Poslovni broj: 15 UsI-3220/21-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Ivane Barać kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice A.-J. P., OIB: …, iz

D., , zastupane po opunomoćenici N. S., odvjetnici u

D., , protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske,

Građevinske inspekcije, OIB: 33706439962, Zagreb, Šubićeva 29, radi izvršenja rješenja o uklanjanju, nakon javne i usmene rasprave zaključene 1. lipnja 2022. godine u prisutnosti zamjenika opunomoćenice tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 9. lipnja 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži poništenje rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave P., KLASA: UP/I-362-02/17-02/525, URBROJ: 443-02-03-20-21-25 od 6. rujna 2021. godine, te da se predmet vrati tuženiku na ponovni postupak.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužiteljice za izdavanjem rješenja o privremenoj mjeri kojom bi se odgodilo izvršenje osporenog rješenja tuženika do pravomoćnog okončanja ovog spora.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužiteljice podnesenoj 6. listopada 2021. godine protiv rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave P., KLASA: UP/I-362-02/17-02/525, URBROJ: 443-02-03-20-21-25 od 6. rujna 2021. godine, tužiteljica u bitnom najprije citira izreku osporenog rješenja tuženika, nakon čega ističe kako pobijano rješenje nije zakonito, kojeg da pobija iz svih zakonskih razloga, posebice zbog nepotpuno i netočno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda postupka. Naime, rješenje tuženika da je nerazumljivo, kontradiktorno, a njegova provedba da nije moguća niti dopuštena, jer obrazloženje ne daje razloge za valjanost i zakonitost izreke rješenja, tim prije što da je sama izreka kontradiktorna i nerazumljiva. Činjenice na koje se poziva tuženik u obrazloženju rješenja ne podržavaju osnovanost i zakonitost izreke, već upravo suprotno, iz navedenih činjenica i isprava, čiji se sadržaj opisuje u obrazloženju da proizlazi sasvim suprotan zaključak. Tužiteljica da je u međuvremenu, od dana donošenja rješenja od 24. travnja 2017. pred nadležnim javnopravnim tijelom Grada D. pokrenula postupak donošenja akta o građenju - rekonstrukciji i dogradnji niske, samostojeće stambene građevine na kosom terenu na čest. zem. … k.o. D., koja postaje sastavni dio čest. zgr. … sve k.o. ., no tuženik da

nije uvažio okolnost da je tužiteljica u tijeku ishođenja građevinske dozvole za predmetni objekt, pa da je donošenje spornog rješenja preuranjeno, koje da je doneseno bez utvrđenih okolnosti na koje je tužiteljica ukazala u ranijem postupku, te da bi provođenje rješenja iz 2017. nanijelo nepopravljivu štetu tužiteljici. Izricanje novčanih kazni, koje bi prisililo tužiteljicu da poduzima radnje iz pobijanog rješenja da je odraz pogrešne primjene zakona i pogrešnog tumačenja zakona jer da bi se prisila izricanjem novčane kazne provela na zakonit način, da mora postojati opravdani razlog u smislu ugroze zaštićenih vrijednosti, ili otklanjanja opasnosti za ljudske živote i materijalna dobra, odnosno da mora postojati razlog koji ne trpi odgodu, o čemu ovdje da nije riječ, dok činjenice na koje se poziva tuženik u obrazloženju rješenja ne podržavaju osnovanost i zakonitost izreke, već upravo suprotno, iz navedenih činjenica i isprava, čiji se sadržaj opisuje u obrazloženju ukazuju upravo da je tužiteljica, prilikom rekonstrukcije i gradnje spornog objekta u potpunosti postupila sukladno pravilima prostornog uređenja koji se odnose na spornu gradnju. U međuvremenu da se nisu izmijenili uvjeti, niti je mijenjan projekt kao ni drugi uvjeti kada je tužiteljica kao investitor poduzela sve dopuštene radnje kojima se zahvat na njenoj nekretnini legalno i u okviru dopuštenih i predviđenih mjera za sanaciju, rekonstrukciju i izgradnju objekta legalizira, pa da na strani tužiteljice nije nastupila povreda zakona, što dokazuje da je pobijano rješenje nezakonito. Osim toga, nalog koji tuženik daje tužiteljici za uklanjanje objekta u ostavljenom roku pod prijetnjom novčanih kazni, kako one izrečene u osporenom rješenju, kao i onih budućih, da čini rješenje nezakonitim i protivnim načelima razmjernosti, zakonitosti i materijalne istine, odnosno onim iz odredbi čl. 5., 6., 8., 9., 10., 11. i 13. ZUP-a. Slijedom izloženog, tužiteljica je tužbenim zahtjevom predložila sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika i predmet mu vratiti na ponovni postupak, a ujedno predložila je i da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužiteljici. Konačno, tužiteljica je na temelju odredbe čl. 47. Zakona o upravnim sporovima predložila donošenje rješenja o privremenoj mjeri kojim bi se odgodilo izvršenje osporenog rješenja tuženika do pravomoćnog okončanja ovog spora, to iz razloga što bi izvršenjem rješenja nastala teška i nepopravljiva šteta s obzirom da bi se izvršenjem rješenja onemogućilo okončanje postupka ishođenja građevinske dozvole za sporni objekt, koji postupak je u tijeku.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, u bitnom naveo kako osporava tužbene navode tužiteljice jer da su u suprotnosti s dokazima i činjenicama koje su utvrđene u osporenom rješenju, slijedom čega da tuženik ostaje u cijelosti kod navoda obrazloženja osporenog akta i predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

3.U sporu je održana rasprava 1. lipnja 2022. godine čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju je pristupio zamjenik opunomoćenice tužiteljice, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.

4.U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno sa svim prilozima, odgovor na tužbu tuženika zajedno s prilogom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

5.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

6.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

8.Naime, osporenim rješenjem tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave P., KLASA: UP/I-362-02/17-02/525, URBROJ: 443-02-03- 20-21-25 od 6. rujna 2021. godine, točkom 1. se utvrđuje kako je rješenje istog tijela KLASA: UP/I-362-02/17-02/525, URBROJ: 531-07-1-3-6-17-02 od 24. travnja 2017., kojim je tužiteljici naređeno da u roku od 150 dana od zaprimanja rješenja ukloni građevinu nepoznate namjene i to: a.b. temelje i prvu ploču građevine, čija je tlocrtna površina 2,50 × 3,70 m, ozidane vanjske konstruktivne zidove prizemlja na katnu visinu, izbetoniranu a.b. ploču iznad prizemlja, izbetonirane vertikalne serklaže kata i ozidane vanjske konstruktivne zidove kata na visinu 1,50 m, kao i izgrađeni glorijet tlocrtne površine 2,70 × 3,30 m, s bočnim a.b. zidovima (klupe) visine 0,90 m, koji su izgrađeni na čest.zem.br. 230/1 i čest.zgr.br. …, k.o. D. postalo izvršno,

točkom 2. se utvrđuje kako tužiteljica nije uklonila predmetne građevine u ostavljenom roku, točkom 3. tužiteljica se prisiljava na uklanjanje predmetnih građevina prvom novčanom kaznom u iznosu od 30.000,00 kn, točkom 4. se precizira kako je tužiteljica izrečenu kaznu dužna platiti u roku od 8 dana od dana zaprimanja ovog rješenja, točkom 5. tužiteljica se upozorava da u slučaju ako ne ukloni predmetne građevine nakon izricanja ove kazne da će se na uklanjanje prisiljavati drugom novčanom kaznom, dok je točkom 6. tužiteljica upozorena da će se izvršenje novčane obveze provesti sudskim putem ukoliko ne postupi sukladno točki 4. ovog rješenja, sve u bitnom iz razloga što je tuženik smatrao da su za donošenjem istog ispunjene pretpostavke propisane odredbama čl. 114. st. 3. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18) te čl. 137. i 142. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09).

9.Među strankama spora nije prijeporno da je rješenje tuženika KLASA: UP/I- 362-02/17-02/525, URBROJ: 531-07-1-3-6-17-02 od 24. travnja 2017., kojim je tužiteljici kao investitoru naređeno da u roku od 150 dana od dana zaprimanja tog rješenja ukloni naprijed opisane građevine postalo izvršno.

10.Potom, nesporno je i da je tužiteljica protiv rješenje tuženika KLASA: UP/I- 362-02/17-02/525, URBROJ: 531-07-1-3-6-17-02 od 24. travnja 2017., pred ovim sudom pokrenula upravni spor u kojem je sud presudom poslovni broj: 1 UsIgr-213/17- 12 od 10. listopada 2018. odbio njezin tužbeni zahtjev za poništenjem citiranog rješenja, kao i da je tužiteljica protiv prvostupanjske presude izjavila žalbu, nakon čega je Visoki upravni sud Republike Hrvatske svojom presudom poslovni broj: Usž- 1225/19-2 od 30. listopada 2020. odbio njezinu žalbu i time potvrdio prvostupanjsku presudu, što pak znači kako je rješenje tuženika od 24. travnja 2017. ne samo izvršno,

već da je isto i pravomoćno.

11.Također, neprijeporno je i da je 2. rujna 2021. od strane građevinskog inspektora obavljen kontrolni inspekcijski pregled o kojem je sačinjen zapisnik, koji prileže spisu, iz kojeg je pak razvidno kako je nedvojbeno utvrđeno da tužiteljica nije postupila sukladno rješenju o uklanjanju od 24. travnja 2017. godine s obzirom da nije uklonila predmetne građevine.

12.Međutim, među strankama se ukazuje prijepornim jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za donošenje osporenog rješenja kojim se tužiteljicu prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju izricanjem prve novčane kazne, kao i jesu li okolnosti koje tužiteljica problematizira u tužbi od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja, uslijed čega je sporna zakonitost akta tuženika u cijelosti.

13.Odredbom čl. 114. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18) propisano je da rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela izvršava se putem treće osobe.

Stavkom 3. da prije pristupanja izvršenju rješenja iz stavka 1. ovoga članka putem treće osobe izvršenika se na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne.

Potom, odredbom članka 142. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) propisano je da javnopravno tijelo koje provodi izvršenje prisilit će izvršenika na ispunjenje obveze iz rješenja novčanom kaznom, ako je izvršenik ne ispuni sam, ako izvršenje putem trećih osoba nije moguće ili je neprikladno za postizanje svrhe izvršenja.

Stavkom 2. da novčana kazna kojom se fizička osoba prisiljava na izvršenje izriče se rješenjem u iznosu do dvije prosječne godišnje bruto plaće ostvarene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Novčana kazna kojom se pravna osoba prisiljava na izvršenje izriče se rješenjem odgovornoj osobi te pravne osobe u iznosu do deset prosječnih godišnjih bruto plaća ostvarenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Žalba na rješenje o novčanoj kazni ne odgađa izvršenje rješenja.

Stavkom 3. da u slučaju daljnjeg neispunjavanja obveze, izreći će se druga, veća novčana kazna unutar utvrđenog raspona. Ako je potrebno, novčana kazna može se izreći i više puta.

Stavkom 4. da se novčane kazne izvršavaju sukladno odredbama ovoga Zakona o izvršenju novčanih obveza.

14.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je donio rješenje kojim je između ostalog točkom 1. utvrđeno kako je rješenje istog tijela, KLASA: UP/I-362-02/17-02/525, URBROJ: 531-07-1-3-6- 17-02 od 24. travnja 2017., postalo izvršno, točkom 2. da tužiteljica u ostavljenom roku nije uklonila predmetne građevine, te ju se točkom 3. prisiljava na uklanjanje predmetnih građevina prvom novčanom kaznom u iznosu od 30.000,00 kn, jer i ovaj sud drži kako su u konkretnom slučaju bile ispunjene sve zakonske pretpostavke propisane naprijed citiranim odredbama čl. 114. st. 3. Zakona o Državnom inspektoratu te čl. 142. Zakona o općem upravnom postupku za donošenjem takvog rješenja,

slijedom čega sud smatra kako je osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilno i zakonito, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.

15.Prvenstveno je za naglasiti, kako je u ovoj upravnoj stvari od odlučne važnosti da je rješenje tuženika KLASA: UP/I-362-02/17-02/525, URBROJ: 531-07-1- 3-6-17-02 od 24. travnja 2017. postalo izvršno, koju okolnosti tužiteljica niti ne spori. Osim toga, od važnosti je i činjenica što je tijekom upravnog postupka također utvrđeno da tužiteljica nije uklonila predmetne građevine, što je isto tako neprijeporno, budući da tužiteljica niti to tužbom ne spori, a što proizlazi i iz zapisnika o kontrolnom inspekcijskom pregledu od 2. rujna 2021., koji prileže spisu, pa kako je nedvojbeno da je tužiteljica u rješenju tuženika od 24. travnja 2017. godine točkom 4. upozorena da će se na izvršenje naredbe o uklanjanju prisiljavati izricanjem šest novčanih kazni, ako ne postupi po naredbi iz točke 1. izreke toga rješenja, jasno je da su bile ispunjene sve zakonske pretpostavke da tuženik donese osporeno rješenje, kojim ju se prisiljava na izvršenje citiranog rješenja o uklanjanju prvom novčanom kaznom u iznosu od 30.000,00 kuna.

16.Glede tužbenih navoda u kojima tužiteljica problematizira nelegalnost građenja predmetnih građevina, prije svega je za kazati kako su ovakvi navodi bespredmetni, to pak iz razloga što je iz istih za zaključiti kako tužiteljica ovakvim navodima zapravo osporava rješenje o uklanjanju, međutim predmet ovog spora nije,

niti može biti ocjena zakonitosti tog rješenja, već je predmet ovog spora ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika od 6. rujna 2021., dakle rješenja kojim se izvršava rješenje o uklanjanju.

17.Ujedno, s prethodnim u vezi za navesti je i kako je tužiteljica prigovore koje sada ističe u tužbi imala priliku isticati u sporu koji se vodio pred ovim sudom u kojem je predmet spora bila ocjena zakonitosti samog rješenja o uklanjanju, međutim ovaj sud je presudom poslovni broj: 1 UsIgr-213/17-12 od 10. listopada 2018. odbio njezin tužbeni zahtjev za poništenjem citiranog rješenja, protiv koje presude je tužiteljica izjavila žalbu, nakon čega je Visoki upravni sud Republike Hrvatske svojom presudom poslovni broj: Usž- 1225/19-2 od 30. listopada 2020. odbio njezinu žalbu i time potvrdio prvostupanjsku presudu, što pak znači kako je rješenje tuženika od 24. travnja 2017.

ne samo izvršno, već da je isto i pravomoćno, uslijed čega u ovom sporu nije moguće s uspjehom isticati prigovore koji se odnose na rješenje o uklanjanju, pa se tužiteljicu u tom smislu upućuje na obrazloženja naznačenih presuda.

18. Vezano za tužbene navode u kojima tužiteljica ističe kako je ona u odnosu na građevine koje su predmet osporenog rješenja podnijela nadležnom tijelu zahtjev za izdavanje građevinske dozvole, za navesti je kako takva okolnost nije od nikakvog utjecaja na zakonitost rješenja čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora, to kod stanja stvari da je rješenje o uklanjanju izvršno i pravomoćno, kao i da tužiteljica u ostavljenom roku nije postupila sukladno istom, odnosno nije uklonila građevine opisane u tom rješenju, s čim u vezi je za napomenuti kako je izvršenje moguće odgoditi isključivo iz razloga kakve u vidu ima odredba čl. 140. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku.

19.Glede tužbenih navoda u kojima tužiteljica ističe kako je izreka osporenog rješenje nerazumljiva, kao i da je u nesuglasju s obrazloženjem, za kazati je kako ovaj sud zaključuje upravo suprotno, odnosno da je izreka jasna i precizna, koja je podijeljena u više točaka, dok obrazloženje sadrži utvrđeno činjenično stanje, kao i razloge donošenje zaključaka u pogledu utemeljenosti donošenja rješenja o izvršenju rješenja posebice ključne razloge i to da je rješenje o uklanjanju izvršno, kao i da tužiteljica u ostavljenom roku po istom nije postupila budući da nije uklonila predmetne građevine, kod kojeg stanja stvari sud nalazi da su izreka i obrazloženje rješenja u cijelosti u suglasju s mjerodavnom odredbom čl. 98. st. 3., 4. i 5. Zakona o općem upravnom postupku.

20.Uslijed izloženog, u nespornim okolnostima i to da je rješenje o uklanjanju izvršno, kada tužiteljica po istom nije postupila u određenom joj roku, koje okolnosti tužiteljica uopće ne spori, potpuno je jasno da su bile ispunjene sve pretpostavke da tuženik donese osporeno rješenje kojim se izvršava rješenje o uklanjanju na način da se tužiteljici izriče prva novčana kazna u iznosu od 30.000,00 kn kojom ju se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju, zbog čega su u cijelosti neosnovani navodi tužiteljice kako je u konkretnom slučaju donošenje osporenog rješenja preuranjeno, a time i nezakonito, čijim donošenjem nije povrijeđeno niti jedno od načela upravnog postupka koja u vidu imaju mjerodavne odredbe Zakona o općem upravnom postupku, pa tako niti ona koje tužiteljica neutemeljeno problematizira u tužbi.

21.Konačno, za ukazati je tužiteljici kako je odredbom čl. 139. stavak 4. Zakona o općem upravnom postupku propisano da žalba protiv rješenja o izvršenju može se uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i da nema odgodni učinak, pa kako u smislu odredbe čl. 106. st. 5. Zakona o Državnom inspektoratu, protiv rješenja kojeg donosi građevinski inspektor se ne može izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor, to znači da je i u upravnom sporu s uspjehom moguće osporiti rješenje o izvršenju rješenja o uklanjanju samo iz razloga navedenih u citiranoj odredbi čl. 139. st. 4. ZUP- a, pa kako tužiteljica u tužbi uopće ne spori vrijeme, mjesto i način izvršenja, to je potpuno jasno kako su tužbeni prigovori tužiteljice neutemeljeni i nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja.

22.Slijedom navedenog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, pa kako tužiteljica u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njezine tužbe.

23.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-

a odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

24.Potom, sud je odbio prijedlog tužiteljice za izdavanje privremene mjere sadržaja citiranog u izreci točke I. rješenja kao neosnovanog, a to stoga što ovaj sud drži kako nisu ostvareni razlozi za izdavanjem zatražene privremene mjere propisani odredbom čl. 47. ZUS-a, budući da se ista ne ukazuje nužnom kako bi se izbjegla teška i nepopravljiva šteta, tim prije što je ovaj sud ocijenio zakonitim i pravilnim osporeno rješenje tuženika, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I. u izreci rješenja.

25.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njezin zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod točkom II. u izreci rješenja.

U Splitu, 9. lipnja 2022. godine

S U D A C

Ivan Dadić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćenici tužiteljice N. S., odvjetnici u D., , uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Državnom inspektoratu Republike Hrvatske, Građevinskoj inspekciji, Zagreb, Šubićeva 29, uz zapisnik od 1. lipnja 2022., zapisnik o objavi i povrat spisa,

po pravomoćnosti,

- u spis.

Rj./- Naplatiti sudsku pristojbu (VPS neprocjenjiva).

- Spis u kalendar 30 dana.