REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 172/2020-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Melite Božičević-Grbić, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i Perice Rosandića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. K., zbog kaznenog djela iz članka 173. stavka 2. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97 i 27/98 - dalje u tekstu: KZ/97) odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 17. prosinca 2019. broj K 24/2018, u sjednici održanoj 9. lipnja 2022. kojoj je u javnom dijelu nazočila braniteljica optuženika, odvjetnica M. P. F.,

r i j e š i o  j e:

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, temeljem članka 508. stavka 5. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08) u cijelosti je stavljen izvan snage osuđujući dio presude Županijskog suda u Zagrebu od 12. srpnja 2004. broj K 43/01, potvrđen presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 2. veljače 2006. broj Kž 1226/04 te je, na temelju članka 453. stavka 3. (pravilno: točke 3.) ZKP/08, donesena nova presuda kojom je optuženi M. K. oslobođen optužbe da bi, pod točkom 1), počinio kazneno djelo protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, zlouporabom opojnih droga iz članka 173. stavak 2. KZ/97 te, pod točkama 2) do 5), četiri kaznena djela protiv imovine, teške krađe iz članka 217. stavak 1. točka 1. KZ/97.

2. Temeljem članka 149. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci te nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

I Kž 172/2020-6

3. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3.1. Na žalbu državnog odvjetnika odgovorio je optuženik po braniteljici, odvjetnici M. P. F., s prijedlogom da se ista kao neosnovana odbije. Ujedno je zatražena obavijest o sjednici drugostupanjskog vijeća.

4. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno članku 474. stavku 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje u tekstu: ZKP/08-I) dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske te je spis u roku vraćen.

5. Sjednica ovog drugostupanjskog vijeća održana je u prisutnosti optuženikove braniteljice, odvjetnice M. P. F., koja je izložila navode podnesenog odgovora na žalbu. Uredno pozvani zajmenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, kao i optuženi M. K., nisu pristupili pa je sjednica održana u njihovoj odsutnosti, sukladno članku 475. stavku 4. ZKP/08-I.

6. Žalba državnog odvjetnika je osnovana i to zbog žalbenog osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Uvodno treba reći da nije u pravu državni odvjetnik kada ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-I.

7.1. Protivno tvrdnji žalitelja da je prvostupanjski sud, u odnosu na dio činjeničnog opisa kaznenog djela iz članka 173. stavka 2. KZ/97, naveo potpuno nejasne razloge, ovaj sud drugog stupanja nalazi da se obrazloženje pobijane presude u tom dijelu može uspješno ispitati. Naime, prvostupanjski je sud obrazložio zbog čega smatra da se u odnosu na posjedovanje droge radi o presuđenoj stvari, pojašnjavajući da u toj situaciji samo posjedovanje laktoze i vage za precizno mjerenje uz nedostatak bilo kakvih drugih dokaza, ne upućuje na zaključak da bi optuženik počinio kazneno djelo zbog kojeg je osuđen u odsutnosti. Drugo je pitanje što se žalitelj s tim razlozima ne slaže čime, u stvari, pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu će nastavno biti riječ.

8. Naime, u konkretnom slučaju radi se o postupku obnovljenom na zahtjev osuđenog M. K., na temelju članka 497. stavka 3. ZKP/08, jer mu je u ranijem postupku bilo suđeno u odsutnosti. Prvostupanjski je sud, u novom postupku na temelju članka 508. stavka 5. ZKP/08, u cijelosti stavio izvan snage osuđujući dio gore navedene pravomoćne presude i optuženika oslobodio optužbe za kazneno djelo iz članka 173. stavka 2. KZ/97 (točka 1) izreke) i četiri kaznena djela teške krađe iz članka 217. stavka 1. točka 1. KZ/97 (točka 2) do 5) izreke).

9. U pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da je u odnosu na točku 1) izreke presude donesene u obnovljenom postupku činjenično stanje ostalo pogrešno utvrđenim.

I Kž 172/2020-6

9.1. Vezano za odluku o nedokazanosti kaznenog djela zlouporabe opojne droge iz članka 173. stavka 2. KZ/97, prvostupanjski je sud ispitivao je li optuženiku povrijeđeno pravo na konfrontaciju tijekom ranije pravomoćno okončanog postupka, rukovodeći se odredbama važećeg ZKP/08. Tako je zaključio da je iskaz svjedoka D. K. od 24. siječnja 2001. na ispitivanju kod istražnog suca, kojim je teretio optuženika za prodaju droge heroin, odlučujući i nekonfrontirani dokaz (jer ispitivanju nisu bili prisutni optuženik i njegov branitelj), za razliku od konfrontiranih iskaza tog svjedoka (kojima poriče kupnju te droge i tvrdi da ne poznaje optuženika) na raspravi od 13. svibnja 2004. u ranije pravomoćno okončanom postupku te na raspravama od 12. srpnja 2018. i 8. svibnja 2019. u obnovljenom postupku. Time se prvostupanjski sud, ustvari, upustio u ocjenu jesu li tijekom već pravomoćnog okončanog postupka povrijeđena načela pravičnog suđenja, a s tim u vezi i utvrđivanja pravilnosti činjeničnog stanja, čime je u cijelosti promašio zakonsku svrhu obnovljenog postupka.

9.2. Naime, obnova kaznenog postupka u nazočnosti optuženika, sukladno članku 497. stavku 3. ZKP/08, suštinski se ne razlikuje od obnove dopuštene iz razloga predviđenih u članku 501. stavku 1. točke 3. ZKP/08. Naime, u oba slučaja novi postupak ima za cilj preispitivanje činjenica utvrđenih pravomoćnom presudom pod uvjetom da se iznesu nove činjenice ili novi dokazi koji bi sami za sebe ili u svezi s prijašnjim dokazima prouzročili oslobođenje osobe koja je prethodno osuđena ili njezinu osudu po blažem zakonu. Pri tome, novi, obnovljeni postupak nema za cilj ispitivanje i eventualno otklanjanje ranije počinjenih povreda postupka niti preispitivanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja na temelju istog dokaznog materijala koji je sudu bio na raspolaganju u prijašnjem, pravomoćno okončanom postupku.

9.3. U tom kontekstu, eventualno počinjena povreda odredaba kaznenog postupka u vidu uskrate prava na konfrontaciju, kako ocjenjuje prvostupanjski sud, ne može se sada otklanjati u obnovljenom postupku pa niti primjenom odredbi procesnog zakona koje tada nisu bile na snazi. Uostalom, optuženik je pobjegao, odnosno postao nedostupan tijekom trajanja ranijeg postupka što je rezultiralo donošenjem pravomoćne presude u njegovoj odsutnosti pa se na taj način, prešutno, i odrekao svojih prava obrane.

9.4. Međutim, ovdje je odlučno je li optuženik izmjenom svoje obrane, kao i inicijativom u smislu dopune rezultata dokaznog postupka, uspio dovesti u sumnju ranije pravomoćno utvrđeno činjenično stanje. Prvostupanjski je sud u obnovljenom postupku u dva navrata ispitao svjedoka D. K. na iste okolnosti o kojima je on već iskazivao tijekom pravomoćnog okončanog postupka. O tim okolnostima je iskazivao i na raspravi tijekom prethodnog postupka tvrdeći da ne poznaje optuženika i da nije od njega kupio drogu. Sudovi su terećenje tog svjedoka pred istražnim sucem cijenili kao vjerodostojan dokaz i na njemu zasnovali osuđujuću presudu, što ujedno predstavlja pravomoćno utvrđeno činjenično stanje. Prema tome, iskaz tog svjedoka u obnovljenom postupku nema značaj novog dokaza, odnosno nove činjenice. Jasno je da preocjena dokazne snage iskaza tog svjedoka, u suštini, predstavlja preispitivanje pravilnosti činjeničnog stanja utvrđenog u pravomoćno okončanom

I Kž 172/2020-6

postupku i kao takva ne može biti predmetom analize obnovljenog postupka jer je protivna njegovoj zakonskoj svrsi.

9.5. Prvostupanjski će sud, stoga, ponovno razmotriti postoje li u odnosu na kazneno djelo pod točkom 1) izreke nove činjenice ili novi dokazi koji nisu bili predmetom ocjene u presudi kojom je optuženik osuđen u odsutnosti, a što je, za sada, propustio na pravilan način učiniti.

10. Svakako se treba osvrnuti i na dio činjeničnog opisa kaznenog djela pod točkom 1) izreke koji se odnosi na dvije tablete težine 2,05 grama opojne droge MDMA i jedan omot aluminijske folije sa biljnom materijom-opojnom drogom marihuana težine 1,42 grama koje su oduzete pretragom optuženikovog stana, a kojom prilikom je oduzeta i elektronska vaga za precizno mjerenje s tragovima droge kokain te vrećica s praškastom materijom težine 204,38 grama laktoze s tragovima droge kokain (punilo). Prvostupanjski se sud u tom dijelu rukovodio činjenicom da je M. K. već pravomoćno osuđen rješenjem Prekršajnog suda u Zagrebu od 4. studenog 2000. broj 1031-302-00 za posjedovanje oko 3 grama droge marihuane i oko 2 grama smrvljenih tableta droge MDMA pa da se, u konkretnoj situaciji, radi o presuđenoj stvari. U odnosu na posjedovanje elektronske vage za precizno mjerenje i punila zaključio je da navedene okolnosti ne predstavljaju obilježja kaznenog djela.

10.1. Međutim, pitanje presuđene stvari i s tim u vezi pronađena vaga i punilo, samo po sebi, još ne znači i da kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavka 2. KZ/97 uopće nije dokazano. Ako se i radi o novoj činjenici tj. presuđenoj stvari u jednom dijelu činjeničnog opisa, prvostupanjski sud može, nakon razmatranja svih relevantnih mjerila sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava, taj dio činjeničnog opisa, eventualno, ispustiti. Pri tome, sud ne smije zanemariti kakav je značaj pronađenih predmeta u odnosu na dokazanost osnovne inkriminirane radnje - prodaje opojne droge heorin, na što osnovano ukazuje žalitelj.

11. Nadalje, u pravu je državni odvjetnik da je činjenično stanje u odnosu na kaznena djela teške krađe pod točkama 2) do 5) izreke pobijane presude, za sada, nepotpuno, a time i pogrešno utvrđeno.

11.1. Prvostupanjski sud ocjenjuje da sama činjenica što su u stanu kojeg je koristio optuženik pronađeni neki od otuđenih predmeta, nije dostatna za zaključak da je optuženik doista i počinitelj kaznenih djela teške krađe. Tu činjenicu dovodi u vezu s obranom optuženika danom u obnovljenu postupku prema kojoj se istim stanom mogao koristiti i svjedok T. G. te pohraniti otuđene predmete navedene u točki 2) do 5) izreke pobijane presude.

11.2. Točno je da bi iskaz svjedoka T. G. na okolnost njegovog privremenog boravka u stanu zajedno s optuženikom mogao predstavljati novi dokaz, ali on uopće nije ispitan. Uvidom u spis predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud tog svjedoka u dva navrata pozivao na adresu u Z., S. b. 6, time da se jedan poziv vratio s napomenom "obaviješten, nije podigao", a potom je dostava neiskazana. Terenskom provjerom na toj adresi utvrđeno je da T. G. tamo ne boravi već godinu dana. Prvostupanjski je sud potom zaključio da je navedeni svjedok nedostupan,

I Kž 172/2020-6

zanemarujući pritom činjenicu da mu je poziv upućen na adresu koju obrana nije predložila. Naime, iz podataka u spisu proizlazi da je optuženik u svom zahtjevu za obnovu jasno naveo da taj svjedok boravi na adresi G. D. broj ..., a to je ponovio i podneskom od 11. siječnja 2018., što prvostupanjski sud uopće nije provjeravao.

11.3. Prema tome, zaključak prvostupanjskog suda da je netko drugi mogao počiniti terećena kaznena djela, a ne optuženik, za sada se čini preuranjenim, osobito stoga što prvostupanjski sud nije poduzeo sve raspoložive procesne mjere kako bi ispitao svjedoka T. G., kao novi dokaz u postupku.

11.4. S tim u vezi, tijekom obnovljenog postupka je, kao novi dokaz, predočena putovnica optuženika, priložene su optuženikove avionske karte s potvrdom za prtljagu, kao i uvjerenja o obavljenim tečajevima u A., što sve nije cijenjeno tijekom ranije pravomoćno okončanog postupka, a moglo bi imati utjecaja na zaključak o osnovanosti optuženikove obrane alibijem u odnosu na kaznena djela pod točkom 3) i 4) izreke pobijane presude.

11.5. Međutim, iz štambilja na putovnici proizlazi da je optuženik imao odobrenu vizu u A. do 24. rujna 1997., time da je A. napustio 10. prosinca 1999., što potvrđuju i avionske karte M. a. posljednji tečaj koji je optuženik pohađao u A. završava s danom 21. srpnja 1999. Stoga s pravom tvrdi žalitelj da je prvostupanjski sud trebao podrobnije razmotriti gdje se optuženik nalazio u inkriminirano vrijeme (listopad 1999.) te s tim u vezi i razjasniti pitanje odobrene vize u A., a koje činjenice su odlučne za ocjenu optuženikove tvrdnje da se u kritično vrijeme nalazio u inozemstvu.

11.6. Slijedom navedenog, u pravu je državni odvjetnik kada smatra da je činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđenim pa je pobijanu presudu trebalo ukinuti i predmet uputiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.

12. U ponovljenom suđenju prvostupanjski će sud imati u vidu naprijed istaknute nedostatke te će provesti sve dokaze koji su od značaja za obnovljeni postupak te će, vodeći računa o okolnostima na koje mu je ovdje skrenuta pažnja, sveobuhvatno ocijeniti rezultate dokaznog postupka i donijeti novu na zakonom osnovanu presudu. Pri tome, prvostupanjski sud ne smije zanemariti specifičnosti obnovljenog postupka u kontekstu pravomoćne presude koja i dalje, latentno, egzistira.

13. Zbog toga trebalo je, temeljem članka 483. stavka 1. ZKP/08-I odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 9. lipnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Melita Božičević-Grbić, v.r.