svjedokinja je navela kako je bio jer ga je jedno vrijeme i koristila te kako je 99% sigurna kako je bio registriran, a priliko pisanja kupoprodajnog ugovora nije bilo nikakve ispate u bilo novcu budući da je išlo isključivo za dug. Navodi kako je napisala tri primjerka kupoprodajnog ugovora , jedan je bio za nju, međutim ga je izgubila, a na daljnje pitanje kada je F. otišao u Njemačku navodi kako je otišao u četvrtom mjesecu 2019.

Svjedok S. S. u svom iskazu navodi kako radi kao auto mehaničar sa auto otpadima te kako je Ž. F. kod njega naručio prednji dio za automobil Jaguar negdje u četvrtom mjesecu 2019., a po taj dio je došao D.K., D. F. ga je platio 1.350 EUR-a. Svjedok navodi kako se njegova radiona naziva A. H., te nakon što mu se daje na uvid stranica 11. spisa navodi kako je predmetnu potvrdu on napisao, ali ne zna da li je tog datuma koji je stavljen na istu D. K. auto dijelove preuzeo, kome je ista predana, a potvrdu nisu potpisivali. Na pitanje da li predmetnu fakturu ovakvu bez potpisa ima zavedenu u svojim poslovnim knjigama odgovara kako ima, a kako primjerak nije dan D. K., Budući da nije bilo plaćeno. Na poseban upit kako je na fakturi naveden datum 7.4.2019, da li je tog datuma plaćeno, svjedok navodi kako je plaćeno do 7.4.

2019.

Dokazujući svoje tvrdnje tužitelj je saslušan tijekom postupka te je naveo kako je 12. travnja 2019. sa Ž. F. potpisao Sporazum te kako ništa iz istognije ispoštivano, a Potvrdu je potpisao naknadno 23. srpnja 2019. kada ga je Ž. F. molio da mu posudi novce kako bi mogao otići u Njemačku. Što se tiče automobila Reno Lagune isti je trebao biti zalog, međutim kada je s automobilom otišao kod auto mehaničara automobil je bio neispravan te nije mogao proći niti registraciju tako da je od njega odustao. Što se tiče auto dijelova za automobil Jaguar tužitelj navodi kako je to bilo prije samog sporazuma, te isto nije obuhvaćeno u sporazumu, a tuženik mu nikakav dio duga nije vratio u gotovini, kao niti u robi, niti u materijalu. Tužitelj navodi kako je gospodina F. upoznao preko oglasnika negdje 2015. kada mu je dovezao na popravak automobil Volvo S60 te su tada nastali problemi, jer taj automobil nije na kraju bio popravljen i nestao je. Tužitelj navodi kako je otprilike godinu dana nakon to prijavio policiji i pokrenuo kazneni postupak protiv Ž. F. Na poseban upit kako to da je Ž. F. nakon što mu je bio dužan 31.300,00 kn dao još dodatnih 950 EUR-a navodi kako je plakao da nema novaca i da su mu iskopčali struju, da mu djeca nemaju što jesti, te da mu taj iznos treba radi odlaska u Njemačku. Za isto su napravili Potvrdu, a iznos mu nije vraćen. Također tužitelj navodi da za automobil Renault Laguna nisu potpisivali nikakav kupoprodajni ugovor te kako je isti vratio isti dan, te kako sa istim nije bio kod M. P. već je došao pogledati automobil Opel Vivaru. Na daljnji upit da li je nakon potpisivanja sporazuma i potvrde bilo komunikacije sa tužiteljem oko povrata novca navodi kako je bilo obećanja o raznim zemljištima na K., L., te također da će nakon dobitka nasljedstva novac vratiti ali ništa nije bilo ispoštivano, a Ž. F. ga nikada nije tražio potvrdu o zatvaranju duga te navodi kako je u sporazumu naveden dug po kaznenoj presudi u iznosu od 46.000,00 kn, 10.000,00 kn bilo mu je plaćeno u gotovini, a 4.700,00 kn u auto dijelovima te nije sve isporučeno. Tužitelj također navodi kako nikada nije preuzeo gume i felge od supruga F., a što se tiče drugih auto dijelova u zalog navodi kako mu je nudio svašta, između ostalog i motor Suzuki, automobil Pasat, ali na ništa nije pristao. Nadalje, navodi kako mu je Ž. F. slao slike da ima puno automobila ali da ih nikada nije vidio. Također navodi kako kod preuzimanja auto dijelova nije dobio nikakvu potvrdu , te ga nije bilo strah kod prelaska granice jer je mislio da mu ne treba potvrda.

Iz iskaza tuženika proizlazi kako je 2015. poslovao sa D. K. vezano za automobil Volvo S60 te kako ga u je D. K. dovezao da ga popravi i složi što je i učinio, ali kako nije bilo jednog dijela auto je dulje vrijeme ostao kod njega, on ga je vozio i nije mu ga nikada vratio. 2018. na sudu je sve priznao te mu je

sud odredio platiti 46.000,00 kn nastalu štetu, a kako nije imao od kuda platit potpisali su sporazum i isplaćivao je taj iznos nakon tog sporazuma. Jedini dug koji je imao je bio 46.000,00 kn, te je 10.000,00 kn uplatio na račun K. u OTP banci, dao mu je auto dijelove, odnosno K. je sam došao po njih u Sloveniju, a on ih je platio 1.350 EUR-a te mu dao automobil Reno Laguna smeđe boje. Formalno su potpisali i ugovor radi kazne isteka registracije, a taj automobil mu nije vraćen do današnjeg dana, a dao je D. K. još i nove auto felge sa gumama za taj automobil po koje je došao kod njegove bivše supruge budući da je u to vrijeme bio u Njemačkoj. Što se tiče potvrde koja je potpisana ... navodi kako iznos od 950 EUR-a nije primio već su istu napisali na ime povrata duga. Na poseban upit da li je tražio posebnu potvrdu o zatvaranju duga navodi kako nije tražio jer je po njemu sve bilo rijeđeno te se nije nadao tužbi, a potvrdu od 23. srpnja 2019. je potpisao, ali istu nije čitao, novce nije primio već je mislio da je to novac vezan za 46.000,00 kn. Tuženik navodi kako je otišao u Njemačku 13. travnja 2019., ali je u 7. mj. 2019. kada je pisana potvrda bio je u Zagrebu. Na poseban upit da li je znao o čemu se radi kada je potpisao sporazum tuženik navodi kako je znao da se radi o dugu za automobil Volvo S60. Na poseban upit da li je iznos od 10.000,00 kn potpisao prije ili nakon potpisivanje sporazuma tuženik navodi kako ne zna. Na poseban upit kada je D. K. predao automobil Reno laguna tuženik navodi kako je to bilo prije odlaska u Njemačku, odnosno prije sporazuma, ali vezano za iznos dug od 46.000,00 kn za koji je sporazum potpisan, te da ga mora isplatiti do 9. mj. 2019. Na poseban upit da li ima kupoprodajni ugovor s D. K. vezanim za automobil Reno laguna navodi kako ga ima, ali da ga nije dostavio na sud, a da li je znao da treba dobiti potvrdu o zatvaranju duga navodi kako nije niti čitao sporazum.

10. Ocjenjujući utvrđeno činjenično stanje, tj. izvedene dokaze, ovaj sud smatra kako tuženik tijekom postupka nije dokazao da je podmirio ostatak svog duga iz Sporazuma od 31.300,00 kn i iznos od 7.100,00 kn za koji su stranke sastavile pisanu potvrdu plaćanjima auto dijelova za korist tužitelja, davanjem automobila Renault Laugune te novih guma i felga za taj automobil kako to tuženik tvrdi tijekom postupka. Naime, stranke su jasno u Sporazumu ugovorile da će ostatak duga od 31.300,00 kn tuženik isplatiti tužitelju do 01. rujna 2019., a o čemu će po izvršenoj isplati stranke sastaviti posebnu potvrdu o zatvaranju duga, a koju stranke nisu sastavile pa iz istog proizlazi kako tuženik nije tužitelju isplatio ostatak duga jer bi bilo logično da u tom slučaju postoji i posebna potvrda o istom. Nadalje, što se tiče navoda kako je dio dugovanja podmirio prijenosom automobila Renault Laguna na tužitelja sud iste nije uzeo kao istinite budući da tuženik nije dokazao da je predmetno vozilo bilo njegovo vlasništvo, a niti je dostavio kupoprodajni ugovor za koji tvrdi da su ga sa stavili i formalno potpisali radi registracije.

Iskaz svjedoka K. F. sud nije prihvatio kao vjerodostojan u dijelu u kojem navodi kako je bio potpisan kupoprodajni ugovor za automobil Renault Lagunu te kako je predmetni automobil D. K. odvezao na prikolici iz njihove kuće obzirom da kupoprodajni ugovor nitko nema, svjedokinja navodi kako ne zna niti tko je bio vlasnik automobila Renault Laguna, niti da li je automobil bio registriran, ne zna o kojem se točno iznosu dugovanja radilo, ne sjeća se da je ikada vidjela predmetni sporazum, a niti nema saznanja o pisanoj potvrdi.

Iz iskaza svjedokinje A. M. F. proizlazi da nema neposrednog saznanja o relevantnim činjenicama budući da ne zna za koji uopće auto je predala D. K. gume i felge, ništa vezano za dugovanje, sporazum i odnosa tužitelja i tuženika ne zna budući da sa tuženikom ne živi od 2016.

Iz iskaza svjedoka M. P. proizlazi da nema neposrednog saznanja o relevantnim činjenicama budući da ne zna ništa o Sporazumu niti o kakvoj se točno kompenzaciji radi između tužitelja i tuženika, a ne sjeća se niti o kojem se točno automobilu radilo.

Iskaz svjedoka M. Š. sud nije prihvatio kao vjerodostojan u dijelu u kojem navodi kako je na ime duga za automobil Volvo predan tužitelju automobil Renault Laguna te kako je ona osobno pisala rukom kupoprodajni ugovor radi prijenosa i to u 3 primjerka od kojih je jedan njezin međutim je zagubljen. Naime, nelogično je da nitko nema kupoprodajni ugovor ukoliko je doista pisan i to u tri primjerka kako tvrdi svjedokinja te da je tuženik tužitelju doista istim podmirio predmetno dugovanje da za to ne bi tražio posebnu pisanu potvrdu o zatvaranju duga.

Također valja reći da je svjedok K. F. kćerka tuženika, svjedok A.

M. F. supruga tuženika, a svjedok M. Š. bliska prijateljica sa kojom tuženik i živi te je stoga za očekivati da su zainteresirani za ishod postupka te da svojim iskazima žele pomoći tuženiku.

Iskaz svjedoka S. S. sud nije prihvatio kao vjerodostojan u dijelu vezanom za potvrdu za koju navodi kako je on pisao (str. 11 spisa) budući da ista nije potpisana, a iz iste proizlazi kako su auto dijelovi preuzeti 3. travnja 2019., dok su predmetni sporazum tužitelj i tuženik zaključili 12. travnja 2019.

Sud je u ovom postupku u cijelosti poklonio vjeru navodima tužitelja, a koji je životno, uvjerljivo i logično iskazivao te je njegov iskaz u cijelosti u skladu sa ostalom dokumentacijom u spisu. Naime, i Sporazum i Potvrdu stranke su dobrovoljno potpisale i ovjerile svoje potpise kod javnog bilježnika, a tuženik nije dokazao da bi išta od toga ispoštivao.

11. Dakle, slijedom svega navedenog, sud je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 38.400,00 kn, sa zakonskom kamatom tekućom od 2. rujna 2019. Kako tuženik svoju obvezu iz Sporazuma i Potvrde nije ispunio do 1. rujna 2019, temeljem čl. 29. st.1. ZOO-a duguje tužitelju pored glavnice i zatezne kamate. Stopa zateznih kamata određuje se sukladno čl. 29. st. 2. ZOO ( NN broj: 35/05, 41/08,125/05 i 78/15) te je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

12. Sud je zaključno pristupio odlučivanju o zahtjevu tužitelja za naknadu parničnog troška prema troškovniku predanom na ročištu 20. svibnja 2022., sukladno čl. 154. st. 1., 155. st. 1. i čl. 164. ZPP-a. Trošak je odmjeren prema vrijednosti predmeta spora, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine, broj: 142/12,103/14,118/14 i 107/15) po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 10.00 kuna. Tužitelju je na ime troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku dosuđen trošak, a odnosi se na trošak za sastav tužbe od 21.07.2021. u iznosu 1,000,00 kn, na osnovi Tbr. 7/1, trošak podneska od 16.11.2021. kojim je tužitelj odgovorio na navode iz odgovora na tubu u iznosu od 1.000,00 kn na osnovi Tbr. 7/1, trošak pristupa na ročište 17.01.2022. god., 21.04.202. i 20.05.2022. za svako u iznosu po 1.000,00 kn na osnovu Tbr. 9/1, dok je naknada za radnje poduzete po odvjetniku uvećana za 1.250,00 kn PDV (25%) što iznosi 6.250,00 kn. Tužitelju je sud također priznao temeljem Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine, broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11 i 112/12, 157/13 i 110/15, dalje Tarifa) trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu 734,00 kn što čini dosuđeni trošak u iznosu od 6.984,00 kn, te je odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.

13. Tužitelju nije priznat zahtijevani trošak podneska od 22.04.2022. u iznosu od 1.250,00 kn iz razloga što ta radnja nije bila potrebna u vođenju predmetne parnice (članak 155. ZPP), kao niti trošak prijevoza na relaciji Zagreb-Sveti Ivan Zelina u iznosu od 1.798,20 kn obzirom da Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba Sv. Ivan Zelina spada pod područje nadležnosti istog neposredno višeg suda, Županijskog suda u Zagrebu, tj. istoga suda kao i mjesta sjedišta odvjetničke pisarnice.

14. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, sud je temeljem odredbe čl.154. st. 1. ZPP-a u cijelosti odbio zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka predan na ročištu dana 20. prosinca 2021. kao neosnovan te odlučio kao pod točkom III. izreke ove presude.

U Svetom Ivanu Zelini 9. lipnja 2022.

S U D A C:

Vesna Valetić v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 8 dana od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se predaje putem ovog suda, a za nadležan Županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka.

DN-a:

1. tužitelju, po pun.

2. tuženiku, po pun.