REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Povrv. 538/21
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja H. E. d.o.o., Z.,
O.: …, zastupanog po pun. J. Š., odvjetnici u S., protiv
tužene N. P. iz D. R., O.: ….,
zastupana po pun. I. T. i B. M., odvjetnicima u S., radi isplate,
nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 28. travnja 2022. godine u nazočnosti pun. tužitelja i zamj. pun. tužene, dana 9. lipnja 2022. godine,
p r e s u d i o j e
I. Stavlja se izvan snage platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koje je dana 30. prosinca 2020. godine pod brojem Ovrv-6725/20 donio JB iz S. A. Š., a kojim je naloženo tuženiku isplatiti
tužitelju iznos od 2.981,69 kn sa zakonskim zateznim kamatama koja na iznos od:
- 117,38 kn teče od 25. 10. 2019. godine do isplate,
- 184,64 kn teče od 22. 11. 2020. godine do isplate,
- 184,64 kn teče od 22. 12. 2019. godine do isplate,
- 184,64 kn teče od 22. 1. 2020. godine do isplate, -
184,64 kn teče od 22. 2. 2020. godine do isplate, -
184,64 kn teče od 22. 3. 2020. godine do isplate, -
184,64 kn teče od 25. 4. 2020. godine do isplate, -
184,64 kn teče od 22. 5. 2020. godine do isplate, -
184,64 kn teče od 24. 6. 2020. godine do isplate, -
184,64 kn teče od 22. 7. 2020. godine do isplate, -
184,64 kn teče od 22. 8. 2020. godine do isplate, -
184,64 kn teče od 22. 9. 2020. godine do isplate,
- 605,38 kn teče od 23. 10. 2020. godine do isplate,
- 227,89 kn teče od 24. 10. 2020. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima koja je izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; te na ime troškova ovršnog postupka iznos od 772,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama po istoj stopi od 30. prosinca 2020. godine do isplate; sve u roku 8 dana; te se zahtjev tužitelja u cijelosti odbija kao neosnovan.
II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima koja je izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
Obrazloženje
Dana 30. prosinca 2020. godine zaprimljen je prijedlog za ovrhu radi naplate iznosa od 2.981,69 kn sa zakonskim zateznim kamatama. Dana 30. prosinca 2020. godine doneseno je rješenje o ovrsi JB iz Splita A. Š. pod
brojem Ovrv-6725/20 kojim je određena predložena ovrha i trošak ovršnog postupka u iznosu od 772,50 kn. Protiv ovog rješenja tužena je podnijela prigovor, dana 26. studenog 2019. godine doneseno je rješenje ovog suda broj Povrv-1690/19 kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim je određena ovrha, uz ukidanje provedenih radnji, postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, po pravomoćnosti tog rješenja spis je ustupljen Parničnom odjelu ovog suda.
Potraživanje tužitelja spram tužene odnosi se na ime računa za potrošnju električne energije za kućanstvo tužene, na ime mjesečnih obveza za period od 15. listopada 2019. godine do 15. studenog 2020. godine, po 14. utuženih računa. Tužena ističe prigovor promašene pasivne legitimacije i navodi da ona nije prouzročila trošak tužitelju jer za mjerno mjesto nije ni bila potrošač. Osporava i okolnost da je osobno sa tužiteljem zaključila ugovor o isporuci električne energije. Tužena ističe da je kao vlasnica stana od tužitelja u nekoliko navrata, prije utuženog perioda tražila privremenu obustavu električne energije, tužitelj da je donio obavijest o planiranoj privremenoj obustavi isporuke električne energije, ali da po tom nije postupio odnosno predmetni nalog da nije izvršio i isključio električnu energiju za sporno mjerno mjesto.
Tužitelj navodi da je tužena zavedena kao kupac na predmetnom mjernom mjestu - D. R., da je ona tražila obustavu isporuke električne
energije na predmetnom mjernom mjestu, ali da to nije relevantno jer bi to bilo u nadležnosti operatora sustava H. O. d.o.o.. Prigovor tužene da je neosnovan. Nadalje, navodi da je još 2014. godine zaprimljen zahtjev tužene da se u buduće računi za električnu energiju dostavljaju na njeno ime budući je N. P.
preminuo, prednik tužene, uz taj zahtjev da je dostavljena i suglasnost kćerke tužene O. F. kao jedne od nasljednica pok. N., zahtjevu tužene da je
ugovoreno i da svi računi od tada glase na tuženu. Po zahtjevu tužene za predmetno mjerno mjesto, odlaskom djelatnika na teren da je u tvrđeno kako predmetnu nekretninu koriste druge osobe te da slijedom navedenog nije bilo postupanja i da obustava isporuke električne energije nije izvršena.
U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja od 22. prosinca 2020. godine; dopisa tužene tužitelju od 26. studenog 2018. godine sa dokazom o slanju te od 4. siječnja 2019. godine sa dokazom o slanju kao i 11. travnja 2019. godine sa dokazom o slanju; obavijesti tužitelja tuženoj od 10. srpnja 2019. godine; dopisa tužene od 19. kolovoza 2019. godine sa dokazom o slanju i odgovorom H. O. d.o.o. od 5. rujna 2019. godine; obavijesti H. O. d.o.o. od 10. ožujka 2020. godine i 11. kolovoza 2020. godine; dopisa tužiteljice društvu H. O. d.o.o. od 20. studenog 2020. godine sa potvrdom o slanju i odgovorom tog društva od 30. studenog 2020. godine; prijepisa računa tužitelja na ime tužene; rješenja ovog suda broj Ps-99/19 od 9. travnja 2021. godine; tužbe u tom predmetu ovog suda; rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu broj O- 1960/20 od 13. travnja 2021. godine; presude Općinskog suda u Splitu broj Povrv- 1690/19 od 29. travnja 2021. godine; dopis tužene i O. F. H. O. d.o.o. od 14. travnja 2014. godine i rješenja Općinskog suda u Splitu, SS u
O. Z.-169/13 od 31. siječnja 2013. godine; fotografija lica mjesta dostavljenih od strane tužene; računa ispostavljenih na ime tužene sa dokazima o plaćanju.
Stranke su popisale parnični trošak.
Zahtjev tužitelja nije osnovan.
Aktivna legitimacija tužitelja u ovom postupku nije sporna, sporna je pasivna legitimacija tužene odnosno je li tužena uopće sa tužiteljem u ugovornom odnosu za sporno mjerno mjesto. Naime, temeljem spisu priložene dokumentacije utvrđeno je da je suprug tužene N. P. preminuo dana 2. rujna 2011. godine, a isti je nesporno bio u ugovornom odnosu sa tužiteljem odnosno imao je zaključen ugovor o isporuci električne energije za objekt u mjestu D. R. Temeljem
pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju iza njegove smrti njegovim nasljednicima proglašeni su tužena kao supruga i sin E. P.. Među strankama nije sporno da su sada u biti suvlasnici predmetne nekretnine tužene i njene kćeri O. F., to proizlazi i iz priložene dokumentacije. Iz dopisa tužene od 14. travnja 2014. godine proizlazi da su tužena i O. F. suglasne da računi za električnu energiju nakon pokojnog prednika N. P. dolaze odnosno
budu ispostavljeni na ime tužene. Dakle, za čitavu kuću u navedenom mjestu su računi trebali biti i bili su ispostavljani na ime tužene kao potrošača u kategoriji kućanstvo. Međutim, tužena je u spis priložila brojne dopise prije utuženog perioda, sa dokazima o slanju kako tužitelju tako i društvu H. O. d.o.o. iz kojih je razvidno da traži obustavu isporuke električne energije za I. kat obiteljske kuće. Radi se o posebnom ugovornom računu sa očito posebnim brojilom. Tužena navodi da ona uredno prima uslugu za prizemlje predmetne kuće odnosno stan u kojem živi, a da se radi o posebnom obračunskom mjestu. O ovome je tužitelj i društvo H. O. d.o.o. uredno obaviješten od strane tužene, dakle, za mjerno i obračunsko mjesto I. kata obiteljske kuće tužena je prije utuženog vremenskog perioda tražila obustavu električne energije s obzirom da u tom stanu ne živi i da električnu energiju u tom stanu ne koristi ona nego treća osoba. Tužena je dokazala prilaganjem dokumentacije da je ona tužitelju električnu energiju za stan u prizemlju uredno plaćala. Što se tiče predmetnih računa i stana na I. katu obiteljske kuće, tužena i druga suvlasnica kuće O. F. podnijele su 19. rujna 2019. godine pred ovim sudom tužbu radi iseljenja u predmetu broj Ps-99/19, iz iste proizlazi da one traže iseljenje M. P. i T. P. koji u tom stanu stanuju bez pravnog
osnova. Taj postupak je prekinut rješenjem ovog suda Ps-99/19 od 9. travnja 2021. godine radi smrti T. P.. Dakle, jasno je da stan na I. katu predmetne obiteljske kuće ne koristi tužena nego treće osobe bez suglasnosti vlasnica kuće koje traže iseljenje istih. Tako je logično da je tužena uredno obavijestila tužitelja i H. O. d.o.o. da za to mjerno mjesto obustavi isporuku električne energije, u tom pravcu postoji i obavijest društva H. O. d.o.o. o planiranoj privremenoj obustavi isporuke električne energije za mjerno mjesto 2294877 (stan na I. katu), privremena obustava nije izvršena zbog toga što je spriječena od tih trećih osoba, ne od strane tužene, ova okolnost tuženoj ne može ići na teret. Naime, kako je tužena uredno obavijestila tužitelja i zatražila privremenu obustavu električne energije za mjerno mjesto odnosno stan u kojem se bez pravne osobe nalaze treće osobe, kako je to prihvaćeno, a sve sukladno Općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (N 85/15), to je tužena oslobođena obveze platiti potrošak električne energije za stan na I. katu kuće i tužitelj je uredno mogao isključiti električnu energiju za taj stan jer je razvidno gdje se brojilo nalazi, u svakom slučaju je mogao od tih trećih osoba tražiti plaćanje potroška električne energije za to mjerno mjesto ukoliko su isti električnu energiju trošili (a jesu) temeljem pravila o stjecanju bez osnove. Dakle, kod postupanja tužene i obavijesti tužitelju i društvu H. O. d.o.o. da se obustavi isporuka električne energije za predmetno mjerno mjesto, tužena više nema obvezu platiti potrošak električne energije jer joj usluga nije ni pružena, bez njene krivnje. Dakle, tužitelj je mogao ili izvršiti privremenu obustavu isporuke električne energije ili tražiti plaćanje temeljem stjecanja bez osnove od strane osoba čiji su identitet znali i koje su koristile uslugu potroška električne energije i očito osujetile isporuku iste. Dakle, tužena nije u obvezi prema tužitelju platiti trošak električne energije za predmetni period, zahtjev tužitelja spram tužene nije osnovan, a iz priložene dokumentacije je razvidno da su tužitelj i H. O. d.o.o. povezana društva odnosno sam H. O. d.o.o. u svojoj obavijesti o planiranoj privremenoj obustavi isporuke električne energije upućuje tuženu da se za sve informacije o toj obavijesti obrati tužitelju kao njenom opskrbljivaču.
Radi svega navedenog valjalo je odbiti zahtjev tužitelja u cijelosti te odlučiti kao u tč. I. izreke ove presude.
Odluka o troškovima cjelokupnog postupka temelji se 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00,
88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), obistinjeni trošak tuženoj odnosi se na trošak sastava dva obrazložena podneska u iznosu od po 500,00 kn; zastupanja na dva ročišta u iznosu od po 500,00 kn; 25% PDV-a u iznosu od 500,00 kn, što ukupno zbrojeno daje iznos od 2.500,00 kn, koliko je na ime troškova postupka tužitelj obvezan isplatiti tuženoj, sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, preostali trošak tuženoj nije priznat jer nije bio potreban za vođenje postupka.
U Splitu, 9. lipnja 2022. godine
S U D A C
Julijana Ponoš v.r.
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tužene
