REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Rijeka, Erazma Barčića 5
Poslovni broj: 11 Us I-167/2022-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Glorije Fićor, u upravnom sporu tužitelja M. N. iz R., O. u. 10, protiv tuženika Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Rijeka, Riva 10, kojeg zastupa službena osoba M. D., radi naknade za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, 9. lipnja 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša KLASA: UP/II- 363-03/21-03/9, URBROJ: 2170/1-03-08/5-21-3 od 6. prosinca 2021.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Grada Rijeke, Odjela gradske uprave za komunalni sustav KLASA: UP/I-360-01/19-04/242, URBROJ: 2170-01-02-10-21-11-AČ od 9. srpnja 2021., obvezniku M. N., ovdje tužitelju, utvrđena je naknada za zadržavanje u prostoru nezakonito izgrađene zahtjevne zgrade stambene namjene obujma 1.687,18 m[3] izgrađene na k.č. … k.o. Z., u iznosu od 75.359,00 kn, što s obračunatim popustom od 25% za jednokratno plaćanje iznosi 56.519,25 kn.
2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-363-03/21-03/9, URBROJ: 2170/1-03-08/5-21-3 od 6. prosinca 2021. odbio kao neosnovanu.
3. Tužitelj je protiv tuženika pravodobno ovom sudu podnio tužbu kojom osporava zakonitost navedenog rješenja tuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te bitne povrede postupka. Obrazlažući nezakonitost rješenja tuženika ističe kako smatra da se u istom, vezano za legalizaciju njegove zgrade, pogrešno tumači Uredba o naknadi za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru zauzimajući neargumentirani stav kao da se radi o gradnji bez ikakvog akta o građenju, te da se naknada treba obračunati na cjelokupan volumen građevine primjenom koeficijenta lokacije Lk=5 kao da je gradio u zaštitnoj šumi. Zgrada koja je predmet legalizacije izgrađena je većim dijelom prema legalnoj pravomoćnoj građevinskoj dozvoli, izuzev sporne garaže te tužitelj smatra da se naknada za zadržavanje nezakonito izgrađenog dijela zgrade u prostoru ima izračunati za dio u kojem je odstupio od projektne dokumentacije, uvažavajući činjenicu da je gradio nedvojbeno na građevinskom području, da je imao i ima važeći akt o građenju iz kojeg proizlazi koeficijent lokacije Lk=1. Treba imati u vidu da je gradio u dobroj vjeri prema urbanističkim uvjetima iz legalne građevinske dozvole, stoga koeficijent lokacije u izračunu naknade za zadržavanje nezakonito izgrađenog dijela zgrade u prostoru treba biti definiran temeljem podataka preuzetih iz prostornog plana koji je odredio prostorno-urbanističke parametre za zgradu koja je predmet legalizacije, odnosno kao u rješenju za visinu komunalnog doprinosa, dakle Lk=1, a ne Lk=5. Obrazac obračuna naknade u kojem je ovlaštena arhitektica iskazala da se naknada obračunava s koeficijentom Lk=5 pogrešno je ispunjen temeljem dobivene upute, a tužitelju su govorili da kazne neće biti jer je predmetna zgrada legalizacije volumenom manja u odnosu na planiranu, odnosno da će kazna biti minimalna. Zbog minimuma pravne sigurnosti, u ovom se slučaju treba referirati na prostorni plan koji je bio na snazi kad je građevinska dozvola izdana i zgrada izgrađena (što bi vrijedilo i da tužitelj zatraži izmjenu i dopunu iste, zgrada još nije dovršena), a nikako ne na kasniji, bez tužiteljeva znanja i očito greškom izmijenjen prostorni plan prema kojem je tužiteljeva izgrađena građevna čestica dospjela u zaštitnu šumu. U rješenju se pogrešno obrazlaže da je Zakonom propisano koje prostorne planove je moguće koristiti u postupcima ozakonjenja te da je to plan na dan stupanja na snagu Zakona o legalizaciji ili na dan podnošenja zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju, odnosno na dan donošenja rješenja o izvedenom stanju. Iz odredbi čl. 5. st. 1. i čl. 6. st. 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama jasno je da Zakon kaže samo da predmet legalizacije treba biti u skladu s njima kako bi se ozakonjenje dopustilo, što je i razumljivo, a sam koeficijent Lk za izračun naknade potrebno je preuzeti iz relevantnog prostornog plana koji određuje prostorno-urbanističke parametre za zgradu koja je predmet obračuna naknade, a u tužiteljevu slučaju je to plan za kojeg je izdana građevinska dozvola i izgrađena zgrada. U Naputku Hrvatske komore arhitekata za pružanje usluga ovlaštenih arhitekata prema Zakonu o legalizaciji ("Narodne novine" broj 86/12) piše: "Za definiranje koeficijenta lokacije podatke je potrebno preuzeti iz relevantnog prostornog plana koji određuje prostorno-urbanističke parametre za zgradu koja je predmet obračuna naknade." Dakle, koeficijent Lk u tužiteljevu slučaju moguće je odrediti temeljem postojeće, važeće građevinske dokumentacije i nije ga potrebno utvrđivati kao u slučajevima kad ne postoji akt o građenju. U tome tužitelj vidi jednu od bitnih razlika između ozakonjenja zgrade izgrađene bez akta o građenju i kad se odstupilo od akta o građenju. Smatra da je koeficijent Lk=5 predviđeno primijeniti za slučaj kad se svjesno kršio Zakon gradeći u zaštitnoj šumi bez ikakvog akta o građenju, a što tužitelj nije i bilo bi apsurdnim kažnjavati ga po osnovu koeficijenta lokacije (primjenom Lk=5 umjesto Lk=1) jer je to uvjet koji u odnosu na dobivene i važeće uvjete lokacijskom/građevinskom dozvolom nije niti prekršio. Niti jedan zakon ne predviđa kažnjavanje prema izmijenjenim uvjetima/kondicijama za događaje koji su se dogodili u prošlosti prema tada važećim uvjetima/kondicijama, ako iste ne idu u korist stranke.
4. Slijedom navedenog, predloženo je donošenje presude kojom će se poništiti rješenje tuženika i donijeti novo rješenje sa zakonitim obračunom naknade odnosno podredno vratiti predmet na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.
5. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iz osporenog rješenja te je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev.
6. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 1. lipnja 2022., u prisutnosti tužitelja te službene osobe tuženika, čime se smatra da je strankama u smislu čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS) dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet ovog upravnog spora.
7. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka. Pri tome je sud odbio provesti po tužitelju predloženi dokaz (saslušanjem tužitelja) ocijenivši da potonji nije relevantan za rješavanje ove upravne stvari kraj činjenica koje su u ovom sporu nesporne te činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisima predmeta upravnoga postupka i upravnog spora.
8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
9. Prema odredbi čl. 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“ broj 86/12 i 143/13, dalje: ZPNIZ), nezakonito izgrađenom zgradom u smislu toga Zakona, uz tim člankom propisane uvjete, smatra se zgrada, odnosno rekonstruirani dio postojeće zgrade, izgrađen bez akta kojim se odobrava građenje, odnosno protivno tom aktu.
10. Nadalje, odredbom čl. 25. st. 1. ZPNIZ-a propisano je da su podnositelji zahtjeva, odnosno vlasnici zgrade, dužni prije donošenja rješenja o izvedenom stanju platiti naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, odnosno prvi obrok naknade u slučaju obročne otplate iste. U čl. 25. st. 3. toga Zakona, propisano je da se naknada utvrđuje rješenjem o naknadi koje po službenoj dužnosti donosi upravno tijelo jedinice lokalne samouprave nadležno za poslove komunalnog gospodarstva na čijem se području nalazi zgrada za koju se donosi rješenje o izvedenom stanju, a prema st. 4. istoga članka, upravno tijelo nadležno za donošenje rješenja o izvedenom stanju, dužno je upravnom tijelu jedinice lokalne samouprave dostaviti podatke potrebne za obračun iznosa naknade nakon što utvrdi da su ispunjeni svi drugi uvjeti propisani za donošenje rješenja o izvedenom stanju.
11. Odredbama čl. 2. Uredbe o naknadi za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru („Narodne novine“ broj 98/12 i 139/14, dalje Uredba), donesene na temelju čl. 27. st. 1. ZPNIZ-a, u st. 1. je propisano da se visina naknade za zgradu, odnosno za dio zgrade koji se ozakonjuje utvrđuje ovisno o veličini, lokaciji (položaju u prostoru) i namjeni zgrade, te načinu plaćanja te naknade, a prema st. 2. istoga članka Uredbe, naknada se utvrđuje, u pravilu, prema obujmu zgrade kao i za obračun komunalnog doprinosa, na način određen prema posebnom propisu, za cijelu ili dio nezakonito izgrađene zgrade koja se ozakonjuje.
12. Nadalje, prema čl. 3. st. 1. toč. 14. važećeg Zakona o gradnji („Narodne novine“ broj 153/13, dalje: Zakon o gradnji), postojeća građevina je građevina izgrađena na temelju građevinske dozvole ili drugog odgovarajućeg akta i svaka druga građevina koja je prema tim zakonima (ili posebnom zakonu) s njom izjednačena.
13. Odredbom čl. 19. Zakona o gradnji propisano je da je prilikom građenja građevine dopušteno odstupanje u odnosu na glavni projekt sukladno pravilima struke ako se time ne utječe na ispunjavanje temeljnih zahtjeva za građevinu i ne mijenja usklađenost građevine s utvrđenim lokacijskim uvjetima. Iznimno od citiranog stavka, prilikom građenja građevine dopušteno je odstupanje u odnosu na glavni projekt u pogledu vanjske mjere građevine do 0,30 metara, osim u pogledu odstupanja od obveznog građevinskog pravca i najmanje udaljenosti od međe, te prilikom građenja ili rekonstrukcije građevine upisane u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske ili građevine koja se nalazi u kulturno-povijesnoj cjelini upisanoj u taj Registar.
14. Slijedom iznesenih odredaba, naknada za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade koja je izgrađena bez akta za građenje, odnosno, za koju se, s obzirom na način i opseg odstupanja, smatra da je izgrađena bez akta za građenje, dakle, za zgradu koja je u cijelosti nezakonita, obračunava se prema obujmu izvedenog stanja cijele zgrade. S druge strane, u slučaju kada je odstupanje od akta za građenje bilo takvo da se ne smatra da je zgrada izgrađena bez akta za građenje, kao i u slučaju nezakonite rekonstrukcije postojeće (zakonite) zgrade, naknada za zadržavanje bi se trebala obračunati za razliku između obujma postojećeg stanja i nezakonito izvedenog obujma zgrade, odnosno za obujam dijela zgrade koji je nezakonito izveden ili nezakonito rekonstruiran.
15. Spisu predmeta upravnog postupka koji je sudu dostavljen uz odgovor tuženika na tužbu prileži arhitektonska snimka izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade stambene namjene broj projekta AS 28/14 iz ožujka 2014. u kojoj je navedeno da je za građenje na predmetnom zemljištu izdana građevinska dozvola KLASA: UP/I- 361-03/03-01/00349, URBROJ: 2170-77-02-00-03-07/DM/ od 15. prosinca 2003. kojom je dozvoljeno građenje stambeno-poslovne zgrade visine P+2 s poslovnim prostorom trgovačke namjene i pet stambenih jedinica. Izvedena je stambena zgrada P+2 s četiri stambene jedinice. U okućnici je izveden i potporni zid visine 1,80 m, duljine 29,45 m. Nadalje je u arhitektonskoj snimci navedeno da zgrada u pogledu vanjskih tlocrtnih i visinskih gabarita nije izvedena u skladu s odobrenim projektom. Iz iskaza površina i obračunskih veličina zgrade vidljivo je da je obujam odobrene zgrade bio 1.846,68 m[3] , a izvedena je zgrada obujma 1.687,18 m , dakle, za 159,50 m manja od planirane. Kako je vidljivo iz naprijed citirane arhitektonske snimke izvedenog stanja, osim što zgrada nije izvedena u skladu s odobrenim projektom u pogledu vanjskih tlocrtnih i visinskih gabarita, promijenjena je i namjena zgrade pa je umjesto stambeno-poslove zgrade s poslovnim prostorom trgovačke namjene i pet stambenih jedinica izvedena stambena zgrada s četiri stambene jedinice.
16. Nadalje, spisu upravnog postupka prileži i očitovanje Odjela gradske uprave za provedbu dokumenata prostornog uređenja i građenje Grada Rijeke. Potonje je tijelo dostavilo svoje očitovanje od 16. prosinca 2020. u kojem je iskazalo da je predmet ozakonjenja cijela zgrada uz napomenu da je naprijed naznačena građevinska dozvola od 15. prosinca 2003. izdana temeljem važeće lokacijske dozvole u kojoj je među ostalim uvjetima određena namjena građevine, veličina i površina te smještaj građevine na građevnoj čestici. Predmetna građevina da je, pored ostalog, i dislocirana pa da je naknadu potrebno obračunati u odnosu na njen cjelokupni obujam.
17. Primjenom mjerodavnih odredaba materijalnog prava na izneseno činjenično stanje koje proizlazi iz spisa predmeta, sud je ocijenio da je naknada za zadržavanje predmetne zgrade vezano za utvrđenje obujma pravilno obračunata te da tužitelj navodima koje je iznio u upravnom postupku i ovom sporu, ispravnost obračuna vezano za obujam nije doveo u sumnju.
18. Nastavno, valja reći kako sud ne ocjenjuje osnovanima niti prigovore tužitelja u pogledu primjene koeficijenta lokacije 5,00, propisanog, između ostalog, za zgrade locirane u području zaštitne šume, budući da se predmetna zgrada nedvojbeno nalazi na području koje se prema odredbama Prostornog plana uređenja Grada Rijeke ("Službene novine Primorsko-goranske županije" broj 31/03, 26/05) nalazi izvan građevinskog područja (zaštitna šuma), a jednako tako i prema izmjenama i dopunama tog Plana objavljenima u "Službenim novinama Primorsko-goranske županije" broj 14/13, kao i u izmjenama i dopunama Plana objavljenima u "Službenim novinama Grada Rijeke" broj 03/17 i 21/19. Područjem zaštitne šume (Š2) predmetna nekretnina označena je i Generalnim urbanističkim planom Grada Rijeke ("Službene novine Primorsko-goranske županije" broj 07/07 i 14/13 i "Službene novine Grada Rijeke" broj 8/14, 3/17 i 21/19) od donošenja Generalnog urbanističkog plana pa do posljednjih, aktualnih izmjena i dopuna. Pri tome sud prihvaća razloge navedene u obrazloženju osporenog tuženikovog rješenja vezano za primjenu relevantnog prostornog plana kao i navode da se glede postupka određivanja naknade za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade ne mogu primijeniti odredbe propisa kojima je regulirano pitanje izmjene i dopune građevinske dozvole, a u kojim slučajevima stranka može disponirati svojim zahtjevom vezano za primjenu prostornog plana temeljem kojeg će se ista izmjena i dopuna dozvole donijeti, bilo to prostorni plan sukladno kojem je građevinska dozvola izdana ili prostorni plan koji je na snazi u vrijeme donošenja novog rješenja.
19. Slijedom svega prethodno navedenog, na temelju cjelokupno provedenog postupka u sporu je utvrđeno da je u upravnom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje uz pravilnu primjenu materijalnog prava pa su stoga po ocjeni ovog suda upravna tijela pravilno postupila odlučivši kao u pobijanim odlukama, dok prigovori koje je tužitelj iznio u tužbi odnosno u ovom sporu nisu doveli u sumnju zakonitost osporavanih odluka.
20. Stoga je na temelju odredbe čl. 57. ZUS-a valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.
U Rijeci 9. lipnja 2022.
Sutkinja
Dubravka Zec v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
