REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr 147/2021-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božićević-Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog Ž. M. zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 228. st. 1. i čl. 52. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15-ispravak, 101/17 i 118/18 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu od 26. siječnja 2021. broj K 488/2018 i presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 29. travnja 2021. broj Kž 109/2021, u sjednici vijeća održanoj 9. lipnja 2022.,
p r e s u d i o j e:
Zahtjev osuđenog Ž. M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj K 488/2018 od 26. siječnja 2021., preinačena presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj Kž 109/2021 od 29. travnja 2021., osuđen je Ž. M. zbog produljenog kaznenog djela teške krađe iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 228. st. 1. i čl. 52. KZ/11 na kaznu zatvora od jedne godine i šest mjeseci.
2. Osuđenik je osobno podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, bez posebno istaknutih zakonskih osnova, a iz sadržaja zahtjeva zbog pogrešne pravne kvalifikacije djela, s prijedlogom da ovaj sud "prekvalificira član 229. st. 1. u član 228. st. 1. KZ/11".
3. Sukladno čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje u tekstu: ZKP/08), državni odvjetnik je
III Kr 147/2021-3
odgovorio na zahtjev osuđenika i predložio da se isti kao neosnovan odbije. Odgovor državnog odvjetnika dostavljen je na znanje osuđeniku.
4. Zahtjev nije osnovan.
5. Iako osuđenik u svom zahtjevu nije istakao zakonske osnove pobijanja, očito smatra da je povrijeđen kazneni zakon u smislu čl. 517. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 469. toč. 4. ZKP/08 jer na utvrđeno činjenično stanje nije primjenjena odgovarajuća odredba materijalnog prava. Tvrdi da način počinjenja kaznenog djela krađe, tako što je osuđenik prethodno otključao ulazna vrata kuće originalnim ključem, sadrži obilježja osnovnog kaznenog djela krađe, a ne kaznenog djela teške krađe, kako pogrešno zaključuju sudovi.
5.1. Suprotno tvrdnji zahtjeva, iz činjeničnog opisa produljenog kaznenog djela proizlazi da je osuđenik 23. travnja 2018., nakon što je na klupčici podrumskog prozora na stražnjem dijelu obiteljske kuće u vlasništvu I. Č. pronašao originalni ključ od ulaznih vrata, uporabom tog ključa ušao u obiteljsku kuću gdje je otuđio predmete u ukupnoj protuvrijednosti od 1.761,00 kn za koji iznos je oštetio vlasnike.
5.2. Prema stabilnoj i više puta ponovljenoj sudskoj praksi, koja je izražena i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (npr. broj Kž 1130/84 od 30. siječnja 1985. i dr.), počinitelj krađe koji se pri ulasku u zatvoreni prostor koristi originalnim ključem do kojeg je došao protivno volji vlasnika, ostvaruje elemente bića kaznenog djela teške krađe. Naime, uporaba ključa do kojeg je počinitelj neovlašteno došao, ovdje pretraživanjem stražnjeg dijela obiteljske kuće, ima se, u pravnom smislu, smatrati savladavanjem većih prepreka s ciljem da se dođe do stvari iz zatvorenih prostorija te kao takav predstavlja modalitet izvršenja kaznenog djela teške krađe iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 228. st. 1. KZ/11.
5.3. Budući da osuđenik odgovara za produljeno kazneno djelo koje se, sukladno čl. 52. st. 3. KZ/11, treba pravno označiti prema najtežoj radnji iz serije, to je ukupna kriminalna aktivnost osuđenika pravilno kvalificirana kao kazneno djelo iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 228. st. 1. i čl. 52. KZ/11.
6. Kako time povreda zakona na koju osuđenik ukazuje nije ostvarena, trebalo je, sukladno čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08, odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 9. lipnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Ranko Marijan, v.r.
