REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: 5 P-865/2019-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, u ime Republike Hrvatske, po sucu Renati Marić-Ivanović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. T. iz S. B., ..., (OIB: ...), zastupan po punomoćniku M. K., odvjetniku iz S. B., protiv tuženika Z. b. d.d., Z., ..., (OIB: ...), zastupana po Odvjetničkom društvu P. i P. iz Z., radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 6. svibnja 2022., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja E. Š., odvjetničke vježbenice i zamjenika punomoćnika tuženika F. D., odvjetničkog vježbenika, 9. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3207469835 sklopljenog između tužitelja A. T. iz S. B., ..., (OIB: ...), kao korisnika kredita i tuženika Z. b. d.d., Z., ..., (OIB: ...), kao kreditora dana 25.9.2006. solemniziranom po javnom bilježniku M. B. iz S. B. broj Ou- 1321/2006 a koja u čl.1.st.1. glasi:

"u kunskoj protuvrijednosti od 17.366,65 CHF (sedamnaesttisućatristošezdesetšest švicarskih franaka i šezdesetpet rapena) obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita; u čl.1.st.2. glasi: "... uz valutne klauzule ...";

U

čl.2.st.1.

glasi:

"...

17.366,65

CHF

(sedamnaesttisućatristošezdesetšest švicarskih franaka i šezdesetpet rapena) ... promjenjiva u skladu s promjena tržišnih uvjeta a temeljem odluke o kamatnih stopama Zagrebačke banke d.d. u kunskoj protuvrijednosti obračunate po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja."; U čl.6.st.1. koja glasi: "... u kunskoj protuvrijednosti 247,10 CHF (dvjestočetrdesetsedam švicarskih franaka i deset rapena) obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja ...";

U čl.6.st.2. koja glasi: "Za slučaj izmjene redovne kamate stope sukladno s odlukom o kamatnim stopama kreditora, korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta kreditor će obavijestiti korisnika kredita u skladu s Općim uvjetima poslovanja.";

U čl.18. točka K: "realnom godišnjom kamatnom stopom RGKS može biti promijenjen uslijed promjena kamatne stope na kredit...";

U čl.18. točka P: "korisnik kredita i ostale ugovorne strane na strani korisnika kredita izjavljuju kreditoru da su upoznati sa činjenicom da su kredit iz čl.1.ovog ugovora te sve obveze na povrat kredita iz ovog ugovora vezani uz valutnu klauzulu, pa ovime izrijekom potvrđuju da pristaju na rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjena tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovornog odnosa na temelju ovog ugovora.".

II Nalaže se tuženiku Z. b. d.d., Z., ..., (OIB: ...), da plati tužitelju A. T. iz S. B., ..., (OIB: ...), iznos od 4.945,39 kn na ime razlike između iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim odlukama banke o promjeni kamatne stope i iznosa redovnih kamata obračunatih po osnovom ugovoru o kreditu zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a tekućim na iznose od:

- 49,79 kn tekućim od 3.11.2007. do isplate,

- 49,90 kn tekućim od 1.12.2007. do isplate,

- 49,29 kn tekućim od 3.1.2008. do isplate,

- 49,67 kn tekućim od 2.2.2008. do isplate,

- 74,61 kn tekućim od 4.3.2008. do isplate,

- 74,75 kn tekućim od 29.3.2008. do isplate,

- 71,89 kn tekućim od 1.5.2008. do isplate,

- 70,42 kn tekućim od 3.6.2008. do isplate,

- 70,19 kn tekućim od 4.7.2008. do isplate,

- 68,50 kn tekućim od 1.8.2008. do isplate,

- 67,91 kn tekućim od 30.8.2008. do isplate,

- 67,70 kn tekućim od 1.10.2008. do isplate,

- 74,75 kn tekućim od 29.10.2008. do isplate,

- 68,06 kn tekućim od 29.11.2008. do isplate,

- 72,08 kn tekućim od 4.1.2009. do isplate,

- 70,41 kn tekućim od 31.1.2009. do isplate,

- 70,77 kn tekućim od 5.3.2009. do isplate,

- 68,46 kn tekućim od 29.3.2009. do isplate,

- 67,94 kn tekućim od 29.4.2009. do isplate,

- 65,40 kn tekućim od 29.5.2009. do isplate,

- 63,97 kn tekućim od 2.7.2009. do isplate,

- 108,50 kn tekućim od 1.8.2009. do isplate,

- 107,54 kn tekućim od 26.8.2009. do isplate,

- 105,47 kn tekućim od 4.10.2009. do isplate,

- 103,00 kn tekućim od 29.10.2009. do isplate,

- 103,29 kn tekućim od 29.11.2009. do isplate,

- 102,85 kn tekućim od 31.12.2009. do isplate,

- 102,08 kn tekućim od 30.1.2010. do isplate,

- 100,50 kn tekućim od 3.3.2010. do isplate,

- 100,75 kn tekućim od 30.3.2010. do isplate,

- 98,41 kn tekućim od 1.5.2010. do isplate,

- 97,64 kn tekućim od 28.5.2010. do isplate,

- 101,06 kn tekućim od 4.7.2010. do isplate,

- 96,47 kn tekućim od 30.7.2010. do isplate,

- 100,47 kn tekućim od 31.8.2010. do isplate,

- 96,52 kn tekućim od 1.10.2010. do isplate,

- 92,39 kn tekućim od 31.10.2010. do isplate,

- 93,81 kn tekućim od 30.11.2010. do isplate,

- 96,65 kn tekućim od 30.12.2010. do isplate,

- 91,30 kn tekućim od 1.2.2011. do isplate,

- 89,86 kn tekućim od 24.2.2011. do isplate,

- 86,56 kn tekućim od 31.3.2011. do isplate,

- 84,83 kn tekućim od 5.5.2011. do isplate,

- 85,47 kn tekućim od 26.5.2011. do isplate,

- 86,04 kn tekućim od 28.6.2011. do isplate,

- 87,79 kn tekućim od 2.8.2011. do isplate,

- 85,05 kn tekućim od 28.8.2011. do isplate,

- 76,38 kn tekućim od 11.10.2011. do isplate,

- 73,96 kn tekućim od 12.11.2011. do isplate,

- 71,75 kn tekućim od 20.12.2011. do isplate,

- 70,50 kn tekućim od 22.1.2012. do isplate,

- 67,91 kn tekućim od 28.2.2012. do isplate,

- 64,88 kn tekućim od 14.3.2012. do isplate,

- 61,28 kn tekućim od 14.4.2012. do isplate,

- 58,82 kn tekućim od 18.5.2012. do isplate,

- 56,05 kn tekućim od 16.6.2012. do isplate,

- 52,58 kn tekućim od 14.7.2012. do isplate,

- 49,51 kn tekućim od 15.8.2012. do isplate,

- 45,58 kn tekućim od 21.9.2012. do isplate,

- 42,90 kn tekućim od 11.10.2012. do isplate,

- 40,30 kn tekućim od 11.11.2012. do isplate,

- 37,04 kn tekućim od 21.12.2012. do isplate,

- 32,91 kn tekućim od 19.1.2013 do isplate,

- 30,07 kn tekućim od 15.2.2013 do isplate,

- 26,88 kn tekućim od 13.3.2013 do isplate,

- 24,11 kn tekućim od 19.4.2013 do isplate,

- 20,23 kn tekućim od 14.5.2013 do isplate,

- 16,95 kn tekućim od 15.6.2013 do isplate,

- 13,66 kn tekućim od 19.7.2013 do isplate,

- 10,22 kn tekućim od 13.8.2013 do isplate,

- 6,91 kn tekućim od 13.9.2013 do isplate,

- 3,45 kn tekućim od 16.10.2013 do isplate,

u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III Nalaže se tuženiku Z. b. d.d., Z., ..., (OIB: ...), da plati tužitelju A. T. iz S. B., ..., (OIB: ...), iznos od 12.852,58 kn na ime razlike plaćenog zbog primjene "valutne klauzule" odnosno zbog promjene tečaja sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a tekućim na iznose od:

- 45,65 kn tekućim od 29.10.2008. do isplate,

- 34,06 kn tekućim od 4.1.2009. do isplate,

- 22,74 kn tekućim od 31.1.2009. do isplate,

- 45,59 kn tekućim od 5.3.2009. do isplate,

- 23,25 kn tekućim od 29.3.2009. do isplate,

- 31,36 kn tekućim od 29.4.2009. do isplate,

- 4,69 kn tekućim od 29.5.2009. do isplate,

- 4,27 kn tekućim od 29.11.2009. do isplate,

- 20,51 kn tekućim od 31.12.2009. do isplate,

- 33,30 kn tekućim od 30.1.2010. do isplate,

- 37,56 kn tekućim od 3.3.2010. do isplate,

- 64,52 kn tekućim od 30.3.2010. do isplate,

- 60,22 kn tekućim od 1.5.2010. do isplate,

- 75,86 kn tekućim od 28.5.2010. do isplate,

- 146,96 kn tekućim od 4.7.2010. do isplate,

- 115,51 kn tekućim od 30.7.2010. do isplate,

- 198,17 kn tekućim od 31.8.2010. do isplate,

- 176,01 kn tekućim od 1.10.2010. do isplate,

- 150,00 kn tekućim od 31.10.2010. do isplate,

- 203,04 kn tekućim od 30.11.2010. do isplate,

- 280,75 kn tekućim od 30.12.2010. do isplate,

- 238,26 kn tekućim od 1.2.2011. do isplate,

- 254,68 kn tekućim od 24.2.2011. do isplate,

- 241,05 kn tekućim od 31.3.2011. do isplate,

- 255,42 kn tekućim od 5.5.2011. do isplate,

- 310,43 kn tekućim od 26.5.2011. do isplate,

- 367,10 kn tekućim od 28.6.2011. do isplate,

- 450,45 kn tekućim od 2.8.2011. do isplate,

- 455,84 kn tekućim od 28.8.2011. do isplate,

- 344,71 kn tekućim od 11.10.2011. do isplate,

- 352,46 kn tekućim od 12.11.2011. do isplate,

- 367,59 kn tekućim od 20.12.2011. do isplate,

- 402,42 kn tekućim od 22.1.2012. do isplate,

- 413,49 kn tekućim od 28.2.2012. do isplate,

- 408,19 kn tekućim od 14.3.2012. do isplate,

- 399,66 kn tekućim od 14.4.2012. do isplate,

- 414,77 kn tekućim od 18.5.2012. do isplate,

- 424,67 kn tekućim od 16.6.2012. do isplate,

- 414,31 kn tekućim od 14.7.2012. do isplate,

- 416,92 kn tekućim od 15.8.2012. do isplate,

- 390,04 kn tekućim od 21.9.2012. do isplate,

- 407,10 kn tekućim od 11.10.2012. do isplate,

- 429,12 kn tekućim od 11.11.2012. do isplate,

- 429,02 kn tekućim od 21.12.2012. do isplate,

- 391,05 kn tekućim od 19.1.2013 do isplate,

- 407,45 kn tekućim od 15.2.2013 do isplate,

- 414,18 kn tekućim od 13.3.2013 do isplate,

- 448,64 kn tekućim od 19.4.2013 do isplate,

- 409,18 kn tekućim od 14.5.2013 do isplate,

- 412,62 kn tekućim od 15.6.2013 do isplate,

- 416,27 kn tekućim od 19.7.2013 do isplate,

- 417,63 kn tekućim od 13.8.2013 do isplate,

- 429,73 kn tekućim od 13.9.2013 do isplate,

- 443,15 kn tekućim od 16.10.2013 do isplate,

u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

IV Tužbeni zahtjev tužitelja A. T. iz S. B., ..., (OIB: ...), za utvrđenjem ništetnim odredbi odredbe Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3207469835 sklopljenog između tužitelja A. T. iz S. B., ..., (OIB: ...), kao korisnika kredita i tuženika Z. b. d.d., Z., ..., (OIB: ...), kao kreditora dana 25.9.2006. solemniziranom po javnom bilježniku M. B. iz S. B. broj Ou- 1321/2006 koje glase:

"U čl.18.točka J: "na prava i obveze ugovornih strana primjenjuju se Opći uvjeti poslovanja Zagrebačke banke d.d. Potpisom ovog ugovora ugovorne strane izjavljuju da su upoznate s Općim uvjetima poslovanja Zagrebačke banke d.d. i pristaju na njihovu primjenu, te izrijekom potvrđuju da im je pri sklapanju ovog ugovora uručen primjerak istih. Ugovorne strane pristaju da se u skladu s Općim uvjetima poslovanja Zagrebačke banke d.d. na ovaj ugovorni odnos primijene i sve izmjene i dopune navedenih Općih uvjeta poslovanja koje budu donesene za vrijeme trajanja ovog Ugovora."; odbija se kao neosnovan.

V Tužbeni zahtjev tužitelja A. T. iz S. B., ..., (OIB: ...), odbija se u dijelu zahtjeva za isplatu iznosa od 805,36 kn, kao neosnovan.

VI Nalaže se tuženiku Z. b. d.d., Z., ..., (OIB: ...), da plati tužitelju A. T. iz S. B., ..., (OIB: ...), troškove parničnog postupka u iznosu od 9.682,20 kn po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 9.6.2022. do isplate u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je sa tuženom zaključio potpisao Ugovor o kreditu dana 21.9.2006. broj 3207469835 u iznosu od 17.366,65 CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja. Ugovor je sklopljen na vrijeme od sedam godina a čl.6.Ugovora definirani su mjesečni anuiteti otplate, koji iznose 247,10 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja. Temeljem navedenih ugovora tužitelju je isplaćen iznos od 87.766,64 kn. Zbog jednostrane i netransparentne ugovorene kamatne stope mijenjan je svaki iznos anuiteta zbog čega tužitelj podnosi tužbu sukladno čl.502c. Zakona o parničnom postupku, te sukladno odredbama čl.1111., 1115. i 1046. Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj se u tužbenom zahtjevu poziva na presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4.7.2013., Visokog Trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 od 13.6.2014. i Vrhovnog suda RH broj Revt-249/14 od 9.4.2015. i Rev-2245/17 od 20.3.2018., te predlaže donošenje presude kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tužena ističe prigovor promašene aktivne legitimacije jer su treće osobe plaćale obveze po kreditu. Ističe prigovor zastare. Navodi da banka nije znala niti je mogla znati za rast tečaja CHF, da je prilikom sklapanja ugovora pružila sve potrebne informacije, te da se od 1.1.2013. kamatna stopa mijenjala u skladu s promjena javno dostupnog ugovorenog parametra (u konkretnom slučaju 6M LIBOR za CHF) a čija je promjena neovisna o volji ugovornih stranaka i fiksnog dijela kamatne stope – u konkretnom slučaju 7,485 % poena. Osim toga u daljnjim podnescima tuženi navodi da tuženi nije dokazao da je potrošač, te tuženik osporava tijek zateznih kamata.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj 3207469835, pismeni nalaz i mišljenje sudskog vještaka M. T. N., pregled kamatnih stopa, priloženu sudsku praksu, Opće uvjete poslovanja, te ostalu priloženu dokumentaciju u spisu.

4. Među strankama je sporan osnov, visina potraživanja, prigovor zastare., prigovor promašene aktivne legitimacije i prigovor svojstva potrošača, te tijek zakonske zatezne kamate.

5. Predmet ovog spora je povrat stečenog bez osnove na temelju odredbi o promjenjivim kamatnim stopama i razlike po osnovi valutne klauzule koje tužitelj smatra ništetnima.

6. Između stranaka nije sporno da je 21. rujna 2006. godine sklopljen je Ugovor o kreditu broj: 3207469835, partija kredita br.7103316083 između Z. B. d.d. (kreditor) i A. T. (korisnik kredita), odobreni iznos kredita: 17.366,65 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, datum isplate (korištenja) kredita: 26. rujna 2006., iznos kredita prenesen u otplatu (isplaćeni iznos kredita):

17.236,85 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, srednji tečaj Hrvatske narodne banke za valutu CHF na dan isplate - korištenja: 4,708832, namjena kredita: kupnja vozila marke Dacia, rok otplate: 84 mjeseca, otplata kredita:

Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja, redovna kamatna stopa iznosi 5,20% koja je promjenjiva, a utvrđuje se Odlukom o kamatnim stopama, kreditora. Banka je u tijeku otplate kredita mijenjala visinu ugovorene kamatne stope i to: od 01.10.2007. do 31.01.2008. 6,10 % iznos 251,65 CHF, od 01.02.2008. do 30.06.2009. 6,55 % iznos 254,72 CHF i od 01.07.2009. do 15.10.2013. 7,55 % iznos 259,98 CHF.

7. Sporno je da li su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i primjene valutne klauzule ništetne te da li tužitelj ima pravo na povrat iznosa koji je tuženiku platio po osnovu naknadno jednostrano povećanih kamatnih stopa, te na ime razlike po osnovi valutne klauzule odnosno promjene tečaja za vrijeme otplate kredita.

8. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog, tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomice osnovna.

9. Prema čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, a prema čl. 324. st. 1. tog zakona, ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Prema čl. 323. st. 1. tog zakona u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

10. Spor proizlazi iz prethodno navedenog ugovora o kreditu koji su zaključili tuženik kao davatelj kredita i tužitelj kao korisnik kredita, pa je tužitelj u tom pravnom poslu potrošač te se u rješavanju istoga trebaju primijeniti i mjerodavne odredbe Zakona o zaštiti potrošača, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora ( „Narodne novine” 96/03; dalje ZZP). Prema čl. 81. st. 1. ZPP-a ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a prema st. 2. tog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Odredbom čl. 83. ZZP-a propisano je da prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav proizvoda ili usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor, a odredba čl. 87. ZZP-a propisuje da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

11. Prije svega valja reći da je neosnovan prigovor tuženika da tužitelj nema interes za podizanje tužbe iz odredbe čl. 131. ZPP 09, jer više ne postoji povreda koju je potrebno otkloniti, budući da je predmetni ugovor o kreditu istekao pa postupanje tuženika koje tužitelj smatra protupravnim više ne postoji, jer činjenica da je kredit zatvoren nije zapreka za odlučivanje o tome da li su pojedine njegove odredbe ništetne te da o povratu stečenog bez osnova ako se utvrde ništetnima, pa dakle tužitelj ima pravni interes za podnošenje ove tužbe.

12. O ništetnosti ugovornih odredba o promjenjivim kamatnim stopama u ugovorima o potrošačkom kreditu već su pravomoćno odlučili sudovi u sporu vođenom po kolektivnoj tužbi potrošača.

13. Iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/2012, potvrđene Presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž -7129/13 proizlazi da je tužitelj Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača ishodio, između ostalih, presudu i protiv ovdje tuženika, kojom se i u odnosu na tuženika utvrđuje da je u razdoblju od 1.6.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što pak je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 1.6.2004. do 6.8.2007., protivno čl. 81., 82. i 90. (NN 96/03), a od 7.8.2007. do 31.12.2008., protivno odredbama istog Zakona (NN 16 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i čl. 96. i 97. Zakona, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije sa korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

14. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014., presuda je potvrđena u odnosu na tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.

15. Presuda i rješenje VTSRH potvrđeni su odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015.

16. Presudom pak istog suda broj Pž-6632/17-10 od 14.6.2018., kojom je potvrđena Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. 7. 2013. utvrđena je ništetnost ugovornih odredaba između ostalih i tuženika, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što pak je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo je neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu isključivo potrošača.

17. Što se tiče pravnih učinaka presude donesene po kolektivnoj tužbi treba reći da je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku iz 2011. godine („Narodne novine“ br. 57/11.), kojima je propisana mogućnost podnošenja kolektivne tužbe, dodan, među ostalim, i članak 502.c. Ova odredba je regulirala da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a (kolektivna tužba) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. S obzirom na to da je u praksi sudova bilo prijepora u vezi tumačenja odnosi li se ova odredba samo na parnične postupke koji su pokrenuti tužbom radi naknade štete ili je moguća primjena i u parničnim postupcima pokrenutim radi isplate po drugim osnovama (primjerice, stjecanja bez osnove) zakonodavac je posljednjim izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“ br. 70/19.) intervenirao u sadržaj članka 502.c na način da je sada izričito navedeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz postupaka po kolektivnoj tužbi. Pojedini potrošači, a kada sud utvrdi postojanje određene povrede propisa o zaštiti potrošača, u postupku individualne pravne zaštite, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu se pozivati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava. Na taj način proširene su subjektivne granice pravomoćnosti, jer presuda iz postupka zaštite kolektivnih interesa u postupcima individualne pravne zaštite koju pokrene potrošač obvezuje ostale sudove, pa je tako i ovaj sud. I prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15), odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.106. st. 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

18. Kako se u konkretnom slučaju tužitelj poziva upravo na pravno utvrđenje iz navedene presude kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio prava tužitelja kao potrošača i ujedno korisnika kredita, a u kojima je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i klauzuli CHF, nepotrebno je analizirati tvrdnje tuženika o tome da su te ugovorne osobe jasne i dovoljno uočljive te da su potrošači, pa tako i tužitelj bili u dovoljnoj mjeri informirani o promjeni kamatne stope o kriterijima i parametrima koji su utjecali na takvu promjenu te o rizicima sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom CHF, kao i tvrdnje da tim odredbama nije uspostavljena značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana te o činjenici da tuženik glede toga nije bio u zabludi, uz okolnost da je Trgovački sud u Zagrebu u navedenoj odluci takve odredbe ugovora, odnosno takvu praksu u ugovorima o kreditu utvrdio ništetnim.

19. Pravna priroda spora jest stjecanje bez osnove s obzirom na to da su banke stekle određenu korist na temelju ništetnih odredbi. Što se tiče opsega vraćanja u obzir dolazi primjena čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima u kojem je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

20. Iz Ugovora o kredita koji je predmet ovog spora je razvidno da se radi o potrošačkom ugovoru sklopljenim s tuženikom kao fizičkom osobom, dakle potrošačem te da je isti sklopljen u obliku unaprijed formuliranoga standardnog ugovora sastavljenog od tuženika na koji tužitelj nije mogao utjecati. Iz tog ugovora je nadalje razvidno da je ugovorena klauzula CHF, odnosno da su glavnica kredita i anuiteti vezani uz tu valutu, da je ugovorena početna kamatna stopa od 5,20 % godišnje te da je ista promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora. Iz Nalaza i mišljenja vještaka je nadalje razvidno da je tečaj CHF tijekom otplate kredita znatno porastao te da su se kamatne stope povećavale sukladno odlukama tuženika.

21. Kako je dakle iz samog Ugovora o kreditu razvidno da se radi o potrošačkom ugovoru kojim je ugovorena klauzula CHF zbog koje je došlo do znatnog povećanja anuiteta kredita i promjenjiva kamatna stopa, a nisu ugovoreni i parametri na osnovu kojih bi se ista mogla mijenjati, a pravomoćnim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012, potvrđene Presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž -7129/13, kojima je ovaj sud vezan je već utvrđeno da je osam banaka, pa i tužena banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe kojima je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak i promjenjiva kamatna stopa, u ovom postupku osim onih koje je sud proveo, nije potrebno provoditi i druge, personalne dokaze na okolnost da li su ugovorne o klauzuli CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi tužitelju bile jasne, razumljive i lako uočljive, da li se o istima pojedinačno pregovaralo te uzrokuje li znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti poštenja, odnosno na okolnost da li su iste nepoštene i kao takve ništetne, jer je o tome već odlučeno navedenim pravomoćnim presudama kojima je sud vezan.

22. Takav stav je o tom pitanju zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi broj: Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. u čijem obrazloženju se glede toga navodi da nižestupanjski sudovi nisu dužni na te okolnosti provoditi dokazni postupak neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. ZZP-a u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP-a, a o čemu se radi u ovom slučaju. Još se navodi i to da odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a te da s obzirom na sadržaj točke 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, koji se odnosi na tuženika, prema shvaćanju Vrhovnog suda RH nema bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak, jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.

23. S obzirom na to da je zbog primjenom spornih ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i klauzuli CHF o kojima se nije pojedinačno pregovaralo došlo do znatnog porasta anuiteta i glavnice kredita, osobito nakon što je tečaj CHF, koji Hrvatska narodna banka za razliku od tečaj EUR- a ne drži pod kontrolom, što potrošači, korisnici kredita bez da su na to bili upozoreni, a iz provedenih dokaza proizlazi da nisu, znatno porastao i skoro se izjednačio s tečajem EUR-a, time je, protivno stavu tuženika iznesenom u odgovoru na tužbu prouzročena značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Stoga ovaj sud kao i prethodno navedeni sudovi koji su sudili u kolektivnom sporu po tužbi potrošača, čijim odlukama je vezan, zaključuje da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i klauzuli CHF u ovom slučaju ništetne.

24. Okolnost da je ugovor solemniziran po javnom bilježniku ne dovodi u pitanje taj zaključak jer su prethodno navedeni sudovi to imali u vidu kad su odlučili da su ugovorene odredbe o klauzuli CHF i promjenjivoj kamanoj stopi ništetne, a uloga javnog bilježnika u postupku solemnizacije ugovora pa tako i onih o kreditu, u smislu odredbi iz tih članaka ocijeniti je ako je to moguće, jesu li ugovorne stranke ovlaštene i sposobne poduzeti i sklopiti taj pravni posao, objasniti im smisao tog posla i uvjeriti se o postajanju njihove prave volje za sklapanje tog pravnog posla, a što su javni bilježnici koji su ovjeravali predmetne ugovore i činili.

25. Nadalje, u odnosu na navode tuženika iz odgovora na tužbu da prema važećim propisima valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa nije zabranjena treba reći da je to točno, ali da jesu ovom slučaju klauzula CHF i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi utvrđene ništetnima, jer su uzrokovale značajnu neravnotežu u pravim i obvezama ugovornih strana, a o njima se nije pojedinačno pregovaralo, tužitelj kao korisnik potrošačkog kredita nije bio upozoren na rizike koje za njega iz toga proizlaze te nisu ugovoreni parametri o osnovu kojih bi se mijenjala kamatna stopa, već se ista mijenjala jednostrano prema odlukama tuženika koji je o tome samo obavještavao tužitelja kao korisnika kredita. Ako je tuženik kamatnu stopu i mijenjao sukladno uvjetima na tržištu i svojim općim uvjetima poslovanja kao što navodi u odgovoru na tužbu, i u tom slučaju je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna, jer o tome nije pojedinačno pregovarao s tužiteljem kao korisnikom kredita niti je s njim ugovorio parametre o kojima ovisi promjena prvotno ugovorene kamatne stope.

26. U svrhu utvrđenja koliko je tužitelj više platio tuženiku zbog primjene ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i primjene valutne klauzule provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Mirni Tot Nužda.

27. U dokaznom postupku su utvrđene činjenice:

- da su parnične stranke 21. rujna 2006. sklopile Ugovor o kreditu broj: 3207469835, partija kredita br.7103316083 između Z. b. d.d. (kreditor) i A. T. (korisnik kredita), da je odobreni iznos kredita: 17.366,65 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, datum isplate (korištenja) kredita: 26. rujna 2006., iznos kredita prenesen u otplatu (isplaćeni iznos kredita): 17.236,85 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, srednji tečaj Hrvatske narodne banke za valutu CHF na dan isplate - korištenja: 4,708832, namjena kredita: kupnja vozila marke Dacia, rok otplate: 84 mjeseca, otplata kredita: Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja, redovna kamatna stopa iznosi 5,20% koja je promjenjiva, a utvrđuje se Odlukom o kamatnim stopama, kreditora. Banka je u tijeku otplate kredita mijenjala visinu ugovorene kamatne stope i to: od 01.10.2007. do 31.01.2008. 6,10 % iznos 251,65, od 01.02.2008. do 30.06.2009. 6,55 % iznos 254,72 i od 01.07.2009. do 15.10.2013. 7,55 % iznos 259,98.

- da je odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđene presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. te presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt 249/14-2 od 9. travnja 2015., utvrđeno da su odredbe koje se odnose na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu sastavni dio standardnih ugovora o kreditu unaprijed sastavljenih od banaka, o kojima se s potrošačem nije pojedinačno pregovaralo, niti je potrošač imao utjecaj na njihov sadržaj, te da je tim odredbama suprotno načelu savjesnosti i poštenja potrošaču nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora i da je to uzrokovalo neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita – potrošača s jedne strane u odnosu na banku – trgovca kao drugu ugovornu stranu protivno načelima obveznog prava, radi čega su te odredbe nepoštene i primjenom čl. 87. stav. 1. Zakona o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu (dalje: ZZP/03 – „Narodne novine“ broj 96/03) ništetne;

- da je u odnosu na ništetnost ugovorne odredbe kojom je regulirana otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja, presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. (koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019.) utvrđeno da su banke (pa i tuženik) u određeno navedenim razdobljima (koja obuhvaćaju i vrijeme sklapanja konkretnog ugovora između parničnih stranaka) povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, čime da je tuženik postupao suprotno odredbama (čl.81., čl.82. i čl.90.) tada važećeg ZZP/03 u razdoblju od 1. travnja 2005. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama čl. 96. i čl.97. tada važećeg ZZP/07 („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09), a i odredbama Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO – „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13 i 78/15); - da iz spornih ugovornih odredbi u konkretnom slučaju proizlazi da se radi o odredbama u odnosu na koje je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 utvrđeno da predstavljaju povredu propisa iz zaštite potrošača jer se radi o odredbama koje su jedne od ključnih odredbi ugovora o kreditu koje ili motiviraju ili demotiviraju korisnike kredita na zaključenje istog pa je stoga neopravdano prepustiti promjenu kamatne stope jednostranoj odluci banke ili jednostrano unošenje odredbu o vezanju glavnice kredita uz valutnu klauzulu, a da pri tom druga ugovorna strana kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredita, to više što se i u postupku kolektivne zaštite potrošača pravomoćno utvrdilo da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo pa kako je izostalo određivanje takvih parametara, to naznačene odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na jednostranu promjenu kamatne stope i valutnu klauzule nisu ni razumljive, niti je tužitelj kao korisnik kredita na sadržaj istih imao ikakvog utjecaja zbog čega da je stavljen u neravnopravan položaj kao potrošač u odnosu na banku to više što se radi o tipskom tj. formularnom ugovoru u kojemu su navedene sporne ugovorne odredbe sastavni dio standardnog ugovora o kreditu koji je sačinio tuženik te tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj istih;

- da je nalazom financijskog vještaka prema početnom otplatnom planu uz kamatnu stopu od 5,20%, za razdoblje otplate kredita obveza po osnovi redovne kamate iznosila bi 3.363,83 CHF (stupac 4), što sa isplaćenom glavnicom kredita u iznosu 17.236,85 CHF čini ukupnu obvezu po kreditu u iznosu 20.600,68 CHF. Prema otplatnom planu po kojem se je stvarno otplaćivao kredit, po osnovi kamata plaćeno je 4.301,59 CHF (stupac 7), odnosno ukupna obveza po kreditu (glavnica i kamata) iznosila je 21.538,44 CHF. Iz navedenog se može utvrditi da je korisnik kredita po otplati kredita vratio 937,76 CHF (21.538,44 CHF – 20.600,68 CHF) više od ugovorenog. Navedeno je razlog promjene kamatnih stopa u razdoblju otplate kredita. Do 13. anuiteta na kredit se je obračunavala kamatna stopa 5,20% koja je i ugovorena. Od 13. anuiteta do konačne otplate kredita obračunavala se je kamatna stopa viša od ugovorene. U navedenom razdoblju temeljem izračuna utvrđena je razlika između iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim odlukama banke o promjeni kamatnih stopa i iznosa redovnih kamata obračunatih po osnovnom ugovoru o kreditu u iznosu 937,76 CHF, odnosno 4.945,39 kn (stupac 10). Utjecaj promjene tečaja: Kredit je isplaćen (korišten) dana 26. rujna 2006. godine. Srednji tečaj HNB-a za CHF na dan korištenja iznosio je 4,708832. Utjecaj promjene tečaja na kamatu kredita je prikazan u stupcu 15. Razlika plaćenog zbog primjene „valutne klauzule“ na kamatu, odnosno zbog promjene tečaja iznosi 832,55 kn. Utjecaj promjene tečaja na iznos glavnice kredita je prikazan u stupcu 20. Razlika plaćenog zbog primjene „valutne klauzule“ na glavnicu kredita, odnosno zbog promjene tečaja iznosi 12.020,03 kn. Stvarno je plaćeno glavnice u iznosu od 93.185,47 kn, a glavnica po početnom tečaju iznosi 81.165,44 kn. Nadalje iz nalaza proizlazi da je banka je u tijeku otplate kredita mijenjala visinu redovne kamatne stope. Zbog primjene kamatne stope više od ugovorene, korisnik kredita (tužitelj) je više platio iznos od 4.945,39 kn. Zbog promjene tečaja CHF za vrijeme otplate kredita više je plaćeno 14.551,62 kn, a manje plaćeno 1.699,04 kn.

28. Zastara počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze pa kako je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske pravomoćno odlučio u postupku po žalbi između ostalog i o dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. lipnja 2014., a što je potvrđeno po reviziji i odlukom 5 Poslovni broj: 10 Gž-252/2021-2 Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a u odnosu na valutnu klauzulu presuda Visokog trgovačkog suda donijeta je 14. lipnja 2018.g., to se od pravomoćnosti navedenih odluka ima računati rok za zastaru a kako je tužba u predmetnom postupku podnesena 10.6.2019. to je očito da nije protekao zastarni rok iz čl. 225. ZOO a o čemu je istovjetno stajalište izrazio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. zbog čega je prigovor zastare u cijelosti neosnovan.

29. Zbog navedenog sud je utvrdio ništetnim ugovorne odredbe kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i način njezine promjene te valutna klauzula kao u točki I izreke i obvezao tuženika isplatiti tužitelju preplaćene iznose s osnova tih ništetnih odredaba - prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka i dosudivši tužitelju s osnova ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi preplaćeni iznos kredita od 4.945,39 kuna , a s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli preplaćeni iznos kredita od 12.852,58 kn sa zateznom kamatom na pojedine, mjesečno specificirane novčane iznose u periodu dospijeća do isplate, sveukupno 17.797,97 kn.

30. Tužitelj je dokazao i da je potrošač u smislu odredbe čl. 3. ZZP/03 koji je mjerodavan obzirom na trenutak zasnivanja predmetnog kreditnog, obvezno-pravnog odnosa – dana 21.9.2006. obzirom da navedeno svojstvo tužitelja nedvojbeno proizlazi iz ugovora o kreditu u kojem je naveden kao korisnik kredita. Stoga po stajalištu ovog suda nije ni trebao dokazivati svojstvo potrošača na neki drugi način budući da njegovo svojstvo potrošača jasno i nedvosmisleno proizlazi iz predmetnog ugovornog odnosa između parničnih stranaka.

31. Neosnovano je osporavanje tužiteljeve aktivne legitimacije tvrdnjom da su i treće osobe otplaćivale obveze po kreditu, jer tužiteljeva aktivna legitimacija proizlazi iz činjenice što je stranka ugovornog obvezno- pravnog odnosa (kreditnog odnosa sa tuženikom) koji je u pojedinim dijelovima utvrđen ništetnim, a kojoj ugovornoj ulozi tužitelja, tuženik tijekom trajanja predmetnog postupka nije prigovarao niti je istu osporavao.

32. Imajući to u vidu kao i navedene presude na koje se tužitelj poziva u tužbi, to je i financijski vještak pravilno i po uputi suda izvršio obračun nastale razlike u uplatama anuiteta kredita, zbog procjene kamatne stope i promjene tečaja. Stoga sud u cijelosti prihvaća nalaz stručnim i objektivnim, a tuženik svojim prigovorima isti nije doveo u sumnju.

33. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud zaključuje da su odredbe predmetnih ugovora o redovnoj kamati koja je promjenjiva u skladu sa Odlukom banke o visini stope i primjene valutne klauzule ništetne, s obzirom na to da je takvim odredbama došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost takve odredbe, a da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14 i 110/15 - dalje: ZZP) u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP-a, a što je na temelju provedenih dokaza utvrđeno i u ovom postupku, zbog čega je utvrđeni iznos od 17.797,97 kn, koji je tužitelj platio više zbog primjene tih ništetnih ugovornih odredbi u odnosu na iznos koji je trebao platiti da tih odredbi nije bilo, tuženik stekao bez pravne osnove. Stoga je sud naložio tuženiku da preplaćeni iznos vratiti tužitelju, odnosno da mu nadoknadi vrijednost postignute koristi ostvarene uplatama više plaćenih anuiteta, sve sukladno čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO).

34. Kako iz stanja spisa proizlazi da je tužba u ovom predmetu podnesena 10.6.2019., to su navodi tužene vezani za prigovor zastare neosnovani, jer zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći od 13. lipnja 2014. i u trenutku podnošenja tužbe nije istekao zastarni rok od pet godina, pri čemu se ističe da je o tom pravnom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo pravno shvaćanje u odluci Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018., a koje glasi: ''Prema shvaćanju revizijskog suda pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (ovdje 13. lipnja 2014.); zbog čega zastara nije nastupila.''

35. Prilikom izračuna razlike preplate anuiteta otplate kredita ovaj sud je uzeo u obzir tzv. negativnu razliku kada su anuiteti otplate kredita bili niži od početno ugovorenog zbog promjene tečaja CHF za vrijeme otplate kredita, kako je to prikazano u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka, a što je pravilnom primjenom materijalnog prava iz članka 1111. i 1115. ZOO-a bio dužan uzeti u obzir, jer ukoliko se vraća stečeno bez osnove pa i na temelju ništetne ugovorne odredbe, tada valja uračunati ne samo korist koju je jedna strana imala od ništetne ugovorne odredbe, već i eventualnu korist koju je i druga strana imala od takve ništetne ugovorne odredbe, s obzirom da je prema članku 323. stavak 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti svaka strana dužna vratiti drugoj strani ono što je primila na temelju ništetne ugovorne odredbe.

36. Naime, kreditni odnos između stranaka predstavlja jedinstveni i cjeloviti pravni odnos, pa u situaciji kada je uslijed ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF pravno valjana odredba o početno ugovorenoj kamatnoj stopi i početnom tečaju u vrijeme sklapanja ugovora, te kada shodno tomu tužitelju pripada pravo na povrat preplaćenih anuiteta kredita po osnovi tih ništetnih odredbi (isplata razlike između plaćene kamate po višoj stopi i početno ugovorene kamate te isplata tečajnih razlika u odnosu na tečaj u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu), tada jednako tako i tuženiku pripada pravo na isplatu razlike između anuiteta obračunatih po početnom tečaju CHF spram kune u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu i plaćenih anuiteta obračunatih po nižem tečaju u odnosu na taj početni tečaj. U tom je kontekstu trebalo ukupno preplaćeni iznos umanjiti za manje plaćeni iznos anuiteta.

37. Zbog navedenog sud je tužitelju na ime razlike po osnovi valutne klauzule odnosno promjene tečaja za vrijeme otplate kredita dosudio iznos od 12.852,58 kn imajući u vidu činjenicu da je manje plaćeno zbog promjene tečaja iznos 1.699,04 kn.

38. Kako je tužena navedeni iznos stekla bez osnove temeljem ništetnih odredbi Ugovora, to tužitelju prema čl.1111.st.1. ZOO-a pripada pravo na isplatu iznosa od 17.797,97 kn.

39. Na utvrđene mjesečne iznose anuiteta dosuđena je zakonska zatezna kamata od isplate svakog anuiteta prema odredbi čl.1115. ZOO-a jer je navedeni iznos stečen temeljem ništetne odredbe, pa kako je tužena nepošteni stjecatelj u tom slučaju je dužna naknaditi zatezne kamate od dana stjecanja.

40. Zbog svih navedenih razloga sud je odbio tužitelja za iznos od 805,36 kn kao neosnovan.

41. U odnosu na čl. 18.J predmetnog Ugovora o kreditu koja glasi: "ugovorne strane pristaju da se u skladu s Općim uvjetima poslovanja Zagrebačke banke d.d. na ovaj ugovorni odnos primjenjuju i sve izmjene i dopune Općih uvjeta poslovanja koje budu donesene za vrijeme trajanja ovog ugovora" sud smatra da tužbeni zahtjev za utvrđenjem tog dijela ništetnosti nije osnovan jer se tužitelj pozvao na utvrđenja iz tzv. kolektivne parnice iako ne navodi u kojem dijelu se presuda proizašla iz tog spora reflektira i na primjenu tuženikovih Općih uvjeta poslovanja. Navedena utvrđenja iz tzv., kolektivne parnice ne reflektiraju se na naveden točke Ugovora koje tužitelj traži da sud utvrdi ništetnim, a isti nije dokazao da su iste odredbe ništetne, zbog čega je sud odbio taj dio tužbenog zahtjeva te odlučio kao u točki IV izreke.

42. Odluka o zateznoj kamati u skladu je s odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18).

43. Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na odredbi čl. 154 st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP). Tužitelj je uspio sa 92 % tužbenog zahtjeva (osnov 88 %, visina 96 %, , dok je tuženi uspio sa 8 % tužbenog zahtjeva (osnov 12 %, visina 4 %).

44. Nakon prijeboja obaju priznatih troškova preostane iznos od 84 % kojim postupkom je tužitelj uspio u ovom sporu i u odnosu na koji uspjeh je sud i odmjerio troškove tužitelja te naložio tuženoj da plati tužitelju troškove u istom omjeru.

45. Troškovi tužitelja iznose 10.207,20 kn, a odnose se na trošak poziva na plaćanje 17.5.2019. (Tbr.28.OT) u iznosu do 1.000,00 kn, troška sastava tužbe (Tbr.7.st.1. OT) u iznosu od 1.000,00 kn, trošak sastava podneska 9.10.2019. (Tbr.8.st.1. OT) u iznosu od 1.000,00 kn, trošak zastupanja na raspravi 18.10.2021. (Tbr.9.st.2. OT) u iznosu od 500,00 kn, trošak sastava podneska 15.3.2022. (Tbr.8.st.1. OT) u iznosu od 1.000,00 kn, trošak zastupanja na raspravi 6.5.2022. (Tbr.9.st.1. OT) u iznosu od 1.000,00 kn, trošak pdv-a 1.375,00 kn, trošak pristojbe na tužbu 540.00 kn i na presudu 540,00 kn, što ukupno iznosi 7.955,00 kn.

46. Kako je tužitelj uspio sa 84 % tužbenog zahtjeva sud mu je dosudio iznos od 6.682,20 kn, s tim da mu je trošak vještačenja u iznosu od 3.000,00 kn priznao u cijelosti jer je isti bio potreban kako bi se utvrdio točan iznos potraživanja. Dakle, ukupan trošak tužitelja iznosi 9.682,20 kn.

47. Sud nije priznao tužitelju trošak sastava podneska 7.4.2021.,

11.10.2021., 3.5.2022. iz razloga što isti podnesci bili potrebni za vođenje ovog parničnog postupka, u istim podnescima se ponavljaju isti navode a iste navode je tužitelj mogao iznijeti na raspravi.

48. Radi iznijetog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Slavonskom Brodu, 9. lipnja 2022.

Sudac

Renata Marić-Ivanović

Naputak o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana prijema prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu u tri istovjetna primjerka.

Dna:

1. Odvj. M. K., S. B.,

2. OD P. i P., Z..