REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Poslovni broj: Pn-370/2021-19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Josi Puljiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice D. L. iz S., V. 45, O.:***, koju
zastupa punomoćnica T. B., odvjetnica u S., protiv tuženika E.
O. d.d. Z., U. grada V. 282, OIB: * * * , kojeg
zastupa Odvjetničko društvo G. & partneri, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 9.svibnja 2022., u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 9.lipnja 2022. na ročištu za objavu odluke,
p r e s u d i o j e:
I - Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici u roku od 15 dana iznos od 2.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 10.studenog 2018. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.
II – Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu kojim je zahtijevala da joj tuženik u roku od 15 dana isplati iznos od 4.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 10.studenog 2018. do isplate.
III - Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici u roku od 15 dana parnični trošak u iznosu od 3.663,13 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 9.lipnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.
Obrazloženje
1.Tužiteljica je 16.5.2019. ovom sudu podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete neimovinske i imovinske štete u iznosu od 4.000,00 kuna. Tužba se činjenično temelji na tome da je tužiteljica ozlijeđena u prometnoj nezgodi koju je skrivio osiguranik tuženika.
1.1.Nakon priznanja tužbenog zahtjeva te donošenja presude na temelju priznanja, koju presudu je ukinuo drugostupanjski sud, podneskom od 20.9.2021. tužiteljica je preinačila tužbu potražujući 2.000,00 kuna jer su tužbom traženi iznos od 4.000,00 kuna dragovoljno isplaćene od strane tuženika.
1.2.Podneskom od 14.4.2022. tužiteljica je preinačila tužbu potražujući 6.000,00 kuna.
2.Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo: da je pasivno legitimiran i da priznaje osnovu odgovornosti; da priznaje tad postavljeni tužbeni zahtjev.
U nastavku postupka, nakon ukidanja ranije presude, tuženik je osporavao tužbeni zahtjev držeći da je podmirio nastalu štetu.
3.Sud je u dokaznom postupku izveo dokaz pregledom cjelokupne pisane dokumentacije u spisu koja će biti navedena u nastavku obrazloženja te vještačenjem po vještacima M. J., D. T. i N. S..
3.1.Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
4.Među strankama nije sporno da je tuženik odgovoran za štetu nastalu tužiteljici koju je zadobila kao vozač vozila koje je sudjelovalo u prometnoj nezgodi.
4.1.Među strankama je sporno je li plaćanjem iznosa u mirnom izvansudskom postupku i tijekom ovog postupka tuženik u cijelosti podmirio svoje dugovanje.
4.2.U ovom postupku mjerodavne su niže citirane odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO).
5.U postupku je utvrđeno sljedeće:
Kao posljedice ozljeđivanja (ozljeda vratnih struktura) kod tužiteljice su, prema mišljenjima gore navedenih vještaka, nastali:
a)bolovi jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 7 dana i blagog intenziteta 1 mjesec;
b)trajno oštećenje zdravlja i umanjenje životnih aktivnosti sa neurokirurške strane od 3,5% i to zbog oštećenja vratnih živčanih korjenova te još 2% (koji postotak se pribraja procjeni vještaka neurokirurga) zbog ograničene pokretljivosti vratne kralježnice u blažem stupnju;
c)potreba za pružanjem tuđe njege i pomoći, koja je bila potrebna tijekom nošenja ovratnika i to 7 dana 2 sata dnevno te 7 dana 1 sat dnevno;
d)tzv. primarni strah u trajanju od pola minute, sekundarni strah jakog intenziteta koji trajao 1 dan, sekundarni strah umjerenog intenziteta 14 dana, a sekundarni strah blagog intenziteta 6-7 tjedana;
e)neugodnosti tijekom liječenja kao što su upućivanje na hitni kirurški prijam, rendgensko snimanje, nošenje okovratnika, kontrolni pregledi specijalista, EMNG pretrage, fizikalna terapija.
Na mišljenja vještaka stranke nisu imale primjedbi pa im i ovaj sud poklanja vjeru, a posebno stoga što djeluju stručna i logična, te ih ovaj sud smatra vjerodostojnim dokazima.
5.1.Tužiteljica je u iskazu navela: da i danas osjeti bolove u predjelu lopatice, zna joj i ruka zadrhtati; da je zbog navedene ozljede i promjene svog zdravstvenog stanja morala napustiti radno mjesto na kojem je do ozljeđivanja radila 12 godina; da je radila kao trgovac, a zbog posljedica ozljede više nije mogla dizati nekakve teže pakete pa je promijenila radno mjesto te sad radi kao trgovac u trgovini koja prodaje satove; da joj je plaća otprilike ista kao i ranije, ali je izgubila sigurnost jer prethodno radno mjesto je bilo na kojem je mogla raditi do kraja radnog vijeka; da joj se i na trenutnom radnom mjestu zna stvoriti problem kada npr. treba promijeniti bateriju satu za što je potrebno imati mirnu ruku; da su joj pomoć i njegu pružali roditelji i suprug te nije plaćala treće osobe za tu vrstu usluge.
Iskazu tužiteljice u dijelu u kojem govori o tome da je zbog predmetne ozljede mijenjala radno mjesto (zbog čega je izgubila sigurnost) ne može se pokloniti vjera jer nikakvom dokumentacijom nije potkrijepljena takva tvrdnja, a osim toga s obzirom na navedene ozljede (koje su blažeg stupnja) teško se može povjerovati da uzrokuju baš takvu nesposobnost za rad na tom mjestu.
6.Nadalje, treba reći da je sud temeljem čl.190.st.2. i 3.Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, dalje: ZPP) raspravnim rješenjem od 9.5.2022. dopustio preinaku tužbe budući da je provođenje vještačenja (koji dokaz se izvodi nakon zaključenja prethodnog postupka) nužno za postavljanje zahtjeva. Prije nego li je čl.190.ZPP noveliran 2019. nije bilo moguće preinačiti tužbu nakon provođenja vještačenja, a tom novelom, koja se primjenjuje na sve postupke, je omogućena ta procesna situacija.
6.1.S obzirom na navedeno pod točkom 5., temeljem odredbe čl.1100.ZOO-a bi tužiteljici pripadala pravična novčana naknada u iznosu od 18.500,00 kuna zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Prilikom određivanja pravične novčane naknade uzeti su u obzir Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda RH od 29.11.2002. te njihova izmjena od 15.6.2020. No, s obzirom na to da je tužiteljici dosad već isplaćeno 16.000,00 kuna (nesporno prema navodima stranaka), to bi joj iz osnove neimovinske štete trebalo dosuditi daljnjih 2.500,00 kuna.
Međutim, tužiteljici je zbog osnovanosti prigovora zastare dosuđeno samo 2.000,00 kuna.
6.2.Naime, liječenje tužiteljice je završeno nakon 4 mjeseca tj. 25.9.2018. (prema onome što su rekli vještaci), tad je nastala neimovinska šteta (tako i ŽS Pula: Gž- 75/2020; vidjeti i I.C.: Neimovinska šteta, 2006., str.238) i tad je počeo teći zastarni rok od 3 godine.
Tužiteljica je nakon ukidanja presude najprije 20.9.2021. tražila 2.000,00 kuna i taj iznos nije zastario jer je zahtjev postavljen unutar 3 godine od dana 25.9.2018. No, daljnji iznos od 4.000.00 kuna (koji je tražen podneskom od 14.4.2022.) je zastario budući da je tražen nakon što je prošlo 3 godine od nastanka štete i saznanja za štetnika za kojeg je sigurno saznala isto 25.9.2018. budući da je u tužbi navedeno da se tog dana obratila tuženiku u izvansudskom postupku.
Tužiteljica smatra da nije osnovan tuženikov prigovor zastare te se poziva na sudsku praksu (VSRH: Rev-231/04). Međutim, novija sudska praksa (VSRH: Revr- 1460/2013) je očigledno derogirala stariju sudsku praksu pa odredbe o preinaci tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva i povezanost te preinake tužbe s tijekom zastarnog roka očito treba tumačiti na gore navedeni način tj. na način da je u konkretnom slučaju nastupila zastara.
6.3.Zatezne kamate na dosuđeni iznos od 2.000,00 kuna su dosuđene od 10.11.2018. do isplate sukladno čl.29.st.1. u vezi s čl.1103.ZOO-a. Naime, s obzirom da je liječenje tužiteljice završeno 25.9.2018., od tad je tuženik u zakašnjenju s plaćanje pravične novčane naknade. No, tužiteljica zapravo traži manje zateznih kamata nego li joj pripada pa je dosuđeno prema traženju.
6.4.Što se tiče tuđe njege i pomoći, tužiteljici je bila potrebna sveukupno 21 sat. S obzirom da sudska praksa (VSRH, Rev-2122/10) prihvaća cijenu od 35,00 kuna za sat pružanja tuđe pomoći i njege, to se dobije iznos od 735,00 kuna koliko bi joj pripadalo.
Međutim, ovaj iznos joj nije dosuđen također zbog zastare iznosa koji premašuje dosuđenih 2.000,00 kuna (vidjeti toč.6.2.).
Pružanje tuđe pomoći i njege je trajalo 14 dana od dana ozljeđivanja tj. do 8.6.2018., a kako je za štetnika znala svakako 25.9.2018. te ovaj iznos je uklopljen u traženi iznos od 4.000,00 kuna (preko 2.000,00 kuna do 6.000,00 kuna), to je osnovan prigovor zastare pa je odbijen tužbeni zahtjev.
6.5.Stoga je tužiteljici dosuđeno 2.000,00 kuna s kamata, a za više traženih 4.000,00 kuna (razlika do 6.000,00 kuna) skupa s kamatama je odbijen tužbeni zahtjev.
7.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.2.ZPP i na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 142/12, 103/14, 118/14, dalje: OT).
Tužiteljica je u ovom sporu, u kojemu je bila sporna samo visina tužbenog zahtjeva, uspjela 60% (jer joj je tijekom postupka dosuđeno 6.000,00 kn od ukupno traženih 10.000,00 kn), a tuženik 40% pa bi tuženik trebao tužiteljici naknaditi 20% nastalog troška.
7.1.Tužiteljici bi, da je u cijelosti uspjela, trebalo priznati sljedeći trošak: 1.000,00 kuna za odštetni zahtjev, 500,00 kuna za tužbu, po 250,00 kuna za podnesak od 20.9.2021. i ročišta od 14.1.2022. i 31.3.2022., po 750,00 kuna za podneske od 14.4.2022. i 6.5.2022. te ročište od 9.5.2022. Što se tiče žalbe, priznato joj je 312,50 kuna prema najnižoj vrijednosti predmeta spora jer ranijom presudom je u cijelosti bio prihvaćen tužbeni zahtjev pa je tužiteljica zapravo žalbom pobijala presudu zbog toga što sud nije odlučio o zahtjevu koji tad uopće nije ni postojao tj. de facto bi se moglo reći da je VPS žalbom pobijanog dijela bio 0,00 kuna. Kad se navedeni iznosi uvećaju za PDV od 25% te kad se dodaju pristojba tužbe i presude u iznosu od 300,00 kuna, dobije se iznos od 6.315,63 kuna. No, 20% od tog iznosa je 1.263,13 kuna. Tom iznosu treba dodati 2.400,00 kuna plaćenih za vještačenje pa se dobije iznos od 3.663,13 kuna koliko je dosuđeno tužiteljici.
Na iznos troška teku zatezne kamate od presuđenja do isplate temeljem čl.30.st.2.Ovršnog zakona.
U Splitu, 9.lipnja 2022.
S U D A C
Joso Puljić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
-pun.tužitelja
-pun.tuženika
