Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

Osijek

Poslovni broj: 98 Pr-4309/2021-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u O. po sutkinji Ljiljani Jakša, u pravnoj stvari tužiteljice A. F., OIB: . . . , iz Z., zastupane po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu E., Š. i T. j.t.d. u Z., protiv tuženika HEP - Operator distribucijskog sustava d.o.o., Distribucijsko područje, Elektroslavonija O., OIB: ..., O., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, nakon glavne i javne rasprave zaključene 19. svibnja 2022. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice M. Š., i punomoćnika tuženika Z. G., dipl. iur., po objavi 9. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

1. "Utvrđuje se da Odluka tuženika HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o., Distribucijsko područje, Elektroslavonija O., OIB: ..., broj 4008- 4000/13/NC o izvanrednom otkazu ugovora o radu br. PU-52-738/01072006, od 12. ožujka 2013., kao i Odluka tuženika HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o., Z., OIB: ..., broj 5/2736/13 povodom zahtjeva za zaštitu prava od 9. travnja 2013., nisu dopuštene, te da radni odnos N. F. iz O., OIB: . . . , kod tuženika HEP- Operator distribucijskog sustava d.o.o., Distribucijsko područje, Elektroslavonija O., OIB: ..., nije prestao 12. ožujka 2013., nego da je radni odnos N. F. iz O. OIB: ... prestao ostvarivanjem prava na redovnu mirovinu 11. rujna 2018.

2. Nalaže se tuženiku HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o., Distribucijsko područje, Elektroslavonija O., OIB: ..., isplatiti tužiteljici A. F., Z., OIB: ..., (kao nasljednici iza pok. N. F.), naknadu na ime izgubljene zarade s osnove neisplaćene razlike plaće u iznosu od 393.891,12 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama određenim do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. određenim, za svako polugodište, uvećanjemprosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućim:

- na iznos od 3.759,06 kn od 15. svibnja 2013. pa do isplate;

- na iznos od 7.419,10 kn od 15. lipnja 2013. pa do isplate;

- na iznos od 5.064,61 kn od 15. srpnja 2013. pa do isplate;

- na iznos od 6.192,38 kn od 15. kolovoza 2013. pa do isplate;

- na iznos od 5.816,42 kn od 15. rujna 2013. pa do isplate;

- na iznos od 5.493,06 kn od 15. listopada 2013. pa do isplate;

- na iznos od 6.192,38 kn od 15. studenoga 2013. pa do isplate;

- na iznos od 5.493,06 kn od 15. prosinca 2013. pa do isplate;

- na iznos od 5.816,42 kn od 15. siječnja 2014. pa do isplate;

- na iznos od 6.234,65 kn od 15. veljače 2014. pa do isplate;

- na iznos od 5.101,40 kn od 15. ožujka 2014. pa do isplate;

- na iznos od 5.479,18 kn od 15. travnja 2014. pa do isplate;

- na iznos od 5.856,87 kn od 15. svibnja 2014. pa do isplate;

- na iznos od 5.856,87 kn od 15. lipnja 2014. pa do isplate;

- na iznos od 5.479,18 kn od 15. srpnja 2014. pa do isplate;

- na iznos od 6.234,65 kn od 15. kolovoza 2014. pa do isplate;

- na iznos od 5.479,18 kn od 15. rujna 2014. pa do isplate;

- na iznos od 5.856,87 kn od 15. listopada 2014. pa do isplate;

- na iznos od 6.234,65 kn od 15. studenoga 2014. pa do isplate;

- na iznos od 5.101,40 kn od 15. prosinca 2014. pa do isplate;

- na iznos od 6.234,65 kn od 15. siječnja 2015. pa do isplate;

- na iznos od 6.084,58 kn od 15. veljače 2015. pa do isplate;

- na iznos od 5.308,36 kn od 15. ožujka 2015. pa do isplate;

- na iznos od 6.084,58 kn od 15. travnja 2015. pa do isplate;

- na iznos od 6.084,58 kn od 15. svibnja 2015. pa do isplate;

- na iznos od 5.696,50 kn od 15. lipnja 2015. pa do isplate;

- na iznos od 6.084,58 kn od 15. srpnja 2015. pa do isplate;

- na iznos od 6.472,79 kn od 15. kolovoza 2015. pa do isplate;

- na iznos od 5.696,50 kn od 15. rujna 2015. pa do isplate;

- na iznos od 6.084,58 kn od 15. listopada 2015. pa do isplate;

- na iznos od 6.084,58 kn od 15. studenoga 2015. pa do isplate;

- na iznos od 5.696,50 kn od 15. prosinca 2015. pa do isplate;

- na iznos od 6.472,79 kn od 15. siječnja 2016. pa do isplate;

- na iznos od 5.736,14 kn od 15. veljače 2016. pa do isplate;

- na iznos od 5.736,14 kn od 15. ožujka 2016. pa do isplate;

- na iznos od 6.516,14 kn od 15. travnja 2016. pa do isplate;

- na iznos od 5.736,14 kn od 15. svibnja 2016. pa do isplate;

- na iznos od 6.126,18 kn od 15. lipnja 2016. pa do isplate;

- na iznos od 6.126,18 kn od 15. srpnja 2016. pa do isplate;

- na iznos od 5.904,41 kn od 15. kolovoza 2016. pa do isplate;

- na iznos od 6.700,46 kn od 15. rujna 2016. pa do isplate;

- na iznos od 6.302,54 kn od 15. listopada 2016. pa do isplate;

- na iznos od 5.904,41 kn od 15. studenoga 2016. pa do isplate;

- na iznos od 6.302,54 kn od 15.prosinca 2016. pa do isplate;

- na iznos od 6.302,54 kn od 15. siječnja 2017. pa do isplate;

- na iznos od 6.347,32 kn od 15. veljače 2017. pa do isplate;

- na iznos od 5.545,11 kn od 15. ožujka 2017. pa do isplate;

- na iznos od 6.747,09 kn od 15. travnja 2017. pa do isplate;

- na iznos od 5.545,11 kn od 15. svibnja 2017. pa do isplate;

- na iznos od 6.747,09 kn od 15. lipnja 2017. pa do isplate;

- na iznos od 6.347,32 kn od 15. srpnja 2017. pa do isplate;

- na iznos od 5.945,02 kn od 15. kolovoza 2017. pa do isplate; - na iznos od 6.747,09 kn od 15. rujna 2017. pa do isplate;

- na iznos od 5.945,02 kn od 15. listopada 2017. pa do isplate;

- na iznos od 6.347,32 kn od 15. studenoga 2017. pa do isplate;

- na iznos od 6.347,32 kn od 15. prosinca 2017. pa do isplate;

- na iznos od 5.945,02 kn od 15. siječnja 2018. pa do isplate; - na iznos od 6.975,57 kn od 15. veljače 2018. pa do isplate;

- na iznos od 5.745,58 kn od 15. ožujka 2018. pa do isplate; - na iznos od 6.565,48 kn od 15. travnja 2018. pa do isplate; - na iznos od 6.155,62 kn od 15. svibnja 2018. pa do isplate;

- na iznos od 6.975,57 kn od 15. lipnja 2018. pa do isplate;

- na iznos od 5.945,02 kn od 15. srpnja 2018. pa do isplate;

- na iznos od 6.565,48 kn od 15. kolovoza 2018. pa do isplate; - na iznos od 6.975,57 kn od 15. rujna 2018. pa do isplate;

- na iznos od 1.790,62 kn od 15. listopada 2018. pa do isplate;

3. Nalaže se tuženiku HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o., Distribucijsko područje, Elektroslavonija O., OIB: . . . , isplatiti tužiteljici A. F., Z., OIB: ..., (kao nasljednici iza pok. N. F.), naknade na ime izgubljene zarade: a) s osnove neisplaćenih naknada povodom Uskrsa u neto iznosu 2.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama određenim do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. određenim, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućim:

- iznos od 400,00 kn od 15. travnja 2014. pa do isplate; - iznos od 400,00 kn od 15. travnja 2015. pa do isplate; - iznos od 400,00 kn od 15. travnja 2016. pa do isplate; - iznos od 400,00 kn od 15. svibnja 2017. pa do isplate; - iznos od 400,00 kn od 15. svibnja 2018. pa do isplate;

b) s osnove neisplaćenih naknada povodom Božića u neto iznosu 4.500,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama određenim do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. određenim, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućim:

- iznos od 1.050,00 kn od 15. prosinca 2014. pa do isplate; - iznos od 1.050,00 kn od 15. prosinca 2015. pa do isplate; - iznos od 1.200,00 kn od 15. prosinca 2016. pa do isplate; - iznos od 1.200,00 kn od 15. prosinca 2017. pa do isplate; c) s osnove neisplaćenih naknada za godišnji odmor u neto iznosu 12.500,00kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama određenim do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. određenim, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućim:

- iznos od 2.500,00 kn od 15. kolovoza 2014. pa do isplate;

- iznos od 2.500,00 kn od 15. lipnja 2015. pa do isplate;

- iznos od 2.500,00 kn od 15. srpnja 2016. pa do isplate;

- iznos od 2.500,00 kn od 15. kolovoza 2017. pa do isplate; - iznos od 2.500,00 kn od 15. lipnja 2018. pa do isplate;

d) s osnove neisplaćene prigodne nagrade povodom dana HEP-a u neto iznosu 3.550,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama određenim do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. određenim, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućim na taj iznos od 15. kolovoza 2013. do isplate;

e) s osnove neisplaćene nagrade za dugogodišnji rad u neto iznosu 6.500,00kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama određenim do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. određenim, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućim:

- na iznos od 3.000,00 kn od 15. lipnja 2013. pa do isplate, - na iznos od 3.500,00 kn od 15. lipnja 2018. pa do isplate;

f) s osnove neisplaćene otpremnine u neto iznosu 33.821,24 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama određenim za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućim na taj iznos od 15. listopada 2018. do isplate.

4. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama određenim za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućim od donošenja presude pa do isplate."

kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica N. F. u tužbi od 29. travnja 2013. navodi da joj je Odlukom tuženika od 12. ožujka 2013. o izvanrednom otkazu otkazan ugovor o radu zaključen 14. lipnja 2006. zbog osobito teške povrede iz radnog odnosa, a zbog svjesnog (krivog) prikazivanja stanja bonova prilikom preuzimanja istih od radnice V. S. te da je u njenoj blagajni utvrđen manjak istih u iznosu 88.700,00 kn, te da je iste prodavala, a novac od prodaje zadržavala za sebe. Protiv označene odluke N. F. je 20. ožujka 2013. podnijela Zahtjev za zaštitu prava, a koji je tuženik svojom Odlukom od 9. travnja 2013. odbio. N. F. smatra da je Odluka o izvanrednom otkazu nezakonita i nedopuštena budući se temelji na neistinitim i ne provjerenim navodima koji su jednostrani i nisu utvrđeni činjenicama koje su tuženiku bile u svakom trenutku dostupne i provjerljive, a počinjeni su i bitni propusti u postupku zbog kojih je ova odluka također nezakonita i suprotna kako zakonu tako i odredbama Kolektivnog ugovora. Tvrdi da je prvo usmeno gospođi A K. između 10. i 15. siječnja, a potom i pismeno, 25. siječnja 2013. gospođi M. Š. prijavila nedostatak spornih bonova. Potom je o poduzetim radnjama obavijestila svog rukovoditelja M. R. i podnijela usmenu zamolbu za rekapitulacijom stanja bonova i utvrđenja činjeničnog stanja, temeljem čega je izvršena kontrola istog dana, te je sljedećeg dana, 27. veljače 2013., utvrđeno da je manjak nastao kod Agice Hajduković i V. S., kojom prigodom je V. S., a da bi prikrila vlastiti manjak bonova, iste donijela iz pogona HEP-a u B. M.. Dakle, N. F. nikada nije bila u posjedu bilo kakvih bonova, a navod iz obrazloženja Odluke o izvanrednom otkazu da bi bonove prodavala i novac zadržavala za sebe je bezrazložan, paušalan i ničim dokazan.

Nadalje ističe da je Odluka o izvanrednom otkazu donesena protivno odredbi članka 108. stavka 1. Zakona o radu i odredbi članka 149. Zakona o radu kada je unatoč stavu radničkog vijeća, koje se protivilo bilo kakvom otkazu ugovora o radu, tuženik spornu odluku ipak donio. Tuženik je prekršio i odredbu važećeg Kolektivnog ugovora za HEP grupu od 12. siječnja 2011., gdje je u članku 114. propisano da je prije izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem ili radom radnika, poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Podneskom od 24. ožujka 2022. tužiteljica A. F., kao nasljednica iz pok. N. F., je specificirala tužbeni zahtjev na način da traži utvrđenje nedopuštenosti tuženikove Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu N. F. od 12. ožujka 2013. i tuženikove Odluke od 9. travnja 2013., te utvrđenje da N. F. radni odnos kod tuženika nije prestao 12. ožujka 2013. već 11. rujna 2018., a ujedno potražuje od tuženika naknadu na ime izgubljene zarade s osnove neisplaćene razlike plaće u iznosu 393.891,12 kn za razdoblje od travnja 2013. do rujna 2018., naknade na ime izgubljene zarade: s osnove neisplaćenih naknada povodom Uskrsa u neto iznosu 2.000,00 kn, s osnove neisplaćenih naknada povodom Božića u neto iznosu 4.500,00 kn, s osnove neisplaćenih naknada za godišnji odmor u neto iznosu 12.500,00 kn, s osnove neisplaćene prigodne nagrade povodom dana HEP-a u neto iznosu 3.550,00 kn, s osnove neisplaćene nagrade za dugogodišnji rad u neto iznosu 6.500,00kn te s osnove neisplaćene otpremnine u neto iznosu 33.821,24 kn, zajedno pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka, sve kako to proizlazi iz izreke presude.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Priznaje zaključenje Ugovora o radu s N. F. 14. lipnja 2006. Navodi da je 27. veljače 2013. prilikom izvanrednog popisa bonova za samonaplatna brojila, imenovana komisija od strane direktora Elektroslavonije O., koja je na lokaciji, u O. kod N. F. utvrdila manjak bonova u iznosu 88.700,00 kn. N. F. je iznijela svoju obranu u pisanim izjavama 27.

veljače 2013. i 1. ožujka 2013. te je priznala da je znala da kod preuzimanja blagajne od V. S. 24. srpnja 2013. postoji manjak jer ju je blagajnica V. S. zamolila da preuzme blagajnu zbog njenog odlaska na drugo radno mjesto uz obećanje da će novac ubrzo vratiti, a da će blagajna kod samog preuzimanja štimati, jer će ona posuditi bonove od blagajnice A. H.. N. F. znajući da je stanje kod preuzimanja blagajne namješteno - fiktivno, takvo stanje od preuzimanja blagajne 24. srpnja 2012. pa do inventure 27. veljače 2013. ne prijavljuje nadređenima te svjesno prikriva postojanje istog. N. F. na dan inventure 27. veljače 2013. na blagajni za koju je bila zadužena ima utvrđen manjak u iznosu 88.700,00 kn. Tuženik ističe da je protiv N. F. i još tri radnice u tijeku kazneni postupak, slijedom čega predlaže sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovanim uz naknadu parničnih troškova.

3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, ovaj sud je pročitao Odluku o izvanrednom otkazu ugovora od radu br. PU-52-738/01072006 od 12. ožujka 2013. (list 5-6 spisa), Zahtjev za zaštitu prava od 25. ožujka 2013. (list 7-8 spisa), Odluku od 9. travnja 2013. (list 9-10 spisa), Ugovor o radu PU-52- 738/01072006 od 14. lipnja 2006. (list 11 spisa), Izvješće Komisije za popis kartica za samonaplatna brojila od 26. i 27. veljače 2013., Zapisnik o zatvaranju blagajne i zaduživanju novih blagajnika od 1. ožujka 2013., dnevnike blagajne bonova od 26. i 27. veljače 2013., pisane izjave V. S., A. H., pisane izjave N. F. od 27. veljače 2013. i od 1. ožujka 2013., fotografije SMS poruka koje je svjedokinja V. S. slala 3. veljače 2013., kaznenu prijavu od 8. ožujka 2013., očitovanje radničkog vijeća od 12. ožujka 2013., iskaze svjedoka: A. K. (list 19 spisa), M. Š. (list 19 spisa), A. H. (list 20 spisa), N. P. (list 25 spisa), M. R. (list 25-26 spisa), V. M. (list 26 spisa), K. V. (list 26 spisa), V. S. (list 29 spisa), N. F. (list 30 spisa), G. Đ. (list 41 spisa), presudu Općinskog suda u B. M., posl.br. P-225/213-4 od 25. srpnja 2013. (list 43-46 spisa), potvrdu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 3. ožujka 2015. i od 3. veljače 2015. (list 68 i 72 spisa), izvadak iz matice umrlih (stranica 103 spisa), rješenje o nasljeđivanju (stranica 104-105 spisa), isplatne liste za studeni i prosinac 2012. te za siječanj 2013., rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 11. lipnja 2013., Kolektivne ugovore HEP grupe, dokumentaciju koju je tuženik priložio uz podnesak od 15. prosinca 2021. (stranica 124-149 spisa) te je izvršen uvid u spis ovoga suda posl.br. K-140/2015 i drugu spisu priležeću dokumentaciju.

4. Nije izveden dokaz saslušanjem svjedokinje M. Đ., te nije provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje, budući su stranke odustale od izvođenja tih dokaznih prijedloga.

5. Tijekom postupka, 9. listopada 2020. tužiteljica N. F. je umrla, a njezinom nasljednicom rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika I. K. iz O., posl.br. O- 2617/2020-4 od 22. siječnja 2021. proglašena je A. F. iz Z., koja je stupila u postupak kao nova tužiteljica te je u odnosu na istu postupak nastavljen rješenjem ovoga suda posl.br. Pr-225/2017-8 od 12. srpnja 2021., koje je postalo pravomoćno 28. srpnja 2021.

6. Presudom ovoga suda posl.br. Pr-1087/15-9 od 24. kolovoza 2016. usvojen je tužbeni zahtjev tada tužiteljice N. F.. Međutim, Županijski sud u O., rješenjem posl.br. Gž R- 587/2016-2 od 13. travnja 2017. ukida presudu suda prvog stupnja i predmet vraća na ponovno suđenje uz uputu da je sud dužan izvršiti uvid u cjelokupne dokaze koji su predani u sudski spis, kako onih koje je predala tužiteljica, tako i onih koje je predao tuženik, time da ukoliko sud ocijeni tužbeni zahtjev osnovanim, tada je radnopravni status tužiteljice potrebno raspraviti i ocijeniti u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva.

7. Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti tuženikove Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu N. F. od 12. ožujka 2013. i tuženikove Odluke od 9. travnja 2013., zahtjev tužiteljice za utvrđenje da N. F. radni odnos kod tuženika nije prestao 12. ožujka 2013. već 11. rujna 2018., te zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati novčane iznose s osnove naknade na ime izgubljene zarade s osnove neisplaćene razlike plaće, s osnove neisplaćenih naknada povodom Uskrsa, s osnove neisplaćenih naknada povodom Božića, s osnove neisplaćenih naknada za godišnji odmor, s osnove neisplaćene prigodne nagrade povodom dana HEP-a, s osnove neisplaćene nagrade za dugogodišnji rad te s osnove neisplaćene otpremnine.

8. Nesporno je među strankama da je N. F. bila zaposlena kod tuženika, da joj je 12. ožujka 2013. tuženik izvanredno otkazao ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, da je N. F. protiv Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu 25. ožujka 2013. uložila zahtjev za zaštitu prava te da je tuženik Odlukom od 9. travnja 2013. odbio zahtjev za zaštitu prava. Navedena utvrđenja proizlaze i iz Ugovora o radu od 14. lipnja 2006., Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 12. ožujka 2013., Zahtjeva za zaštitu prava od 20. ožujka 2013. i Odluke od 9. travnja 2013.

9. Spornim se prije svega ukazuje jesu li Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 12. ožujka 2013. i Odluka od 9. travnja 2013. dopuštene, te je li N. F. prestao radni odnos temeljem navedenih odluka.

10. Kako bi pobila razloge tuženika zbog kojih joj je izvanredno otkazao ugovor o radu, N. F. je tvrdila da je manjak bonova prijavila A. K. i M. Š. kao i svom rukovoditelju M. R., zatim da nikada nije bila u posjedu nikakvih bonova, odnosno da nije prodavala bonove i novac zadržavala za sebe. Radi utvrđenja tih činjenica izvedeni su dokazi kako slijedi u nastavku.

10.1. Uvidom u Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu br. PU-52- 738/01072006 od 12. ožujka 2013. (dalje u tekstu: Odluka o izvanrednom otkazu) ovaj sud je utvrdio da je tuženik N. F. otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme br. PU-52-738/01072006 sklopljen 14. lipnja 2006., zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, zbog toga što je prilikom preuzimanja bonova 24. srpnja 2012. od radnice V. S. svjesno prikazala krivo (fiktivno) stanje bonova za samonaplatna brojila, znajući da postoji manjak istih, ne obavijestivši o tome neposrednog rukovoditelja, te što je na dan 27. veljače 2013. u njenoj blagajni utvrđen manjak bonova u iznosu od 88.700,00 kn (točka I. izreke). Nadalje iz obrazloženja proizlazi da je temeljem, među ostalim i izjave N. F. od 27. veljače i 1. ožujka 2013., 27. veljače 2013. utvrđen kod N.

F. komisijski manjak bonova u iznosu 88.700,00 kn iz čega da proizlazi da je ista prodavala bonove za koje je bila zadužena, a novac od prodaje zadržavala za sebe. N. F. se smatra odgovornom i što je prilikom preuzimanja bonova 24. srpnja 2012. od radnice V. S. svjesno prikazala krivo (fiktivno) stanje bonova za samonaplatna brojila, znajući da postoji manjak istih, ne obavijestivši o tome neposrednog rukovoditelja.

10.2. Uvidom u Zahtjev za zaštitu prava od 25. ožujka 2013. utvrđeno je da ga je N. F. podnijela protiv Odluke o izvanrednom otkazu, da se istoj protivi, da se poziva na svoje izjave od 27. veljače 2013. i od 1. ožujka 2013. u kojima je detaljno obrazložila tijek događanja. Izričito negira navod tuženika da je prodavala bonove za koje je bila zadužena, a novac od prodaje zadržavala za sebe. Ukazuje i na to da je dugogodišnja radnica tuženika koja tijekom svog rada nikada nije bila usmeno niti pismeno upozorena na bilo kakvu povredu radne obveze, koju činjenicu bi trebalo uzeti u obzir prilikom odlučivanja u konkretnom slučaju. Obzirom na pismena na koja se tuženik poziva u obrazloženju pobijane Odluke, u konkretnom slučaju činjenično stanje je nepotpuno i pogrešno utvrđeno, a što je utjecalo na donošenje pobijane Odluke, pa predlaže istu poništiti.

10.3. Uvidom u Odluku od 9. travnja 2013. utvrđeno je da je tuženik Zahtjev za zaštitu prava N. F. od 25. ožujka 2013. odbio kao neosnovan (točka 1. izreke) kao i da je potvrdio Odluku o izvanrednom otkazu (točka 2. izreke). U obrazloženju navodi da N. F. ne negira fiktivno prikazivanje stanja bonova za samonaplatna brojila, ali odlučno negira prodaju bonova te zadržavanje novca od prodaje istih. Ujedno iznosi dokaze i činjenice koje je na temelju njih utvrdio, a prije donošenja Odluke o izvanrednom otkazu.

10.4. Iz iskaza svjedokinje A. K. proizlazi da je zaposlena kod tuženika, da je N. F. radila u drugoj službi istog ranga, kao i da joj se ista nije nikada obraćala vezano za neku problematiku u odnosu manjka bonova.

10.5. Iz iskaza svjedokinje M. Š. proizlazi da radi kod tuženika, da nije bila nadređena N. F., te da joj se ista nikada nije obraćala, a vezano za.manjak samonaplatnih bonova.

10.6. Iz iskaza svjedoka N. P. proizlazi da poznaje N. F., da mu se ona nije obraćala u svezi manjka bonova, već da je za manjak bonova saznao kada mu se tuženik, kao predsjedniku radničkog vijeća, obratio vezano za izvanredni otkaz N. F.. Nadalje je iskazao da je radničko vijeće bilo protiv otkaza ugovora o radu za N. F. iz razloga što ona nije mogla uzeti novac iz blagajne jer su u tom trenutku blagajne bile ukinute i što u trenutku preuzimanja blagajne N. F. nije mogla imati nikakvog doticaja s novcem.

10.7. Iz iskaza svjedokinje A. H. proizlazi da je radila kod tuženika na poslovima blagajnika te je bila zadužena za prodaju samonaplatnih bonova. Radila je zajedno na blagajni s V. S., a svaka je imala svoj saldo, time da je svaka imala i svoj manjak bonova. Znala je za svoj manjak koji je poticao od ranije i to od 2008. ili 2009. godine. Njoj se N. F. nikada nije obraćala za neki manjak bonova. Znala je da je N. F. preuzela V. bonove, da je N. F. prije radila na reklamacijama i ostala je raditi na reklamacijama, ali je

uskakala po potrebi i na blagajne. Kada je N. F. preuzimala bonove, ona je ostala i dalje raditi na odjelu reklamacija, a radila je i prodaju bonova. Bilo joj je poznato kada je N. F. preuzimala bonove 24. srpnja 2012. od V. S., da je V. S. imala manjak bonova dok N. F. to nije bilo poznato, a nije joj bilo poznato iz razloga što je V. S. prilikom predaje bonova N. F. napravila saldo po kojem je sve štimalo i te bonove po saldu V. je dala N. F., koja je sve to prebrojala i bonovi su štimali, ali ti bonovi koje je V. predala N. F. su bili ustvari njezini bonovi. Nije N. F. upozorila na to, a nije ju upozorila iz razloga što je znala da su V. S. i N. F. bile u dobrim odnosima, te je mislila da je N. F. s time upoznata. Nadalje je iskazala da N. F. nije mogla napraviti nikakav manjak, budući su blagajne bile zatvorene u 10. mjesecu 2011. godine, a kada je N. F. postala blagajnica, odnosno kada je preuzela bonove, prodaja bonova je već bila završena, a N. F. nikad nije preuzela posao blagajnice u smislu uplate i isplate.

10.8. Iz iskaza svjedoka M. R. proizlazi, da je bio drugi pretpostavljeni N. F., da mu se ista nije obratila u vezi manjka bonova ili nepravilnosti u blagajni, da je u ekonomsku službu stigla anonimna prijava te je po nalogu direktora izvršena inventura čak i bez njegovog znanja. Inventura je vršena isti dan u B. M. i u O., te mu je taj dan oko 12 sati došla N. F. i rekla da je komisija konstatirala da blagajna štima, te je nakon toga N. F. ponovno došla kod njega za jedno 15 do 25 minuta sa kutijom, kada su utvrdili da se u kutiji nalaze bonovi u vrijednosti od oko 50.000,00 kn, da je V. S. uzela i odnijela bonove u B. M., te su nakon toga ponovno inzistirali da se napravi inventura. Dakle, nakon što je prva inventura štimala došla je N. F. kod njega s bonovima te su utvrdili da ima manje bonova, ponovno je rađena inventura u O. i tada je utvrđen manjak bonova.

10.9. Iz iskaza V. S. proizlazi da je izvršila predaju bonova 24. srpnja 2012. N. F., a bonove koje joj je predala mogli su se prodavati na način da je netko trebao uplatiti iznos na pošti, doći s uplatnicom te nakon toga dobiva određen broj bonova u protuvrijednosti. Prilikom primopredaje nije upozorila N. F. ni na kakav minus jer njezina blagajna nije imala minus. Sve je štimalo na blagajni, a da nešto ne štima saznala je par dana prije nego se sve odigralo. Priznaje da je 26. veljače 2013. bila prisutna inventuri, jer ju je zvala N. F., da je tada donijela nevažeće bonove i da je saldo N. F. štimao zbog tih bonova.

10.10. Iz iskaza svjedoka V. M. proizlazi da je zaposlen kod tuženika, njemu se N. F. nije obraćala ni za kakav manjak bonova, a nije mu se ni morala obraćati, njemu je 26. veljače 2013. dala nalog za inventuru tadašnji šef službe za ekonomske poslove A. K. i rekla da hitno mora otići napraviti popis blagajni budući ima anonimnu prijavu. Prvi dan je blagajna štimala, ali ne u apoenima, ali to se inače događa često. Tada mu N. F. nije signalizirala da nešto nije u redu, to mu je rekla drugi dan.

10.11.Iz iskaza svjedoka K. V. proizlazi da je bio pretpostavljen N. F. i da mu se ona nije obraćala da nešto nije u redu sa blagajnom, nije

ni saznao da nešto nije u redu sa blagajnom budući je 25. studenoga 2012. otišao na kolektivni godišnji odmor, a krajem 2012. godine se razbolio i više nije vraćen na rad. 10.12. Iz iskaza svjedoka G. Đ. proizlazi da se inventura morala raditi krajem godine, nije mu poznat rad s bonovima, a niti mu je išta poznato u svezi manjka bonova. Sjeća se da je 24. srpnja 2012. N. F. preuzela blagajnu V. S., ali da je N. F. i dalje ostala raditi na odjelu reklamacija i da nije fizički otišla s tog dijela. Navodi da je subota u načelu bila radna subota koju su pokrivali radnici koji su radili na reklamacijama i blagajnama pa je jedino tako N. F. mogla raditi na bonovima i to najviše

jednu

do

dvije

subote,

što

je

ovisilo od mjeseca kako subote padaju.

10.13.Iz iskaza N. F. proizlazi da je preuzela blagajnu od V. S. 24. srpnja 2012. te da je bilo sve u redu kada je preuzimala bonove, a osim nje bio je još prisutan i K. V., ona je također bonove i prebrojala i sve je bilo u redu. Kasnije je čula da je bilo nevažećih bonova, a to je čula u veljači 2013. godine, kada je odrađena inventura. Jako malo je radila na blagajni i bila u opticaju s novcima, njezin posao je bio u načelu jednu subotu odraditi na blagajni, a i tada je samo izdavala bonove koji su bili uplaćeni, nije imala ni ključeve od sefa u kojem su se nalazili ti bonovi. U 8. mjesecu 2012. je prebrojila bonove u sefu i utvrdila da je dug bio ogroman. U 10. mjesecu je nekoliko puta izvijestila A. K. telefonom, koja je bila šef računovodstva kao i M. Š. da nešto nije u redu, no na.njezine pozive se oglušila gospođa K., te kada je vidjela da ona ne reagira pokušala se nekoliko puta obratiti V.. Nakon svega toga obratila se na dan inventure 26. veljače 2013. gospodinu M. R., te je nakon toga izašla odmah toga dana inventurna komisija, za vrijeme prve komisije sve je štimalo te je i ona potpisala zapisnik, no nakon toga kod nje u kancelariji V. S. je uzela bonove, te je ona shvatila da bonovi ponovno neće štimati, pa je nakon odlaska V. S. odnijela bonove kod R., te je on ponovno zakazao komisiju za slijedeći dan, 27. veljače 2013. i tada je utvrđen manjak bonova s time da tada nije bila prisutna V. S..

10.14.Cijeneći ovako izvedene dokaze ovaj sud utvrđuje da je tuženik N. F. izvanredno otkazao Ugovor o radu iz dva razloga, prvi jer je imenovana prilikom preuzimanja bonova 24. srpnja 2012. od radnice V. S. svjesno prikazala krivo (fiktivno) stanje bonova za samonaplatna brojila, znajući da postoji manjak istih, ne obavijestivši o tome neposrednog rukovoditelja, i drugi što je na dan 27. veljače 2013. u njenoj blagajni utvrđen manjak bonova u iznosu 88.700,00 kn, a koji manjak je prema obrazloženju tuženika nastao jer je N. F. prodavala bonove za koje je bila zadužena, a novac od prodaje zadržala za sebe. Jednako tako je utvrđeno da je N. F. 24. srpnja 2012. preuzela bonove od V. S., time da je u trenutku primopredaje znala da postoji manjak bonova. A da je N. F. znala za manjak bonova proizlazi iz činjenice da u tom dijelu razlog za otkaz nije pobijala, već je samo ustvrdila da je o manjku obavijestila svoje nadređene. Međutim, iz provedenih dokaza ovaj sud ne nalazi utvrđenim da je N. F. bilo u trenutku primopredaje bonova, 24. srpnja 2012., pa mjesecima nakon toga, do 26. veljače 2013., o manjku bonova obavijestila svoje radne kolege ili sebi neposredno pretpostavljene. Nadalje je utvrđeno da je, po anonimnoj dojavi, 26. veljače 2013. provedena inventura samonaplatnih bonova, time da niti tada N. F. nikome ne signalizira problem s bonovima, niti ne

otkriva manipulacije V. S. s bonovima, iako je prije inventure saznala da će bonovi štimati i da će V. S. odnekud donijeti te bonove. Štoviše, N. F. nakon provedene inventure bez ikakve primjedbe potpisuje zapisnik po kojem stanje po inventuri štima. Tek kad je nakon okončane inventure 26. veljače 2013. V. S. iz kancelarije N. F. uzela bonove, N. F. je shvatila da bonovi, kako je ona sama iskazala, "ponovno" neće štimati, i tek tada o manjku bonova obavještava M. R. nakon čega je provedena druga inventura, 27. veljače 2013., i utvrđen manjak na blagajni N. F..

10.14.1. Ponašanje N. F. sve do trenutka kada je prijavila manjak bonova ukazuje da ona nije imala nikakvu namjeru manjak bonova prijaviti sebi nadređenima, već da je bila spremna i dalje svjesno prikrivati manjak istih i bila uporna u istom. Naime, od 24. srpnja 2012. pa do 26. veljače 2013. imala je i više nego dovoljno vremena i mogućnosti prijaviti manjak. Uostalom, to nije morala učiniti licem u lice mogla je i putem anonimne dojave, kako je to netko u konačnici i učinio, ali nije. Jednako tako prije održavanja inventure 26. veljače 2012., znala je da stanje bonova ne štima, ali ne poduzima ništa, ne poduzima ništa niti kad saznaje da će V. S. odnekud donijeti bonove da pokrije manjak, ne poduzima ništa niti kad je po provedenoj inventuri utvrđeno da je sve u redu, iako je znala na koji način je inventura naštimana. Konačno, kad V. S. vraća bonove od kud ih je donijela, N. F., očito se bojeći da bi se mogao otkriti manjak u njezinoj blagajni, a pogotovo uzevši u obzir da je prva inventura provedena po anonimnoj dojavi i da je netko sigurno sumnjao u malverzacije s bonovima, poduzima potez kako bi preduhitrila neizbježno, i konačno obavještava M. R.. Međutim, ovaj posljednji potez nikako ne može ekskulpirati N. F. i vratiti povjerenje tuženika u istu, jer ga je poduzela puno, puno prekasno, a i tada isključivo sa ciljem da zaštiti sebe i postigne za sebe povoljniju poziciju u daljnjem tijeku postupka.

10.15. U odnosu na tvrdnju N. F. da do manjka u blagajni nije došlo zato što je ona prodavala bonove i novac zadržavala za sebe, ovaj sud utvrđuje tu okolnost dokazanom budući iz provedenih dokaza (iskaz G. Đ., V. S., N. P., N. F.) proizlazi da u trenutku kada je N. F. preuzela bonove od V. S. više nije imala doticaj s novcem, naime više nije mogla prodavati bonove na blagajni, već samo izdavati bonove temeljem dokaza korisnika da je izvršio uplatu, pa mu je temeljem te uplate izdan bon. Upravo iz tog razloga radničko vijeće se nije suglasilo s odlukom tuženika o izvanrednom otkazu.

10.16. Na odgovornost N. F. ne utječe niti činjenica što nije provedena inventura prije primopredaje bonova između V. S. i N. F. 24. srpnja 2012., jer je N. F. znala da ne smije postupiti na način na koji je postupila da bi prikrila manjak bonova V. S., a to je ipak učinila, i na taj način postupila protivno interesima svog poslodavca i iznevjerila njegovo povjerenje.

11. Nadalje, N. F. osporava sam postupak donošenja Odluke o izvanrednom otkazu jer da ju je tuženik donio unatoč protivljenju radničkog vijeća.

11.1. Iz očitovanja radničkog vijeća od 12. ožujka 2013. proizlazi da radničko vijeće nije suglasno sa odlukom izvanrednog otkaza, time da iz obrazloženja istog proizlazi da mu je direktor tuženika 7. ožujka 2013. dostavio podatke o namjeravanoj odluci izvanrednog otkaza ugovora o radu za radnicu N. F. te su samo iznijeti razlozi zbog kojih je predložen izvanredni otkaz.

11.2. Svjedok N. P., koji je tada bio predsjednik radničkog vijeća, je iskazao da je radničko vijeće bilo protiv otkaza ugovora o radu za N. F. iz razloga što ona nije mogla uzeti novac iz blagajne jer su u tom trenutku blagajne bile ukinute i što u trenutku preuzimanja blagajne N. F. nije mogla imati nikakvog doticaja s novcem.

11.3. Odredbom članka 149. stavka 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09, 61/11. i 82/12. - dalje: ZR) propisano je da se poslodavac prije donošenja odluke važne za položaj radnika, mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezinog utjecaja na položaj radnika. Stavkom 3. točkom 2. istoga članka je propisano da se važnim odlukama iz stavka 1. ovoga članka smatraju osobito odluke, među ostalim, i o otkazu. Nadalje stavkom 7. istoga članka propisano je da se radničko vijeće može protiviti otkazu ako poslodavac nema opravdani razlog za otkaz ili ako nije proveden postupak otkazivanja predviđen ovim Zakonom, dok je stavkom 8. propisan da radničko viječe mora obrazložiti svoje protivljenje odluci poslodavca.

11.4. Cijeneći izvedene dokaze, ovaj sud utvrđuje da je tuženik, prije donošenja Odluke o izvanrednom otkazu N. F., tražio suglasnost radničkog vijeća, da je radničko vijeće uskratilo dati suglasnost, ne navodeći pri tom u svom očitovanju niti jedan razlog zbog kojeg uskraćuje tu suglasnost, time da je razlog uskrate ležao u tome što je radničko vijeće smatralo da N. F. nije mogla prodavati bonove i novac zadržati za sebe. Međutim, okolnost što je tuženik, unatoč uskrati suglasnosti radničkog vijeća, donio Odluku o izvanrednom otkazu ne utječe na zakonitost donesene Odluke, jer je on proveo postupak savjetovanja koji mu ZR nalaže, time da ne postoji obveza tuženika da u slučaju uskrate suglasnosti radničkog vijeća ne smije donijeti odluku o otkazu.

12. Također, N. F. tvrdi da joj tuženik prije izvanrednog otkazivanja nije omogućio da iznese svoju obranu.

12.1. Iz Odluke u izvanrednom otkazu utvrđeno je da se tuženik poziva na izjave N. F. od 27. veljače 2013. i 1. ožujka 2013., time da je tuženik svoju odluku temeljio, među ostalim, upravo na tim izjavama. Nadalje uvidom u navedene izjave utvrđeno je da se u istima N. F. ustvari očitovala o postupanju koje joj se stavlja na teret nakon provedene inventure 27. veljače 2013.

12.2. Obzirom na sadržaj izjava od 27. veljače 2013. i 1. ožujka 2013. ovaj sud utvrđuje da je tuženik postupio u smislu odredbe članka 111. stavka 2. ZR-a kojim je propisano da prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini, i da je omogućio N. F. da prije donošenja Odluke o izvanrednom otkazu iznese svoju obranu.

13. Tuženik pak tvrdi da je postupak izvanrednog otkaza zakonit i osnovan, da zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa nastavak radnog odnosa nije više moguć, pa su na utvrđenje tih okolnosti izvedeni dokazi kao u nastavku.

13.1. Uvidom u dnevnik blagajne bonova-promet od 24. srpnja 2012. do 24. srpnja 2012. za V. S. utvrđeno je da je V. S. 24. srpnja 2012. predala N. F. bonove u vrijednosti 39.750,00 kn, te da su obje svojim potpisima potvrdile primopredaju.

13.2. Uvidom u Zapisnik o zatvaranju blagajne i zaduženju novih blagajnika od 1. ožujka 2013. je utvrđeno da je 28. veljače 2013. utvrđen manjak bonova u blagajni Službe za opskrbu, u O.. Ukupan iznos koji nedostaje je 184.800,00 kn i raspoređen je na dvije blagajnice i to na blagajnicu A. H. iznos od 96.100,00 kn, a na blagajnicu N. F. iznos od 88.700,00 kn. Također je navedeno da je radnicama A. H. i N. F. zabranjen.rad na blagajni. Za obje blagajnice zatvorena je blagajna na dan 1. ožujka 2013.

13.3. Uvidom u dodatak Zapisniku o zatvaranju blagajne i zaduženju novih blagajnika od 1. ožujka 2013. u kojem je obrazložen izračun manjka bonova u blagajni na dan 28. veljače 2013., utvrđeno je da je manjak utvrđen brojanjem preostalih bonova koji su pronađeni u blagajni i sefu, te testiranjem njihove ispravnosti u mjernom uređaju. Navedeno je da razlike u iznosima za koje se blagajnice terete postoje zbog manipulacije bonovima na dan 26. veljače 2013., kada su među ispravne bonove podmetnuti neispravni i otpisani bonovi, povjerenstvo to nije uzelo u obzir budući nije postojala prvobitna sumnja u njihovu ispravnost, te na prisutnost bonova koji fizički pripadaju blagajni i Pogonu B. M.. Sutradan, odnosno 27. veljače 2013. bonovi koji pripadaju blagajni B. M., vraćeni su u blagajnu njihova pogona, te je u O. i B. M. ponovljeno brojanje bonova, a u O. je ponovljeno i testiranje ispravnosti bonova budući su uočeni rabljeni bonovi iz 2005. i 2006. godine među ispravnim bonovima. Potvrđen je manjak na blagajni N. F. u iznosu 88.700,00 kn.

13.4. Uvidom u izviješće Komisije za popis kartica za samonaplatna brojila na dan 26. i 27. veljače 2013. utvrđeno je i to za naplatno mjesto broj 1 da je radnica N. F. zapisnički preuzela bonove 24. srpnja 2012. od dotadašnje blagajnice V. S. u iznosu od 50.110,00 kn. Iz dnevnika blagajne bonova na dan 24. srpnja 2012. vidljivo je da su preuzeti bonovi odgovarali stanju blagajne na taj dan i po iznosu i po apoenima. Proizlazi da je sva zaduženja sa bonovima za blagajnicu N. F. radila V. S. budući N. F., po njezinom iskazu to nije znala. Komisija je zbrojila ispravne i neispravne kartice koje su se nalazile u sefu i ladici blagajnice te je dobila ukupan iznos od 162.300,00 kn, a što odgovara financijskom stanju u dnevniku blagajne na dan 26. veljače 2013. Utvrđene su razlike u količini zadanih komada po apoenima. U odnosu na naplatno mjesto broj 2, blagajnica A. H. priznala je da ima manjak bonova, te je utvrđen manjak u iznosu od 73.100,00 kn. Ponovni popis obavljen je 27. veljače 2013. i to na naplatnom mjestu broj 1 blagajnice N. F.. Radnica N. F. je izjavila da je oko 14 sati 26. veljače 2013. i to nakon odlaska Komisije, primijetila da nema dovoljno bonova koji su ostali u njenom dijelu blagajne, te se iz tog razloga javila svom rukovoditelju, a koji je zatražio ponovni popis na tom naplatnom mjestu. Ponovnim popisom utvrđen je manjak u iznosu od 79.450,00 kn. 13.5. Uvidom u rukom pisanu izjavu N. F. od 27. veljače 2013. utvrđeno je da N. F. priznaje da je 24. srpnja 2012. od V. S. preuzela 39.750,00 bonova koje je prebrojala i isti su štimali, to je učinila na izričitu molbu iste, jer je ona morala napustiti blagajnu, a bila je u velikom minusu koji vuče porijeklo od vremena kada su se uplate vršile na blagajni HEP-a. To je učinila pod uvjetom da V. S. to riješi kroz mjesec-dva, a time ju je spasila od otkaza. Budući da V. S. to do danas nije sanirala pokušala je to učiniti posudbom bonova iz B. M. da prividno pokrije dug da bi ih kada su se prebrojali vratila odakle su došli. N. F. je tu izjavu vlastoručno potpisala.

13.6. Uvidom u rukom pisanu izjavu od 1. ožujka 2013., N. F. se poziva na izjavu koju je sačinila neki dan, te ponovno pojašnjava situaciju kad ju je početkom srpnja 2012. telefonski nazvala V. S. rekavši joj da jedna od blagajnica mora napustiti radno mjesto i prijeći u drugi odjel kao i da ima veliki minus u bonovima koje je prodavala pa da mora pronaći osobu koja će to prikriti dok ona ne podigne kredit i sanira dug jer joj u protivnom prijeti otkaz. U N. F. je imala povjerenja, ona je bila ta koja je to trebala učiniti, ali uz uvjet da dug riješi kroz 2-3 mjeseca najduže, što je V. S. i obećala. Nakon inventure u veljači 2013. N. F. saznaje da bonovi koje je preuzela 24. srpnja 2012. nisu bili od V. S. nego od A. H.. Nije obavijestila gdina. V. o manjku bonova već je odlučila i dalje čekati kredit V. S. koji je bio u realizaciji. N. F. je tu izjavu vlastoručno potpisala.

13.7. Iz izjave koju je A. H. dala 27. veljače 2013. i dopune iste, ista opisuje na koji način je manipulirala samonaplatnim bonovima dok je radila kod tuženika, te iznosi i razloge zašto je to učinila. Spominje i da joj je V. S. rekla da će zamoliti N. F. da preuzme njezine bonove (koje nije imala, ali ih je fiktivno prikazala uzevši ih iz kutije iz sefa) i da ju pokrije dok ona ne uspije riješiti svoje dugovanje. N. je pristala, primopredaju je potpisala V. koja je jedina brojila bonove, N. i K. V..

13.8. U rukom pisanoj izjavi od 27. veljače 2013. V. S. navodi da N. F. nije kriva za minus, ali da ista sada kao i A. H. želi da ona preuzme krivicu koja nije njezina. Izjavu je potpisala V. S..

13.9. Uvidom u SMS poruku gdje je naznačen pošiljalac S.-Mob vidljivo je da piše da je uvalila N. kao i da će sve preuzeti na sebe.

13.10. Iz izjave D. I. od 27. veljače 2013. vidljiv je tijek postupka inventure bonova na 26. veljače 2013. i 27. veljače 2013.

13.11.Uvidom u kaznenu prijavu, utvrđeno je da je tuženik istu podnio protiv svojih radnica A. H., N. F., V. S. i M. Đ.. Prijava je.podnesena zbog opravdane sumnje da su počinile kaznena djela iz članka 233. stavak 2. i članka 279. Kaznenog zakona. Postavljen je i imovinsko pravni zahtjev u iznosu od 184.800,00 kuna.

13.12. Uvidom u spis Općinskog suda u O. poslovni broj K-140/2015 utvrđeno je da je u istom vođen kazneni postupak protiv okrivljenih A. H., V. S., N. F. i M. Đ., time da je N. F. okrivljena da je

24. srpnja 2012. u O., premda znajući da je II. okrivljena V. S. prethodno počinila kazneno djelo pronevjere, u cilju da joj pomogne prikriti manjak u iznosu 88.700,00 kn, prilikom preuzimanja blagajne bonova sa samonaplatna strujna brojila od II. okrivljene V. S., svojim potpisom na primopredajnom dokumentu neistinito potvrdila da stvarno stanje bonova na blagajni ne odgovara stvarnom stanu, te na opisani način pomogla počinitelju težeg kaznenog djela da ne bude otkriven. Iste su presudom poslovni broj K-140/2015 od 3. listopada 2017. proglašene krivima za kaznena djela koja im se stavljaju na teret. Presudom Županijskog suda u R. poslovni broj Kž-261/18-8 od 28. travnja 2021. odbijene su žalbe državnog odvjetnika, okrivljenih V. S. i M. Đ. te je potvrđena presuda I. stupnja. Rješenjem Županijskog suda u R. poslovni broj Kž-261/18-6 od 28. travnja od 2021. obustavljen je kazneni postupak protiv N. F. obzirom je ista umrla.

13.13.Cijeneći izvedene dokaze, a prije svega sadržaj izjava od 27. veljače 2013. i 1. ožujka 2013. koje je sačinila N. F., a na kojima tuženik, među ostalim, temelji Odluku o izvanrednom otkazu, ovaj sud utvrđuje da je N. F. izrijekom priznala da je htjela pomoći V. S. na način da je 24. srpnja 2012. preuzela njezine samonaplatne bonove, iako je znala da postoji manjak istih, da je bila svjesna da bi V. S. dobila otkaz da se otkrije manjak bonova kao i da o tome nije obavijestila gdina. V., već je odlučila čekati da V. S. realizira kredit. Jednako tako ovaj sud utvrđuje da je prilikom inventure 27. veljače 2013. utvrđeno da postoji manjak samonaplatnih bonova u blagajni N. F. u iznosu 88.700,00 kn. Međutim, tuženik nije dokazao da je utvrđeni manjak bonova stvoren jer je N. F. prodavala bonove za koje je bila zadužena i novac od prodaje zadržavala za sebe, time da je N. F. osporila tu tvrdnju tuženika. Međutim, u slučaju kad postoji kumulacija povrede radnih obveza koje se navode u odluci, za osnovanost otkaza u sudskom postupku, dovoljno je da je utvrđena i samo jedna povreda koja može sama za sebe predstavljati osnovu za otkazivanje (Odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske,

broj

od

30.

kolovoza 2005.).

13.14. Proizlazi da je tuženik je, a u smislu odredbe članka 131. stavka 3. ZR-a kojim je propisano da u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je radnik ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu, tijekom postupka dokazao postojanje opravdanog razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu. Jednako tako ispunjene su pretpostavke za izvanredni otkaz u smislu odredbe članka 108. stavka 1. ZR, kojom je određeno je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno i određeno vrijeme, ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć. Naime, utvrđeno je da je N. F. počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, jer je da bi zaštitila radnu kolegicu prilikom preuzimanja bonova od iste svjesno je prikazala krivo stanje bonova za samonaplatna brojila, iako je znala da postoji manjak istih, i nije o tome obavijestila neposrednog rukovoditelja, već je mjesecima šutjela o tome. Uslijed takvog ponašanja N. F. tuženik je opravdano izgubio povjerenje u istu, slijedom čega nastavak radnog odnosa više nije bio moguć. Stoga ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na nedopuštenosti tuženikove Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu N. F. od 12. ožujka 2013. i tuženikove Odluke od 9. travnja 2013. te je li N. F. prestao radni odnos temeljem navedenih odluka, neosnovanim, a samim time otpala je i osnova za dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na potraživanja tužiteljice koja se tiču isplate novčanih potraživanja na ime izgubljene zarade s osnove neisplaćene razlike plaće u naknade na ime izgubljene zarade: s osnove neisplaćenih naknada povodom Uskrsa, s osnove neisplaćenih naknada povodom Božića, s osnove neisplaćenih naknada za godišnji odmor, s osnove neisplaćene prigodne nagrade povodom dana HEP-a, s osnove neisplaćene nagrade za dugogodišnji rad te s osnove neisplaćene otpremnine.

14. Slijedom svega naprijed iznijetog valjalo je tužbeni zahtjev, a kako je postavljen podneskom od 24. ožujka 2022., u cijelosti odbiti i odlučiti kao u izreci.

U O. 9. lipnja 2022.

Sutkinja: Ljiljana Jakša

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP).

O žalbi odlučuje županijski sud.

Dostavljeno:

1. Odvjetničko društvo E., Š. i T. j.t.d. u Z.

2. HEP - Operator distribucijskog sustava d.o.o., Distribucijsko područje, Elektroslavonija O., O.

Broj zapisa: eb30d-44bbb

Kontrolni broj: 055a4-9a3ea-e03ce

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=LJILJANA JAKŠA, L=OSIJEK, O=OPĆINSKI SUD U OSIJEKU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web

adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-

dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.