REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 73 Pž-709/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jagode Crnokrak, predsjednice vijeća, Gorane Aralice Martinović, sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Matas, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja O. B. d.d. Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik B. A., odvjetnik iz Odvjetničkog društva A. & A. d.o.o., S., protiv tuženika C. O. d.d., Z., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ž. & partneri d.o.o., Z., radi isplate iznosa od 730.000,00 kn, odlučujući o tužiteljevoj i tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-84/2018-31 od 22. prosinca 2020., u sjednici vijeća održanoj 9. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-84/2018-31 od 22. prosinca 2020. u točki I. njene izreke u dijelu kojim se nalaže tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 730.000.00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 1. ožujka 2017. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-84/2018-31 od 22. prosinca 2020. u točki I. njene izreke, u dijelu kojim se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu iznad tri postotna poena i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da mu tuženik naknadi zakonske zatezne kamate koje na iznos od 730.000.00 kn teku od 1. ožujka 2017. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu iznad tri postotna poena.

III. Odbija se tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-84/2018-31 od 22. prosinca 2020. u točki II. njene izreke u dijelu kojim se odbija kao neosnovan zahtjeva tužitelja da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.562,50 kn.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-84/2018-31 od 22. prosinca 2020., naloženo je tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 730.000,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom (točka I. izreke) te je naloženo tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 43.812,50 kn, s pripadajućom kamatom dok je zahtjev tužitelja za više traženu naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 24.162,50 kn, odbijen kao neosnovan.

2. U dijelu u kojem nije uspio, žalbu je podnio tuženik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, bitnih povreda odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima presude, te u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a navedeni razlozi su nejasni i proturječni, kao i što postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude i rješenja navodi o sadržaju isprava i zapisnika danim u postupka. Tuženik ponavlja navode kojim osporava potraživanje tužitelja u cijelosti, osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, ističe prigovor isključenja osigurateljnog pokrića, prigovor promašene pasivne legitimacije, te prigovor zastare. Predlaže da drugostupanjski sud pravilno i potpuno cijeni sve materijalne dokaze iz spisa kao i da pravilno primjeni materijalno pravo te da usvoji predmetnu žalbu sukladno žalbenim navodima pa da u cijelosti preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja, uz naknadu troška tuženiku radi zastupanja po odvjetniku u ovom postupku, sukladno ranije postavljenom zahtjevu tuženika pri zaključenju glavne rasprave 30. rujna 2020., uvećano za iznos od 9.125,00 kn + PDV na ime sastava ove žalbe, te uvećano za pristojbe na žalbu u iznosu od 6.250,00 kn.

3. Tužitelj žalbom pobija odluku o trošku u dijelu u kojem nije uspio sa zahtjevom te predlaže preinačiti odluku o troškovima te naložiti tuženiku da naknadi tužitelju dodatni parnični trošak u iznosu od 4.562,50 kn, uz naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 825,00 kn.

4. Tuženikova žalba je neosnovana u pogledu glavnog zahtjeva, a djelomično osnovana u pogledu stope dosuđenih kamata na glavnicu u iznosu od 730.000,00 kn.

5. Tužiteljeva žalba nije osnovana.

6. Pobijana odluka ispitana je u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno članku 365. stavku 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. U konkretnom slučaju radi se o imovinskopravnom sporu iz ugovora o osiguranju u kojem tužitelj zahtijeva da mu tuženik, kao osiguratelj javnog bilježnika S. J. iz I., isplati osiguranu svotu po polici osiguranja od odgovornosti iz djelatnosti javnih bilježnika broj 0815396, s osnova naknade štete zbog nezakonitog rada javnog bilježnika S. J. iz I. u svezi solemnizacije Ugovora o kreditu koju radnju je javni bilježnik obavio 30. lipnja 1997.

8. Tužitelj smatra da gubitkom založnog prava trpi štetu jer svoju tražbinu ne može namiriti iz vrijednosti založene nekretnine. To stoga jer je pravomoćnom presudom utvrđeno da nije sklopljen predmetni ugovor o kreditu u odnosu na založne dužnike.

9. Prema odredbi članka 964. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) propisano je da u slučaju osiguranja od odgovornosti osiguratelj odgovara za štetu nastalu osiguranim slučajem samo ako treća oštećena osoba zahtijeva njezinu naknadu. U stavku 2., propisano je da osiguratelj snosi, u granicama svote osiguranja, troškove spora i druge opravdane troškove radi utvrđivanja osiguranikove odgovornosti. Odredbom iz članka 965. ZOO-a, propisano je u stavku 1. da u slučaju osiguranja od odgovornosti oštećena osoba može zahtijevati neposredno od osiguratelja naknadu štete koju je pretrpjela događajem za koji odgovara osiguranik, ali najviše do iznosa osigurateljeve obveze.

10. Osiguranje od odgovornosti javnih bilježnika spada u obvezno osiguranje od odgovornosti. Naime, sukladno članku 17. stavku 1. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“ broj: 78/93, 29/94, 16/07, 75/09 i 120/16) svaki javni bilježnik prije početka rada dužan se osigurati od odgovornosti za štetu koju bi mogao počiniti trećima obavljanjem svoje javnobilježničke dužnosti. Osiguranje od odgovornosti dio je imovinskih osiguranja kojim se osigurava rizik od nastanka obveze naknade štete trećoj oštećenoj osobi, ovdje tužitelju. Umjesto štetnika, odnosno, odgovorne osobe, ovdje javnog bilježnika, štetu će oštećenom naknaditi osiguratelj, jer osiguranje od odgovornosti pokriva štetnikovu odgovornost.

11. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio:

- da je javni bilježnik S. J. iz I. 30. lipnja 1997. pod poslovnim brojem OU- 103/97 izvršio solemnizaciju Ugovora o kreditu broj: 50-56-11934-9 između D. b. kao kreditora i M. A. kao korisnika kredita, te založnih dužnika M. M. L. i R. L., kojim ugovorom je dopuštena uknjižba založnog prava u iznosu do 200.000,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti u korist D. b. kao prednika tužitelja na nekretnini u suvlasništvu založnih dužnika,

- da je na temelju navedenog Ugovora, a po prijedlogu banke za uknjižbu hipoteke, rješenjem Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Z 5291/97 od 2. srpnja 1997. dopuštena uknjižba založnog prava u korist pravnog prednika tužitelja,

- da je zbog neurednog ispunjenja ugovornih obveza, pravni prednik tužitelja sukladno članku 14. Ugovora o kreditu pisanim otkazom od 26. rujna 2000. otkazao Ugovor o kreditu čime je cjelokupna tražbina banke dospjela,

- da korisnik kredita u skladu s člankom 14. Ugovora o kreditu, a u roku od 30 dana od dana primitka otkaza nije podmirio dospjelu tražbinu, pravni prednik tužitelja je temeljem Ugovora o kreditu kao ovršnog javnobilježničkog akta 10. srpnja 2001. Općinskom sudu u Splitu podnio prijedlog za ovrhu na nekretnini založnih dužnika M. M. L. i R. L. radi namirenja tražbine po Ugovoru o kreditu u iznosu od 197.869,41 DEM u kunskoj protuvrijednosti, a Općinski sud u Splitu je 12. srpnja 2001. donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-1556/01 kojim je odredio predloženu ovrhu, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, njenom prodajom i namirenjem potraživanja ovrhovoditelja iz postignute kupoprodajne cijene,

- založni dužnici su 18. kolovoza 2005, podnijeli protiv O. B. H. d.d. Z. i M. A. iz I., tužbu radi utvrđenja i proglašenja ovrhe nedopuštenom,

- Presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1919/05 od 23. lipnja 2015. prihvaćen je tužbeni zahtjev te je suđeno:

„I. Utvrđuje se da nije sklopljen Ugovor o kreditu od dana 23. lipnja 1997. godine solemniziran od strane javnog bilježnika u Imotskom S. J. dana 30. lipnja 1997. godine pod brojem OU-103/97 između D. b. d.d., M. A. kao korisnika kredita, I. P. i D. Z. kao solidarnih dužnika te tužitelja pod 1) M. M. – L. i tužitelja pod 2) R. L. kao založnih dužnika, u odnosu na tužitelje pod 1) i 2).

II. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi broj Ovr-1556/01 od dana 12. srpnja 2001. godine kojom je na temelju Ugovora o kreditu od dana 23. lipnja 1997. godine, koji je solemniziran od strane javnog bilježnika S. J. iz I. dana 30. lipnja 1997. godine pod brojem OU-103/97, radi naplate novčanog potraživanja ovrhovoditelja - tuženog pod 1) u iznosu od 197.869,41 DEM, plativo u kunama prema srednjem tečaju HNB za DEM na dan plaćanja, s 18% godišnje, tj. sa kamatom sukladno odluci o kamatnim stopama D. b. d.d. Dubrovnik, za dospjela potraživanja, računajući od 19. lipnja 2001. godine pa do isplate, troškova opomene od 4.484,40 kn, sa zakonskom zateznom kamatom računajući od 19. lipnja 2001. godine pa do isplate kao i troškova tog ovršnog postupka, određena ovrha na nekretnini u vlasništvu tužitelja i to baš na čest. zem. ... kuća, upisana u Z.U. ..., K.O. S., koja u naravi predstavlja četverosobni stan u potkrovlju na istočnom dijelu zgrade koja se nalazi u S., pripadajućim zemljištem i zajedničkim dijelovima zgrade, zabilježbom ovrhe, utvrđenjem vrijednosti navedene nekretnine, njenom prodajom i namirenjem potraživanja ovrhovoditelja – tuženika pod 1) iz tako dobivenog iznosa.

III. Nalaže se uspostava ranijeg zemljišno knjižnog stanja na čest. zem. ..., kuća upisana u Z.U. ..., K.O. S., koja u naravi predstavlja 4. etažu – četverosobni stan u potkrovlju na istočnom dijelu zgrade koja se nalazi u S., s pripadajućim zemljištem i zajedničkim dijelovima zgrade, brisanjem prava zaloga upisanog u korist pravnog prednika tuženika pod 1) D. b. d.d., pod brojem Z-5291/97 u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu“,

- tužitelj se obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom 1. ožujka 2017., a koji zahtjev je tuženik svojim dopisom od 25. kolovoza 2017. odbio uz obrazloženje da je nastupila zastara potraživanja,,

- rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-1556/01 od 5. srpnja 2017. obustavljen je ovršni postupak koji se vodio na nekretnini založnih dužnika po rješenju o ovrsi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-1556/01 od 12. srpnja 2001. uz ukidanje provedenih radnji,

- u vrijeme solemnizacije predmetnog Ugovora o kreditu javni bilježnik je bio osiguran od odgovornosti policom osiguranja broj: 0815396 koju je ugovorila Komora kod tuženika na svotu osiguranja od 730.000,00 kn po svakom osiguranom slučaju,

- tražbina banke po Ugovoru o kreditu koji se vodi pod brojem: 040927280152- EUR na dan 22. veljače 2017. je iznosila 2.255.458,14 kn,

- javni bilježnik S. J. razriješen je dužnosti javnog bilježnika rješenjem Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske od 3. listopada 2008. iz razloga jer je pravomoćno osuđen za kazneno djelo krivotvorenja službene isprave (ali ne predmetnog ugovora). Presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-20/06 od 30. studenog 2007. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Kž-129/08 od 29. travnja 2008. javni bilježnik S. J. da je proglašen krivim za počinjenje kaznenog dijela protiv krivotvorenja isprava-krivotvorenje službene isprave, djelo opisano i kažnjivo po članku 317. stavku 1. Kaznenog zakona.

12. Između stranaka nije sporno da je javni bilježnik S. J. u vrijeme solemnizacije Ugovora broj OU-103/97 bio osiguran od odgovornosti iz obavljanja javnobilježničke odgovornosti po polici osiguranja od odgovornosti broj: 0815396 koju je ugovorila K omora kod tuženika na svotu osiguranja od 730.000,00 kn po svakom osiguranom slučaju.

13. Vezano za prigovor isključenja odgovornosti jer je člankom 26. stavkom 5. Uvjeta za osiguranje od odgovornosti javnih bilježnika (list 73. – 75. spisa) određeno da osiguranjem nisu obuhvaćeni odštetni zahtjevi u slučaju zastupanja stranaka suprotno odredbama Zakona o javnom bilježništvu, pravilno prvostupanjski sud ocjenjuje da se kod solemnizacije predmetnog Ugovora o kreditu od strane javnog bilježnika nije radilo o zastupanju stranaka radi čega je pravilan zaključak da nema mjesta primjeni odredbe članka 26. stavka 5. Uvjeta i isključenju odgovornosti tuženika kao osiguratelja po toj osnovi.

14. U žalbenoj fazi postupka sporno je pitanje zastare.

15. Prvostupanjski sud je utemeljio svoj zaključak o neosnovanosti prigovora zastare na odredbe članka 1045. u vezi s odredbom članka 230. ZOO-a koja propisuje da tražbine naknade štete zastarijevaju za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila (stavak 1.), a u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina od kada je šteta nastala (stavak 2).

16. Naime, prvostupanjski sud smatra da je tužitelju šteta nastala tek kada je zaprimio pravomoćnu presudu Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2932/2015 od 2. prosinca 2015. kojom je utvrđeno da nije sklopljen predmetni Ugovor o kreditu te je naložena uspostava ranijeg zemljišno knjižnog stanja, a to je 11. lipnja 2016., pa računajući od 11. lipnja 2016. pa do podnošenja odštetnog zahtijeva tužitelja u ožujku 2017. nije protekao zastarni rok od pet godina propisan člankom 230. ZOO-a.

17. Ovakvo stajalište prvostupanjskog suda rezultat je pravilne primjene materijalnog prava, a pitanje zastare treba razmotriti po pravnoj osnovi ugovora o osiguranju od odgovornosti i zastarnih rokova u smislu odredaba članaka 965. i 234. ZOO-a.

18. Odredba članka 965. ZOO-a propisuje da u slučaju osiguranja od odgovornosti oštećena osoba može zahtijevati neposredno od osiguratelja naknadu štete koju je pretrpjela događajem za koji odgovara osiguranik, ali najviše do iznosa osigurateljeve obveze (stavak 1.)

19. Odredba članka 234. ZOO-a propisuje: 1) Tražbine ugovaratelja osiguranja, odnosno treće osobe iz ugovora o osiguranju života zastarijevaju za pet, a iz ostalih ugovora o osiguranju za tri godine, računajući od prvog dana poslije proteka kalendarske godine u kojoj je tražbina nastala. (2) Ako zainteresirana osoba dokaže da do dana određenog u stavku 1. ovoga članka nije znala da se osigurani slučaj dogodio, zastara počinje od dana kad je za to saznala, s tim da u svakom slučaju tražbina zastarijeva kod osiguranja života za deset, a kod ostalih za pet godina od dana određenog u stavku 1. ovoga članka.

20. Dakle, zastara za tražbine iz ugovora o osiguranju od odgovornosti javnog bilježnika u konkretnom slučaju zastarijeva u roku od pet godina računajući od prvog dana nakon isteka kalendarske godine u kojoj je tražbina nastala. Stoga je neosnovan tuženikov žalbeni navod da je zastarni rok počeo teći od dana sklapanja pravnog posla za koji je kasnije pravomoćno utvrđeno da nije sklopljen u odnosu na tamo navedene založne dužnike (M. M. – L. i R. L.). Naime, u trenutku sklapanja založnog ugovora nije nastala nikakav tužiteljeva tražbina prema javnom bilježniku. Na temelju založnog ugovora tužitelj je upisao svoje založno pravo, podnio je prijedlog za ovrhu te je sud i odredio ovrhu. Tek po prigovoru ovršenika i vođenjem parničnog postupka tužitelj je saznao za nevaljanost založnog ugovora. Obustavom ovršnog postupka tužitelju je nastala šteta jer nije mogao prisilnim putem namirit svoju tražbinu od založnih dužnika. Slijedom toga, tražbina s osnove naknade štete nije nastala samim sklapanjem založnog ugovora nego utvrđenjem da ugovor nije sklopljen i da je ovrha proglašena nedopuštenom (2. prosinca 2015.) odnosno obustavom ovrhe (5. srpnja 2017.). Tek tada je tužitelj saznao za štetu i štetnika pa se ne može računati da je šteta nastala sklapanjem založnog ugovora.

21. U prilog navedenom zaključku ide i pravna analogija budući da Vrhovni sud Republike Hrvatske u slučaju ništetnosti ugovora koja je utvrđena sudskom presudom (u ovom predmetu je utvrđeno da ugovor uopće nije sklopljen u odnosu na založne dužnike) smatra da zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost, a ne od dana sklapanja

takvog

ugovora.

Također u odluci Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev-539/2011 od 12. studenoga 2014. je utvrđeno da zastara naknade štete od javnog bilježnika zbog solemniziranja nevaljanog ugovora ne počinje teći od dana sklapanja ugovora 21. studenoga 1996. već od dana saznanja za štetu odnosno najkasnije od 5. ožujka 2003.

22. Kako nije protekao rok od pet godina računajući od prvog dana poslije proteka kalendarske godine u kojoj je tražbina nastala (2. prosinca 2015.) pa do podnošenja odštetnog zahtjeva u ožujku 2017., tuženikova žalba se ukazuje neosnovanom u ovom dijelu.

23. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u točki I. izreke ove drugostupanjske odluke na temelju odredbe stavka 1. članka 368. ZPP-a.

24. Sukladno odredbi stavka 1. članka 29. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate.

25. Dakle, tuženik kao dužnik je obvezan ispuniti utuženu tražbinu s kamatama. Pitanje kamatne stope koja se obračunava na dosuđenu glavnicu ovisi o činjenici o kojemu je pravnom odnosu riječ. U konkretnom slučaju ne radi se o trgovačkom ugovoru niti o ugovora između trgovca i osobe javnog prava pa se radi o stopi zateznih kamata na ostale odnose, odnosno o stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena (čl. 29. st. 2. ZOO-a).

26. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke ove drugostupanjske odluke na temelju odredbe stavka 3. članka 373. ZPP-a.

27. Kako je tuženik u izgubio spor u pogledu glavnice dužan je tuženiku naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. U odluci o troškovima postupka prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe stavaka 1. i 2. članka 154., članka 155. ZPP-a, odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika kao i Zakona o sudskim pristojbama i Tarifu sudskih pristojbi.

28. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke ove drugostupanjske odluke na temelju odredbe stavka 1. članka 368. u vezi s člankom 167. ZPP-a.

29. Tužitelj nema pravo na zatraženi trošak za naknadu troška za zastupanje na pripremnom ročištu od 13. studenog 2019. iznad dosuđenog iznosa od 4.562,50 kn, jer se ne radi o ročištu u smislu Tbr. 9. t. 1. OT već o ročištu, kako je to pravilno ocijenio prvostupanjski sud, o ročištu u smislu Tbr 9. t. 2. OT jer se radi o trošku koji je prouzročio tužitelj u smislu odredbe članka 155. u svezi s člankom 299. ZPP-a.

30. Slijedom navedenog, tužiteljevu žalbu valjalo je odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe stavka 1. članka 368. u vezi s člankom 167. ZPP-a i odlučiti kao u točki III. izreke ove drugostupanjske presude.

Zagreb, 9. lipnja 2022.

Predsjednica vijeća

Jagoda Crnokrak