Poslovni br. 24 Povrv-473/2021-11

Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku po sutkinji Željki Matijević, u pravnoj stvari tužitelja M. d.o.o., Đ., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik P. V. odvjetnik u O., protiv tuženika R. H., M, Z., OIB: …, kojeg zastupa Ž. d. o. u O., radi isplate iznosa od 609.070,00 kn, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 25. svibnja 2022. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu sudske odluke dana 9. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovrv-10075/2020 od 24. veljače 2021. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku R. H., M, Z., OIB: …, platiti tužitelju M. d.o.o., Đ., OIB: …, ukupan iznos od 609.070,00 kn (slovima: šestodevettisućasedamdeset kuna), na ime glavnice sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na:

- iznos od 223.740,00 kn od 23. travnja 2020. do isplate

- iznos od 385.330,00 kn od 23. svibnja 2020. do isplate

po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, kao i da tužitelju nadoknadi nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 7.625,00 kn (slovima: sedamtisućašestodvadesetpet kuna) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 24. veljače 2021. sve do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a sve u roku od osam dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 43.687,50 kn kn (slovima: četrdesettritisućešestoosamdesetsedam kuna i pedeset lipa) u roku osam dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je, kao ovrhovoditelj podnio protiv tuženika, kao ovršenika, prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi naplate iznosa od 609.070,00 kn zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima. Općinski građanski sud u Zagrebu, donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: Ovrv- 10075/2020 od 24. veljače 2021. Po prigovoru tuženika postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga pred ovim sudom.

2. Tužitelj u prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, kao i tijekom postupka, u bitnom navodi da predmetna tražbina predstavlja dug na temelju računa za pružene usluge karantene za vrijeme trajanja epidemije bolesti COVID-19 za razdoblje od 21. ožujka do 7. travnja 2020. te za razdoblje od 8. travnja do 8. svibnja 2020. koje je pružio tužitelj u svom H. Đ. za vozače teretnih vozila.

3. U prigovoru na rješenje o ovrsi, tuženik osporava iznos određen ovrhom kao i troškove te osporava vjerodostojnost isprave. Osporava nadležnost Općinskog građanskog suda u Zagrebu, jer smatra da je nadležan Općinski sud u Đakovu, u smislu čl. 287. st. 1. u vezi s člankom 51. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20; dalje - OZ). Također smatra da je prijedlog za ovrhu podnesen nenadležnom javnom bilježniku zbog čega je prijedlog za ovrhu trebao odbaciti, odnosno rješenje o ovrsi ukinuti. Naime, tvrdi da je trebalo primijeniti odredbu članka 48. stavka 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP), u vezi s odredbom čl. 21. OZ-a, na temelju koje je za određivanje ovrhe protiv Republike Hrvatske, mjesno nadležan javni bilježnik čije je sjedište u jedinici područne (regionalne) samouprave sjedišta tužitelja. Osim toga, tvrdi da računi priloženi u prijedlogu za ovrhu ne udovoljavaju formi vjerodostojne isprave u smislu odredbe članka 31. stavka 2. OZ-a, budući da na istim računima nije naznačeno o kakvoj se tražbini radi. Smatra da je nejasno na što se tražbina tužitelja odnosi, jer to nije moguće utvrditi iz priloženih računa. Nadalje, ističe prigovor zastare, imajući u vidu da zbog nedostataka u računima tužitelja nije moguće provjeriti na što se predmetna tražbina odnosi, a niti datum dospijeća iste. Tuženik ističe i prigovor nepostojanja aktivne legitimacije i promašene pasivne legitimacije. Naime, tužitelj uz prijedlog za ovrhu nije dostavio dokaz o postojanju ugovornog odnosa s tuženikom, na temelju kojega bi bio ovlašten izdati vjerodostojnu ispravu, a niti drugi dokaz iz kojeg bi bio razvidan pravni temelj obveze tuženiku. Isto tako, tužitelj nije dokazao niti visinu svog potraživanja kao ni dan dospijeća, smatra tuženik. Stoga predlaže da se predmetni spis ustupi Općinskom sudu u Đakovu te da nadležni sud ukine pobijano rješenje o ovrsi, ukine provedene radnje i odbaci prijedlog za ovrhu na temelju odredbe čl. 279. st. 3 OZ-a. Podredno tuženik predlaže da sud na temelju odredbe čl. 287. st. 2. OZ-a pobijano rješenje s prigovorom proslijedi na nadležno postupanje Trgovačkom sudu u Osijeku.

4. Tužitelj smatra da je prijedlog za ovrhu podnesen nadležnom javnom bilježniku u Zagrebu, budući da M. S. u Z.. Nadalje, protivi se navodima tuženika vezano za formu vjerodostojne isprave, budući da je iz priloženih računa razvidan datum izdavanja računa kao i predmet ispunjenja novčane tražbine, odnosno, pružena usluga karantene COVID-19 za razdoblje od 21. ožujka do 7. travnja 2020. te od 8. travnja do 8. svibnja 2020. Osim toga, tužitelj je račun sastavio sukladno uputi S (u daljnjem tekstu: S). Nadalje, protivi se prigovoru zastare potraživanja, budući da je na računima naznačen dan dospijeća tražbine, na prvom računu 22. travanj 2020. a na drugom 22. svibnja 2020. Osim toga, tužitelj je navedene račune tuženiku dostavio 11. svibnja 2020., a na navedene račune tuženik nije stavio prigovore, niti ih je osporavao. Smatra neosnovanim prigovor tuženika o nepostojanju aktivne legitimacije i promašene pasivne legitimacije. Naime, tužitelj, sukladno odredbama OZ-a, uz prijedlog za ovrhu nije niti bio dužan dostaviti bilo kakav dokaz o postojanju ugovornog odnosa, već je bio dužan dostaviti samo račun kao vjerodostojnu ispravu. Kao dokaz da je aktivno legitimiran za podnošenje prijedloga za ovrhu, kao dokaz ispravne pasivne legitimacije te dokaz o postojanju svoga potraživanja prilaže potpisani Zapisnik o provedbi mobilizacije objekta tvrtke M. d.o.o., H. Đ. za potrebe karantene u O.-b. županiji od 21. ožujka 2020. (dalje: Zapisnik od 21. ožujka 2020.). U navedenom Zapisniku dogovorena je naknada za mobilizirani objekt u iznosu od 11.000,00 kn plus PDV po danu mobilizacije.

5. Nakon što je donio rješenje poslovni broj: 84 Ovrv-10075/2020-12 od 4. svibnja 2021., kojim stavlja izvan snage rješenje o ovrsi, Općinski građanski sud u Zagrebu se oglasio nenadležnim i predmet ustupio stvarno nadležnom Trgovačkom sudu u Zagrebu, rješenjem poslovni broj Povrv-3648/2021-14 od 30. lipnja 2021.

6. U podnesku od 27. listopada 2021. tužitelj navodi da je Zapisnikom od 21. ožujka 2020. utvrđeno da će Policijska uprava Osječko-baranjska organizirano osiguravati objekt, da će epidemiolog Zavoda za javno zdravstvo Osječko-baranjske županije (dalje: ZZJZ OBŽ) pregledati prostor i propisati prilagodbu za potrebe karantene koju će provesti Stožer CZ OBŽ, zatim da će prehranu u objektu organizirati sam mobilizirani objekt, da će epidemiolog definirati protokol prijema osoba – vozača te komuniciranje s njima, kao i da će Stožer CZ OBŽ pregledati prostor te propisati prilagodbu za potrebe karantene koju će provesti Stožer CZ OBŽ i definirati pravce komunikacije između ključnih službi. Nadalje, u Zapisniku od 21. ožujka 2020. je navedeno od čega se mobilizirani objekt sastoji i koji se djelatnici mobiliziraju. Zapisnik od 21. ožujka 2020. su potpisali načelnik S. C. O. G.. I., pročelnik P. ureda C. O. Z. G. i direktor tužitelja M. V.. Zapisnik od 21. ožujka 2020. je osobno sastavljao i predložio tekst Z. G., a z.z. tužitelja ni na koji način nije mogao utjecati na njegov sadržaj. Kao dokaz da je naknada za predmetni objekt već bila unaprijed dogovorena, tužitelj predlaže da se u svojstvu svjedoka saslušaju potpisnici Zapisnika od 21. ožujka 2020., kao i M. P., predstavnik Ž. i K. K., epidemiolog ZZJZ OBŽ. Z.z. tužitelja ističe da mu nikada nije uručen niti dostavljen nalog o mobilizaciji H. Đ.. Tužitelj je tuženiku predmetne račune ispostavio sukladno sastavljenom Zapisniku od 21. ožujka 2020., a prije slanja računa tuženiku S. C. O. izdao je na njih pisanu suglasnost. Tuženik račune nije osporavao niti im prigovarao. Budući da tuženik nije platio dug po računima, tužitelj je tuženiku 25. svibnja 2021. izdao opomenu. Kako se tuženik potpuno oglušio na poslanu opomenu, tužitelj je pokušao nastalu situaciju riješiti mirnim putem podnoseći 16. lipnja 2020. zahtjev za mirno rješenje spora Ždo u O., a koje se na zahtjev nije očitovalo.

7. U podnesku od 3. studenog 2021. tuženik ističe prigovor mjesne nenadležnosti Trgovačkog suda u Zagrebu za suđenje u ovom sporu u smislu odredbe čl. 48. st. 3. ZPP-a i smatra da je nadležan Trgovački sud u Osijeku. Smatra da tužitelj ima pravo samo na stvarno nastale troškove mobilizacije te da su Županijski i područni uredi Civilne zaštite bili upoznati s tom odredbom, a da je ista navedena i u nalogu za mobilizaciju svakoj pravnoj osobi, pa tako i ovdje. Uvjeti i procedura podnošenja zahtjeva za refundaciju dogovoreni su sukladno uputi o naknadi troškova refundacije od 27. ožujka 2020. i održanom sastanku s predstavnicima H. 5. svibnja 2020. Tada je dogovoreno da se mobiliziranim objektima mogu priznati samo stvarno nastali troškovi navedeni u zahtjevu za refundaciju i to troškovi noćenja, troškovi obroka te režijski troškovi uz priložene račune i sukladno periodu mobilizacije. Također mogu se priznati i provedene mjere dezinfekcije uz predočenje računa, kao i trošak osiguranja objekta za koje je bila angažirana pravna osoba koja ima ovlast za obavljanje poslova privatne zaštite. Dakle, sve izvršene usluge, nesporne iznose i troškove dugovanja tuženik je bio spreman priznati pod pretpostavkom da su za njih podneseni zahtjevi za naknadu, odnosno računi, što tužitelj nije učinio. Naime, točkom 6. Naloga za demobilizaciju od 6. svibnja 2020. propisano je da je vlasnik demobiliziranog objekta dužan u roku od 30 dana o demobilizaciji podnijeti detaljno izvješće o provođenju operativnih aktivnosti tijekom angažiranja, podatke o ljudstvu i opremi, eventualnim gubicima opreme i sredstava, financijskim aspektima djelovanja, zahtjevima za refundaciju plaće i drugih troškova pravne osobe za vrijeme dok je operativno djelovao. Unatoč navedenom, kao i dopisu tuženika od 10. lipnja 2020. kojim se tužitelj obavještava da dokumentacija koju je dostavio nije u skladu s Uputom o načinu ostvarivanja materijalnih prava za mobilizirane operativne snage sustava Civilne zaštite u aktivnostima provođenja mjera zaštite zdravlja od korona virusa, tužitelj tuženiku nije dostavio zahtjev, odnosno račune, na temelju kojih bi svi prouzročeni stvarni troškovi bili nesporni i odredivi. U odnosu na Zapisnik od 21. ožujka 2020., ističe kako predstavnici nadležnih tijela u trenutku potpisivanja Zapisnika nisu prihvatili kao nesporan iznos koji je vlasnik objekta naveo da potražuje za mobilizaciju. Naime, potpisivanjem predmetnog Zapisnika tuženik na sebe nije preuzeo i obvezu podmirivanja troškova u navedenom iznosu.

8. Nakon što se Trgovački sud u Zagrebu, rješenjem Povrv-1900/21-5 oglasio mjesno nenadležnim i predmet ustupio na postupanje ovom sudu, 25. siječnja 2022. održalo se pripremno ročište na koje su pristupili punomoćnici stranaka. Tom prilikom opunomoćenik tuženika izjavio je da iz Zapisnika od 31. ožujka 2020. ne proizlazi da je sklopljen ugovor između stranaka i ostaje pri tome da se u ovakvom slučaju nadoknađuju isključivo stvarni troškovi. Punomoćnik tužitelja je ostao pri svim navodima do sad iznesenim i istakao da je u dopisu S. C. O. od 8. svibnja 2020. navedeno da je provedba i cijena mobilizacije tužitelja detaljno razrađena u predmetnom Zapisniku.

9. U podnesku od 9. veljače 2022. je istakao da nikad nije zaprimio nalog za mobilizaciju od 25. ožujka 2020, a niti je bio upoznat s odredbom da mu pripadaju samo stvarno nastali troškovi mobilizacije. Osim toga, iz samog Zapisnika od 21. ožujka 2020. je razvidno da je navedeni objekt za potrebe karantene stavljen na raspolaganje prije nego što je nalog za mobilizaciju izdan, a sama priprema objekta tužitelja za mobilizaciju počela je još 16. ožujka 2020, kada je glavni epidemiolog ZZJZ OBŽ slao upute i dokumentaciju vezano za organizaciju karantene. Nadalje, tužitelj nije bio upoznat s uputama i procedurama za podnošenje zahtjeva za refundaciju troškova od 27. ožujka 2020. sve do 5. svibnja 2020, odnosno, svega jedan dan prije izvršene demobilizacije tužitelja. Stoga smatra da navedene upute od 27. ožujka 2020. kao i Zapisnik od 5. svibnja 2020. ne mogu predstavljati nikakav dokaz u smislu obveze nastalih troškova mobiliziranih objekata. Osim toga naglašava da je S. C. O. 8. svibnja 2020. na račune tužitelja izdao pisanu suglasnost. Dodaje da je pozivanje tuženika na nalog za demobilizaciju od 6. svibnja 2020. u kojem se navodi da je vlasnik demobiliziranog objekta dužan u roku od 30 dana podnijeti detaljno izvješće o provođenju operativnih aktivnosti, protivno sadržaju Zapisnika od 21. ožujka 2020. Naime, Zapisnikom od 21. ožujka 2020. je ugovorena fiksna naknada u iznosu od 11.000,00 kn plus PDV po danu mobilizacije. Visinu naknade nije određivao ni uvjetovao tužitelj već ju je odredio S. C. O. na temelju podataka iz financijske dokumentacije tužitelja – bilance tužitelja, a koje je podatke tužitelj dostavio na zahtjev S. C. O., kao i na temelju pregleda samog objekta gdje se utvrđivalo ima li tužitelj kao pravna osoba sve potrebne uvjete za organizaciju karantene koji su traženi. Budući da je Zapisnik od 21. ožujka 2020. sastavio i napisao osobno Z. G. te da nije bilo riječi o naknadnim uvjetima i procedurama za refundaciju troškova, tužitelj je smatrao da je S. C. dogovorio naknadu u iznosu od 11.000,00 kn plus PDV dnevno te da je ta naknada obvezujuća, a posebno kada je za nju dobio i pisanu suglasnost na izdane račune. Tužitelj ističe da je kao pravna osoba ispoštovao sve traženo od nadležnih tijela vezano za organizaciju karantene i odlično surađivao s M. prilikom organizacije, kao i sa nadležnom epidemiološkom službom, a da su svi njegovi djelatnici odradili veliki broj prekovremenih sati kako bi pokrili sve aspekte organizacije bez pomoći C. , kako je to bilo u drugim županijama Republike Hrvatske.

10. Na raspravi održanoj 22. ožujka 2022. punomoćnik tuženika ističe da nikakav sporazum između tužitelja i predstavnika S. C. nije mogao biti sklopljen budući da predstavnici CZ-a nisu imali ovlasti za sklapanje takvog sporazuma, a da je takav sporazum sklopljen bio bi ništetan jer je protivan prisilnim propisima. Naime, smatra da je u ovoj pravnoj stvari odlučna primjena članka 74. Zakona o sustavu civilne zaštite.

11. Na raspravi od 4. svibnja 2022. saslušali su se svjedoci Z. G., G. I. i M. V.. M.

V., z.z. tužitelja, tom je prilikom naveo da su mu oko 15. ožujka 2020. pristupili predstavnik županije M. P. i epidemiolog K. K. te predstavili potrebe za karantenom, smještajem vozača i parkiralištem za teretna vozila. Potom je epidemiolog sastavio plan pripreme objekta za karantenu i nakon toga je ustanovljeno da H. Đ. ispunjava sve postavljene uvjete, a potom im je predao financijsko izvješće H.. Nakon toga, navodi da je obaviješten da će Z. G. napraviti dokument u kojem će biti navedeni uvjeti korištenja predmetne nekretnine uključujući i naknadu. Prije sastavljanja Zapisnika od 21. ožujka 2020., a nakon što je predao financijsko izvješće i nakon što je utvrđeno da su ispunjeni uvjeti za karantenu, z.z. tužitelja navodi da je saznao da je naknada za korištenjem H. Đ. predviđena u iznosu od 11.000,00 kn plus PDV po danu. Ističe da sam nije potraživao taj iznos, već ga je odredio S. C. O.. Z.z. tužitelja je tom prilikom naveo i da nikad nije zaprimio odluku S. C. ili izvršnih tijela jedinica lokalne samouprave kojim je društvo M. d.o.o. određena pravnom osobom u sustavu civilne zaštite, niti ima saznanja da je M. d.o.o. upisana u bazu podataka operativnih snaga. Također, nije dobio nalog niti za mobilizaciju objekta, a niti za mobilizaciju pravne osobe M. d.o.o. Z.z. tužitelja također je naveo da je cjelokupni objekt, uključujući parkirališni prostor kao i sve djelatnike stavio u funkciju karantene u predmetnom razdoblju. Istaknuo je i da mu je Z. G. dao uputu kako da ispostavi račune za korištenje predmetne nekretnine u funkciji karantene, usmenim putem, budući da se Hotel ne koristi uobičajeno za takve svrhe. Tada mu je rečeno i na koga da naslovi račun. Potom je račune poslao preporučeno poštom, a tuženik mu nije ni na kakav način odgovorio niti vratio račune nazad. Tek kad je primio dopis od tuženika 10. lipnja 2020. saznao je da će mu se naknaditi isključivo stvarni troškovi, a ne ugovoreni. Pojasnio je da ranije nije primio uputu da će mu biti nadoknađeni stvarni troškovi, jer bi u tom slučaju napravili popis koji bi uključivao primjerice stanje brojila. Na upit punomoćnika tužitelja zakonskom zastupniku kako je karantena utjecala na njegovo poslovanje, istakao je da je po izdavanju računa morao platiti PDV u velikom iznosu, da nije bio kandidat za mjere pomoći koje je izdavala država za isplaćivanje plaća djelatnicima za vrijeme epidemije korona virusa, budući da nije bio u kategoriji pada prometa od 20%, niti se mogao kvalificirati u program za poduzetnike H. B. iz istih razloga. S druge strane, novac mu nije isplaćen.

12. Potom je saslušan svjedok G. I. koji je u predmetnom razdoblju bio načelnik S. C. O., a što je bila politička funkcija na koju je postavljen kao zamjenik župana O.. Svjedok je istakao da je njegova funkcija bila takva da provodi odluke S. C. R. H., ali da S. C. O. nije imao financijska sredstva, niti je u punom smislu pravna osoba. Navodi kako je S. C. O. predložio smještaj za potrebe karantene za vozače teretnih vozila u dva objekta na području OBŽ, uključujući i objekt u vlasništvu tužitelja, a S. C. R. je odobrio taj prijedlog. U to vrijeme, kao S. C. O., nisu imali ovlasti mobilizirati operativne snage niti objekt tužitelja, već je S. na razini R. H. sklapao ugovore i mobilizirao operativne snage. Svjedok navodi da je S. C. R. sklapao ugovore za potrebe karantene te je trebao snositi troškove karantene, a ne OBŽ. Svjedok je nadalje izjavio da nije upoznat postoji li odluka ili nalog S. C. ili izvršnih tijela lokalne samouprave kojom je M. d.o.o. određena pravnom osobom u sustavu civilne zaštite, niti mu je poznato je li upisana u bazu podataka operativnih snaga. Svjedok pretpostavlja da je suglasnost na račune koje je izdao tužitelj dostavljena S. C. R.. Svjedok navodi da nije bilo određeno nikakvim propisom koliko bi naknada u ovom slučaju trebala biti, pa pretpostavlja da se to dogovaralo od slučaja do slučaja. U odnosu na Zapisnik od 21. ožujka 2020. izjavljuje da se ne sjeća samog dogovorenog iznosa, jer je potpisao suglasnost na ono što su dogovorili pročelnik Z. G. i direktor tužitelja. Ističe da je bio ljut kad je saznao da se problem plaćanja troškova za karantenu nije riješio zbog čega je izdao nalog Z. G. i M. P. da riješe taj problem. Dogovorili smo da se gospodina V. primi u R. C. kako bi se taj problem riješio.

13. Zatim je saslušan svjedok Z. G., koji je u predmetnom razdoblju, kao i u trenutku svjedočenja, bio pročelnik P. ureda C. zaštite O., kao djelatnik M. Navodi da je S. C. R. donio odluku o karanteni vozača teretnih vozila i samih vozila u 2020. godini, a da su ju područni uredi trebali provoditi. Zatim je zatraženo od civilne zaštite pri županijama da predlože lokacije za vršenje takve karantene na području pojedine županije, a koje će udovoljavati uvjetima za karantenu. Nakon toga je izvršen pregled tih lokacija skupa s epidemiolozima te su te lokacije predložene S. C. R.. Na temelju tog prijedloga napravljen je nalog za mobilizaciju predmetnih objekata. Svjedok navodi da je Zapisnik sastavljen nakon izdavanja naloga za mobilizaciju objekta tvrtke M. d.o.o. Na upit punomoćnika tužitelja tko je sastavio Zapisnik od 21. ožujka 2020., svjedok iskazuje da su ga sastavili on i z.z. tužitelja te G. I. na licu mjesta. Na upit punomoćnika tužitelja kako su došli do iznosa od 11.000,00 kn koji je naveden u Zapisniku, svjedok iskazuje da je to bila procjena vlasnika hotela M. V. da će toliki biti troškovi. Svjedok nadalje navodi da je M. V. tražio informacije na koji način može ostvariti naknadu za korištenje predmetnog objekta, odnosno, kako da izda račun, pa su ga spojili sa I. M., voditeljem sektora u R. C. u čijoj domeni je bila obrada dokumentacije za mobilizirane objekte. Tvrdi da nema saznanja o izdanoj suglasnosti na račune tužitelja, kao i da nije osobno izdao uputu M. V. kako sastaviti račun. Svjedok također tvrdi da je Zapisnik sastavio sa z.z. tužiteljem. Navodi da nije upoznat postoji li odluka ili nalog kojem je M. d.o.o. određena pravnom osobom u sustavu civilne zaštite, a da nije upisana u bazu podataka operativnih snaga. Punomoćnik tužitelja imao je primjedbu na dio iskaza svjedoka kojim se navodi da je Zapisnik od 21. ožujka 2020. sastavljen poslije naloga za mobilizaciju, jer tvrdi da je takav iskaz neistinit i suprotan samom Zapisniku od 21. ožujka 2020., dok je nalog donesen 25. ožujka 2020. Također, prigovara iskazu svjedoka da je z.z. tužitelja prilikom sastavljanja Zapisnika od 21. ožujka 2020. predan nalog za mobilizaciju H. Đ., jer je neistinit te jer o tome ne postoji materijalni dokaz. Također, stavlja prigovor na dio iskaza gdje je svjedok naveo da je z.z. tužitelja sam potraživao iznos naknade za mobilizirani objekt.

14. Svjedok M. P., koji je u predmetnom razdoblju bio i još uvijek je zamjenik načelnika S. C. O., saslušan je 25. svibnja 2022. Svjedok navodi da je na početku epidemije održan sastanak s nacionalnim stožerom CZ-a na kojem su dobili uputu da na području OBŽ-a treba pronaći dva mjesta za karantenu teretnih vozila i vozača, što bi uključivalo i adekvatan parking. Također je rečeno da će objekte mobilizirati država na temelju zahtjeva županijskih stožera, dogovoreno je da će se mobilizirati cijeli objekt budući da su vozači bili u karanteni i nikakvi drugi gosti nisu dolazili u obzir. Svjedok dodaje da je na sastanku rečeno da se s vlasnicima objekta dogovori cijena korištenja objekta za potrebe karantene. Dobio je primjerak Zapisnika o provedbi mobilizacije objekta u Vinkovcima, također za potrebe karantene, a koji je potom pripremio za potrebe objekta tvrtke M. d.o.o. neposredno prije sastanka na kojem je on potpisan. Prilikom sastavljanja Zapisnika od 21. ožujka 2020., navodi svjedok, dogovarali smo cijenu na temelju financijskog izvješća kao i usporedbu drugog objekta uzetog za potrebe karantene. U dogovoru oko cijene sudjelovali smo Z. G., G. I. i ja. Na upit punomoćnika tužitelja, svjedok navodi da je Z. G. bio upoznat s cijenom koja je unesena u Zapisnik od 21. ožujka 2020. te da je ta cijena bila ponuđena tužitelju, a nije je on sam odredio. Na upit punomoćnika tuženika tko je ponudio tu cijenu, svjedok odgovara da je on posredovao u tom poslu, a da je cijena ponuđena od strane Nacionalnog Stožera, odnosno države putem svog predstavnika Z. G.. Svjedok je također naveo da prilikom potpisivanja nisu bila nazočna sva tri potpisnika istovremeno, već su neki od njih naknadno potpisali. Svjedok navodi da je nalog za mobilizaciju tužitelju trebao predati Zvonko Grgec. Na upit punomoćnika tuženika kako je točno tekao postupak mobilizacije hotela tužitelja, svjedok odgovara da je stupio u kontakt s M. V. koji je bio senzibiliziran za trenutačnu situaciju, a nakon što je utvrđeno da je objekt odgovarajući, M. V. su objašnjeni uvjeti preuzimanja objekta i cijeli postupak, kao i da ne smije primati goste. Također mu je navedeno da će se odrediti cijena najma na dnevnoj bazi za cijeli objekt, a koju je informaciju o utvrđivanju cijena dobio od Z. G. Na upit punomoćnika tuženika kada se taj sav postupak događao u odnosu na potpisivanje Zapisnika od 21. ožujka 2020., svjedok odgovara da je to bilo 4-5 dana ranije. Na upit punomoćnika tuženika je li Z. G. u ime Ravnateljstva davao suglasnost, svjedok odgovara da jest. Svjedok je naveo i da niti drugi hotel u OBŽ za potrebe karantene nije dobio iznos utvrđen Zapisnikom već znatno manji iznos, budući da je uputa o naknadi troškova izdana naknadno a da detalji oko naknade nisu valjano regulirani Zakonom o sustavu civilne zaštite. Na upit punomoćnika tuženika je li vidio uputu o naknadi troškova koju mu daje na uvid, svjedok odgovara da se ta uputa ne odnosi na ovaj slučaj, budući da je njome regulirana naknada troškova mobiliziranih operativnim snagama, a što nije tužitelj, već je primjerice Crveni križ. Na upit punomoćnika tuženika je li se ova uputa primjenjivala i za mobilizirane pravne osobe koje nisu operativne snage, svjedok navodi da je tužitelju nuđen isključivo iznos naveden u Zapisniku te da nikakav drugi iznos niti način plaćanja i snošenja troškova nije predviđen niti je tužitelj upoznat s drugim mogućnostima. Svjedok dodaje da M. d.o.o. nije upisana u bazu podataka operativnih snaga, nije određena pravnom osobom u sustavu civilne zaštite, niti postoji nalog za mobilizaciju društva M. d.o.o.

15. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (list 5-7), račun broj: 15/RESTORANM/2 od 7. travnja 2020. (list 10), račun broj: 18/RESTORANM/2 od 8. svibnja 2020. (list 11), Zapisnik od 21. ožujka 2020. (list 41-42), Postupke u karanteni – H. – Đ. (list 57-77), suglasnost na račune od 8. svibnja 2020. (list 78), opomenu za neplaćanje računa od 25. svibnja 2020. (list 79), potvrde o preporučenim pošiljkama (list 80), zahtjev za mirno rješenje spora (list 81-86), nalog za mobilizaciju od 5. ožujka 2020. (list 90-91), uputu o načinu ostvarivanja materijalnih prava od 27. ožujka 2020. (list 92-93), Zapisnik s internog sastanka od 5. svibnja 2020. (list 94-96), zahtjev za refundaciju od 10. lipnja 2020. (list 97-98), izjave svjedoka u zapisnicima s rasprava od 4. svibnja 2022. (list 118-124) i Zapisnik od 25. svibnja 2022. (list 127-131).

16. Cijeneći izvedene dokaze te imajući u vidu pravila o teretu dokazivanja, sud je utvrdio kako je zahtjev tužitelja osnovan te je platni nalog održao na snazi.

17. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 609.070,00 kn po računima koje je tužitelj izdao tuženiku na ime usluge karantene COVID-19 za razdoblje od 21. ožujka do 7. travnja 2020. i od 8. travnja do 8. svibnja 2020. Među strankama nije sporno da je tužitelj po zahtjevu tuženika u predmetnom razdoblju pružio usluge karantene za vozače teretnih vozila kao i samih vozila, a koje uključuju smještaj, prehranu i čišćenje, već je sporno pripada li tužitelju pravo na naknadu, kako to tvrdi tužitelj, navedenu na računima i u Zapisniku od 21. ožujka 2020. ili naknadu, kako to tvrdi tuženik, za stvarne troškove pruženih usluga, sukladno članku 74. i 36. stavku 9. Zakona o sustavu civilne zaštite.

18. Prema odredbi članka 74. Zakona o sustavu civilne zaštite, sve aktivirane i mobilizirane operativne snage sustava civilne zaštite imaju pravo na naknadu stvarnih troškova za sudjelovanje u provođenju mjera i aktivnosti sustava civilne zaštite u velikim nesrećama i katastrofama sukladno odredbama ovog Zakona. Svaka razina sustava civilne zaštite, na čiji su zahtjev njihove operativne snage aktivirane i mobilizirane, snosi troškove njihova djelovanja u velikim nesrećama i katastrofama. Ako izvršno tijelo jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave nije aktiviralo vlastite snage civilne zaštite, već ih aktivira načelnik Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske, jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave snosi troškove njihova aktiviranja i djelovanja. Kada niža razina sustava civilne zaštite zatraži pomoć više razine, unatoč tome što nije angažirala sve svoje sposobnosti, stvarne troškove angažiranja operativnih snaga više razine snosi podnositelj zahtjeva niže razine. Kada Ministarstvo na temelju načela solidarnosti angažira operativne snage sustava civilne zaštite niže razine, troškovi njihova djelovanja podmiruju se iz državnog proračuna Republike Hrvatske.

19. Prema odredbi članka 3. točke 13. istog Zakona, Mobilizacija je postupak kojim se po nalogu nadležnog tijela obavlja pozivanje, prihvat i opremanje sudionika sustava civilne zaštite i dovodi ih u spremnost za provođenje zadaća civilne zaštite.

20. Odredba članka 20. Zakona o sustavu civilne zaštite propisuje da mjere i aktivnosti u sustavu civilne zaštite provode sljedeće operativne snage sustava civilne zaštite: stožeri civilne zaštite, operativne snage vatrogastva, operativne snage H. C. križa, operativne snage H. gorske službe spašavanja, udruge, postrojbe i povjerenici civilne zaštite, koordinatori na lokaciji, pravne osobe u sustavu civilne zaštite. Tijela državne uprave i druga državna tijela, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i operativne snage sustava civilne zaštite dužna su voditi i ažurirati bazu podataka o pripadnicima, sposobnostima i resursima svojih operativnih snaga te navedene podatke jednom godišnje, najkasnije do ožujka sljedeće godine, dostaviti Ministarstvu.

21. Sukladno odredbi članka 36. stavka 1. Zakona o sustavu civilne zaštite, u slučaju prijetnje, nastanka i posljedica velikih nesreća i katastrofa pravne osobe, osobito pravne osobe u većinskom vlasništvu R. H. i pravne osobe koje su odlukom nadležnog središnjeg tijela državne uprave određene kao operativne snage sustava civilne zaštite od posebnog interesa na državnoj razini te pravne osobe koje su odlukama izvršnih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave određene od interesa za sustav civilne zaštite, dužne su u operativnim planovima izraditi plan o načinu organiziranja provedbe mjera i aktivnosti u sustavu civilne zaštite sukladno odredbama ovog Zakona, posebnih propisa i njihovih općih akata. Stavak 9. istog članka propisuje da se stvarno nastali troškovi djelovanja pravnih osoba u situacijama iz stavka 6. ovog članka podmiruju iz proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i državnog proračuna Republike Hrvatske.

22. Pravilnik o mobilizaciji, uvjetima i načinu rada operativnih snaga sustava civilne zaštite (Narodne novine, broj 69/16.; dalje - Pravilnik) odredbom članka 2. propisuje da se mobilizacijom obavlja pozivanje, prihvat i opremanje profesionalnih i pričuvnih pripadnika operativnih snaga sustava civilne zaštite i dovodi ih se u stanje spremnosti za provođenje mjera i aktivnosti u velikim nesrećama i katastrofama samostalno ili u suradnji s drugim operativnim snagama, odnosno za sudjelovanje u osposobljavanju i vježbama sustava civilne zaštite.

23. Prema odredbi članka 27. Pravilnika, pravne osobe za potrebe sustava civilne zaštite mobiliziraju se na temelju naloga središnjeg tijela državne uprave nadležnog za poslove civilne zaštite ili načelnika nadležnog stožera civilne zaštite, a sukladno Državnom planu djelovanja civilne zaštite ili planu djelovanja civilne zaštite JLP(R)S, odluci o određivanju pravnih osoba od interesa za sustav civilne zaštite određene razine te operativnim planovima civilne zaštite pravnih osoba. Nalog iz stavka 1. ovog članka sadrži mjesto i zadaće na kojima će pravne osobe biti angažirane, predviđeno vrijeme angažiranja i druge informacije od značaja za suradnju s drugim operativnim snagama na mjestu djelovanja, a njegov obrazac naveden je u Prilogu 2. koji je sastavni dio ovog Pravilnika. Čelnik pravne osobe iz stavka 1. ovog članka dužan je podnositelja naloga odmah izvijestiti o mogućnostima za stavljanje na raspolaganje operativnih ljudskih i materijalno-tehničkih sredstava za provođenje mjera iz plana djelovanja civilne zaštite određene razine.

24. Iz svih dokaza izvedenih tijekom postupka, posebice iz iskaza svjedoka M. P., Z. G., G. I. i M. V., razvidno je da M. d.o.o. nije aktivirana i mobilizirana operativna snaga sustava civilne zaštite u smislu odredbe članka 74. Zakona o sustavu civilne zaštite, a niti je u smislu odredbe članka 36. istog Zakona pravna osoba koje je odlukom nadležnog središnjeg tijela državne uprave određena kao operativna snaga sustava civilne zaštite od posebnog interesa na državnoj razini, a niti je pravna osoba koje je odlukom izvršnih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave određena od interesa za sustav civilne zaštite.

25. Naime, iz iskaza navedenih svjedoka, kao i drugih dokaza priloženih u spisu, ne proizlazi da je M. d.o.o. upisana u bazu podataka o operativnim snagama sustava civilne zaštite, materijalnim sredstvima i opremi te spremnosti za operativno djelovanje koju vodi M., sukladno odredbi članka 12. Zakona o sustavu civilne zaštite. Također, svi saslušani svjedoci su iskazali da ne postoji nalog za mobilizaciju društva M. d.o.o. kao pravne osobe u smislu odredbe članka 27. Pravilnika ili o tome nemaju nikakvih saznanja. Isto tako, svjedoci znaju da ne postoji, odnosno nemaju saznanja o tome da postoji, odluka S. civilne zaštite R. H. ili izvršnih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave kojom je M. d.o.o. određena pravnom osobom u sustavu civilne zaštite.

26. Svjedok M. P. također je iskazao da se uputa o naknadi troškova ne odnosi na ovaj slučaj, budući da je njome regulirana naknada troškova mobiliziranim operativnim snagama, a što nije tužitelj, već je primjerice C. križ. Na upit je li se ova uputa primjenjivala i za mobilizirane pravne osobe koje nisu operativne snage, svjedok je naveo da je tužitelju nuđen isključivo iznos naveden u Zapisniku te da nikakav drugi iznos niti način plaćanja i snošenja troškova nije predviđen niti je tužitelj upoznat s drugim mogućnostima. Svjedok je dodao i da M. d.o.o. nije upisana u bazu podataka operativnih snaga, nije određena pravnom osobom u sustavu civilne zaštite, niti postoji nalog za mobilizaciju društva M. d.o.o.

27. Tuženik također nije predložio ili pružio niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da tužitelj pripada u kategoriju osoba kojima pripada pravo na stvarne troškove u smislu odredbe članaka 74. i 36. Zakona o sustavu civilne zaštite.

28. Stoga, ne može se smatrati da se tužitelju mogu priznati samo stvarni troškovi, budući da tužitelj ne predstavlja operativne snage niti pravnu osobu u smislu odredaba članaka 74. i 36. Zakona o sustavu civilne zaštite za koje je takva naknada predviđena.

29. Osim toga, sastavni dio Pravilnika je i forma obrasca za Naloga za mobilizaciju pravnih osoba. Nalog za mobilizaciju od 25. ožujka 2020. (list 90 spisa) na koji se poziva tuženik, kao prvo nije sastavljen u propisanoj formi, a kao drugo, Nalog za mobilizaciju naslovljen je na H. Đ., koji nije pravna osoba već je objekt u vlasništvu tužitelja, pa stoga nije ispunjen niti jedan uvjet da bi tužitelj mogao potpadati u kategorije predviđene odredbama članaka 74. i 36. Zakona o sustavu civilne zaštite.

30. S druge strane, odredbom članka 58. Zakona o sustavu civilne zaštite propisuje da se vlasniku ili korisniku kojem je na imovini privremeno ograničeno pravo posjeda radi provedbe mjera civilne zaštite primjenom ovlasti iz članka 55. stavka 1. podstavaka 2., 3. i 4. ovoga Zakona nadoknađuju iz državnog proračuna troškovi korištenja i šteta nastala uporabom njegova sredstva ili nekretnine.

31. Prema odredbi članka 55. stavka 1. podstavaka 3. i 4. ovoga Zakona, u slučajevima potrebe žurne i neodgodive provedbe mjera civilne zaštite kada nije moguće na drugi način zaštititi stanovništvo, materijalna i kulturna dobra i okoliš, službenik Ministarstva s posebnim ovlastima i odgovornostima može usmeno naložiti privremeno ograničavanje prava posjeda nekretnine ili njezinog dijela radi prolaza ili smještaja mehanizacije ili za potrebe provođenja nužnih radova radi sprječavanja ugrožavanja života i zdravlja ljudi i imovine, uz pisanu potvrdu i zapisnik o stanju nekretnine te privremeno smještanje (najviše 30 dana) stradalih evakuiranih ili izbjeglih osoba u dijelu građevine koji vlasnik ne koristi za vlastite potrebe, uz pisanu potvrdu i zapisnik o stanju nekretnine.

32. Iz Zapisnika od 21. ožujka 2020., razvidno je da je upravo službenik M., pročelnik P. ureda C. zaštite O., kao predstavnik S. civilne zaštite R. H., Z. G., uz načelnika S. C. zaštite O.-baranjske županije, G. I., sklopio sa zakonskim zastupnikom tužitelja, M. V., ugovor za korištenje H. Đ. za potrebe karantene u predmetnom razdoblju za cijenu od 11.000,00 kn po danu uz PDV. Iz iskaza M. P., G. I. i M. V. također proizlazi da je visina naknade utvrđena na način da je prvo pribavljena financijska dokumentacija tužitelja – bilanca tužitelja, a koje je podatke tužitelj dostavio na zahtjev S. C. O., kao i na temelju pregleda samog objekta gdje se utvrđivalo ima li tužitelj kao pravna osoba sve potrebne uvjete za organizaciju karantene koji su traženi. Iz iskaza navedenih svjedoka proizlazi i da je visina naknade predložena tužitelju, a nije ju on sam odredio. Svjedok M. P., izjavio je da je Z. G. u ime Ravnateljstva davao suglasnost te da je tužitelju nuđen isključivo iznos naveden u Zapisniku te da nikakav drugi iznos niti način plaćanja i snošenja troškova nije predviđen, niti je tužitelj upoznat s drugim mogućnostima, kao i da je tužitelju rečeno da će se odrediti cijena najma na dnevnoj bazi za cijeli objekt, a koju je informaciju o utvrđivanju cijena svjedok dobio od Z. G.. Sud je također cijenio da je svjedok iskazao da je prilikom sastavljanja Zapisnika od 21. ožujka 2020., cijena dogovarana na temelju financijskog izvješća i usporedbom drugog objekta uzetog za potrebe karantene. M. P. izričito je naveo i da su u dogovoru oko cijene sudjelovali Z. G., G. I. i on. Također navodi da je Z. G. bio upoznat s cijenom koja je unesena u Zapisnik od 21. ožujka 2020. te da je ta cijena bila ponuđena tužitelju, a tužitelj ju nije sam odredio. Na upit punomoćnika tuženika tko je ponudio tu cijenu, svjedok je odgovorio da je on posredovao u tom poslu, a da je cijena ponuđena od strane Nacionalnog Stožera, odnosno države putem svog predstavnika Z. G.. Isto tako, naveo je da je na sastanku s S. civilne zaštite R. H. rečeno da se s vlasnicima objekta dogovori cijena korištenja objekta za potrebe karantene. Prema iskazu svjedoka G. I., S. C. R. sklapao ugovore za potrebe karantene te je trebao snositi troškove karantene.

33. Nadalje, nesporno je i da je S. C. O. 8. svibnja 2020. na račune tužitelja izdao pisanu suglasnost kao i da je tužitelj predmetne račune poslao preporučeno poštom, a tuženik mu nije ni na kakav način odgovorio niti vratio račune nazad.

34. Stoga iz svega navedenog proizlazi da je tužitelj, nakon usmenog ugovora s predstavnicima tuženika pružio predmetne usluge karantene za vozače teretnih vozila u predmetnom razdoblju za što je legitimno ispostavio račun u iznosu ugovorene cijene.

35. Sud je odbio dokazne prijedloge za saslušanjem svjedoka K. K. i A. L., budući da smatra da su činjenice u ovoj pravnoj stvari u dovoljnoj mjeri utvrđene da bi mogao donijeti odluku.

36. Budući da je rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv- 1900/2021-5 od 11. studenog 2021., kojim se taj sud oglasio nenadležnim i ustupio predmet ovom sudu, postalo pravomoćno 3. prosinca 2021., sud neće posebno obrazlagati prigovore tuženika o nenadležnosti.

37. Osim toga, neosnovan je i prigovor tuženika da računi priloženi u prijedlogu za ovrhu ne udovoljavaju formi vjerodostojne isprave u smislu odredbe članka 31. stavka 2. OZ-a, budući da na istim računima nije naznačeno o kakvoj se tražbini radi.

38. Prema odredbi članka 31. stavka 2. OZ-a, vjerodostojna je isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze.

39. Uvidom u račune broj: 15/RESTORANM/2 od 7. travnja 2020. i račun broj: 18/RESTORANM/2 od 8. svibnja 2020. razvidno je da su u njima naznačeni svi elementi predviđeni odredbom članka 31. stavka 2. OZ-a te da je posve jasno na što se tražbina odnosi. Detalje ugovornog odnosa stranke su utvrdile prije izdavanja računa usmenim i pisanim načinom.

40. Sud smatra neosnovanim i paušalno istaknut prigovor zastare, jer je, nasuprot navodima tuženika iz računa moguće utvrditi na što se predmetna tražbina odnosi kao i datum dospijeća iste. Naime, u računu broj: 15/RESTORANM/2 od 7. travnja 2020. navodi se naziv tražbine „Usluga karantene COVID-19 za period 21. 03.- 07.04.2" (jasno je o kojoj se godini radi jer je opće poznato kada je počela epidemija korona virusa, iako je puna godina omaškom izostavljena s računa), a kao datum dospijeća 22. travnja 2020.; dok se na računu broj: 18/RESTORANM/2 od 8. svibnja 2020. navodi naziv tražbine „Usluga karantene COVID-19 za period 08. 04.-08.05.“, a kao datum dospijeća 22. svibnja 2020. Stoga, nije protekao rok zastare propisan odredbom članka 225. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u daljnjem tekstu ZOO).

41. Tuženik je neosnovano istakao i prigovor nepostojanja aktivne legitimacije i promašene pasivne legitimacije. Tužitelj nije bio niti dužan uz prijedlog za ovrhu dostaviti dokaz o postojanju ugovornog odnosa s tuženikom, a na temelju kojega bi bio ovlašten izdati vjerodostojnu ispravu, a niti drugi dokaz iz kojeg bi bio razvidan pravni temelj obveze tuženiku. Isto tako, tužitelj je tijekom ovog postupka dokazao i visinu svog potraživanja kao i dan dospijeća (iz spisa postupka i provedenih dokaza nesporan je dan demobilizacije predmetnog objekta u vlasništvu tužitelja).

42. Slijedom navedenih propisa te budući da tuženik nije ni na koji način doveo u sumnju ovako utvrđene činjenice prema dokazima kojima je tužitelj potkrijepio svoje navode, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan, zbog čega je primjenom odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a, platni nalog iz rješenja o ovrsi održan na snazi kao u točki I. izreke presude. Sud je ujedno tužitelju priznao i zatezne kamate na temelju odredbe članka 29. stavaka 1. i 2. ZOO i te nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 7.625,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

43. Odluku o naknadi parničnih troškova sud je donio primjenom odredbi ZPP-a i to čl. 151., čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. st. 1. i st. 4., a visina istih odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; u daljnjem tekstu OT) i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine, broj 53/19).

44. Sud je točkom II. izreke presude tužitelju priznao trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 43.687,50 kn, odnosno tužitelju je priznat trošak zastupanja na ročištu 25. siječnja 2022., 22. ožujka 2022., 4. svibnja 2022. i 25. svibnja 2022. u iznosu od 6.090,00 kn za svako ročište (Tbr. 9. t. 1. OT) uvećano za PDV u iznosu od 1.522,50 kn za svako ročište (Tbr. 42. OT), trošak podneska od 8. veljače 2022. u iznosu od 6.090,00 kn (Tbr. 8. t. 1. OT) uvećan za PDV u iznosu od 1.522,50 kn (Tbr. 42. OT), trošak pristupa ročištu za objavu presude 500,00 kn (Tbr. 9.3. OT) uvećan za PDV u iznosu od 125,00 kn (Tbr. 42. OT) te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 5.000,00 kn (Tar. br. 2. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi).

45. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Osijeku 9. lipnja 2022.

Zapisničarka

Sutkinja

Gordana Harc

Željka Matijević v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može nezadovoljna stranka izjaviti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, putem ovoga suda u roku od 15 dana od dana objave.