Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 31 Gž Ob-642/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Marijanu Vugiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. G.1 , OIB: …, iz K. N., zastupan po punomoćnici M. P., odvjetnici u S., protiv tužene M. G. , OIB: …, iz Š., B., zastupane po punomoćnici S. B. J., odvjetnici u Z., uz sudjelovanje mldb. M. G.3 , OIB: … i mldb. M. G.4 , OIB: …, zastupanih po posebnoj skrbnici S. P. iz Centra za posebno skrbništvo, dislocirana jedinica S., radi spora o roditeljskoj skrbi, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-306/21 od 1. travnja 2022. godine, dana 9. lipnja 2022. godine

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba tužitelja kao osnovana, ukida se rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-306/21 od 1. travnja 2022. godine i predmet vraća istom sudu na ponovan postupak.

II Ostavlja se da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u končanoj odluci.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Prekida se ovaj postupak do donošenja pravomoćne odluke o (ne)nadležnosti suda u Švedskoj, u predmetu Prvostupanjskog suda u Boråsu, kao prethodnom pitanju.

II. Postupak će se nastaviti kada i ako se Prvostupanjski sud u Boråsu, Švedska pravomoćno oglasi nenadležnim za postupanje u istovjetnoj pravnoj stvari pokrenutoj po tužbu M. G.2 ."

2. Protiv ovog rješenja žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. Žalba je osnovana.

4. Prvostupanjski sud navodi da Uredbom vijeća (EZ) broj 2001/2003 od 27. studenog 2003.(Službeni list Europske unije L338/1,Uredba Bruxelles II bis, dalje u tekstu Uredba) regulirana su pitanja nadležnosti, priznanja i izvršenja sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću te je stavljena izvan snage Uredba (EZ) broj 1347/2000.

5. Članak 8. Uredbe propisuje da su sudovi države članice nadležni u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću prema djetetu koje ima uobičajeno boravište u toj državi članici u trenutku pokretanja postupka.

6. Izraz "roditeljska odgovornost" označava prava i obveze koje se odnose na dijete ili njegovu imovinu, koja su sudskom odlukom dodijeljena fizičkoj ili pravnoj osobi, primjenom prava ili sporazumom s pravnim učinkom, a taj izraz uključuje i prava roditeljske skrbi i odgoja djeteta te prava na kontakt s djetetom (članak 2. Uredbe).

7. Prema praksi Suda EU (C-90/97 Swaddling v Adjudication Officer) uobičajeno boravište se odnosi na državu u kojoj odnosna osoba uobičajeno boravi i u kojoj ima težište životnih odnosa.

8. Odredba čl. 19. st. 2. i 3. Uredbe propisuju da ako je postupak koji se odnosi na roditeljsku odgovornost u vezi s istim djetetom i o istom predmetu pokrenut pred sudovima različitih država članica, sud pred kojim je postupak započeo kasnije s njim zastaje, po službenoj dužnosti, dok se ne utvrdi nadležnost suda pred kojim je postupak započeo ranije. Ako je utvrđena nadležnost suda pred kojim je postupak započeo ranije, sud pred kojim je postupak započeo kasnije proglašava se nenadležnim u korist prvog suda.

9. Prvostupanjski sud navodi kako pak proizlazi iz dostavljenog po sudskom tumaču za Švedski jezik ovjerenom prijevodu citirane Odluke, radi se o tome da je prvostupanjski švedski sud odbaci tužbu M. G.2 zbog litispendencije u predmetu o roditeljskoj skrbi posl. broj T 34-20, prema Uredbi Bruxelles II, na što je uložila žalbu. Drugostupanjski sud Västra Sverigesmatra da pitanje litispendencije nije dovoljno razjašnjeno i stoga nije preporučljivo odlučivati o prijenosu u skladu s čl. 15. Uredbe, pa ukida odluku Prvostupanjskog suda i vraća mu predmet na daljnje postupanje. Navodi se u obrazloženju da Drugostupanjski sud zaključuje da Prvostupanjski sud nije imao dovoljno dokaza da bi zauzeo stav o odbacivanju tužbe M. G.2 zbog litispendencije pa se odluka mora poništiti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na daljnje postupanje.

10. Dakle, švedski sud nije pravomoćno odlučio o postojanju nadležnosti suda u Švedskoj, već je u tijeku (ponovni) postupak odlučivanja o istom pred Prvostupanjskim sudom u Boråsu i tek kada se o pitanju nadležnosti donese pravomoćna odluka, kao o prethodnom pitanju, sud će moći ili neće nastaviti raspravljati o roditeljskoj skrbi, o tome s kojim će roditeljem djevojčice živjeti, osobnim odnosima s drugim roditeljem, te uzdržavanju.

11. Predmet pred prvostupanjskim sudom u Boråsu pod Posl. brojem T 34-20 započeo je podnošenjem tužbe dana 03.01.2020. god., kako proizlazi iz ispisa švedske inačice E spisa, što je svakako bilo prije podnošenje tužbe u ovom predmetu. Čak je i prvostupanjska odluka Švedskog suda donesena 02.07.2021. god., dok je tužba u ovom predmetu podnesena samo dva dana ranije, 30.06.2021. god.

12. Slijedom navedenog mišljenje je suda da je sukladno odredbi čl. 19. Uredbe potrebno prekinuti ovaj postupak do pravomoćne odluke Švedskog suda o nadležnosti istog, te u slučaju da se pravomoćno utvrdi nenadležnost švedskog suda i bude odbačena tuba M. G.2 ovaj postupak nastaviti ili u protivnom odbaciti tužbu zbog apsolutne nenadležnosti suda u Republici Hrvatskoj.

13. Odgovara da po odredbi čl. 8. Uredbe sudovi države članice nadležni su u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću prema djetetu koje ima uobičajeno boravište u državi članici u trenutku pokretanja postupka.

14. Prije svega valja reći da uobičajeno boravište djeteta nije definirano u Uredbi nego taj pojam treba tumačiti u skladu s ciljevima i svrsi Uredbe, pri čemu, prema praksi suda Europske unije tumačenje uobičajenog boravišta ne utvrđuje se upućivanjem na bilo koji pojam uobičajenog boravišta u skladu s određenim nacionalnim pravom, već tom pojmu treba dati neovisno značenje u skladu s pravom Europske unije, te se to uobičajeno boravište djeteta u svakom konkretnom predmetu mora utvrditi na temelju činjenica, međutim, sud Europske unije do sada u više navrata kao uobičajeno boravište je odredio mjesto u kojem se nalazi težište životnih, odnosno obiteljskih, poslovnih i općedruštvenih odnosa neke fizičke osobe. To se ističe samo opreza radi ukoliko sud se bude smatrao nadležnim za odlučivanje o postavljenom tužbenom zahtjevu.

15. Suprotno navodima žalbe pravilno je prvostupanjski sud prekinuo postupak temeljem čl. 212. toč. 8. ZPP obzirom da su Uredbe obvezujući zakonodavni akti, te sukladno tome temeljem čl. 19. st. 2. i 3. Uredbe odlučio kao pod toč. II. izreke.

16. Da bi se ispunili uvjeti iz odredbe čl. 19. st. 2. Uredbe, potrebno je da se radi o postupcima koji se odnose na roditeljsku odgovornost u vezi s istim djetetom (što među strankama nije prijeporno) u istom predmetu pokrenut pred sudovima različitih država članica. Razumno je za zaključiti da je tužena pokrenula isti postupak pred sudom u Švedskoj kao što je tužitelj pokrenuo pred prvostupanjskim sudom, ali u situaciji kada se to od strane tužitelja osporava, onda je potrebno da je tužena dokazala, pa makar i ovjerenim prijevodom tužbe koja je podnesena sudu Švedskoj, da se radi o istom predmetu, pa je u nastavku postupka potrebno da sud utvrdi što je predmet postupka pred sudom u Švedskoj.

17. Kao što je to prvostupanjski sud pravilno naveo, drugostupanjski sud u Švedskoj je ukinuo odluku prvostupanjskog suda koji je odbacio tužbu ovdje tužene zbog litispendencije u predmetu o roditeljskoj skrbi poslovni broj T-34-20 i predmet vratio na daljnje postupanje, te je tužena u tijeku postupka tvrdila da je prvostupanjski sud nastavio s postupanjem u povodu njezine tužbe, dakle, da nije ponovo donio odluku kojom je odbacio tužbu ovdje tužene zbog litispendencije.

18. Po već citiranoj odredbi čl. 19. st. 2. Uredbe proizlazi da će sud zastati s postupkom po službenoj dužnosti, dok se ne utvrdi nadležnost suda pod kojim je postupak započeo ranije, te ukoliko su i istinite tvrdnje tužene da je sud u Švedskoj počeo raspravljati o po njoj podnesenoj tužbi, potrebno je ocijeniti da li je time i utvrđena nadležnost suda u Švedskoj.

19. Pritom se ističe da, a što ovom sudu nije poznato, da je moguće da po pravu Švedske prvostupanjski sud ne donosi posebno rješenje kojim se smatra nadležnim u odnosu na sud u Republici Hrvatskoj, nego da nastavi raspravljati o meritumu a što ne isključuje mogućnost propitivanja njegove nadležnosti u eventualnom žalbenom postupku od drugostupanjskog suda.

20. Vezano uz žalbene navode da je tužitelj pokrenuo i postupak za roditeljsku skrb u srpnju 2019. godine koji je odlukom suda prekinut do okončanja postupka po Haškoj Konvenciji (R1 Ob-747/2019) valja reći da je tužitelj u spis dostavio samo rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj R1 Ob-246/21 od 9. studenog 2021. godine koji se odnosi na donesenu privremenu mjeru radi zaštite interesa i dobrobiti djece i koja je potvrđena rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž Ob- 343/2021 od 27. prosinca 2021. godine, kao i rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-626/20-11 od 16. veljače 2021. godine kojim je preinačeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-2470/2019 od 21. listopada 2020. godine na način da je odbijen zahtjev ovdje tužene da se naloži ovdje tužitelju vratiti nezakonito zadržanu zajedničku djecu u Švedsku, pa bi proizlazilo da spisu takve odluke na koje se poziva žalitelju ni ne prileže, a i sukladno čl. 352. st. 1. ZPP u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi.

21. Zbog navedenog, a temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP u vezi čl. 346. OBZ odlučeno je kao u izreci (točka I).

22. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP (točka II).

U Zagrebu, 9. lipnja 2022. godine

Sudac:

Marijan Vugić, v.r.