REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru

Josipa Jelačića 3 43000

Bjelovar

Poslovni broj: REF 12: Pr-100/2022-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Gordani Malvić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužitelja V. T. iz L., V. avenija

3/4, OIB …, zastupan po punomoćniku D. R., odvjetnik u O., T. bana J. J. 1, protiv tuženika O. bolnice B., M. 8, B., OIB: .., zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog ureda Z. G., T. F.-G. i H. M., odvjetnici iz B., M. 15b, radi isplate razlike plaće, nakon održane I zaključene, javne glavne rasprave 4. svibnja 2022., u nazočnosti punomoćnika tužitelja

i zamjenika punomoćnika tuženika, primjenom odredbe čl. 335. st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), dana 9. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se O. bolnici B., B., M. 8 OIB …, da tužitelju V. T., L., V. avenija 3 / 4 OIB …, isplati razliku manje isplaćenih plaća s osnove prekovremenih sati s dodacima za razdoblje od 1. siječnja 2017. godine do 8. ožujka 2017. godine i razlike naknade za godišnji odmor korišten u razdoblju od 1. siječnja 2017. godine do 8. ožujka 2017. godine u bruto iznosu od 3.043,29 kn sa zateznom kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, osim dijela zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak koje teku:

– za siječanj 2017. godine na iznos 1.163,06 kn od 16. veljače 2017. godine do isplate,

– za veljaču 2017. godine na iznos 1.519,24 kn od 16. ožujka 2017. godine do isplate,

– za ožujak 2017. godine na iznos 360,99 kn od 16. travnja 2017. godine do isplate, sve to u roku 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom za mjesec prosinac 2016. u iznosu od 1.938,43 kn sa zateznom kamatom tekućom od 16. siječnja 2017. godine do isplate, koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III. Nalaže se tuženiku O. bolnica B., B., M. ulica 8, OIB: …, da tužitelju V. T., L., V. avenija 3 / 4 OIB …,nadoknadi parnični trošak u iznosu 1.334,38 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 9. svibnja 2022. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj V. T., kao radnik podnio je ovome sudu tužbu 15. veljače 2022.,protiv tuženika O. bolnice B., kao poslodavca radi isplate razlike plaće.

U tužbi tvrdi da je tužitelj je kao doktor medicine u razdoblju od 1. studenog 2016. do 8. ožujka 2017. godine bio zaposlen kod tuženika. U razdoblju od zasnivanja radnog odnosa do njegovog prestanka, tužitelj je radio pod posebnim uvjetima rada, pa mu je prema čl. 94. Zakona o radu NN 93/14 pripadalo pravo na povećanu plaću. U utuženom razdoblju (1. siječanj 2017. do 8. ožujka 2017.) na snazi je bilo više Kolektivnih ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji propisuju da se na tužiteljevom radnom mjestu osnovna plaća po toj osnovi uvećava u određenom postotku.

U utuženom razdoblju tuženik je tužitelju isplatio dodatak zbog posebnih uvjeta rada samo na sate koje je tužitelj odradio u redovnoj satnici radnog vremena, dok joj dodatak na osnovnu plaću za posebne uvjete rada nije plaćao u vrijeme kada je tužitelj radio prekovremeno, unatoč činjenici da je tužitelj u redovnom i u prekovremenom radu radio u posebnim uvjetima.

2. Navodi da odredbom članka 59. KU 143/13 koji je bio na snazi do 30. travnja 2018. propisano je "Zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% osnovne plaće." Odredbom čl. 57. KU 29/18 koji je bio na snazi od 1. ožujka 2018. do 31. kolovoza 2019. propisano je "Zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% osnovne plaće." Dodatkom II KU 29/18 (koji je na snazi od 1. rujna 2019. ) propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 16% od osnovne plaće.

3.Tužitelj je u utuženom razdoblju neprekidno radio na radnom mjestu doktora medicine i neprekidno je imao iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Na tom radnom mjestu tužitelj je radio u redovnom i prekovremenom radu. Tuženik je u razdoblju od 1. siječnja 2017. do 8. ožujka 2017. tužitelju isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi samo u redovnom radu, dok joj za prekovremeno odrađene sate nije isplaćivao taj dodatak na osnovnu plaću, iako je tužitelj i u prekovremenom radu obavljao poslove liječnika, doktora medicine.

Tuženik je tužitelju isplaćivao propisane dodatke samo na sate odrađene u propisanoj satnici, dok na prekovremene sate nije obračunao i isplatio dodatke propisane KU. Tako nisu isplaćeni niti dodaci obzirom na znanstveni stupanj, subspecijalizaciju i drugo.

Tuženik je obzirom na pogrešno isplaćenu plaću, isplatio i manju naknadu za godišnji odmor i naknadu za bolovanje sve u utuženom razdoblju.

4. Sukladno iznijetom, tuženik je tužitelju isplatio umanjene plaće za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 8. ožujka 2017. te naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje i to na način da:

– od 1. siječnja 2017. do 8. ožujka 2017. nije plaćao dodatak za posebne uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužitelj i u prekovremenom radu radio u posebnim uvjetima – čime je povrijedio tužiteljevo pravo iz iz čl. 94. ZR14 i odredbi KU

– od 1. siječnja 2017. do 8. ožujka 2017. nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada iako je tužitelj i u prekovremenom radu radio kao doktor medicine i imao iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata – čime je povrijedio tužiteljevo pravo iz čl. 59. KU 143/13, čl. 57. KU 29/18 i dodatka II tog KU.

– nije obračunavao na prekovremene sate niti dodatke na znanstveni stupanj i druge dodatke,

– nije pravilno obračunao naknadu za godišnji odmor za 2017. i naknadu za bolovanje.

5. Budući da su podaci o rasporedu rada vidljivi samo na rasporedima rada i evidenciji rada, a što je dokumentacija kojom raspolaže samo tuženik (kao poslodavac), a tužitelj

ne raspolaže svim svojim platnim listama za sporno razdoblje te je riječ o dokumentaciji koja se može smatrati zajedničkom, tužitelj nije u mogućnosti postaviti određen tužbeni zahtjev. Kako je riječ o dokumentaciji kojom tužitelj ne raspolaže, tužitelj temeljem odredbi čl. 186.b st. 1. i 2. ZPP, podnosi stupnjevitu tužbu iz čl. 186.b. ZPP i potražuje od tuženika isplatu iznosa razlike bruto plaće na ime dodataka za posebne uvjete rada,

za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, prekovremene sate rada te razliku naknade plaće za godišnji, koji iznos će postaviti nakon provođenja financijsko- knjigovodstvenog vještačenja i potražuje parniče troškove sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

6. No, nakon što je tuženik dostavio obračun razlike plaće, naknade plaća po osnovama navedenima u tužbi, podneskom zaprimljenim kod suda dana 9. ožujka 2022., tužitelj je podneskom od 1. svibnja 2022., u skladu s tim neosporenim obračunom, postavio određeni tužbeni zahtjev radi isplate ukupnog bruto iznosa 4.981,73 kn i to za razdoblje od 1. prosinca 2016. do 8. ožujka 2017., sa zakonskim zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose, od svakog 16-tog u mjesecu kao su pobliže navedeni pod točkom I. izreke, potražuje parnične troškove sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

7. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka, tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, ne spori da je tužitelj bio zaposlenik tuženika. Tuženik ne osporava postojanje Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama te njegovih dodataka, izmjena i dopuna, arbitražne odluke, te vjerodostojnog tumačenja.

Tuženik osporava da je tužitelju trebao isplatiti drugu novčanu svotu od one koju mu je isplatio. Ističe da tuženik u isplati plaća nije samostalan i nezavisan, već obračun plaća vrši putem centraliziranog obračuna plaća (dalje: „COP“) kojeg je ustrojila Vlada Republike Hrvatske i koji je namijenjen za obračune plaća, upravljanje ljudskim potencijalima u javnom sektoru te upravljanje proračunskim sredstvima za plaće zaposlenih u javnom sektoru kojima se plaće isplaćuju iz proračuna.

Tuženik nije ovlašten niti mu je omogućeno obračunavati plaće na drugačiji način od onoga koji je zadan u sustavu centraliziranog obračuna plaća, već je ovlašten samo unositi podatke o zaposleniku i evidenciji radnog vremena, a koje evidencije su također sastavni dijelovi sustava COP. Prema unaprijed zadanim formulama i parametrima plaće se obračunavaju preko Financijske agencije, a isplata se vrši iz unaprijed planiranih sredstava koja se tuženiku doznačuju.

Stoga tuženik nije bio u mogućnosti obračunati tužitelju drugačiju plaću od one koja mu je obračunata i isplaćena.

8. Tuženik zahtijeva da se sukladno članku 211. ZPP-a obavijesti Republika Hrvatska za Vladu Republike Hrvatske, Ministarstvo zdravlja, Ministarstvo financija i Ministarstvo uprave, putem Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru i osnivač tuženika Bjelovarsko-bilogorska županija, radi ostvarivanja intervencijskog efekta.

9. Ministarstvo uprave je na temelju Odluke Vlade Republike Hrvatske zaduženo za izvršavanje prava i obveza Vlade Republike Hrvatske u vezi sa obračunom plaća. Odlukom o uspostavi i održavanju usluge centraliziranog obračuna plaća i upravljanja ljudskim resursima za sva tijela državne uprave, koja je objavljena u Narodnim novinama broj 90/06 od 3. kolovoza 2006., Vlada Republike Hrvatske je Financijskoj agenciji povjerila poslove uspostave i podrške informatičkog sustava centraliziranog obračuna plaća i upravljanja ljudskim resursima u javnom sektoru.

U slučaju uspjeha tužitelja u sporu radi isplate novčanih naknada, za tuženika bi mogla nastupiti nenadoknadiva šteta, obzirom da tuženik nema vlastitih sredstava iz kojih bi mogao platiti eventualni pravomoćni tužbeni zahtjev, koji nije jedini takve vrste postavljen protiv tuženika, jer raspolaže isključivo unaprijed ugovorenim i namjenski određenim sredstvima namijenjenim za obavljanje djelatnosti, pa bi isplatom tuženik narušio unaprijed utvrđeni raspored i namjenu plaćanja i time ugrozio izvršavanje svoje djelatnosti.

10. Tuženik ističe prigovor zastare za sva potraživanja starija od pet godina u odnosu na vrijeme podnošenja tužbe, koja je podnijeta 16. veljače 2022., a tijekom postupka ističe da je nastupila zastara za potraživanje za prosinac 2016., jer navedeno razdoblje nije bilo obuhvaćeno tužbom (obuhvaćeno od 1. siječnja 2017.)

Sve kada bi tužitelju i pripadala neka novčana naknada, osporava se pravo na zakonske zatezne kamate na eventualno neplaćene iznose poreza, prireza i doprinosa.

Smatra daje pogrešan je stav tužitelja u podnesku od 1. svibnja 2022., gdje se navodi da iz odgovora na tužbu proizlazi da se je tuženik očitovao za pogrešnu primjenu osnovice za obračun plaće, jer je iz odgovora na tužbu razvidno da se je tuženik očitovao u odnosu na dodatke koji su utuženi u ovom predmetu. Predlaže da se zahtjev odbije uz naknadu troškova postupka.

11. Radi razjašnjenja spornih, a za presuđenje odlučnih činjenica sud je tijekom postupka izveo dokaz uvidom u obračune plaća (list 11-17), evidencija o radnom vremenu (list 18-25), obračun razlike plaće (list 26).

12. Izvedeni dokazi ocijenjeni su u smislu odredbe čl. 8. ZPP.

13. Tužbeni zahtjev djelomično je osnovan.

14. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu plaće s naslova dodataka na plaću zbog posebnih uvjeta rada temeljem odredbe članka 57. st.1 i 2 Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 143/13 i Kolektivnim ugovorom Narodne novine 29/18) kojima je određeno da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću i to za vrijeme prekovremenog rada, za dodatak za plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenta, temeljem odredbe članka 59. KU/2013 kojim je određeno da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi tužitelj ostvaruje dodatak na plaću i to za vrijeme prekovremenog rada, naknada plaće za prekovremeni rad te zahtjev za isplatu razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i za vrijeme privremene nesposobnosti za rad u utuženom razdoblju od 1. prosinca 2016. do 8.

ožujka 2017.

15. Između stranaka nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju od 1. prosinca 2016. do 8. ožujka 2017, bio zaposlena kod tuženika na radnom mjestu spec. ginekologije i opsterticije kako to proizlazi iz obračuna razlike plaće i iz navoda stranaka.

16. Prema ocjeni suda, tužitelju na njegovom radnom mjestu u utuženom razdoblju od 1. prosinca 216. do 8. ožujka 2017., pripada dodatak na plaću za posebne uvjete rada u visini od 25% od osnovne i dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi od 12%,.

Sve navedeno proizlazi iz čl. 57., čl. 59. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine, 143/13), čl. 4. Dodatka I. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 96/15) ,a što ni tuženik ne osporava.

17. Nesporno je da su točno evidentirani svi sati rada tužitelja kako u redovnom, tako i u prekovremenom radu, te da je tuženik tužitelju pravilno obračunao i isplatio postotak dodatka za posebne uvjete rada, kao i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, ali samo na redovni mjesečni fond sati rada, dok joj nije taj dodatak obračunao ni isplatio na prekovremene sate rada.

18. Nije sporno da je tuženik tužitelju isplatio naknade plaće za godišnji odmor, no bilo je sporno postoji li razlika u visini tih naknada za slučaj da se tužitelju drugačije obračunaju prosječne plaće na temelju kojih se radi izračun naknade plaće za godišnji odmor. Iz navoda stranaka tijekom postupka proizlazi nespornim da je podatak o radnom odnosu, te postotak i visina dodatka na plaću za posebne uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi vidljiva razlike obračuna plaće dostavljenog po tuženiku.

19. Tijekom postupka nesporno je utvrđeno da je tuženik tužitelju za cijelo utuženo razdoblje isplatio sve dodatke na osnovnu plaću za redovne sate rada, sporno je pripada li tužitelju dodatak za posebne uvjete rada, dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i u odnosu na prekovremene sate rada, te je li tuženik tužitelju pravilno obračunao i isplatio naknadu plaće za iskorišteni godišnji odmor, te je bila sporna i visina potraživanja tužitelja.

20. Odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: KU) koji je bio u primjeni u utuženom razdoblju i to čl. 57. KU NN 143/13 (koji je u primjeni od 1. prosinca 2013.) uz dodatak KU NN 96/15, bilo je propisano da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, time da je taj dodatak za posebne uvjete rada tužitelju u visini od 25% od osnovne plaće za razdoblje od 1. prosinca 2016. do 8. ožujka 2017., a što nije između stranaka sporno i proizlazi iz obračuna razlike plaće, u kojem je omjeru dodatak i obračunat na redovan mjesečni fond sati rada, ali ne i na prekovremene sate rada.

21. Nadalje, nesporno je i da je tužitelju pripadao dodatak na osnovnu plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi u razdoblju od 1. prosinca 2016. do 8. ožujka 2017., u iznosu od 12% od osnovne plaće (čl. 4. Dodatka I. KU NN 96/15), te da mu je u tim postocima za pripadajuća razdoblja taj dodatak obračunat na redovan mjesečni fond sati rada, ali ne i na prekovremene sata rada.

22. Odredbom čl. 47. KU NN 143/13, definiran je pojam plaće, pa tako plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Tom odredbom definirano je da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža; time da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Niti iz jedne odredbe Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ne proizlazi da tužitelju, kojemu nesporno pripada dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi u cijelom utuženom razdoblju, ti dodaci pripadaju samo u odnosu na ostvarenu redovnu satnicu rada, a ne i na prekovremene sate rada, niti da bi se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i uvećanja plaće po osnovi tih dodataka međusobno isključivali.

23. Tužitelju pripadaju dodaci na posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, jer ukoliko postoje posebni uvjeti rada i takva iznimna odgovornost za vrijeme redovnih sati rada, isti postoje i za vrijeme prekovremenih sati rada. Isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo na dodatak za posebne uvjete rada i na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na prekovremene sate rada, jer tužitelj i onda kad radi prekovremeno, radi u posebnim uvjetima rada i sa iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi, kao i za vrijeme kada odrađuje redovne sate rada.

24. Temeljem čl. 60. ZR NN 149/09, čl. 81. ZR NN 93/14, odnosno čl. 36. st. 2. KU NN 143/13, kao i čl. 59. TKU NN 141/12, čl. 58. TKU NN 24/17 i čl. 58. TKU NN 128/17 radnik za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj KU, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u naravi i novcu koja predstavljaju naknadu za rad; odnosno i naknadu plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje u trajanju do 42 dana.

25. Iz obračuna razlike plaće za tužitelja razvidno je da je tuženik tužitelju obračunavao dodatak za posebne uvjete rada i dodatak na iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi (ne i na prekovremene sate rada). Upravo iz tog obračuna razlike koji je nesporno vjerodostojan, vidljivo je da su neosnovani navodi tuženika da se utuženi dodaci obračunavaju na osnovnu plaću bez obzira na odrađene sate rada i da bi ti dodaci bili nepromjenjivi (jer bi u tom slučaju očito na obračunima plaće bio po jedan fiksni iznos za svaku vrstu dodatka za svaki mjesec), već je iz obračuna razlike plaće, vidljivo da su ti dodaci svakog mjeseca obračunati na onoliko redovnih sati koliko ih je odrađeno, dakle po satima rada (ali niti na jedan prekovremeni sat rada). Nadalje, irelevantno je za odnos tužitelja kao radnika i tuženika kao poslodavca, tuženikovo pozivanje na nužnost obračuna i isplate plaće sukladno parametrima COP-a, jer se radnika ne tiče može li poslodavac mijenjati obračune plaća, već je poslodavac radniku dužan isplatiti plaću u skladu s kolektivnim ugovorom.

26. Prema čl. 5. st. 1. u vezi čl. 7. st. 3. Zakona o radu (Narodne novine 149/09, 61/11,

82/12, 73/13) važećeg do 7. kolovoza 2014. poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću. Ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo. Sadržajno su predmetna prava i obveze propisani i u čl. 7. st. 1. u vezi čl. 9. st. 3. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17) važećeg u razdoblju od 7. kolovoza 2014. pa nadalje.

27. Da tužitelj ima pravo na dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi koji se obračunavaju na prekovremene sate rada, stav je zauzela sudska praksa u presudi Vrhovnog suda RH broj Revr-206/12 od 2. travnja 2014. iz koje proizlazi da ako tužitelju prema KU ima pravo na određene dodatke na plaću, dodaci na plaću odnose se kako na plaću za redovno radno vrijeme,

tako i na plaću za prekovremeni rad. Isti stav zauzet je i u presudama brojnih Županijskih sudova u RH, pa tako npr. Županijski sud u Zagrebu Gž R-461/18 od 13. prosinca 2018., Županijski sud u Rijeci Gž R-427/2018 od 18. rujna 2018., Županijski sud u Splitu broj Gž R-293/2018 od 8. travnja 2019., Županijski sud u Osijeku broj Gž R-407/2018 od 9. svibnja 2019. Konačno, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 9. prosinca 2019. zauzeto je pravno shvaćanje da zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine, 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

28. Radi utvrđivanja visine potraživanja sud je izvršio uvid u obračun potraživanja sačinjen po tuženiku (list 26 spisa) kojega su i tužitelj i tuženik u cijelosti prihvatili točnim i valjanim, to je tužitelj postavio određeni tužbeni zahtjev radi isplate bruto iznosa 4.981,73 kn na ime dodatka za posebne uvjete rada, iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i na ime naknade plaće za godišnji odmor sa zakonskim zateznim kamatama, kao je i navedeno u podnesku tužitelja od 1. svibnja 2022., (list 30-31 spisa). Stoga nije bilo ni potrebno provoditi dokaz knjigovodstvenim vještačenjem, jer visina nije bila sporna, nakon što je tuženik dostavio obračun, a odbijen je i dokazni prijedlog za saslušanjem svjedoka V. S., kao nepotrebnim i za ishod neodlučnim.

29. Iz obračuna potraživanja sačinjenog po tuženiku proizlazi da za slučaj obračuna dodatka za posebne uvjete rada, dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te naknadu plaće za godišnji odmor u iznosu 4.981,73 kn, tuženik tužiteljici nije isplatio razliku plaće u iznosu od 4.981,73 kn (list 26 spisa). S obzirom da je obračun potraživanja dostavio sam tuženik, da tužitelj nije osporavao točnost i istinitost svih podataka sačinjenog obračuna potraživanja na način da su dodaci za posebne uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i naknade plaće za godišnji odmor obračunati za prekovremene sate rada, to nije bilo potrebe provoditi financijsko- knjigovodstveno vještačenje.

30. U utuženom razdoblju tužitelj je ostvario određeni broj prekovremenih sati rada navedenih u izračunu razlike plaće za prekovremeni rad u rubrici "prekovremeni" (list 29 spisa) za koje mu pripada razlika neisplaćenih, a utuženih bruto dodataka i to za posebne uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, kao i razlike plaće za godišnji odmor u iznosu ukupno bruto 4.981,73 kn i to po pojedinim mjesecima kao u tablici obračuna potraživanja tuženika u stupcu "ukupno razlika bruto" i "razlika GO" na listu 29 spisa.

31. Prigovor zastare djelomično je osnovan. Naime, kako je plaća tužitelja dospijevala 15. u mjesecu za prethodni mjesec, a sukladno čl. 92. st. 3. ZR, to je najstarije potraživanje u ovome postupku i to za prosinac 2016. dospjelo 15. siječnja 2017., a za ostale mjesece dospijevalo je nakon toga datuma.

Tužba tužitelja podnesena je dana 15. veljače 2022., čime je sukladno čl. 241. ZOO- a prekinut zastarni rok, to je evidentno da je nastupila zastara za potraživanje za mjesec prosinac 2016., u iznosu od 1.938,43 kn sa zateznom kamatom od 16. siječnja 2017., dok nije za ostala koja dospijevaju kasnije, jer se u konkretnom slučaju primjenjuje zastarni rok od 5 godina, temeljem čl. 139. ZR.

32. Stoga je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev za iznos od 3.043,29 kn, sa zateznom kamatom na iznos 1.163,06 kn od 16. veljače 2017., na iznos 1.519,24 kn od 16. ožujka 2017., na iznos 360,99 kn od 16. travnja 2017. do isplate, sa zateznom kamatom tekućom od 16.-tog u mjesecu za prethodni mjesec prema čl. 29. st. 1. i 2.

Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, 41/08, 125/11, 78/15), jer je i plaća tužitelja dospijevala do 15. u mjesecu za prethodni mjesec, u skladu s čl. 92. st. 3. ZR, što između stranaka nije sporno, a kao je presuđeno kao pod toč. I izreke presude.

33. Obzirom da za iznos od 1.938,43 kn (razlika naknade plaće za prosinac 2016.) nastupila zastara, kako je prethodno obrazloženo, to je za taj iznos valjalo odbiti tužbeni zahtjev sa zateznom kamatom tekućom od 16. siječnja 2017., kao neosnovan, kako je presuđeno kao pod toč. II. Izreke presude.

34. U skladu sa odredbom čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/11, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14, 136/15, dalje: ZPD) predujam poreza na dohodak, obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. istoga Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Sukladno čl. 45. st. 4. i 5. ZPD i čl. 16. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13, 157/14, dalje: Pravilnik) predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava se tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl.

14. toga Zakona i čl. 11., 12. i 15. toga Pravilnika. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno sa isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku. Stoga porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće, dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

pa se na te iznose kamate ne obračunavaju, ali iste tužitelj i ne potražuje (tako i u presudi Županijskog suda u Splitu broj Gž R-45/2017 od 9. srpnja 2018.).

35. Dakle, na temelju obračuna potraživanja sačinjenog po tuženiku proizlazi da bruto iznos dodataka za posebne uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, sve obračunato na ostvarene prekovremene sate rada, razlika naknade plaće za godišnji odmor tužitelju za razdoblje od 1. siječnja 2017., do 8. ožujka 2017., iznosi bruto 3.043,29 kn, pa je radi isplate tih iznosa tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti kao pod toč. I izreke presude, osim za zakonske zatezne kamate tekuće na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u tim bruto iznosima. Za svaki pojedini mjesec za razdoblje od 1. siječnja 2017., do 8. ožujka 2017., pripadajući iznos tih bruto dodataka naveden je na listu 29 spisa, u stupcima "ukupno razlika bruto" i "razlika GO", a koji su pobliže označeni pod toč. I. izreke presude, time da na svaki mjesečni bruto iznos dodatka tužitelju pripada i zakonska zatezna kamata tekuća od 16. u mjesecu na dodatke za prethodni mjesec pa do isplate, a sve u vezi čl. 29. st. 1. u vezi st. 2. ZOOO-a.

36. Sukladno prijedlogu tuženika u odgovoru na tužbu sud je dopisom od 4. svibnja 2022., temeljem čl. 211 ZPP-a obavijestio o otpočetoj parnici Ž. B.- bilogorska

koja je

osnivač tuženika, te Republika Hrvatska za Vladu Republike

Hrvatske i za Ministarstvo , radi ostvarivanja intervencijskog efekta, no unatoč zaprimljenom dopisu nisu se očitovali niti prijavili da stupaju kao umješači na strani tuženika

37. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. u svezi čl. 155 ZPP. Kako tužitelj u parnici uspio u cijelosti u odnosu na osnov, dok je u odnosu na visinu uspio u omjeru od 61%, (suđeni iznos od 3.043,29 kn u odnosu na zahtijevani iznos od 4.981,73 kn pa uspjeh tužitelja u odnosu na osnov i visinu iznosi 80,50% (161%:2). Tuženik je uspio u omjeru od 19,50%, a nakon umanjenja tuženikova uspjeha, tužitelj je u postupku uspio u omjeru od 61%.

Tužitelj je kao vrijednost predmeta spora naznačio iznos 10.100,00 kn. U ovom predmetu radi se o stupnjevitoj tužbi te je tužitelj nakon dostavljenog obračuna po tuženiku, naznačio vrijednost predmeta spora podneskom od 1. svibnja 2022., u skladu s odredbama članka 35. st. 1. ZPP i čl. 186 b. st. 3. ZPP-a, na način da potražuje isplatu 4.981,73, kn pa iz tih razloga vrijednost predmeta spora nije 10.100,00 kn, već novčani iznos koji potražuje.

38. Parnični troškovi tužitelja sastoje se od (ukupni vps. 4.981,73 kn) koji se sastoje od troška sastava tužbe podnesene 15. veljače 2022. u iznosu 500,00 kn, sastava obrazloženog podneska od 1. svibnja 2022., kojim se očituje na navode odgovora na tužbu i kojim je postavljen tužbeni zahtjev nakon dostavljenog obračuna tuženika (Tbr.8. toč.1. Tarife) u iznosu 500,00, kn, zastupanje na pripremnom ročištu dana 4. svibnja 2022., u iznosu 500,00 kn, zastupanje na ročištu radi objave presude dana 8.

lipnja 2022. u iznosu od 250,00 kn (tbr. 8 t.3), troška PDV-a na sve navedene radnje po stopi 25% u iznosu 437,50 kn, ukupno iznos od 2.187,70 kn, a što prema uspjehu u postupku iznosi 1.334,38 kn na koje mu pripada i zakonska zatezna kamata tekuća od 9. lipnja 2022. kao dana donošenja ove presude pa do isplate (toč. III. izreke presude).

39. Kako je tužitelj podnio stupnjevitu tužbu, te kako je tuženik dostavio obračun potraživanja, prema kojem je tužitelj podneskom od 1. svibnja 2022., očitovao se na odgovor na tužbu i postavio tužbeni zahtjev ,a imajući pritom u vidu činjenicu da je tuženik u odgovoru na tužbu osporavao i nadalje osnov, unatoč stavu VSRH, koji je i obrazložen kao pod odlomkom br.27. opravdan u smislu čl. 155 ZPP-a, sud je ocijenio da je trošak sastava podneska od 1. svibnja 2022., kojim je dan odgovor na tužbu i kojim je postavljen tužbeni zahtjev (obzirom na stupnjevitu tužbu).

U kontekstu navedenog, dodaje se je prema pravnom shvaćanju građanskog odjela

Županijskog suda u Splitu održanoj dana 02. rujna 2021. kojem u ovakvim predmetima, kao u ovom slučaju, kada se radi o sporu male vrijednosti i kada nema nikakve dvojbe oko primjene materijalnog prava s obzirom na općeprihvaćeni stav sudske prakse, trošak za sastavljanje podneska kojim se tužitelj očituje o tuženikovom odgovoru na tužbu, nije potreban za parnicu u smislu čl. 155.st.1. ZPP (premda tuženik u ovom postupku i dalje osporava pravnu osnovu tužbenog zahtjeva tužitelja, unatoč općeprihvaćenom stavu sudske prakse, a u kojim je pojedinim predmetima Županijski sud u Splitu preinačio određene prvostupanjske presude zbog navedenog pravnog stajališta), a što je suprotno izraženim pravnim stajalištima u istovrsnim predmetima ostalih Županijskih sudova u RH, o kojima se odlučivalo povodom žalbi tuženika.

Osim toga, prema Tbr.8.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, izričito je propisano da za sastavljanje obrazloženog podneska kojim se odgovara na navode iz odgovora na tužbu, odvjetniku pripada nagrada.

Stoga po uvjerenju ovoga suda, da bi prilikom ocjene predstavlja li neki parnični trošak opravdan trošak u smislu čl. 155. st. 1. ZPP, treba imati u vidu bez obzira da li se radi o sporu male vrijednosti ili o radnom predmetu za koji je od početka podnošenja tužbe izvjesno da se radi o tužbenom zahtjevu (o kojoj je pravnoj osnovi VSRH izrazio svoje stajalište), tužitelj ima pravo argumentirano osporiti činjenice koje je tuženik iznio u odgovoru na tužbu i na kojima temelji osporavanje tužbenog zahtjeva, te da takvo osporavanje iznesenih činjenica od strane tuženika iz odgovora na tužbu nije uzrokovano suvišnom radnjom tužitelja (u ovom slučaju, dakle, podnošenjem tužbe), već isključivo neosnovanim osporavanjem pravne osnove tužbenog zahtjeva od strane tuženika, te se dakle radi o trošku na činjenje kojeg je direktno utjecao tuženik svojim izričitim osporavanjem tužbenog zahtjeva, a koji trošak je navedenom odredbom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, propisan kao trošak za koji odvjetnik ima pravo potraživati nagradu, kao što ima pravo potraživati nagradu za sastav tužbe ili za zastupanje na ročištu za glavnu raspravu, pripremnom ročištu ili ročištu za objavu presude.

40. Svi parnični troškovi odmjereni tužitelju bili su u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a potrebni za vođenje ove parnice, a odmjereni su u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u granicama postavljenog određenog zahtjeva za naknadom parničnih troškova.

41. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Bjelovaru, 9. lipnja 2022.

Sudac

Gordana Malvić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka ove presude, nadležnom županijskom sudu, putem ovoga suda, pisano

u tri istovjetna primjerka.

Žalba se može podnijeti samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ZPP.

Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467. a. ZPP).

Broj zapisa: eb30d-617ef

Kontrolni broj: 0018f-65dbc-46e51

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=GORDANA MALVIĆ, L=BJELOVAR, O=OPĆINSKI SUD U BJELOVARU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Bjelovaru potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.