Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Pr-351/2019-24

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Robertu Mihelju, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. P. iz R., M. S. 4, OIB:...., zastupanog po odvjetnici S. B. iz R., protiv tuženika K. d.o.o., P., P. 300 (G. B.), OIB:..., zastupanog po odvjetnicima u O. društvu J. &V. d.o.o. iz R., radi nedopuštenosti

otkaza,

nakon

održane

glavne

i

javne rasprave zaključene 29. travnja 2022. u prisutnosti tužitelja M. P., punomoćnice tužitelja S. B., odvjetnice u R., zatim zakonskog zastupnika tuženika I. K. i punomoćnika tuženika M.V., odvjetnika u R., 9 lipnja 2022., javno objavivši,

p r e s u d i o  j e :

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

1. Utvrđuje se nedopuštenom Odluka tuženika

o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja od 18.7.2019. o

otkazu tužitelju.

2. Raskida se Ugovor o radu na neodređeno od

13. ožujka 2019. zaključen između tužitelja i tuženika s danom zaključenja ovog spora.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 2.695,00 kuna, u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troška odbija kao neosnovan.

III. Zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog postupka se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je pred ovim sudom 21. kolovoza 2019. podnio tužbu u kojoj navodi da je temeljem Ugovora o radu zaključenog 13.3.2019. bio tuženikov radnik na poslovima radnog mjesta vozača, da je 23.7.2019. primio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, da mu se stavlja na teret da je 8.7.2019. bez opravdanog razloga odbio izvršiti pisani nalog poslodavca, odnosno da je odbio izvršiti intervenciju, a čime da je poslodavcu nanesena šteta. Nadalje, da je protiv navedene Odluke podnio zahtjev za zaštitu prava (preporuka od 24.7.2019.), a na koji zahtjev tuženik nije odgovorio, pa stoga u zakonskom roku da podnosi predmetnu tužbu. Ističe da je odluka o otkazu nezakonita, da je predmetnog dana porukom na telefon u 16:45 h obaviješten da treba izaći na intervenciju, odnosno kamionom otići s H. u M., da je prilikom preuzimanja vozila utvrdio da je vozilo u koje je upućen neispravno, da u vozilu ne radi klima, da se oba podizača stakla neispravna te da se u vozačkoj kabini ne mogu otvoriti prozori. Budući je vozilo bilo cijeli dan na suncu (temperatura u hladu da je bila preko 30) da temperatura u vozilu nije dozvoljavala ni normalnu, ni sigurnu vožnju pa je zatražio da mu se dodijeli drugi kamion. Smatra da nije neosnovano odbio radni zadatak nego je radi izvršenja istog zatražio ispravno vozilo sa odgovarajućim uvjetima rada. Nakon toga, da je direktor I. K. reagirao na način da je pred prisutnim radnicima verbalno i fizički u više navrata nasrnuo na njega na način da ga je zgrabio za vrat, podigao sa zemlje, protresao i prenio oko jednog metra. Zbog bolova u vratu i kičmi, stresa i šoka, tvrdi da je završio na hitnoj pomoći, potom kod neurologa te psihijatra, djelatnici policije da su obavili razgovor s njim i alkotest te da su utvrdili da nije bio pod utjecajem alkohola, da mu je propisano nošenje Shanzovog ovratnika, izbjegavanje kretnji u vratnoj kralježnici, preporučeno izbjegavanje vožnje i suportivna terapija u Centru za psihoterapiju uz medikamentoznu terapiju Helex i Zoloft. Ističe da mu je otvoreno bolovanje 8. srpnja s očekivanim trajanjem do 6. kolovoza 2019., da je provjerom kod HZMO-a utvrdio da je odjavljen 2.8.2019., da je zbog predmetnog događaja protiv direktora tuženika I. K., PU PGŽ

podnijela optužni prijedlog Prekršajnom sudu u Rijeci. Slijedom navedenog, da je razvidno da nije neopravdano odbio radni nalog kako mu se stavlja na teret, da je reakcija poslodavca pretjerana i nedopustiva. Predlaže donošenje presude kojom se utvrđuje nedopuštenom Odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja od 18.7.2019. o otkazu tužitelju, uz nalog tuženiku da ga vrati na rad na radno mjesto poslove kojeg je obnašao do donošenja Odluke o otkazu. Potražuje i trošak postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu, u bitnom, osporava osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva. Nespornim čini da je tužitelj bio njegov radnik temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 13.3.2019. na radnom mjestu – vozač vučne službe. Tvrdi da je tužitelj 8.7.2019. trebao započeti radom u 16:00 sati, da je kasnio pa ga je direktor firme nazvao oko 16:30 sati, da je po dolasku u firmu I. K. dao tužitelju radni nalog za obavljanje intervencije u

M. – prijevoz kampera. Ističe da je kamion kojim je tužitelj trebao obaviti radni nalog bio potpuno ispravan (registriran i bez tehničkih neispravnosti), da su netočne tvrdnje tužitelja da predmetnog dana u kamionu nije radila klima, da se u vozačkoj kabini nisu mogli otvoriti prozori, da su tim kamionom i dan ranije te predmetnog dana upravljali drugi tuženikovi zaposlenici bez ikakvih problema. Dakle, da je tužitelj bez ikakvog valjanog obrazloženja odbio izvršenje radnog naloga, da njegovom direktoru nije spominjao da je kamion u tehnički neispravnom stanju, već je samo naveo da je općenito izrazito vruće, da je temperatura zbog ljetnih mjeseci previsoka, preko 40 stupnjeva, da se pod tim uvjetima ne može raditi. Obzirom da je radni nalog (kojeg bez opravdanog razloga nije htio izvršiti) tužitelju bio izdan u okviru njegovog radnog mjesta, da mu je tuženikov direktor rekao da može ići doma, da je takvim postupanje (neizvršavanjem izravno danog radnog naloga) počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa i da nastavak istog više nije moguć. Nadalje, da se tužitelj počeo derati na sve prisutne, da tuženikov direktor nije ni u jednom trenutku fizički nasrnuo na tužitelja već da mu je rekao po odbijanju izvršenja naloga da napusti prostorije firme. Tvrdi da su sve tužiteljeve prijave lažne, kao i njegov odlazak na hitni medicinski trakt, da je u tom smjeru i iz rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Klasa: UP/I-502-03/19-02/828, Ur.broj: 338-08-02-01-19-17 od 4.9.2019. da proizlazi da tužitelj predmetnog dana nije pretrpio nikakve ozljede od strane direktora tuženika, a protiv kojeg nikada nikakav postupak nije pokrenut. Međutim, i neovisno o navedenom, postupanje tuženikova direktora ni na koji način ne može utjecati na zakonitost osporavanog otkaza koji se temelji na osobito teškoj povredi obveze iz radnog odnosa koju je počinio tužitelj prilikom odbijanja izvršavanja izravno danog radnog naloga. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti. Potražuje trošak postupka.

3. Tužitelj je na ročištu 26. veljače 2020. (list 214 spisa) uredio tužbeni zahtjev (izmjenom točke II. na način da umjesto povratka na rad predlaže donošenje odluke o sudskom raskidu ugovora o radu s danom 24. studenog 2019.) koji je na ročištu 29. travnja 2022. (list 241 spisa) konačno uredio u pogledu točke II. predlažući sudski raskid s danom zaključenja ovog spora.

4. Premda se tuženik protivio tako postavljenom tužbenom zahtjevu, konkretno se ne radi o preinaci tužbe u smislu odredbe članka 190. st. 1. i st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14; dalje: ZPP) već o zahtjevu kojeg je radnik temeljem odredbe članka 125. st. 1. i st. 3. Zakona o radu Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14 i 127/17; dalje: ZR) ovlašten istaći u parnici koja teče u kojoj se odlučuje o dopuštenosti otkaza na temelju citirane odredbe ZR-a kao lex specialis.

5. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja (čl. 8. ZPP-a) sud je proveo dokaze uvidom u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju priležeću spisu, na ročištu 26. veljače 2020. saslušani su svjedoci D.

H. (list 211 spisa), G. K. (list 212), T. Đ. (list 212 – 213

spisa), N. J. (list 213 spisa) i A. B. (list 213 – 214 spisa), dok je

na ročištu održanom 29. travnja 2019. proveden dokaz saslušanjem stranaka i to tužitelja M. P. (list 235 – 238 spisa) i zakonskog zastupnika tuženika I. K. (list 238 do 240 spisa).

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi nedopuštenom Odluka tuženika o izvanrednom mu otkazu ugovora o radu zaključenog između stranaka kao i zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu.

7. Sudska zaštita prava iz radnog odnosa uređena je člankom 133. stavak 1. ZR-a kojim je propisano da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava, dok je stavkom 2. istog članka regulirano da ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

8. Vezano uz prethodni odlomak, tijekom postupka je utvrđeno kako je tuženikova Odluka od 18. srpnja 2019. o izvanrednom otkazu ugovora o radu uručena tužitelju 23. srpnja 2019. koju tvrdnju tužitelja iz tužbe tuženik nije osporio, niti negirao. Iz sadržaja te Odluke (list 5 – 6 spisa) je razvidno da je tužitelju otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 13. ožujka 2019. zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa. Iz obrazloženja Odluke slijedi da je radno mjesto tužitelja vozač vučne službe koje obuhvaća intervencije i hitne intervencije sukladno pisanom nalogu poslodavca, da je 8. srpnja 2019. radnik bez opravdanog razloga odbio izvršiti intervenciju, da navedeno postupanje radnika predstavlja osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa, zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Protiv Odluke o otkazu tužitelj je 24. srpnja 2019. (preporučenom pošiljkom upućenom poslodavca) izjavio Zahtjev za zaštitu prava (list 7 – 8 spisa). Tuženik nije odgovorio na Zahtjev radnika u roku od petnaest dana od dostave istog te je potom tužitelj u daljnjem roku od petnaest dana pravovremeno zatražio zaštitu svojih prava iz radnog odnosa tužbom podnesenom sudu 21. kolovoza 2019.

9. Odredbom članka 116. st. 1. i stavak 2. ZR-a normirano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

10. Činjenicu na kojoj temelji izvanredni otkaz (odbijanje od strane radnika bez opravdanog razloga izvršenja radne operacije – intervencije vozilom vučne službe) poslodavac, odnosno njegov zakonski zastupnik I. K. je doznao istog dana 8. srpnja 2019. obzirom da je na licu mjesta na H.u bio prisutan tada zajedno s tužiteljem. Donošenjem odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu 18. srpnja 2019. poštovan je prekluzivni rok iz članka 116. stavak 2. ZR-a.

11. Obzirom da je konkretno tuženik otkazao ugovor o radu, u smislu članka 135. st. 3. ZR-a, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu.

12. Nesporno je da su stranke zaključile 13. ožujka 2019. Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, da je radno mjesto tužitelja određeno kao vozač vučne službe (list 28 spisa) te da je Odlukom od 18. srpnja 2019. o izvanrednom otkazu ugovora o radu tuženik otkazao upravo taj ugovor od 13. ožujka 2019.

13. Sporna je činjenica je li tužitelj osnovano ili neosnovano odbio radni zadatak obzirom na razloge na koje se pozivao i tvrdnju da je dodijeljeno mu vozilo za intervenciju spornog dana bilo neispravno jer u njemu nije radila klima, a oba podizača stakla su bila neispravna pa se u vozačkoj kabini nisu mogli otvoriti prozori, dakle da nisu bili odgovarajući uvjeti rada, zbog visoke temperature u vozilu, koji bi dozvoljavali sigurnu i normalnu vožnju.

14. Kako je prema odredbi članka 120. stavak 2. ZR-a poslodavac dužan u pisanom obliku obrazložiti otkaz, to su za ocjenu pravne valjanosti odluke o otkazu mjerodavni isključivo razlozi navedeni u obrazloženju koji postoje u vrijeme donošenja te odluke, a ne i neke druge okolnosti na koje se stranke pozivaju tijekom postupka pred sudom. S tim u vezi, za donošenje odluke o osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva u ovom sporu, postupajući sukladno odredbi članka 2. stavak 1. ZPP-a, sud nije smatrao relevantnim u dokaznom postupku utvrđivati činjenično stanje i u dijelu koje se odnosi na suprotstavljene tvrdnje stranaka o tome je li došlo ili nije do verbalnog i/ili fizičkog sukobu između tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika u smislu nasrtanja potonjeg na tužitelja spornog 8. srpnja 2019. i o posljedicama koje je tužitelj kako tvrdi trpio i/ili i dalje trpi. Utvrđivanje tih činjenica može biti relevantno u eventualnom drugom sudskom postupku različitom od predmetnog radnog spora. Također, za odluku u ovom sporu nisu relevantni ni navodi tužitelja (stranački iskaz) da mu je 8. srpnja 2019. trebao biti 18. radni dan u nizu, o višemjesečnom pasivnom dežurstvu po 24 sata, i dr., dakle okolnosti koje se odnose na organizaciju radnog vremena, pitanje korištenja dnevnog i tjednog odmora, obzirom na predmetni tužbeni zahtjev čijim sadržajem je parnični sud vezan, i koji je postavljen, prije svega, na utvrđenje nedopuštenom Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu iz razloga na kojima se temelji, uz argumentaciju istaknutu u historijatu tužbe i tijekom postupka gdje tužitelj ne ističe da je odbio radni zadatak jer spornog dana nije uopće trebao raditi, odnosno jer su mu kroz određeni vremenski period od strane poslodavca bila povrjeđivana prava iz radnog odnosa na odmor i dr., već navodi isključivo i samo neodgovarajuće uvjete rada zbog neispravnog sredstva za rad. Osim toga, ni u sadržaju Zahtjeva za zaštitu prava (list 8 spisa) koji je pravovremeno podnio protiv Odluke o izvanrednom otkazu tužitelj se ne poziva niti ističe činjenicu da bi ta Odluka bila nedopuštena (i) zato jer spornog dana zapravo nije trebao raditi, već da se imao odmarati. Iz navedenih razloga nije proveden dokaz prometnim vještačenjem na okolnost utvrđenja radnog opterećenja tužitelja.

15. Svjedok D. H., radnik kod tuženika, u bitnom, navodi da je spornog dana oko 16:00 sati bio u prostorijama tuženika, da je bio prisutan prepirci 15-20 minuta između tužitelja i I. K., da se tužitelj žalio na uvjete rada, konkretno na visoku temperaturu vani, da nije čuo da se žalio na temperaturu u kamionu i da ne radi klima. Svjedok tvrdi da su u firmi svi kamioni vučne službe bili ispravni, da su radili klima uređaji, da on radi na radnom mjestu vozača vučne službe, da je kolega N. J. izvršio posao koji je tužitelj odbio izvršiti i to upravo kamionom marke Iveco kojim je tužitelj trebao izvršiti taj radni nalog zbog kojeg je trebao otići negdje na K..

Također, ističe da uglavnom u firmi svatko vozi svoj kamion, ali da se uvijek dogodi da ponekad voze i drugi kamion, tako da sam on taj kamion kojeg je inače vozio tužitelj sigurno vozio par dana prije ili poslije događaja i zato može tvrditi da je bio ispravan.

16. U bitnom, svjedok G. K., brat z.z. tuženika, ističe da je spornog dana bio prisutan u firmi, da je I. K. rekao tužitelju da ide po kamper u M. na što da mu je tužitelj odgovorio da uvjeti rada nisu dobri jer da je vani jako vruće. Sporni kamion tog dana da je već vozio N. J. na jednoj intervenciji, a J. da je obavio posao koji je trebao obaviti tužitelj i to istim tim kamionom.

17. Svjedok T. Đ., u bitnom, iskazuje da je kod tuženika

zaposlen kao mehaničar, da firma osim što se bavi uslugama vučne službe i popravlja automobile, da je bio pristupan u firmi spornog dana, da je I. K. rekao tužitelju da treba ići vučnom službom u M. na što mu je

tužitelj odgovorio da je vani pre vruće i da on to neće odraditi. I. mu je rekao ako neće izvršiti taj nalog da će dobit otkaz i da može ići, jer da to šteti firmi, da oni prije ljeta pune klime u kamionima, dakle da se u radioni može to napraviti, da niti tužitelj niti netko drugi od vozača nije rekao da u tom kamionu klima ne radi. Kamion da je bio potpuno ispravan, nitko se nije žalio ni na što vezano uz taj kamion.

18. Nadalje, svjedok N. J., bratić z.z. tuženika, u bitnom, navodi da je predmetnog dana I. K. rekao tužitelju da treba ići na intervenciju u

M. na što da mu je tužitelj rekao da nisu uvjeti za rad, da je vruće i da on neće izvršiti tu intervenciju, da je upravo kamion kojim je tužitelj trebao ići u M. svjedok tog dana vozio u jutarnjoj smjeni, da je tužitelj odbio izvršiti nalog pa da je on uzeo taj nalog te odradio taj posao i to upravo tim kamionom za koji tvrdi da je bio ispravan, klima u kamionu da je radila i stakla da su se mogla spuštati i dizati.

19. Svjedokinja A. B., tužiteljeva djevojka, u bitnom, ističe da je tužitelj spornog dana trebao započeti smjenu u 15 ili 16 sati, opisuje posredna i neposredna saznanja od sukobu između tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika, da se u više navrata vozila s tužiteljem u kamionu vučne službe koji je on uobičajeno vozio, on da je mijenjao kamione, da nije uvijek vozio isti, da je s njim znala ići u NJ. kad je išao voziti, da je tužitelj na tim turama vozio puno više nego što je smio, da joj se tužitelj znao žaliti na stanje jednog žutog kamiona, da nema niti klimu niti bilo kakvu ventilaciju, da se prozori ne mogu podizati niti spuštati i rekao joj da je upravo s tim kamionom trebao tog dana ići na intervenciju što je odbio zbog stanja kamiona. Taj kamion da je bio u lošem stanju, da to zna jer se vozila u njemu s tužiteljem, da je prozor čak pridržavao komadić drveta da se prozor ne bi spustio. Tvrdi da se u tom žutom kamionu vozila isti taj mjesec kad se desio sporni događaj.

20. Tužitelj M. P., u iskazu, u bitnom, navodi da radio kod

tuženika od 3.12.2018., da je dana 8.7.2019. trebao raditi od 16 sati popodne do 8 sati ujutro, da je večer prije s drugim kamionom bio u Zagrebu i s njim se vratio kući. Iduće jutro 8.7.2019. da ga je zvao I. K. i rekao mu da vrati vozilo u sjedište firme, da je tako postupio i službenim vozilom se vratio doma. Za to da mu je bilo potrebno sat vremena pa da je računao da može kasniti taj dan na posao 20-tak minuta, da je došao u sjedište firme u 16:30 sati. Nadalje, kada je došao na posao da mu K. rekao da postoji nova

intervencija, da je potrebno kamp vozilo iz M. dovesti u sjedište firme

na popravak. Tog dana da su bila dva interventna vozila u sjedištu firme, jedno da je bilo pripravno za intervenciju, a drugo nije bilo jer se nije mogao spustiti desni prozor, a što se tiče klima uređaja da nije hladio zrak, da mu se večer prije pokvario lijevi prozor, da je idućeg dana kada je došao u firmu prozor bio podignut, da mu je I. K. rekao da je on to napravio. Nadalje,

nakon što je ušao u kabinu da je rekao K. da to nisu uvjeti za rad, a on da

mu je na to odgovorio da ako ne želi raditi da je slobodan, da dok je bio u kabini pokušao je spustiti prozore, ali nije uspio, da mu je Ivan Kajić odgovorio da je dobio otkaz, da je potom I. K. nasrnuo na njega, da je nakon toga otišao na hitnu, a protiv I. K. da je podnesen optužni prijedlog, da

nema informacija što je dalje bilo, da je uz pomoć prijatelja išao na hitnu. Vezano uz rad kod tuženika smatra da je tog dana trebao biti na pauzi od 45 sati, koja da je trebala završiti tek idućeg dana oko 18:42 sati, a 8.7.2019. da je trebao biti 18. radni dan koji radi u nizu, da je općenito radio više nego je smio, da je dobivao pozive od I. K. između ostalog i nakon što bi

odradio intervenciju do 3 ujutro, pa bi ga zvao u 6 ujutro na novu intervenciju, da je bio jako iscrpljen i fizički i psihički. Smatra da je nakon 6 dana rada trebao imati odmor 24 sata, a nakon slijedećih 6 dana odmor od 45 sati i tako naizmjence, da je spornog dana došao raditi jer mu je posao bio potreban i da je bio svjestan da će dobiti otkaz ako odbije, ali ne i da će biti fizički napadnut. Pored toga, da nije uzeo bolovanje tog dana jer je planirao nakon obavljene intervencije iz M. razgovarati s I. K. da mu objasni da

previše radi, da je više mjeseci bio u pasivnom dežurstvu 24 sata, da je početkom 7. mjeseca razgovarao s I. K. i rekao da više ne može

na takav način raditi te da su dogovorili smjenu od 16 sati od 8 ujutro i tu smjenu da je smatrao predugačkom, ali mislio je da je to samo prijelazno razdoblje. Također da ga je tražio da ga prebaci na smjene kao i druge radnike od 9 sati. U odnosu na ispravu - cloud nadzor vozila (dostavljena uz podnesak od 28.11.2019.), iz koje je razvidno da je vozilo kojim je on predmetnog dana trebao upravljati, obavljalo vožnje u periodu od 8:43 sati ujutro do 18:18 sati navečer, tužitelj navodi da ostali zaposlenici nisu odrađivali u višemjesečnom periodu 24-satna dežurstva, a potom i 16-satna dežurstva, da I. K. vodi obiteljsku firmu pa da je vjerojatno bilo nekoga tko je odraditi posao i unatoč problemu s prozorima i klima uređajem, da je spornog dana bio u pasivnom dežurstvu i da je prvo trebao preuzeti vozilo s kojim je bio u pasivnom dežurstvu.

21. I. K., zakonski zastupnik tuženika, saslušan pred sudom navodi da je u firmi 2019. bilo deset interventnih vozila, tvrdi da je sporno vozilo bilo ispravno, točno je da je tužitelj 7.7.2019. s drugim interventnim vozilom bio u Zagrebu, da se on istog tog dana vratio u sjedište firme, da mu je dao službeno vozilo da bi mogao otići doma. Spornog dana kada je tužitelj došao raditi da mu je rekao da treba ići na intervenciju na O.-M., da se konkretno radilo o pokvarenom kamperu, da je tužitelj ušao u kabinu vozila za intervenciju, da je potom izašao iz kabine, te rekao da je previsoka temperatura, da to nisu uvjeti za rad, da ne želi raditi, da mu je on na to odgovorio da može ići doma, a drugom radniku N. J. je predao radni nalog. Potom da je tužitelj počeo vikati, da do fizičkog sukoba nije došlo, da je N. J. bez problema obavio radni nalog tog dana, da u sklopu firme ima i automehaničarsku radionu te se redovito servisiraju sva vozila. Nadalje, da je idućeg dana u firmu došla policija, da je doznao da je tužitelj protiv njega podnio prijavu, djelatnici policije da su tamo obavili razgovore s osobama koje su bile prisutne prethodnog dana i da su mu rekli da će mu vezano uz njihov dolazak biti povratno javljeno, međutim to da se nije dogodilo niti ima informaciju da se protiv njega vodio ikakav postupak vezano uz tu prijavu, da evidenciju radnog vremena vodi računovodstvo, da je pripravnost vrijeme dok je radnik doma i dok čeka intervenciju, a službeno vozilo kamion da je parkirano doma kod radnika, da je imao dogovor s tužiteljem da uzme službeno vozilo u 16 sati i da bude u pripravnosti.

22. Sud smatra da kod ocjene postoje li razlozi za izvanredni otkaz ugovora o radu treba uzeti u obzir ponašanje radnika prema obvezama koje proizlaze iz naravi posla koji je morao obaviti te da svaki slučaj valja individualizirati i odluka o dopuštenosti otkaza ugovora o radu mora ovisiti o okolnostima konkretnog slučaja.

23. Iz sadržaja ovjerenog prijevoda s njemačkog jezika (list 45 – 48 spisa), a to glede radnog naloga za izvršenje vuče razvidno je da je 8. srpnja 2019. bilo potrebno obaviti posao vuče (šlepanja) vozila marke Bedford, težine 2.500,00 kg i to s otoka K. (navedena adresa O., N., M.

G. S.) do sjedišta tuženika (P. 300).

24. Uvidom u ispravu cloud nadzor vozila (list 39 do 42 spisa), marke Iveco Eurocargo, registracije: RI ..., proizlazi da se predmetnim vozilom 8.

srpnja 2019. obavljala vožnja u periodu od 8:43 sati ujutro do 18:18 sati navečer, dakle i u vremenu dok je tužitelj nesporno već bio u sjedištu poslodavca (između 16:30 i 17:00 sati) i kada je odbio radni zadatak. Među strankama je nesporno da je tužitelj radni nalog trebao obaviti 8. srpnja 2019. korištenjem motornog vozila registarske oznake RI .... Temeljem

sadržaja citirane isprave slijedi zaključak da je sporno vozilo predmetnog dana korišteno za obavljanje poslova kod tuženika, dakle da se u njemu, općenito govoreći, obavljao rad. Sadržaju predmetne isprave (cloud nadzor vozila) sukladan je iskaz svjedoka D. H. u pogledu korištenja

predmetnog vozila spornog dana, a osobito u dijelu u kojem je iskazao da je drugi radnik N. J. izvršio posao koji je tužitelj odbio obaviti i to upravo kamionom marke Iveco kojim je tužitelj trebao realizirati radni nalog i otići na K.. Iz navedenog razloga iskaz svjedoka H. sud prihvaća u cijelosti.

Osim toga, niti tužitelj nije istaknuo primjedbu na njegov sadržaj (razvidno iz zapisnika s ročišta 26. veljače 2020.). Nadalje, svjedok H. koji je obavljao isti posao kao i tužitelj (vozač vučne službe), bio je izričit u navodu da su svi kamioni vučne službe kod tuženika bili ispravni i da su u njima radili klima uređaji. S iskazom D. H. suglasan je iskaz svjedoka N. J.

koji tvrdi da je osobno izvršio radni nalog koji je 8. srpnja 2019. tužitelj odbio obaviti i to upravo onim kamion kojim je tužitelj trebao ići u M.. Iskaz svjedoka J., u dijelu da je istim kamionom vozio predmetnog dana i u jutarnjim satima, sukladan je evidenciji korištenja vozila oznake RI . . .

(cloud nadzor) i u prijepodne i popodne tog dana. Taj svjedok je okolnosno iskazao da je klima u kamionu radila, a stakla da su se mogla spuštati i dizati. S njegovim iskazom suglasni su i iskazi svjedoka G. K. te T.

Đepine. U pogledu po tužitelju isticanog lošeg stanja predmetnog vozila za intervenciju u smislu neispravnosti oba podizača stakla (nemogućnosti otvaranja prozora u kabini vozila) sadržaj njegovog iskaza je u suprotnosti s tvrdnjama ostalih naprijed navedenih i saslušanih svjedoka. Istovremeno je i kontradiktoran s iskazom svjedokinje A. B. koja je navela da je u

spornom vozilu prozor pridržavao komadić drveta kako se isti ne bi spustio pa se iz njezinog iskaza, u tom dijelu, može zaključiti da se prozor bez pridržavanja nekontrolirano spuštao. Uz navedeno, nelogičan je i neživotan stav tužitelja da bi i pored neispravnosti vozila vezano uz njegovu tvrdnju o nefunkcioniranju klima uređaja u kabini i problema s prozorima, neki od drugih radnika tuženika ipak odradio posao u vozilu s takvim karakteristikama jer za razliku od njega drugi nisu odrađivali u višemjesečnom periodu 24-satna, a potom i 16-satna dežurstva, te zato što se radi o obiteljskoj firmi. Naime, navedeno bi impliciralo da i unatoč neodgovarajućim uvjetima rada tog dana, a što bi zaista predstavljala vožnja interventnog vozila tijekom ljetnog popodneva i uobičajenih visokih temperatura za taj dio godine bez mogućnosti spuštanja ijednog stakla na prozorima, ni korištenja klima uređaja, svaki bi (pa i odmoran) radnik u tim okolnostima riskirao ugrožavanje vlastitog zdravlja (kao i zdravlja te života ostalih sudionika u prometu) obavljanjem dodijeljene mu radne operacije u uvjetima i radnom okruženju visoke temperature bez mogućnosti osiguranja cirkulacije svježeg zraka (kisika), a što su nužne pretpostavke održavanja potrebne koncentracije za sigurnu vožnju.

25. Temeljem naprijed izvedenih i analiziranih sadržaja dokaza (dokaznih sredstava) slijedi zaključak da je 8. srpnja 2019. u popodnevnim satima u interventnom vozilu tuženika marke Iveco Eurocargo, registarske oznake RI ..., klima (uređaj) radila te da su se stakla u kabini mogla spuštati i dizati pa da se stoga radilo o ispravnom vozilu s odgovarajućim uvjetima za rad. Uostalom, predmetnim vozilom je tog dana obavljeno vožnje u trajanju od 5:02 sati, a prijeđeno je 228 kilometara (cloud nadzor vozila – list 39 spisa).

26. Po osnovi analize iskaza tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika proizlazi da je 8. srpnja 2019. od 16:00 sati tužitelj trebao započeti pasivno dežurstvo te s tim u vezi tada doći u prostorije poslodavca i preuzeti službeno vozilo s kojim bi otišao doma i bio u pripravnosti dok čeka intervenciju (poziv poslodavca). Međutim, obzirom na okolnosti slučaja tog dana kada je tužitelj došao u sjedište poslodavca (nakon 16:00 sati) dobio je nalog da u okviru sadržaja posla kojeg je radio prema zaključenom ugovoru o radu (vozač vučne službe) izvrši intervenciju na O.K. prijevozom kampera do sjedišta poslodavca, a obavljanje tog posla (usluge vučne službe) predstavlja osnovnu djelatnost tuženika. Narav tog posla karakterizira potreba za odgovornim ponašanjem te pravovremenim izvršenjem nužne intervencije prijevozom motornog vozila u kvaru (konkretno kampera od 2,5 tona) do odgovarajućeg mjesta za popravak, a time i ostvarenja pretpostavki za normalno odvijanje prometa tijekom turističke sezone u turističkoj destinaciji pod koju se svakako može supsumirati i O.K. Osim toga, realizacijom u

što kraćem vremenu vuče vozila koje nije u voznom stanju, a time prema logici stvari i ranijem započinjanju popravka kvara otklanja se i daljnja šteta za njegovog vlasnika, odnosno korisnika, osobito u situaciji kada se radi o stranom vozilu koje će s ciljem povratka u domicilnu državu morati prijeći veliku udaljenost (konkretno se radilo o vozilu iz NJ. (D) – list 45 spisa),

a vozilo logično mora biti ispravno (popravljeno). Budući da je tužitelj odbio dodijeljeni mu radni zadatak bez da je za to imao opravdani razlog obzirom je u postupku tuženik dokazao da je vozilo namijenjeno za spornu intervenciju bilo u potpunosti ispravno (u kabini su se stakla mogla dizati i spuštati, klima uređaj je radio), pa cijeneći sve naprijed navedene i argumentirane činjenice tužitelj je svojim ponašanjem 8. srpnja 2019. (odbijanjem izvršenja posla koji je u opisu njegovog radnog mjesta) počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa te uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć. Time je tuženik, kao poslodavac, u smislu odredbe članka 135. st. 3. ZR-a dokazao postojanja opravdanog razloga za otkaz predmetnog Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 13. ožujka 2019.

27. U konkretnoj (predmetnoj) situaciji postoje okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da prethodno upozorava tužitelja na obveze iz radnog odnosa i na mogućnost otkaza u slučaju nastavka njihova kršenja (članak 119. stavak 2. ZR-a). Naime, bila je riječ o nužnosti upućivanja tužitelja na intervenciju (u okolnostima kada su i drugi radnici obavljali iste zadatke, ali na drugim lokacijama - na čvorištu S.K. -

H.), da je potrebno vrijeme za obavljane tog posla bilo samo nekoliko sati,

da je pravovremenost izvršavanja tog posla bila nužna za uredno odvijanje prometa tijekom turističke sezone u turističkom mjestu u kojem se pokvario kamper, da se radi o poslu koji čini osnovnu djelatnost tuženika na tržištu usluga te da brzina i kvaliteta obavljanja (realizacije) zatražene usluge izravno i afirmativno utječe na mogućnost da tuženik dobiva daljnje (nove) ponude, kao pouzdani partner, za obavljanje poslova prijevoza te vuče vozila od potencijalnih klijenata i u budućnosti. U takvim okolnostima nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da upozori radnika na moguće posljedice njegova negativnog postupanja u smislu članka 119. ZR-a, a osobito cijeneći, pored svih do sada istaknutih, i činjenicu da je tužitelj rezolutno odbio radni zadatak odmah čim ga je dobio. Naprotiv, upravo je to bila situacija iz navedene odredbe kad je poslodavcu dopušteno otkazivanje ugovora o radu bez prethodnog upozorenja radnika na moguće posljedice te bez omogućavanja iznošenja obrane radniku.

28. Slijedom svega navedenog obzirom da su ispunjene pretpostavke iz članka 116. stavak 1. ZR-a, pa iz toga razloga nema mjesta primjeni ni sadržaja pravne norme iz odredbe članka 125. stavak 1. ZR-a te je stoga odlučeno sadržajem točke I. izreke presude.

29. Sadržaje ostalih izvedenih dokaza sud nije posebno cijenio i obrazlagao obzirom da isti nisu bili relevantni za donošenje odluke o meritumu.

30. Odluka o trošku (točka II. izreke) temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, u vezi s čl. 155. ZPP-a, uzimajući u obzir uspjeh tuženika, troškovnikom zatraženi trošak (list 243 i 244 spisa) te Tbr. 7/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., dalje: Tarifa). Dakle, tuženiku je odmjerena jednokratna nagrada na prvostupanjski postupak od 2.000,00 kuna, pripadajući PDV od 25% na tu stavku (Tbr. 42) u iznosu od 500,00 kuna, kao i materijalni trošak prijevoda po sudskom tumaču radnog naloga s njemačkog jezika (iznos od 195,00 kuna), koji trošak je bio potreban za vođenje parnice, dakle sveukupno 2.695,00 kuna. Zatraženi trošak pristupa na objavu presude nije osnovan obzirom da i to ročište je dio prvostupanjskog postupka za koje stranci koja je pobijedila u sporu radi nedopuštenosti otkaza pripada isključivo jednokratna nagrada prema Tbr. 7/2 Tarife. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 8 dana (čl. 436. ZPP-a).

31. Budući je tužitelj spor izgubio u odnosu na njega nema osnove za primjenom odredaba članaka 154. i čl. 155. ZPP-a, pa je zato odlučeno točkom III. izreke.

U Rijeci 9. lipnja 2022.

Sudac:

v.r., Robert Mihelj

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalbu u roku od 8 (osam) dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika