REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Kž-25/2021-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Ive Vukelja, kao predsjednika vijeća, Dijane Jakoliš i Branka Ivić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Jaram, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog T. Š., zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 3. u vezi stavka 1. točke 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući povodom žalbe branitelja optuženika Z. V., odvjetnika u B. izjavljene protiv presude Općinskog suda u Virovitici od 17. rujna 2020. pod brojem 2 K-109/2019-36, u sjednici vijeća održanoj dana 09. lipnja 2022., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice zamjenika Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku Branka Čvrljak, optuženika T. Š. sa braniteljem Z.

V., odvjetnikom u B.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba optuženika, ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Virovitici pod brojem 2 K-109/2019-36 od 17. rujna 2020. proglašen je krivim optuženi T. Š. za učin dva kaznena djela protiv imovine i to opisano u točki 1. izreke, kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. i stavka 3. u vezi članka 228. stavka 1. KZ/11 i opisanog u točki 2. izreke kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi članka 228. stavka 1. KZ/11.

2. Optuženom T. Š. je za učin kaznenog djela opisanog u točki 1. izreke te presude, temeljem članka 228. stavka 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca, a za učin kaznenog djela opisanog u točki 2. izreke presude, temeljem članka 229. stavka 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, pa je optuženik temeljem članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

3. Temeljem članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.- pročišćeni tekst, 91/12.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17 i 126/19.-dalje u tekstu: ZKP/08) oštećeni D. Š. je sa imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 3.500,00 kuna upućen u parnicu.

4. Sukladno članku 148. stavku 1. u vezi članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 naloženo je optuženom da na ime paušalnog iznosa plati tome sudu iznos od 1.000,00 kuna.

5. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi putem svog branitelja Z. V., odvjetnika u B. i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona te zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji sa prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu, pobijanu presudu preinači i optuženog oslobodi od optužbe, podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz zahtjev da bude izviješten o sjednici vijeća drugostupanjskog suda.

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

7. Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08 spis je dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku koje ga je vratilo uz dopis br. KŽ-DO-29/2021 od 21. siječnja 2021.

8. Javni dio sjednice drugostupanjskog suda održan je u prisutnosti zamjenika ŽDO Šibenik Branka Čvrljka, optuženog T. Š. i njegova branitelja, odvjetnika Z. V. 9. Žalba optuženog je osnovana.

10. U pravu je optuženi kada u žalbi navodi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama a razlozi koji su i dani su potpuno nejasni.

10.1. Naime, utvrđujući kaznenu odgovornost optuženika za terećena kaznena djela prvostupanjski sud nalazi da „Predmeti koji su pronađeni u vikend kući okrivljenika i prepoznati od strane oštećenika je indicija koja bez sumnje ukazuje na okrivljenika kao počinitelja. Jasno je da okrivljenik nije bio motiviran na počinjenje kaznenih djela zbog loše materijalne situacije, jer živi vrlo lagodnim životom, sve mu dostupno, na što je i sam ukazao u svojoj obrani. Imajući u vidu njegovo ranije kriminalno ponašanje, gotovo beznačajnu vrijednost predmeta pod točkom 1., sud zaključuje da je okrivljenik, bez ikakvog posebnog razloga, u dokolici, pa čak i iz obijesti počinio predmetna djela, a kao alibi koristi svoja privatna putovanja, zaključene poslove (74- 97), općenito vrlo dobar status koji ima u društvu, kao direktor TD, kao i njegov otac A. Š., koji ga podržava i štiti u kriminalnim radnjama.“

Međutim, izloženi zaključci prvostupanjskog suda u pogledu utvrđenja da je optuženi počinio terećena kaznena djela su posve nejasni te nisu utemeljeni na izvedenim dokazima u postupku, niti je sa sigurnošću otklonjena teza obrane da je zatečeni drveni namještaj u vikend kući optuženog, a koji je potom oduzet i vraćen oštećeniku D. Š., u stvari namještaj koji je optuženi ranije kupio od T. P. Ovo iz razloga što bi iz iskaza svjedoka G. K. i Đ. L. proizilazilo da je optuženi od ranije u vikend kući imao drveni namještaj – stol i stolice, gotovo identičan onom otuđenom oštećeniku, što se uostalom može i razabrati iz priležećih fotografija dostavljenih u spis, na kojim fotografijama su se ti svjedoci i prepoznali. Prema tome, u tom pravcu izostali su bilo kakvi razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su i dani su potpuno nejasni. Ovo tim više što bi iz obrazloženja pobijane presude proizilazilo da sud nakon provedenog postupka „dozvoljava“ da je namještaj sa fotografija koje je u spis dostavio optuženi doista i kupljen od T. P., a da je namještaj fotografiran tijekom očevida upravo onaj otuđen oštećeniku Š. Stoga nije jasno da li prvostupanjski sud smatra da je optuženi u svojoj vikendici imao drveni namještaj – stol i klupe koje je prethodno kupio od T. P. ili je taj namještaj zatečen u njegovoj vikendici upravo onaj otuđen iz vikend kuće oštećenog D. Š. Ovo stoga što svjedok M. D. koji je izrađivao namještaj za oštećenika, nakon što su mu predočene fotografije namještaja u vikendici optuženika koje je dostavila obrana, ustvrđuje da je „teško prepoznati je li upravo taj (otuđeni) namještaj“, odnosno kada je usporedio fotografije namještaja koje je u spis priložila obrana te one sačinjene tijekom očevida, je naveo da bi se moglo raditi o istom stolu, ali ne može to sto posto tvrditi. Osim toga, i sam oštećeni kada su mu predočene fotografije namještaja koje je obrana dostavila u spis ističe da bi taj namještaj bio njegovo vlasništvo, ali da nije potpuno siguran.

Stoga, kada se uzme u obzir sve prednje izloženo, u pobijanoj presudi izostali su bilo kakvi razlozi o toj odlučnoj činjenici da li je u vikendici optuženika zatečen namještaj otuđen iz vikend kuće optuženog ili bi se radilo o namještaju koji je optuženik od ranije kupio od T. P., kako je to u svojoj obrani tvrdio.

10.2. Osim toga, potpuno je nejasno, a što žalba optuženika osnovano ističe, i naznačeno vrijeme počinjenja kaznenog djela teške krađe počinjenog na štetu oštećenog D. Š. kako ga je to prvostupanjski sud u pobijanoj presudi izmijenio. Naime, kao vrijeme počinjenja toga kaznenog djela u optužnici državnog odvjetništva je naveden period od 13. - 15. siječnja 2018. Međutim, iz pobijane presude proizilazi da prvostupanjski sud „ne sumnja“ da je optuženik u razdoblju od 05. do 14. siječnja bio na skijanju, a od 13. do 15. siječnja 2018. kao direktor tvrtke sklopio dva ugovora, te zaključuje da je predmetno kazneno djelo, počinjeno na štetu oštećenog D. Š., bilo počinjeno točno neutvrđenog dana tijekom siječnja 2018., i to prije ili poslije odlaska na skijanje. Izloženo utvrđenje je potpuno nejasno, jer kada se kao vrijeme počinjenja kaznenog djela naznači tijekom mjeseca siječnja, tada se uzima da je optuženik tijekom svih dana u tom mjesecu bio u mogućnosti počiniti djelo, ali sud nakon provedenog postupka nije mogao utvrditi točno vrijeme njegova počinjenja. Stoga osnovano žalitelj ističe da ukoliko se uzme da je optuženik doista bio na skijanju u periodu od 05. do 14. siječnja 2018. predmetno djelo prije optuženikova odlaska na skijanje – do 05. siječnja, nije niti bilo počinjeno, a da bi pri njegovom povratku sa skijanja djelo već bilo počinjeno, pa da optuženik nije niti mogao počiniti predmetno djelo.

10.3. Suviše toga, izostali su i razlozi o odlučnim činjenicama u pogledu kaznenog djela teške krađe počinjenog na štetu oštećenog M. Ć. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizilazi da sud poklanja vjeru oštećeniku koji je prepoznao dalekozor zelene boje zatečen u vikendici optuženika, koji bi mu bio prethodno otuđen iz vikend kuće, te ne poklanja vjeru svjedoku A. Š., ocu optuženika, kada navodi da bi dalekozor bio njegov te da ga je dobio za uspomenu od J. Č., te zaključuje da bi optuženik „u dokolici i iz obijesti“ počinio kazneno djelo i to tijekom mjeseca studenog 2016.

Na izloženi način izostali su razlozi o odlučnim činjenicama i to u pravcu da li je zatečeni dalekozor u vikendici optuženika uopće dalekozor koji je prethodno otuđen iz vikendice oštećenika. Prvostupanjski sud tu činjenicu nije ni provjeravao i to tako da je pozvao i na te okolnosti ispitao J. Č. To posebice iz razloga što otuđeni dalekozor, prema iskazu oštećenog po ničemu nije bio poseban, a od počinjenja djela pa do pronalaska dalekozora u vikendici optuženika je proteklo nešto manje od dvije godine.

Prema tome, iz pobijane presude izostalo je bilo kakvo utvrđenje na temelju kojih u postupku izvedenih dokaza je prvostupanjski sud zaključio da je predmetno djelo počinio upravo optuženik, a kraj činjenice da njegov otac tvrdi da je predmetni dalekozor dobio na dar od treće osobe, u vikend kući osim dalekozora, drugi otuđeni predmetni nisu zatečeni, a od počinjenja djela do zaticanja dalekozora u vikendici optuženog je proteklo nešto manje od dvije godine, time da svjedok E. P. tvrdi da je u vikendici optuženika na zidu visio jedan dalekozor zelene boje.

10.4. Dakle, iz svih izloženih razloga prvostupanjski je sud počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 zbog čega se pobijana presuda niti ne može ispitati.

11. Optuženik se žali i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ističući da je prvostupanjski sud odbio dokazne prijedloge državnog odvjetnika i obrane kao odugovlačeće dokaze, a na raspravi održanoj 23. listopada 2019. je predloženo vještačenje po vještaku drvne tehnologije radi uspoređivanja identičnosti namještaja na fotografijama, o kojem dokazu nikada nije odlučeno. Time u stvari žalitelj upire na povredu prava na obranu iz članka 468. stavka 3. ZKP/08.

11.1. U pravu je žalitelj kada navodi da je prvostupanjski sud povrijedio pravo na obranu kada je na ročištu održanom dana 17. rujna 2020. dokazne prijedloge državnog odvjetnika i obrane odbio kao odugovlačeće, jer za to u pobijanoj presudi nije dao nikakvo obrazloženje. Ovo iz razloga što nije dostatno samo donijeti odluku o neprovođenju određenog dokaza, pozivajući se na odredbu članka 421. stavka. 1. točke 1. – 4. ZKP/08 već je potrebno smisleno obrazložiti svoju odluku a sve sukladno članku 459. stavku 5. ZKP/08, što je prvostupanjski sud propustio učiniti u pobijanoj presudi, pa je na izloženi način došlo do povrede prava na obranu.

11.2. Što se tiče dokaznog prijedloga obrane za provođenjem vještačenja namještaja po vještaku drvne tehnologije o kojem dokazu sud, po stajalištu žalitelja, nije nikada odlučio, valja navesti da u tom pravcu nije povrijeđeno pravo obrane. To iz razloga što je taj dokazni prijedlog, obrana predložila na raspravi dana 23. listopada 2019., a potom je u daljnjem tijeku postupka rasprava zbog proteka vremena započela ispočetka. Na ročištu dana 02. rujna 2020. optuženik taj dokazni prijedlog nije ponovno istaknuo, već je predložio druge dokaze (saslušanje svjedoka i provođenje informatičkog vještačenja), pa o tom dokazu prvostupanjski sud nije niti bio dužan odlučivati.

12. Nadalje, za naglasiti je da krivnja u kaznenom postupku mora biti dokazana izvan svake razborite sumnje tako da okolnost što je dalekozor zelene boje pronađen u vikend kući optuženika, kraj činjenice da je otac optuženika tvrdio da je predmetni dalekozor dobio na dar od treće osobe, u vikend kući je dalekozor uočen od strane saslušanih svjedoka, a sporni dalekozor nema posebnih karakteristika te izuzev njega drugih otuđenih predmeta oštećenog M. Č. nije pronađeno, jest samo indicija koja doista nije dostatna da bi mogla rezultirati zaključkom o krivnju optuženika za terećeno kazneno djelo.

Jednako tako, i u odnosu na namještaj od drva crne topole tzv. „jagnjeda“, okolnost da je isti takav namještaj od ranije u svojoj vikendici imao optuženik i kojega je prethodno kupio od T. P., a što potvrđuju i saslušani svjedoci, iz obrane optuženika bi proizilazilo da je upravo u inkriminirano vrijeme bio u inozemstvu na skijanju, činjenica da je upravo takav drveni namještaj za kojega oštećeni D. Š. tvrdi da mu je otuđen pronađen u vikendici optuženika, je samo indicija koja za sada nije dostatna da bi rezultirala nedvojbenim zaključkom o krivnji optuženika i za to kazneno djelo. 13. Stoga, utvrđene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 te povrede prava obrane iz stavka 3. članka 468. ZKP/08 imale su za posljedicu i pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje po prvostupanjskom sudu, pa je prihvaćajući žalbu optuženika kao osnovanu, valjalo na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08 ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

14. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud ponovno izvesti sve do sada izvedene dokaze, a u odnosu na kazneno djelo teške krađe počinjeno na štetu M. Ć., pozvat će i saslušati u svojstvu svjedoka J. Č., nakon čega će vodeći računa o vremenskom razdoblju između počinjenja djela i pronalaska dalekozora u vikendici optuženika, okolnosti da su pojedini svjedoci viđali dalekozor na zidu vikendice optuženika od ranije, te činjenice da izuzev dalekozora drugih otuđenih predmeta u vikendici optuženika nije zatečeno, a predmetni dalekozor nije imao nekih posebnih karakteristika, moći zaključiti o odgovornosti optuženog za učin terećenog kaznenog djela.

Što se tiče kaznenog djela počinjenog na štetu D. Š. prvostupanjski će sud od optuženika zatražiti dostavu odgovarajuće dokumentacije koja bi potvrđivala da je optuženik u siječnju 2018. bio na skijanju u A., što je naznačeno u podnesku branitelja od 21. veljače 2019. (str. 73. spisa) jer ista ne prileži spisu. Nakon toga ponovno će ispitati i T. P. koji u podnesku upućenom ovom drugostupanjskom sudu 30. travnja 2021. tvrdi da bi sporni namještaj ustvari iz vikendice oštećenika, on otuđio, a po potrebi će provesti i odgovarajuće vještačenje na okolnosti da li je namještaj pronađen u vikendici optuženika, upravo isti onaj namještaj sa fotografija koje je optuženi tijekom postupka dostavio u spis, pa će ocjenom svakog dokaza posebno i u njihovoj međusobnoj vezi donijeti novu, pravilnu i zakonitu odluku koju će obrazložiti po članku 459. stavku 5. ZKP/08 vodeći posebno računa o svemu onome na što je upozoren u ovoj drugostupanjskoj odluci.

U Šibeniku, 09. lipnja 2022.

ZAPISNIČAR

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marina Jaram,v.r.

Ivo Vukelja,v.r.