- 1 -              Revd 587/2024-2

Broj: Revd 587/2024-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. N., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnica I. S., odvjetnica u Z., protiv tuženika E. o. d.d. Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica L. K., odvjetnica iz Odvjetničkog društva G. i p. d.o.o., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1169/2022-3 od 19. siječnja 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-504/2021-11 od 17. ožujka 2022., u sjednici održanoj 13. ožujka 2024.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1169/2022-3 od 19. siječnja 2023., u kojem postavlja pravna pitanja:

„I. „Treba li sud prilikom dosude troškova parničnog postupka cijeniti uspjeh stranaka kako u kvantitativnom tako i u kvalitativnom smislu odnosno treba li kod utvrđivanja omjera uspjeha u postupku, osim visine tužbenog zahtjeva, voditi računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove tužbenog zahtjeva, a sve sukladno odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku?“

II. „Treba li sud u situaciji kada tužitelj ne uspije sa neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva u svezi kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi, tužitelju priznati troškove u cijelosti?“

III. „Ima li tužitelj pravo na naknadu troškova postupka za 4 obrazložena podneska po Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, odnosno, kada se u predmetu, koji uslijed mnogobrojnih prigovora tuženika traje 13 godina, nalazi i više od 4 obrazložena podneska, treba li sud tužitelju priznati troškove barem za 4 obrazložena podneska po Tbr. 8. toč. 1. Tarife ?“

IV. „Treba li sud u postupku, koji uslijed mnogobrojnih prigovora tuženika traje trinaest godina, priznati tužitelju podneske po Tbr. 8. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, kao podneske potrebne za vođenje postupka, ako je tužitelj tim podnescima usklađivao tužbeni zahtjev, udovoljavao nalozima suda i prigovorima tuženika te je dostavljao dokaze kojima dokazuje vjerodostojnost dokumentacije, a koju je tuženik neosnovano osporavao?“.

2. Na prijedlog nije odgovoreno.

3. Prijedlog nije osnovan.

4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da naznačena pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.

5. U odnosu na prvo pitanje tužitelj polazi od pogrešne pretpostavke, jer su nižestupanjski sudovi primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP tužitelju dosudili troškove postupka uzimajući u obzir omjer uspjeha u parnici kako u kvalitativnom tako i u kvantitativnom smislu (osnova 100 % + visina 95 %=195: 2=97,5 %) te su od uspjeha tužitelja oduzeli uspjeh tuženika (osnova 0% + visina 5 %= 5:2= 2,5 %).

6. Odgovor na drugo postavljeno pitanje sadržan je u odredbi čl. 154. st. 5. ZPP koja glasi: „Sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.“, pa stoga neznatan uspjeh tuženika u parnici ne znači da sud mora tužitelju priznati u cijelosti troškove postupka.

7. Odgovor na pitanje ocjene svrsishodnosti i potrebnosti neke radnje tijekom parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP ovisi o okolnostima svakog konkretnog spora i konkretnom sadržaju parnične radnje koja se poduzima u parnici, pa stoga treće i četvrto pitanje koja postavlja tužitelj u prijedlogu nemaju element univerzalnosti koji se traži da bi se dopustilo postavljanje pitanja kao u ovom prijedlogu.

8. S obzirom da je ovaj sud ocijenio da pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, na temelju odredbe čl. 389.b. st. 1. ZPP, odbijen je prijedlog za dopuštenje revizije.

Zagreb, 13. ožujka 2024.

                                          Predsjednik vijeća:

                                          Đuro Sessa, v.r.