REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru

Josipa Jelačića 3 43000

Bjelovar

Poslovni broj: REF 12: Pr-1/2022-66

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Gordani Malvić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. Z. iz D., J. R. 18, OIB: …, zastupanog po punomoćnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda J. D., P. M., N. K., B. D. i A. M., odvjetnicima iz

G., protiv tužene R. H., OIB: …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, P- DO-27/2017, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne, javne rasprave dana 27. travnja 2022., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tužene, primjenom odredbe čl. 335. st . 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), dana 9. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Tužena R. H., OIB: …, dužna je tužitelju S. Z. iz D., J.R. 18, OIB:…, isplatiti, razliku plaće u bruto iznosu od 30.779,16 kn sa zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućom:

- na iznos od 425,73 kn od 16. svibnja 2012. godine do isplate;

- na iznos od 425,73 kn od 16. lipnja 2012. godine do isplate;

- na iznos od 1.975,85 kn od 16. srpnja 2012. godine do isplate;

- na iznos od 425,73 kn od 16. kolovoza 2012. godine do isplate;

- na iznos od 425,73 kn od 16. rujna 2012. godine do isplate;

- na iznos od 425,73 kn od 16. studenog 2012. godine do isplate;

- na iznos od 425,73 kn od 16. prosinca 2012. godine do isplate;

- na iznos od 4.042,68 kn od 16. siječnja 2013. godine do isplate;

- na iznos od 425,73 kn od 16. veljače 2013. godine do isplate;

- na iznos od 425,73 kn od 16. ožujka 2013. godine do isplate;

- na iznos od 425,73 kn od 16.travnja 2013. godine do isplate;

- na iznos od 4.983,92 kn od 16. svibnja 2013. godine do isplate;

- na iznos od 425,73 kn od 16. lipnja 2013. godine do isplate;

- na iznos od 3.935,54 kn od 16. srpnja 2013. godine do isplate;

- na iznos od 425,73 kn od 16. kolovoza 2013. godine do isplate;

- na iznos od 425,73 kn od 16. rujna 2013. godine do isplate;

- na iznos od 425,73 kn od 16. listopada 2013. godine do isplate;

- na iznos od 425,73 kn od 16. studenog 2013. godine do isplate;

- na iznos od 425,73 kn od 16. prosinca 2013. godine do isplate;

- na iznos od 3.935,54 kn od 16. siječnja 2014. godine do isplate;

- na iznos od 425,73 kn od 16. veljače 2014. godine do isplate;

- na iznos od 425,73 kn od 16. ožujka 2014. godine do isplate;

- na iznos od 425,73 kn od 16. travnja 2014. godine do isplate;

- na iznos od 425,73 kn od 16. svibnja 2014. godine do isplate;

- na iznos od 3.391,03, kn od 16. lipnja 2014. godine do isplate, u roku od 8 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev iznad dosuđenog iznosa toč. I. pa do zatraženog iznosa od 33.971,56 kn, sa zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućom:

- na iznos od 4.042,68 kn od 16. srpnja 2012. godine do isplate;

- na iznos od 5.462,43 kn od 16. svibnja 2013. godine do isplate;

- na iznos od 3.984,09 kn od 16. lipnja 2014. godine do isplate

, te u dijelu i za isplatu

zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim novčanim iznosima bruto razlike iznosa toč. I. izreke presude.

III. Nalaže se tuženoj R. H., OIB:…, B., da

tužitelju S. Z. iz D., J. R. 18, OIB: … nadoknadi parnični trošak u iznosu od 15.479,13 kn, zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od 9. lipnja 2022., kao od dana donošenja presude u roku od 8 dana, pa do isplate.

r i j e š i o  j e

Tužba tužitelja povučena je za iznos od 1.277,19 kn.

Obrazloženje

1. Tužitelj S. Z., podnio je je ovome sudu dana 13. srpnja 2017. protiv tužene

R. H., tužbu radi isplate razlike plaće. U tužbi navodi da je u radnom

odnosu u Oružanim snagama Republike Hrvatske na dužnosti vozača raspoređen u ustrojenu cjelinu 2. gardijska brigada, 3. pješačka bojna, topnička bitnica, 1. minobacački vod, MB desetina te je rješenjem MORH-a, 1. Korpusa HKOV od 15.10.2003. premješten u ustrojnu cjelinu 1. Korpusa HKOV, 2. gardijska brigada, topničko-raketna bojna, 2. haubička bitnica, 2. haubični vod, 1. desetina, mjesto službe

Petrinja, a rješenjem MORH-a od 7. travanj 2008., premješten je u ustrojnu cjelinu Hrvatska kopnena vojska, gardijska oklopno-mehanizirana brigada, topničko-raketna bojna, haubička bitnica, 1. haubični vod, 3. desetina, mjesto službe u Bjelovaru.

2. Tužitelj nadalje navodi da je u razdoblju od 7. kolovoza 2011. do 1. lipnja 2014. na svom radnom mjestu pored redovitog rada, bio nekoliko puta na vojnim vježbama, obuci i taborovanju, da je sudjelovao na sahranama kao član počasnog voda, u pomoći u humanitarnim akcijama, pomoći prilikom poplava i požara, na koji način je radio duže od redovnog radnog vremena za pojedini mjesec, odnosno tjedan, a koji mu rad nije bio plaćen, jer mu poslodavac nije isplaćivao pripadajuća uvećanja plaće. Nadalje, ističe da je pritom radio prekovremeno, noću, subotom, nedjeljom i blagdanima i neradnim danom, a što mu također nije plaćeno.

3. Navodi da prema odredbi čl. 97 Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske propisano da je djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku pripada povećana plaća za prekovremeni rad pod uvjetima i u iznosima koji su određeni općim propisima. U svezi s tim navodi da se kao opći propis primjenjuje Zakon o radu i to čl.86, prema kojem je propisano da za prekovremeni rad radnik ima pravo na povećanu plaću, a prema čl. 44 Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, koji se primjenjuje prema čl. 14 Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, propisuje da se plaća službenika i namještenika uvećava za svaki sat rada i to za rad noću od 40%, za prekovremeni rad od 50%, za rad subotom od 25%, za rad nedjeljom 35% i za rad blagdanom i praznikom 150%, a koji se dodaci međusobno ne isključuju.

4. Ističe, da je tužena u obvezi isplatiti tuženiku na ime razlike plaće za dospjele, a neisplaćene dodatke na plaću po osnovi uvećanja za prekovremeni rad, noći rad, rad subotom, nedjeljom te blagdanom i neradnim danima. Kako tužitelj nije u mogućnosti dostaviti podatke o visini plaće i isplaćenim plaćama tužitelju, to je tužitelj podnio stupnjevitu tužbu i odrediv tužbeni zahtjev sukladno čl. 186b st. 4. ZPP-a, a nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja postavio određeni tužbeni zahtjev podneskom zaprimljenim kod suda dana 9.10.2020., kojim zahtjeva isplatu razlike plaće u bruto iznosu od 35.194,75 kn sa zateznom kamatom tekućom od 13.7.2017.

kao od dana podnošenja tužbe pa do isplate uz naknadu troškova postupka.

5. U odgovoru na tužbu, tužena osporava osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva. Isto tako, osporava prekovremeni rad tužitelja, rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanima i neradnim danima jer tužitelj osnovanost svojih činjeničnih navoda iznesenih u tužbi nije ničim dokazao niti dokumentirao. Nadalje, navodi da u smislu čl. 97. st. 6 Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine 33/2002, 58/2002, 175/2003,136/2004, 76/2007, 88/2009 i 73/13, dalje u tekstu ZOSOS/02), tužitelj za ostvarene sate prekovremenog rada (ukoliko ih je ostvario) omogućena je preraspodjela radnog vremena na način da za ostvarene sate prekovremenog rada koristio slobodne dane. Navodi da je prema čl. 155 ZOSOS (Narodne novine 73/13 i dr.) koji se primjenjuje u dijelu utuženog vremenskog razdoblja propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i sl., nego ostvaruju posebne dodatke na plaću sukladno čl. 139 istog Zakona. Stoga, ističe da tužitelj nema pravo na uvećanje plaće već pravo na posebne dodatke na plaću koji su mu i isplaćeni, obzirom nakon stupanja na snagu navedenog Zakona. Predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan i potražuje parnične troškove.

6. Radi razjašnjenja spornih, a za presuđenje odlučnih činjenica sud je tijekom postupka izveo dokaz u rješenja od Ministarstva obrane (list 4-5), zahtjev za mirno rješenje spora (list 6), odgovor na zahtjev (list 7-8), plan korištenja godišnjeg odmora (list 14), mjesečna izvješća o ostvarenim satima rada (list 15-18), dnevna evidencija radnog vremena (list 19-37), mjesečno izvješće o ostvarenim satima posebnih dodataka za tužitelja (list 38), rješenja o godišnjim odmorima za tužitelja (list 39-45), u karticu djelatnika (list 46-55) u očitovanje MORH-a (list 91-93).

7. Izveden je dokaz saslušanjem svjedoka D. Ž. (list 68-69), D. M. (list 69), G. K. (list 86-87).

8. Izveden je dokaz saslušanjem tužitelja (list 69-71).

9. Izveden je dokaz knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku M. M., dipl. agr. koja je dostavila pisani nalaz i mišljenje od 16. rujna 2020. (list 114-119), dopuna nalaza vještaka od 8. ožujka 2022. (list 177-179) te je izveden dokaz njenim saslušanjem (list 139, 195-196).

10. Izvedene dokaze sud je cijenio primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a.

11. Tužbeni zahtjev djelomično je osnovan.

12. Tužitelj se prije podnošenja tužbe sukladno odredbi čl. 186a ZPP obratio nadležnom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora od 4. siječnja 2017. (list 6), koji je zahtjev Općinsko državno odvjetništvo zaprimilo dana 24. siječnja 2017. (list 7-8), no međutim, do mirnog rješenja spora nije došlo.

13. Nesporno između stranaka da je tužitelj prema rješenju Ministarstva obrane od 15.10.2003., raspoređen na dužnost vozača s mjestom rada u P. i to 2. gardijska brigada, 3. pješačka bojna, topnička bitnica, 1. minobacački vod, MB desetina te je rješenjem MORH-a, 1. Korpusa HKOV od 15. listopada 2003. premješten u ustrojnu cjelinu 1. Korpusa HKOV, 2. gardijska brigada, topničko-raketna bojna, 2. haubička bitnica, 2. haubični vod, 1. desetina, a potom prema rješenju od 7. travnja 2008. raspoređen s mjestom rada u B. i to je u ustrojnu cjelinu Hrvatska kopnena vojska, gardijska oklopno-mehanizirana brigada, topničko-raketna bojna, haubička bitnica, 1. haubični vod, 3. desetina, a koje činjenice proizlaze iz rješenja Ministarstva Obrane (list 4-5) te iskaza tužitelja.

14. Predmet tužbenog zahtjeva tužitelja je uvećanje plaće za rad na terenu i sudjelovanje na sahranama po osnovi prekovremenog rada, noću, subotom, nedjeljom

i blagdanima i neradnim danom.

15. Sporno je da li je tužitelj radio prekovremeno i da li mu za te oblike rada pripada uvećanje plaće za razdoblje od 13. travnja 2012. do 30. svibnja 2014.

Naime utuženo razdoblje tužbom obuhvaćeno je od 4. siječnja 2012. (čime je došlo do zastoje zastare) od podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora, a kako je tužba podnesena od 13. travnja 2012. i kako je tuženik istakao prigovor zastare, u kojem se slučaju primjenjuje petogodišnji rok zastare prema čl. 139 ZR/14, to za razdoblje od 13. travnja 2012. do 30. svibnja 2014. nije nastupila 30. svibnja 2014. zastara.

16. U odnosu pravnu ocjenu spora ima se primijeniti odredba čl. 43. Zakona o radu („Narodne novine“ br: 149/09, dalje: ZR-a) koji propisuje puno radno vrijeme i čl. 86. ZR-a koji propisuje pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad, te odreda čl. 97. st. 5. ZOSOS/02 koje propisuju pravo djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku na povećanu plaću za prekovremeni rad pod uvjetima i u iznosima koji su određeni općim propisima. Odredbom čl. 97. st. 2. ZOSOS-a/02 propisano je da se na prekovremeni rad, tj. rad dulji od punog radnog vremena ne primjenjuju vremenska ograničenja propisana općim propisima.

17. Odredbom čl. 14. ZOSOS-a propisano je da se o svim pitanjima koja nisu uređena ovim Zakonom ili propisima donijetim na temelju tog Zakona, primjenjuju propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima. Ovlast za donošenje propisa na temelju ZOSOS-a imaju vrhovni zapovjednik, Vlada Republike Hrvatske i ministar obrane (čl. 198-200), a prema čl. 200. ZOSOS-a Ministarstvo obrane ovlašteno je za donošenje odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika i Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate.

18. Nadalje prema čl. 155 ZOSOS-a/13 propisano je da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama,

turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu s člankom 139. citiranog Zakona.

19. Dana 1. listopada 2009. stupili su na snagu Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 118/09 – dalje: Odluka/09) i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 118/09 – dalje: Pravilnik/09), izmjene kojeg Pravilnika su uslijedile i stupile na snagu 1.9.2012. ("Narodne novine" broj 99/2012 – dalje: Pravilnik/12).

20. Točkom I Odluke/09 propisano je da se ovom Odlukom propisuje raspored tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika u Oružanim snagama Republike Hrvatske (dalje: OS RH), pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, mogućnost rada u smjenama, turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad te dežurstvo i stražarska služba.

21. Točka II Odluke/09 propisuje da tjedno radno vrijeme u trajanju od 40 sati redovno se raspoređuje po osam sati na pet radnih dana od ponedjeljka do petka (stavak 1.); redovno dnevno radno vrijeme u pravilu traje od 8.00 do 16.00 sati (stavak 2.).

22. Točkom V Odluke/09 propisano je da dežurstvo kao rad dulji od radnog vremena ne smatra se prekovremenim radom, a dijeli se na aktivno dežurstvo i dežurstvo unutarnje službe (stavak 1.); pod aktivnim dežurstvom smatra se vrijeme provedeno u službi na radnom mjestu i vrijeme odmora provedeno na radnom mjestu tijekom obaveznog 24-satnog ili višednevnog boravka na radnom mjestu zbog potreba službe

(rad na izdvojenom objektu, rad u operativnom dežurstvu, snage brzog odgovora, postaje obalnog motrenja i sl., st 2.).

23. Prema točki VI citirane Odluke pripadnici OS RH koji zbog potreba službe provode 24 sata na radnom mjestu u tijeku 24 sata mogu raditi najviše 12 sati, a preostalo vrijeme im se računa kao aktivno dežurstvo (stavak 1.). Dodatak na plaću za svaki sat aktivnog dežurstva uredit će se posebnim propisom kojim se uređuju dodaci na plaću (stavak 2.). Za vrijeme aktivnog dežurstva pripadniku OS RH ne pripada uvećanje plaće iz točke XIII ove Odluke (stavak 3.).

24. Točkom XII stavak 2. Odluke/09 propisano je da se prekovremenim radom, kada je rad pripadnika OS RH organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra svaki sat rada dulji od osam sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom.

25. Točka XIII citirane Odluke/09 propisuje uvećanje osnovne plaće za svaki sat rada za prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, rad nedjeljom, za rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom, za rad u drugoj smjeni ako djelatnik radi naizmjenično ili najmanje dva radna dana u tjednu u prvoj i drugoj smjeni, za dvokratni rad s prekidom duljim od 90 minuta i za rad u turnusu, u za to pripadajućim postocima.

26. Nadalje točkom II st.1 Odluke /12 propisano je da tjedno radno vrijeme u trajanju od 40 sati redovno se raspoređuje po osam sati na pet radnih dana od ponedjeljka do petka. Točkom III st. 4 citirane Odluke /12 propisano je da radno vrijeme iz stavka 1. ove točke određuje se pisanom zapovijedi koju je ovlašten izdati zapovjednik grane, njemu ravne ili više razine kao i zapovjednik pristožerne postrojbe Glavnog stožera OS RH, s tim da dnevno radno vrijeme ne može biti dulje od 12 sati osim u slučaju prekovremenog rada zbog neodgodivih poslova čije bi prekidanje dovelo do štetnih posljedica. Točkom VI propisano je da pripadnici OS RH koji zbog potreba službe provode 24 sata na radnom mjestu u tijeku 24 sata mogu raditi najviše 12 sati, a preostalo vrijeme im se računa kao aktivno dežurstvo. Dodatak na plaću za svaki sat aktivnog dežurstva uredit će se posebnim propisom kojim se uređuju dodaci na plaću.

Za vrijeme aktivnog dežurstva pripadniku OS RH ne pripada uvećanje plaće iz točke XIII. ove Odluke. Točkom XII propisano je ( st. 1 i st. 2) da prekovremenim radom pripadnika OS RH, kada je rad organiziran na drugi odgovarajući način, smatra se rad dulji od redovnog mjesečnog fonda sati. Prekovremenim radom, kada je rad pripadnika OS RH organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada dulji od osam sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom.

27. Prema članku 17.b Pravilnika/09 dodatak za aktivno dežurstvo određuje se prema osobnom činu u koeficijentu od osnovice za obračun plaće za svaki sat aktivnog dežurstva i za dočasnike iznosi 0,0019, a prema Pravilniku/12, iznosi 0,0010.

28. Naime, Pravilnik i Odluka koju je donijelo Ministarstvo obrane na temelju ovlaštenja datih ZOSOS-om i kojima se cjelovito uređuje pitanje prekovremenog rada i načina isplate naknade za prekovremeni rad imaju značenje propisa i ti propisi imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i općim propisima o radu, odnosno kolektivnim ugovorima sklopljenim u skladu s njima, jer bi se kolektivni ugovor i propisi vezani za državne službenike i namještenike i opći propisi primjenjivali na sva pitanja koja nisu uređena ZOSOS-om, odnosno propisima koji su donijeti na temelju tog Zakona.

29. Stoga, nakon donošenja Odluke/09, Odluke /12, Pravilnika/09 i Pravilnika/12 djelatne vojne osobe imaju pravo na dodatak na plaću u osnovi prekovremenog rada prema tim propisima.

Tijekom postupka a na temelju priložene dokumentacije po tuženoj, o radu tužitelja, na temelju njegovog iskaza, te iskazima saslušanih svjedoka predloženih po strankama

D. Ž. i D. M. te G. K., koji iskazi su u bitnom u suglasju s iskazom tužitelja, a kojim iskazima stranke nisu prigovarale proizlazi da je tužitelj u utuženom razdoblju od 13. travnja 2012. do 30. svibnja 2014, radio na terenu i to u S. u trajanju od 7 do 10 odnosno 12 dana i to 2 do 4 puta godišnje, radeći ukupno 12 sati, kao i na terenu u G. 2 do 4 puta godišnje u trajanju od 2 do 3

radna dana, u S. u trajanju 4 do 5 radnih dana, s radnim vremenom od ukupno 12

sati, na terenu na B. u kontinuitetu od 24 dana bez mogućnosti odlaska kući i

to s radnim vremenom od 7 do 13 sati, te 18 do 20 sati od ponedjeljka do nedjelje, odlazio na sahrane i to mjesečno 6 puta tijekom radnog tjedna, subotom i nedjeljom po 2 sahrane mjesečno, a koje su sahrane bile u B.-bilogorskoj županiji,

K.-križevačkoj, M., V., djelomično i Z.

županiji (K.), time da su sahrane u Varaždinskoj županiji tijekom ljeta bile u 19,00

sati, nadalje iz njihovih suglasnih iskaza proizlazi da je tužitelju bila i preraspodjela radnog vremena, na način da mu je omogućeno korištenje slobodnih dana u trajanju od 3 do 5 slobodnih dana, ovisno o broju dana provedenih na terenu.

30. Iz iskaza svjedoka G. K. koji je bio neposredno nadređeni tužitelju do 2015., proizlazi da je tužitelj temeljem zapovijedi sudjelovao na sahranama kao vozač tijekom radnog tjedna i vikendom u utuženom razdoblju, no međutim tužena u prilog osnovanosti navoda iskaza navedenog svjedoka nije dostavila pisane zapovijedi, iako je bila upozorena pa je u tom dijelu navod tužene ocijenjen sukladno čl. 221a ZPP-a, obzirom da u tom dijelu nije potkrijepljen iskaz svjedoka G. K..

31. Radi utvrđivanja činjenice da li je tužitelj radio prekovremeno i imao aktivno dežurstvo sukladno odredbama Odluka i Pravilnika, sud je izveo dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku M. M., dipl.ing.agr., a rješenjem suda br. Pr-129/2017-29 od 29. ožujka 2020., određen je predmet vještačenja (list 105)

32. Iz pisanog nalaz i mišljenje knjigovodstvenog vještaka M. M.

dipl.ing.agr., zaprimljenim kod suda dana 16. rujna 2020. (list 114-119), proizlazi da je tužitelj u razdoblju od 4. siječnja 2012 do 28. veljače 2013. imao osnovnu plaću u bruto iznosu od 6.386,05 kn (osnovica u iznosu od 5.108,84 kn uz koeficijent od 1,25) što daje prosječnu (uz fond sati od 174) osnovnu bruto satnicu od 36,70 kn. Nadalje, u razdoblju od 1. ožujka 2013. do 31. svibnja 2014. osnovna bruto plaća tužitelja iznosila je 6.191,91 kn (osnovica u iznosu od 5.108,84 kn uz koeficijent od 1,212) što daje prosječnu osnovnu bruto satnicu od 35,59 kn.

33. Nalazom i mišljenjem knjigovodstvenog vještaka utvrđeno je da je za rad na terenu u Slunju u 2012., (u trajanju od 7 dana, 2 puta godišnje), tužitelj ostvario 56 sati prekovremenog rada (po satnici od 55,05 kn/osnovna satnica 36,70 kn, uvećano za 50%), noćnog rada od 28 sati (po satnici od 51,38 kn/osnovna satnica 36,70 kn, uvećano za 40%), za rad subotom 24 sata (po satnici od 45,88 kn/osnovna satnica 36,70 kn, uvećano za 25%), za rad nedjeljom 12 sati (po satnici od 49,55 kn/osnovna satnica 36,70 kn, uvećano za 35%), za aktivno dežurstvo 10 sati (po satnici od 9,71 kn). U 2013. (u trajanju od 7 dana 2 puta godišnje), tužitelj ostvario 56 sati prekovremenog rada (po satnici od 53,39 kn/osnovna satnica 35,59 kn, uvećano za 50%), noćnog rada od 28 sati (po satnici od 49,83 kn/osnovna satnica 35,59, uvećano za 40%), za rad subotom 24 sata (po satnici od 44,49 kn/osnovna satnica 35,59, uvećano za 25%), za rad nedjeljom 6 sati (po satnici od 48,05 kn/osnovna satnica 35,59 kn, uvećano za 35%), za aktivno dežurstvo 10 sati (po satnici od 9,71 kn). U 2014., za rad na terenu u S. (jednom godišnje) tužitelj ostvario 28 sati prekovremenog rada (po satnici od 53,39 kn/osnovna satnica 35,59 kn, uvećano za 50%), noćnog rada od 14 sati (po satnici od 49,83 kn/osnovna satnica 35,59, uvećano za 40%), za rad subotom 12 sata (po satnici od 44,49 kn/osnovna satnica 35,59, uvećano za 25%), za rad nedjeljom 12 sati (po satnici od 48,05 kn/osnovna satnica 35,59 kn, uvećano za 35%), za aktivno dežurstvo 10 sati (po satnici od 9,71 kn).

34. Tužitelj je za rad na terenu u G. u 2012., ( 2 puta godišnje po dva dana) ostvario 16 sati prekovremenog rada (po satnici od 55,05 kn/osnovna satnica 36,70, uvećano za 50%), za aktivno dežurstvo 4 sata (po satnici od 9,71 kn), u 2013., ostvario16 sati prekovremenog rada (po satnici od 53,39 kn/osnovna satnica 35,59 kn, uvećano za 50%), za aktivno dežurstvo 4 sati (po satnici od 9,71 kn) te u 2014., ( dva dana i to jednom puta godišnje), ostvario 8 sati prekovremenog rada (po satnici od 53,38 kn/osnovna satnica 35,59 kn, uvećano za 50%), za aktivno dežurstvo 2 sata (po satnici od 9,71 kn).

35. Prema mišljenju vještaka za rad na terenu u S. (4 dana, jednom godišnje),

tužitelj je ostvario tužitelj ostvario 16 sati prekovremenog rada (po satnici od 55,05 kn/osnovna satnica 36,70, uvećano za 50%), noćnog rada od 16 sati (po satnici od 51,38 kn/osnovna satnica 36,70 kn, uvećano za 40%), za aktivno dežurstvo 16 sati (po satnici od 9,71 kn).

36. Nadalje, za rad na terenu na B. (rad od 24 dana), tužitelj je ostvario 18 sati prekovremenog rada (po satnici od 55,05 kn/osnovna satnica 36,70, uvećano za 50%),

za rad subotom ostvario je subotom 24 sata (po satnici od 45,88 kn/osnovna satnica 36,70 kn, uvećano za 25%), za rad nedjeljom 24 sati (po satnici od 49,55 kn/osnovna satnica 36,70 kn, uvećano za 35%).

37. Za odlaske na sahrane u utuženom razdoblju tužitelj je za prekovremeni rad ostvario 174 sata, (po satnici od 55,05 kn), za rad subotom 29 sata (po satnici od 45,88 kn), za rad nedjeljom 29 sati (po satnici od 49,55 kn).

38. Nadalje, prema mišljenju vještaka, tužitelj je za rad na terenu u S. u trajanju od 7 dana po dva puta godišnje u utuženom razdoblju od 4.1.2012. do 30.5.2014., ostvario bruto plaću po osnovi prekovremenog rada u iznosu od 7.567,56 kn, za noćni rad bruto iznos od 3.531,50 kn, za rad subotom u bruto iznosu od 2.702,76 kn, za rad nedjeljom u bruto iznosu od 1.459,50 kn te za aktivno dežurstvo u iznosu od 291,30 kn, što ukupno daje bruto iznos od 15.552,62 kn. Nadalje, za rad na terenu u G. u trajanju od 2 radna dana po 2 puta godišnje u utuženom razdoblju po mišljenju vještaka tužitelju je utvrđeni bruto iznos za prekovremeni rad od 2.162,16 kn, a za aktivno dežurstvo 97,10 kn u ukupnom iznosu od 2.259,26 kn. Za rad na terenu u S. u trajanju od 4 dana u utuženom razdoblju za prekovremeni rad utvrđena je naknada u bruto iznosu od 880,80 kn za noći rad u bruto iznosu od 719,32 kn te za aktivno dežurstvo u bruto iznosu od 155,36 kn, u ukupnom iznosu od 1.755,48 kn. Nadalje, prema mišljenju vještaka, tužitelju je utvrđen bruto iznos za rad u kontinuitetu od 24 dana u bruto iznosu od 990,90 kn, za prekovremeni rad, za rad subotom u bruto iznosu od 1.101,12 kn, za rad nedjeljom u bruto iznosu od 1.189,20 kn, u ukupnom iznosu od 3.281,22 kn, a radi odlaska na sahrane u utuženom razdoblju tužitelj je ostvario za prekovremeni rad bruto iznos od 9.578,70 kn, za rad subotom bruto iznos od 1.330,52

kn a za rad nedjeljom bruto iznos od 1.436,95 kn u ukupnom iznosu od 12.346,17 kn odnosno sveukupno u bruto iznosu od 35.194,75 kn.

39. Pisanom nalazu i mišljenju prigovorila je tužena, smatrajući da vještak u pisanom nalazu nije uzeo u obzir korištene slobodne dane, jer iz iskaza tužitelja proizlazi da je po povratku s terena na S. koristio 3 do 5 dana slobodno, po povratku s terena u

G. 1 do 2 dana slobodno.

40. Knjigovodstveni vještak M. M. dipl. ing. agr. usmeno je obrazložila pisani nalaza i mišljenje te se očitovala na prigovore tuženika sukladno čl. 260 st. 2 ZPP-a, a iz kojeg iskaza proizlazi da je pri davanju nalaza i mišljenja a imajući pritom zadatak koji joj je dan rješenjem o vještačenju bilo određeno da je za rad na terenu određeno vrijeme u trajanju od 7 do 12 dana i to za rad na terenu u S., 2 do 4 puta godišnje, no kako tužena nije u spis predmeta dostavila odluke o korištenju slobodnih dana za tužitelja, za rad na terenu, to je u nalazu i mišljenju, obračunato najmanje razdoblje, tj. konkretno za teren u S., 7 dana, a ne 12 dana i to 2 puta godišnje, a ne 4 puta godišnje, sve iz razloga što iz iskaza tužitelja proizlazi da je koristio neke slobodne dane za rad na terenu, no kako tužena nije dostavila odluke o korištenju slobodnih dana za rad na terenu kao niti odluke o vremenu rada na terenu, zbog toga je i umanjen rad na terenu za korištenje slobodne dane.

41. Kako je tužena istakla prigovor zastare, to je od vještaka zatražena dopuna nalaza i mišljenja, i t na način da za svaki mjesec utuženog razdoblja (a ne kako je navedeno u nalazu i mišljenju ukupnom iznosu). Prema dopuni nalaza od 8. ožujka 2022. iz kojeg proizlazi da da tužitelju za rad u Slunju tužitelju pripada iznos od 15.552,62 kn, za rad na terenu u G. ukupan bruto iznos od 2.259,26 kn, za rad na terenu u

Sisku u ukupnom bruto iznosu od 1.755,48 kn, te za rad na terenu na B. u bruto iznosu od 3.281,22 kn. Radi odlaska na sahrane u razdoblju od 13. travnja 2012. do

30. svibnja 2014. tužitelju pripada bruto iznos od 11.068,98 kn. Iznos od 425,73 kn, nije obračunat za razdoblje od 4. siječnja 2012, veljaču i ožujak 2012., nije obračunat zbog zastare, a što je tabelarno prikazano (list 178).

42. Dopuni nalaza i mišljenja vještaka prigovorila je tužena, navodeći da je je iz dopune nalaza nejasno kako je vještak utvrdio da je tužitelj tijekom 2012. i 2013. bio na terenu na S. i G. u 6. i 12. mjesecu, dok je za 2014. utvrdio da je na terenu

bio u 5 mjesecu, budući da to ne proizlazi ni iz iskaza tužitelja, a ni ostalih dokaza provedenih postupku. Kako je vještak uzimao da je tužitelj bio na terenu dva puta godišnje u trajanju od po 7 dana, odnosno 14 dana ukupno, a nije utvrđeno točno u kojem mjesecu je bio na terenu, vještak je za 2012. godinu 14 dana, smatra da je vještak trebao podijeliti sa brojem mjeseci u godini (12) i dobiveni broj pomnožiti sa brojem mjeseci za koje je nastupila zastara (siječanj, veljača, ožujak i pola travnja 2012., dakle ukupno 3 i pol mjeseca), te dobiveni broj oduzeti od broja dana na terenu. Ističe da na navedeni način proizlazi da je nastupila zastara potraživanja tužitelja iz 2012. godine za po 4 dana rada na terena na S. i 4 dana rada na terenu u G. (14 dana : 12 mjeseci = 1,1666;

1666 x 3,5 mjeseca u zastari = 4,083), odnosno ukupno za 8 dana. Na isti način vještak je za 2014. godinu (tužbeni zahtjev obuhvaća razdoblje do 01. lipnja 2014.) 7 dana trebao podijeliti sa 6 mjeseci (pola godine) i dobiveni broj pomnožiti sa brojem mjeseci u prvih pola godine za koje nije podnesena tužba (lipanj 2014., dakle ukupno 1 mjesec), te dobiveni broj oduzeti od broja dana na terenu. Na navedeni način proizlazi da je za teren na S. i G. potrebno uzeti 6 dana terena (7 dana : 6 mjeseci = 1,1666; 1,1666

x 5 mjeseci = 5,83), a ne 7 kako je to uzeo vještak. Vezano za rad na B., ističe da je tužitelj iskazu naveo da se ne sjeća da li utuženo razdoblje obuhvaća rad na terenu na

B., dok je kasnije naveo da se ne sjeća da li je na B. bio tijekom 2012. ili 2013. s time da je na tom terenu bio u kontinuitetu u trajanju od 24 dana. Iz navedenog proizlazi da je sporno da li je tužitelj u utuženom vremenskom razdoblju uopće bio na terenu na B.. Slijedom navedenog nejasno je zašto je vještak utvrdio da je tužitelj na terenu na B. bio tijekom 2013. godine i to u 4. mjesecu.

Čak i ako se uzme u obzir da je tužitelj tijekom 2012. ili 2013. bio na terenu na B., 24 dana rada na terenu potrebno je umanjiti za rad u trajanju od 3,5 mjeseca 2012. za koje je nastupila zastara (24 dana : 24 mjeseca = 1 ; 3,5 mjeseca x 1 = 3,5), što iznosi 3,5 dana.

43. Vještak je očitujući se na prigovore tužene, dostavio očitovanje kojim je sačinio novi izračun dana 20. travnja 2022. (lis 193-194), prema kojem ukupno potraživanje tužitelja po osnovama koje su prethodno navedene, pripada bruto iznos od 30.779,16

kn, tako da tužitelju da tužitelju za rad u S. tužitelju pripada iznos od 13.229,91 kn,

za rad na terenu u G. ukupan bruto iznos od 1.922,09 kn, za rad na terenu u

S. u ukupnom bruto iznosu od 1.755,48 kn, te za rad na terenu na B. u bruto iznosu od 2.802,71 kn. Radi odlaska na sahrane u razdoblju od 13. travnja 2012. do

30. svibnja 2014. tužitelju pripada bruto iznos od 11.068,98 kn. Vještak je usmeno obrazložio dopunu očitovanja izračun tuženik na raspravi dana 27. travnja 2022. ( list 195), a na koji stranke nisu imale primjedbe.

44. Nakon usmenog obrazlaganja pisanog nalaza i dopune mišljenja i očitovanja, stranke nisu imale primjedbe pa je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje, odnosno očitovanje knjigovodstvenog vještaka kao stručan i objektivan, ocjenjujući da je isti dan u skladu s pravilima struke prema podacima u spisu predmeta i dokumentaciji koju je tužena priložila za potrebe postupka u spis predmeta. Prema navedenom, sud ima u vidu da je tužena bila pozvana da dostavi dokumentaciju koju čine dostavi zapovijedi za odlaske i povratke sa sahrana, u kojima je tužitelj sudjelovao kao član počasnog voda, da se u svezi toga dostavi i Evidencija polaska i povratka motornih vozila u vojarnu Bjelovar kao i dokumentaciju o vremenskom trajanju i ukupnom broju terena tužitelja u utuženom razdoblju, no unatoč zahtjevu tužitelja za produljenju rokova za dostavu navedene dokumentacije, iako je bila upozorena na zakonske posljedice, propisane čl. 221 a ZPP-a, tužena istu nije dostavila.

Utvrđeno da tužitelju za utuženo razdoblje, a primjenom gore citiranih propisa tužitelju je za utuženo razdoblje od 13. travnja 2012. pa do 30. svibnja 2014. pripada ukupno bruto razlika plaće u iznosu od 30.779,16 kn sa zateznom kamatom na iznose pobliže navedenih pod toč. I. izreke presude tekućim od 16- tog u mjesecu, tj. od slijedećeg dana za prethodni mjesec, jer plaća tužitelja prema čl. 84. st. 3 ZR/09 i čl. 92. st. 3 ZR/14, dospijeva do 15 u mjesecu za prethodni mjesec, po stopi prema čl. 29 st. 2 i 8

Zakona o obveznim odnosima (Zakona o obveznim odnosima Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u daljnjem tekstu ZOO-a), a kako je presuđeno pod točkom I. izreke presude.

45. Tužitelj nakon dopune nalaza smanjio tužbeni zahtjev na iznos od 33.917,56 kn, što sadržajno predstavlja djelomično povlačenje tužbe za iznos od 1.277,19 kn, kojem se djelomičnom povlačenju tužena nije protivila pa je primjenom odredbe čl. 193 st. 2 ZPP-a riješeno kao u izreci rješenja.

46. Kako je nakon očitovanja vještaka po prigovoru tuženika utvrđeno da tužitelju pripada bruto iznos od 30.779,16 kn, to valjalo odbiti tužbeni zahtjev do zatraženog iznosa od 33.917,56 kn, te za iznos od 4.042,68 kn sa zateznom kamatom od 16.

srpnja 2012., na iznos od 5.462,43 kn sa zateznom kamatom od 16. svibnja 2013., na iznos od 3.984,09 kn sa zateznom kamatom od 16. lipnja 2014. do isplate, po stopi prema čl. 29. st. 2 ZOO-a, kako je i presuđeno kao pod toč. II izreke presude.

47. Također, tužitelj je odbijen s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim radi isplate zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prirezu poreza na dohodak na bruto iznos od 35.194,75 kn, a kako je presuđeno pod točkom III. izreke presude. Naime, porez na dohodak i prirez porezu na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće,

dospijevaju tek isplatom, tako da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prirezu na dohodak pa se na te iznose kamate ne obračunavaju.

Naime, u skladu s člankom 45. stavak 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/2004, 73/2008, 80/2010, 114/2011, 22/2012, 144/2012, 43/2013, 120/2013, 125/2013, 148/2013, 83/2014, 143/2014, 136/15 – dalje: ZPD-a) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. ZPD-a i to prilikom svake isplate, prema propisima koji važe na dan isplate.

48. Prema odredbi članka 61. stavak 1. i stavak 9. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/2005, 96/2006, 68/2007, 146/2008, 2/2009, 146/2009, 123/2010, 137/2011, 61/2012, 79/2013, 160/2013, 157/2014 i 137/2015 – dalje: Pravilnik) predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava se od tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz članka 14. ZPD-a odnosno članka 11. Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz članka 12. stavak 9 i članka 16. stavak 2. ZPD-a i umanjenog za osobni odbitak iz članka 36. stavak 1. i 2. ZPD-a (porezna osnovica). Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku (članak 61. stavak 1. Pravilnika).

49. Obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose), dospijevaju tek isplatom plaće, što znači da do trenutka isplate plaće (analogno i isplate zaostale razlike u plaći)

nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i pripadajućeg prireza porezu na dohodak i na te iznose se zatezne kamate do tada ne obračunavaju. Stoga u tom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata nije osnovan.

50. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. u svezi čl. 155 ZPP-a, a koje je troškove postupka u konkretnom slučaju sud je ocjenjivao i kvalitativno i kvantitativno. Kako je tužena tijekom cijelog postupka osporavala osnov i visinu, a imajući u vidu činjenicu da je tužitelj uspio u odnosu na osnov, u odnosu na visinu uspio je u omjeru od 87,45% (suđeni iznos od 30.779,16 kn u odnosu na zahtijevani iznos od 35.194,75 kn), to je u odnosu na osnov i visinu (187,45%:2) uspio u omjeru od 93,73%. Uspjeh tuženika utvrđen je u omjeru od 6,27%, pa nakon umanjenja od uspjeha tužitelja, uspjeh tužitelja u postupku iznosi 87,46%.

U odnosu na odbijajući dio zahtjeva radi isplate zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto dosuđenim iznosima, nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, zbog tog dijela zahtjeva nisu nastali posebni troškovi.

51. U ovom predmetu radi se o stupnjevitoj tužbi te je tužitelj nakon provedenog vještačenja naznačio vrijednost predmeta spora podneskom od 9. listopad 2020. u skladu s odredbama članka 35. st. 1. ZPP i čl. 186 b. st. 3. ZPP-a, na način da potražuje isplatu 35.194,75 kn, potom podneskom od 22. ožujka 2022. na iznos od 33.917,56kn, dok je suđen iznos prema očitovanju vještaka u iznosu od 30.779,16 kn.

52. Parnični troškovi sastoje se od troška sastava tužbe u iznosu 1.000,00 kn, sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 1.000,00 kn, zastupanje po punomoćniku na pripremnom ročištu 17. studenog 2017., na kojem je zaključen prethodni postupak, zastupanje na raspravama dana 5. ožujka 2018., 7. lipnja 2018., 26. siječnja 2021., 4. veljače 2022., 27. travnja 2022., za svaku u iznosu od 1.000,00 kn, sastav obrazloženog podneska od 9. listopada 2020., kojim je dano očitovanje na nalaz vještaka u iznosu od 1.000,00 kn (tbr. 8. t. 1.), sastav podneska od 22. ožujka 2022.,

kojim je dano očitovanje na dopunu nalaza vještaka u iznosu od 1.000,00 kn (tbr. 8. t. 1.) ,zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 500,00 kn ( tbr. 9. t. 3), troška PDV-a u iznosu od 2.625,00 kn, u iznosu od 13.125,00 kn, a što prema uspjehu u postupku iznosi 11.479,13 kn.

Neovisno uspjehu u postupku, tužitelju su u cijelosti priznati troškovi vještačenja te predujma za vještačenje u iznosu od 4.000,00 kn, pa ukupno priznati troškovi iznose 15.479,13 kn.

53. Svi parnični troškovi koji su odmjereni strankama bili su u smislu čl. 155. st. 1. ZPP potrebni za vođenje ove parnice, a odmjereni su u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, u granicama postavljenih određenih zahtjeva stranaka za naknadom parničnih troškova, a u skladu sa vrijednošću predmeta spora prema postavljenom zahtjevu koji se potražuje nakon vještačenja..

54. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude i rješenja.

U Bjelovaru 9. lipnja 2022.

Sudac Gordana

Malvić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba

se podnosi putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka pisanim putem u roku od 8 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje ove presude.

Broj zapisa: eb30d-61913

Kontrolni broj: 0ee3b-c0cae-23b96

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=GORDANA MALVIĆ, L=BJELOVAR, O=OPĆINSKI SUD U BJELOVARU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Bjelovaru potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.