REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Pn. 218/17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja J. K. iz S., O.:

…, zastupanog po pun. V. B., odvjetniku u S., protiv

tuženika H. U. Z. O., Z., O.:

…, zastupanog po pun. M. D., odvjetniku u S., radi naknade

štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 27. travnja 2022. godine u nazočnosti pun. tužitelja i pun. tuženika, dana 9. lipnja 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime naknade neimovinske štete isplatiti tužitelju iznos od 6.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 12. travnja 2011. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana

polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; dok se za više zatraženi iznos od 1.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 12. travnja 2011. godine do isplate zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe platiti tužitelju zakonske zatezne kamate na iznos od 5.000,00 kn od 12. travnja 2011. godine do 4. listopada 2012. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope H.N.B. koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime naknade imovinske štete na motociklu isplatiti tužitelju iznos od 3.330,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; dok se za više zatražene zatezne kamate na iznos od 3.330,00 kn od 12. travnja 2011. godine do presuđenja zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime naknade imovinske štete s naslova tuđe njege i pomoći isplatiti tužitelju iznos od 435,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; dok se odbija zahtjev tužitelja za više zatražene zakonske zatezne kamate na iznos od 435,00 kn od 12. travnja 2011. godine do presuđenja kao neosnovan.

V. Odbijaju se zahtjevi tužitelja koji glase:

"1.Obvezuje se tuženik da plati tužitelju zateznu zakonsku kamatu koja na iznos od 3.420,00 kuna teče od 1.4.2011. godine do

4.10.2012.godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila

zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

2.Obvezuje se tuženik da plati tužitelju zateznu zakonsku kamatu koja na iznos od 300,00 kuna teče od 12.4.2011. godine do 4.10.2012. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana

polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

3.Obvezuje se tuženik da plati tužitelju na ime imovinske štete po osnovu uništenih stvari iznos od 1.500,00 kuna sa zateznom zakonskom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećavanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se prijedlog tužitelja za oslobađanje od plaćanja sudskih troškova u ovom predmetu.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 8.912,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

Pred ovim sudom dana 4. siječnja 2012. godine zaprimljena je tužba radi naknade štete u kojoj se navodi da se dana 13. kolovoza 2010. godine u S. dogodila prometna nezgoda u kojoj je tužitelj povrijeđen, a njegov motocikl V. reg. oznake … znatno oštećena. Prometnu nezgodu da je skrivio T.

M. koji je u vrijeme nezgode upravljao svojim automobilom marke V. G. reg. oznake …. Tužitelj da je izvršio obračun i procjenu štete na svom motociklu,

tvrtka Promoto da je utvrdila kako bi popravak motocikla koštao 18.773,49 kn, dakle, očito da se radi o totalnoj šteti. Tužitelj na ime naknade imovinske štete s naslova oštećenog motocikla potražuje iznos od 10.000,00 kn. U ovoj prometnoj nezgodi da mu je oštećena kaciga na način da je pukao vizir kacige, tužitelju da je oštećena kožna jakna, mobitel i sat. Cijena kacige u vrijeme nabavke da je iznosila 1.200,00 kn, kožna jakna 1.500,00 kn, mobitel 1.000,00 kn i sat 600,00 kn. Tužitelj da ima i povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, jer je u ovoj nezgodi pretrpio povrede, udarce u desni kuk i koljeno kao i torakalnu kralježnicu. S naslova naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti tužitelj smatra da mu pripada satisfakcija u iznosu od 14.000,00 kn, ovaj iznos potražuje od tuženika, navodi da je imao i potrebu za tuđom njegom i pomoći i s ovog osnova potražuje iznos od 500,00 kn, dakle, tužitelj postavlja zahtjev na ime naknade neimovinske i imovinske štete iz ove nezgode sve sa zakonskim zateznim kamatama, ujedno i potražuje naknadu parničnog troška.

U svom odgovoru na tužbu tuženik priznaje pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja, spori osnov i visinu zahtjeva tužitelja.

U svom podnesku od 15. listopada 2012. godine tuženik navodi kako je tužitelju platio nesporne iznose i to na ime imovinske štete na motociklu iznos od 3.420,00 kn, za neimovinsku štetu iznos od 5.000,00 kn, na ime tuđe pomoći i njege iznos od 300,00 kn, a na ime troškova zastupanja u ovom parničnom postupku iznos od 2.250,00 kn, odnosno sveukupno iznos od 10.970,00 kn. Smatra da je isplatom ovih iznosa tužitelj u cijelosti namiren na ime naknade cjelokupne štete iz predmetnog štetnog događaja.

Tužitelj je učinio nespornim izvršene isplate od strane tuženika, ustrajao je i dalje u zahtjevu za naknadom imovinske i neimovinske štete, nakon provedenog dokaza medicinskim vještačenjem precizirao je tužbeni zahtjev na način da na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje potražuje iznos od 2.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 12. travnja 2011. godine. Potražuje zakonsku zateznu kamatu na iznos od 5.000,00 kn koji mu je tužitelj već isplatio na ime naknade neimovinske štete i to od 12. travnja 2011. godine do 4. listopada 2012. godine. S naslova naknade imovinske štete na ime uništene V. i oštećenih stvari zahtjev je ostao isti, a na ime naknade imovinske štete s naslova tuđe njege i pomoći potražuje iznos od 435,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 12. travnja 2011. godine do isplate.

Na okolnost pretrpljene imovinske štete po osnovu uništenih stvari predloženo je izvođenje dokaza saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične stranke, a na ime visine imovinske štete vezano za oštećeni motocikl tužitelj predlaže provođenje dokaza vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za strojarstvo, promet i motorna vozila.

Nakon što je proveden ovaj dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za strojarstvo, promet i motorna vozila, tužitelj je podneskom od 28. ožujka 2022. godine uredio svoj tužbeni zahtjev tako da na ime imovinske štete na motociklu potražuje daljnji iznos od 3.330,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 12. travnja 2011. godine, a na iznos od 3.420,00 kn potražuje zakonsku zateznu kamatu od 12. travnja 2011. godine do 4. listopada 2012. godine. Na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje potražuje daljnji iznos od 7.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 12. travnja 2011. godine do isplate, a na već plaćeni iznos s ovog osnova od 5.000,00 kn potražuje zakonske zatezne kamate od 12. travnja 2011. godine do 4. listopada 2012. godine. Na ime naknade imovinske štete s naslova tuđe njege i pomoći potražuje daljnji iznos od 435,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 12. travnja 2011. godine do isplate, a na već plaćeni iznos s ovog osnova od 300,00 kn potražuje zakonske zatezne kamate od 12. travnja 2011. godine do 4. listopada 2012. godine. Na ime imovinske štete s naslova uništenih stvari potražuje iznos od 1.500,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate.

Nakon uređenje tužbenog zahtjeva od strane tužitelja tuženik u svom podnesku navodi da je zahtjev tužitelja s naslova neimovinske štete povećan, da to predstavlja preinaku tužbe i u tom dijelu ističe prigovor zastare. Prigovara i vještvu vještaka za strojarstvo, promet i motorna vozila te obrazlaže svoj prigovor. U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom zapisnika o očevidu PU SD broj 511-12-36-03-1704/10 od 13. kolovoza 2010. godine;

izvida štete na vozilu tužitelja od 4. studenog 2010. godine sa procjenom društva P. – ponudom od 16. studenog 2010. godine; prometne dozvole za motocikl tužitelja sa knjižicom vozila; zahtjeva tužitelja tuženiku u mirnom postupku od 6. travnja 2011. godine sa potvrdom kao dokazom da je tuženik isti zaprimio 12. travnja 2011. godine; medicinske dokumentacije za tužitelja; saslušanjem svjedoka T. M.; procjene i obračuna totalne štete od 7. ožujka 2012. godine po vještaku kojeg je angažirao tuženik; vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za strojarstvo, promet i motorna vozila dipl. ing. N. K.; vještačenjem po stalnim sudskim vještacima medicinske struke spec. ortopedu i spec. psihijatru; podataka D. za starije i nemoćne osobe L. S. na ime cijene sata tuđe njege i pomoći sa primjenom od 1. ožujka 2009. godine.

Stranke su popisale parnični trošak.

Zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

Među strankama nije sporno da se dana 13. kolovoza 2010. godine dogodila prometna nezgoda u S. u kojoj je oštećen motocikl tužitelja i u kojoj je on zadobio tjelesne povrede. Nije sporna pasivna legitimacija tuženika niti osnov odgovornosti tuženika za štetu, sporna je visina tužbenog zahtjeva. Na okolnosti visine zahtjeva tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete, sud je izveo dokaz, pored pregleda priložene dokumentacije i vještačenjem po stalnim sudskim vještacima, kako medicinske struke, tako i po vještaku za strojarstvo, promet i motorna vozila.

Sudski vještak spec. ortoped dr. Z. P. u svom nalazu i mišljenju navodi da je tužitelj nakon stradavanja 14. kolovoza 2010. godine u 2 sata ujutro pregledan na HKP K. S.. gdje je postavljena dijagnoza udarca u predjelu prsnog koša, desnog koljena i potkoljenice. N. učinjenim R. snimkama da se nije našlo traumatskih promjena. Zbog bolova da je primio ampulu voltarena, te da mu je stavljena potkoljenska udlaga na desnu nogu. Na kontrolnom pregledu 23. kolovoza 2010. godine da se nalazi manji izljev u desnom koljenu pa je koljeno imobilizirano udlagom. Udlaga da je odstranjena 8. rujna 2010. godine, da je upućen na fizikalnu terapiju koju je po svoj prilici radio baš u rujnu 2010. godine. Zadnji medicinski nalaz od fizijatra da je s datumom od 26. 10. 2010. u kojoj se navodi jaka hipotrofija desnog četveroglavog mišića natkoljenice pa se upućuje na fizikalno liječenje. Spisu da je priložen i računalni preslik zdrav. kartona i to od 16. 08. 2010. godine do 3. 09. 2018. godine. Iz tog preslika da se ne da ništa zaključiti u svezi predmetne ozljede. Ovdje da se radilo o lakšim tjelesnim ozljedama. Bolove jakog intenziteta da je mogao trpjeti jedan dan, srednjeg intenziteta tri dana, a blagog intenziteta, računajući i one tijekom provođenja fizikalnog liječenja mjesec dana. Dok mu je noga bila imobilizirana, da mu je trebala tuđa pomoć kroz 3 tjedna po jedan sat dnevno i to kao pomoć kod obavljanja osobne higijene, odijevanja. Kod tužitelja da nije zaostala naruženost niti trajno umanjenje životnih aktivnosti. Navodi da je kod tužitelja liječenje završeno dva mjeseca nakon ozljeđivanja. Na posebno pitanje zamj. pun. tuženika ima li u spisu dokaza da je tužitelj obavljao fizikalnu terapiju, sudski vještak navodi da postoji nalaz traumatologa od kraja rujna 2018. godine kao i navedeni nalaz fizijatra u kojima se samo navodi da je upućen na fizikalno liječenje, ali da stvarnog dokaza da je liječenje provodio nema. Što se tiče lakih tjelesnih bolova, navodi da je procjenu dao ukoliko je tužitelj provodio fizikalnu terapiju, a ukoliko isti nije provodio fizikalnu terapiju onda da bi laki tjelesni bolovi bili u trajanju od 3 tjedna.

Sudski vještak dr. Č. L. u svom nalazu i mišljenju navodi da je spisu priložen nalaz psihijatra od 20. srpnja 2011. godine gdje se kao dijagnoza navodi anksiozno depresivni reaktivni sindrom. Druge psihijatrijske dokumentacije u spisu da nema. U trenutku ozljeđivanja tužitelj da je doživio primarni strah jakog intenziteta u trajanju od 2-3 minute. Nadalje, da se nastavio sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od prva 24 sata a podržavan je trpljenjem boli jakog intenziteta. Strah srednjeg intenziteta tužitelj da je mogao trpjeti iduća 3 tjedna, a strah blagog intenziteta idućih mjesec dana. Temeljem ozljeđivanja u predmetnoj prometnoj nezgodi da nije došlo do trajne povrede duševnog integriteta.

Sud je prihvatio nalaze i mišljenja sudskih vještaka medicinske struke kao stručne, logične i uvjerljive, sudski vještaci odgovorili su na sva bitna pitanja.

Temeljem odredbe čl. 19. ZOO-a, svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim Zakonom, pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr..

Tužitelju je radi predmetne nesreće nastala šteta, temeljem odredbe čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Odredba čl. 1100. ZOO-a propisuje da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kada nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Neimovinska šteta sastoji se u povredi prava osobnosti, temelj prava na naknadu štete je upravo povreda prava osobnosti, u ovoj nezgodi tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti na fizičko i duševno zdravlje, temeljem nalaza i mišljenja sudskih vještaka medicinske struke, vezano za sve okolnosti slučaja, dob i subjektivna svojstva tužitelja, okolnosti stradavanja i same nezgode, sud je stava da tužitelju na ime naknade neimovinske štete pripada ukupan iznos od 11.000,00 kn (radi pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 7.000,00 kn, radi pretrpljenog straha iznos od 4.000,00 kn). Kako je tužitelju tuženik već na ime naknade neimovinske štete isplatio iznos od 5.000,00 kn, to mu je u obvezi platiti daljnji iznos od 6.000,00 kn, s ovog osnova, dok je za više zatraženi iznos od 1.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan. Na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate, temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon. Zahtjev tužitelja u mirnom postupku tuženik je zaprimio dana 12. travnja 2011. godine, tužitelju od tada pripadaju kamate na iznos od 6.000,00 kn, do isplate. Kako je tužitelju plaćen od strane tuženika iznos od 5.000,00 kn na ime naknade neimovinske štete, tužitelju na taj iznos pripadaju kamate od 12. travnja 2011. godine do plaćanja – 4. listopada 2012. godine, radi svega već navedenog. Nadalje, što se tiče zahtjeva tužitelja na ime naknade imovinske štete s naslova tuđe njege i pomoći, sukladno nalazu i mišljenju vještaka medicinske struke tužitelj je imao potrebu za tuđom njegom i pomoći u trajanju od 21 sat, sud je prihvatio cijenu sata tuđe njege i pomoći od 35,00 kn iz potvrde D. za starije i nemoćne osobe L. S., ovaj iznos se i inače priznaje na ovom području, vezano za cijenu sata tuđe njege i pomoći. Dakle, s ovog osnova tužitelju pripada ukupan iznos od 735,00 kn, kako je tužitelju već plaćen iznos od 300,00 kn na ime naknade tuđe njege i pomoći, to je valjalo obvezati tuženika da mu isplati daljnji iznos od 435,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, jer se radi o naknadi tzv. nenovčane imovinske štete, visina koje se određuje u vrijeme presuđenja. Dakle, za više zatražene zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 435,00 kn od 12. travnja 2011. godine do isplate zahtjev tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovan, isto tako valjalo je odbiti kao neosnovan zahtjev tužitelja za plaćanje zakonskih zateznih kamata na plaćeni iznos od 300,00 kn od 12. travnja 2011. godine do 4. listopada 2012. godine, jer se radi o naknadi nenovčane imovinske štete, pa sud ovako kamate ne bi ni dosudio tužitelju, da mu tuženik nije dobrovoljno isplatio ovaj iznos, nego da ga je dosudio ovaj sud ovom presudom.

Što se tiče zahtjeva tužitelja za naknadu imovinske štete na motociklu-skuteru tužitelja V., za navesti je da je isti oštećen u predmetnoj nezgodi, sud je proveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za strojarstvo, promet i motorna vozila dipl. ing. N. K., isti je u svom nalazu i mišljenju naveo da obzirom na opseg i karakter oštećenja, popravak vozila nije ekonomski opravdan, na vozilu da je nastala potpuna ili totalna šteta, sudski vještak procjenjuje da je vrijednost motocikla u trenutku nastanka štete, s obzirom na opće stanje i broj prijeđenih kilometara bila 7.500,00 kn, vrijednost spašenih ostataka da iznosi 10%, dakle, zaključuje da je na predmetnom motociklu V. nastala potpuna ili totalna šteta u ukupnom iznosu od 6.750,00 kn.

Sud prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka dipl. ing. N. K.,

vještvo je obrazloženo i uvjerljivo, tužitelj je dostavio ponudu na veći iznos od procijenjenog, a tuženik je priložio dokumentaciju i vještvo naručeno sa svoje strane iz čega proizlazi manji iznos od procijenjenog po vještaku K.. Tuženik zaista nije prilaganjem dokumentacije, prigovorom, doveo u pitanje mišljenje vještaka K., te sud drži da je zaista dokazano kako je tužitelju nastupila totalna šteta na motociklu u iznosu od 6.750,00 kn i da je tuženik u obvezi tužitelju ovaj iznos platiti. Tuženik je tužitelju već od ovog iznosa platio iznos od nespornih 3.420,00 kn, dakle, valjalo je obvezati tuženika da tužitelju isplati još i daljnji iznos od 3.330,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, jer se radi o tzv. totalnoj, nenovčanoj imovinskoj šteti, po cijenama u vrijeme presuđenja. Za više zatražene zakonske zatezne kamate na ovaj iznos od 12. travnja 2011. godine do presuđenja zahtjev tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovan. Iz istog razloga valjalo je odbiti kao neosnovan i zahtjev tužitelja da mu plati kamate na iznos od 3.420,00 kn od 12. travnja 2011. godine do 4. listopada 2012. godine.

Što se tiče zahtjeva tužitelja za naknadu imovinske štete na ime uništenih stvari, vizira na kacigi, kožnate jakne, mobitela i sata, za navesti je da tužitelj u spis nije dostavio niti fotografije tih stvari, niti račune vezano za raniju kupnju istih. Tužitelj čitavo vrijeme nije niti pristupio radi davanja iskaza u ovom pravcu, a zaista je na njemu u ovom dijelu teret dokaza da su te stvari oštećene baš u ovoj prometnoj nezgodi, da se više nisu mogle koristiti i koliko su vrijedile. Sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka T. M., sudionika prometne nezgode, međutim, iz njegovog iskaza proizlazi da on oštećenja na jakni tužitelja nije primijetio nakon nezgode, da je kacigu imao i da se ne može sjetiti jesu li na istoj bila oštećenja, a iz njegovog iskaza ne proizlazi da mu je tužitelj bilo što od oštećenih stvari pokazao i na to ukazao. Dakle, temeljem iskaza ovog svjedoka se zaista tužitelju ne može priznati pravo na naknadu štete s naslova uništenih stvari, sam tužitelj je u tužbi prvotno s ovog osnova zatražio iznos od 4.300,00 kn, a kasnije ga je smanjio na 1.500,00 kn, bez da mu je tuženik išta od ovoga platio, što ukazuje na zaključak da sam tužitelj po pitanju vrijednosti stvari koleba, ukratko rečeno, u ovom dijelu zahtjeva tužitelj nije dokazao da mu je nastala bilo kakva šteta koju bi mu tuženik trebao naknaditi, niti po pitanju glavnice, pa onda posebno ni po pitanju kamata na glavnicu.

Nakon što je tužitelj povećao zahtjev (povećao ga) na ime naknade neimovinske štete sa 2.500,00 kn na 7.000,00 kn, tuženik je istaknuo prigovor zastare u tom dijelu. Za navesti je da to za ovaj sud predstavlja osnovani prigovor, naime, u tužbi je ovaj zahtjev postavljen na 14.000,00 kn, tuženik je dobrovoljno platio iznos od 5.000,00 kn, tužitelj je zahtjev smanjio na ostalih 2.500,00 kn pa zatim povećao zahtjev na 7.000,00 kn. Kako je došlo do promjene vezano za orijentacijske kriterije i primjenu istih (VS RH), to je tužitelj ovlašten na povećanje zahtjeva tijekom spora, bez da tuženik sa uspjehom može istaknuti prigovor zastare, naime, zahtjev tužitelja u ovom dijelu postoji već od podnošenja tužbe i u ovom dijelu (kod naknade štete) sagledava se zahtjev i kvalitativno i kvantitativno, dakle, u ovom dijelu nije postavljen novi zahtjev, već je postojeći povećan, do zaključenja glavne rasprave. Prigovor zastare vezano za povećanje zahtjeva tužitelja nije osnovan. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00,

88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), sporna je bila visina zahtjeva, uspjeh tužitelja je sporu je 80%, a tuženika 20%, dakle, valjalo je obvezati tuženiku da tužitelju plati trošak od 60%. Obistinjeni trošak tužitelju odnosi se na trošak sastava zahtjeva tuženiku u mirnom postupku u iznosu od 1.000,00 kn; sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 kn; obrazloženog podneska od 28. ožujka 2022. godine u iznosu od 1.000,00 kn; zastupanja na 6 ročišta u iznosu od po 1.000,00 kn (2. veljače 2014. godine, 9. studenog 2015. godine, 7. studenog 2017. godine, 28. studenog 2018. godine, 26. veljače 2020. godine, 27. travnja 2022. godine); pristupa na 7 ročišta u iznosu od po 250,00 kn (25% - 27. siječnja 2015. godine, 17. ožujka 2015. godine, 26. siječnja 2017. godine, 3. listopada 2017. godine, 12. veljače 2019. godine, 5. listopada 2020. godine i 16. rujna 2021. godine); 25% PDV-a u iznosu od 2.687,50 kn; sudsku pristojbu presude u iznosu od 500,00 kn (pristojba tužbe je zastarjela pa nije niti priznata); što zbrojeno daje iznos od 13.937,50 kn, a dalje razmjerno 60% daje iznos od 8.362,50 kn. Na ovaj iznos valjalo je dodati trošak vještačenja u punom iznosu od 2.800,00 kn (jer je tako tužitelju i priznat), pa se došlo do iznosa od 11.162,50 kn, koliko je tuženik dužan isplatiti tužitelju na ime naknade parničnog troška u ovom postupku. Od ovog iznosa valjalo je oduzeti iznos od 2.250,00 kn koliko je tuženik tužitelju na ime troškova postupka već dobrovoljno isplatio, tako da je konačno iznos koji tuženik treba platiti tužitelju upravo 8.912,50 kn, sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

Tužitelj je u tužbi 2012. godine postavio prijedlog radi oslobađanja od plaćanja sudskih pristojbi u ovom predmetu, nije priložio potvrdu o imovnom stanju PU, što je u to vrijeme bila obveza stranke koja podnosi prijedlog, niti je dao

izjavu o svom imovnom stanju. Radi navedenog je njegov zahtjev valjalo odbaciti, a za navesti je i to da je tužitelj popisao trošak pristojbi, sud mu je priznao pristojbu presude i obvezao tuženika da mu je plati, razmjerno uspjehu u sporu, a za pristojbu tužbe je nastupila zastara pa ovaj trošak tužitelj neće niti imati.

U Splitu, 9. lipnja 2022. godine

S U D A C

Julijana Ponoš v.r.

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se odluka objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava odluke obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se odluka objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se odluka objavljuje smatra se da je dostava odluke obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika