Poslovni broj: Kž-718/2023-4

Poslovni broj: Kž-718/2023-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća, te Igora Pavlica i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženih F. H. i A. H., zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. u vezi s čl. 38. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu (dalje: OKDO) podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj: K-662/2021-12 od 28. rujna 2023., na sjednici vijeća održanoj 13. ožujka 2024.

p r e s u d i o   j e

Prihvaća se žalba OKDO-a, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kaznenoj sankciji na način da se optuženi F. H. za kazneno djelo protiv života i tijela, teškom tjelesnom ozljedom iz čl. 118. st. 1. KZ/11 za koje su proglašeni krivim pobijanom presudom, na temelju istog zakonskog propisa osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a optuženi A. H. za kazneno djelo protiv života i tijela, teškom tjelesnom ozljedom iz čl. 118. st. 1. u svezi čl. 38. KZ/11, na temelju istog zakonskog propisa osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci.

Obrazloženje

1.               Općinski kazneni sud u Zagrebu presudom broj: K-662/2021-12 od 28. rujna 2023. proglasio je krivima optužene F. H. i A. H., zbog kaznenog djela protiv života i tijela, teškom tjelesnom ozljedom, i to optuženog F. H. zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11, u svezi čega valja primijetiti da prvostupanjski sud pogrešno navodi i broj "Narodnih novina"  84/21 u kojem su objavljene izmjene i dopune tog zakona koje nisu bile na snazi u vrijeme počinjenja djela, te se ne ukazuju kao blaže za optuženike), a optuženog A. H. zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. u vezi s čl. 38. KZ/11, pa je optuženi F. H. na temelju čl. 118. st. 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a na temelju čl. 56. KZ/11 optuženiku F. H. izrečena je uvjetna osuda te je istovremeno određeno da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko optuženi F. H. za vrijeme od tri (3) godine ne počini novo kazneno djelo, dok je optuženi A. H. na temelju čl. 118. st. 1. u svezi s čl. 38. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a na temelju čl. 56. KZ/11 optuženiku A. H. izrečena je uvjetna osuda te je istovremeno određeno da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko optuženi A. H. za vrijeme od pet (5) godina ne počini novo kazneno djelo.

1.1.              Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku  ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22, dalje u tekstu: ZKP/08 - u svezi čega valja primijetiti da prvostupanjski sud u pobijanoj presudi uopće ne navodi brojeve "Narodnih novina" u kojima je objavljen taj Zakon zajedno sa svojim izmjenama i dopunama, a isto tako ne navodi njegov puni naziv) oštećeni Ivica Karlović upućuje se sa imovinskopravnim zahtjevom u parnicu.

1.2.              Na temelju čl. 148. st. 1. i 6. u svezi sa čl. 145. st. 2 toč. 1. - 6. ZKP/08 optuženi F. H. i optuženi A. H. dužni su naknaditi troškove kaznenog postupka svaki u paušalnom iznosu od 39,82 eura / 300,00 kuna, dok se optuženici oslobađaju dužnosti snašanja troškova sudsko-medicinskog vještačenja.

2.               Protiv navedene presude žali se OKDO zbog odluke o kazni s prijedlogom da se preinači prvostupanjska presuda.

3.               Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.               U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu  na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom broj: KŽ-DO-718/2023-3 od 4. prosinca 2022. vratio ovome sudu drugog stupnja.

5.              Žalba OKDO-a je osnovana.

6.              Državni odvjetnik je u pravu kada u žalbi smatra da prvostupanjski sud u odnosu na obojicu optuženika nije adekvatno cijenio i vrednovao sve relevantne okolnosti o kojima ovisi oduka o vrsti i mjeri kaznene sankcije.

6.1.               Tako u odnosu na optuženog F. H., državni odvjetnik s pravom smatra da sud prvog stupanja nije u dovoljnoj mjeri cijenio okolnosti počinjenja djela za koje ga je pobijanom presudom proglasio krivim, a koje, i po stavu ovog žalbenog suda, upućuju na povećanu kriminalnu količinu, te odlučnost, upornost pa čak i bezobzirnost optuženog Filipa Horvata prilikom njegovog počinjenja.

Naime, iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je optuženi F. H. kritične zgode fizički atakirao na oštećenika zbog potpuno bezazlene situacije (jer je oštećenik s svojim kamionom podigao prašinu) i to na način da ga je više puta šakom udario u glavu koja je jedan od najvitalnijih dijelova ljudskog tijela u situaciji kada se isti nije mogao braniti budući da ga je optuženi A. H. s obje ruke uhvatio za majicu i tako ga držao.

Imajući uz to u vidu da je optuženi F. H. predmetno djelo počinio s najvišim stupnjem krivnje (izravna namjera prvog stupnja), u svezi čega valja primijetiti da je sukladno odredbi iz čl. 47. KZ/11 sud pri izboru vrste i mjere kazne uvijek dužan polaziti od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, tada olakotne okolnosti na njegovoj strani u vidu dosadašnje neosuđivanosti i činjenice da je zaposlen i otac troje mldb. djece, i po stavu ovog žalbenog suda nisu takvog značaja da opravdavaju uvjerenje da se u ovom slučaju može očekivati da optuženi F. H. i bez izvršenja izrečene kazne zatvora ubuduće neće činiti kaznena djela (uvjetna osuda iz čl. 56. KZ/11), u svezi čega ovaj žalbeni sud dodatno primjećuje da isti prema dokazima i podacima u spisu do sada nije poduzeo nikakve radnje u nastojanju da žrtvi popravi štetu.

S time u svezi valja napomenuti da je prema odredbi iz čl. 56. st. 2. KZ/11 prilikom ocjene postojanja pretpostavki za izricanje uvjetne osude sud, između ostalog, dužan voditi računa i o okolnostima počinjenja samog kaznenog djela, a osobito o odnosu počinitelja prema žrtvi i nastojanju da istoj popravi štetu.

6.2.              Isto tako, državni odvjetnik s pravom smatra da prvostupanjski sud niti prilikom odabira vrste i mjere kaznene sankcije u odnosu na optuženog A. H. nije adekvatno cijenio i vrednovao sve okolnosti koje utječu na izbor vrste i mjere kaznene sankcije.

Naime, i po stavu ovog žalbenog suda, sud prvog stupnja optuženom A. H. nije adekvatno vrednovao činjenicu da je do sada bio višestruko pravomoćno osuđivan zbog počinjenja različitih kaznenih djela (teške krađe, prikrivanja, prijevare i protupravnog oduzimanja slobode), a što upućuje na zaključak da predmetno kazneno djelo ne predstavlja eksces u njegovom dosadašnjem životu, te da do sada izricane kaznene sankcije, između ostalog i bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od 10 mjeseci na koju je bio osuđen zbog počinjenja kaznenog djela protupravnog oduzimanja slobode iz čl. 136. st. 1. KZ/11, očito nisu polučile svoj cilj – usklađenje njegovog ponašanja sa zakonom i odvraćanje od daljnjeg činjenja kaznenih djela.

Imajući uz to u vidu prethodno izložene okolnosti počinjenja djela, te činjenicu da je optuženi A. H. predmetno djelo počinio s najvišim stupnjem krivnje (izravna namjera prvog stupnja), u svezi čega valja ponoviti da je sukladno odredbi iz čl. 47. KZ/11 sud pri izboru vrste i mjere kazne uvijek dužan polaziti od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, tada olakotne okolnosti na njegovoj strani u vidu činjenice da je zaposlen i otac četvero mldb. djece, i po stavu ovog žalbenog suda, nisu takvog značaja da opravdavaju uvjerenje da se u ovom slučaju može očekivati da optuženi A. H. i bez izvršenja izrečene kazne zatvora ubuduće neće činiti kaznena djela (uvjetna osuda iz čl. 56. KZ/11), u svezi čega ovaj žalbeni sud dodatno primjećuje da isti prema dokazima i podacima u spisu do sada također nije poduzeo nikakve radnje u nastojanju da žrtvi popravi štetu.

S time u svezi valja primijetiti da je prema  odredbi iz čl. 56. st. 2. KZ/11 sud prilikom ocjene postojanja pretpostavki za izricanje uvjetne osude, između ostalog, dužan voditi računa i o okolnostima počinjena samog kaznenog djela, te prijašnjem životu počinitelja, a osobito o njegovom odnosu prema žrtvi i nastojanju da istoj popravi štetu.

7.                Stoga je slijedom svega prethodno navedenog, prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, a sukladno ovlaštenju iz čl. 486. st. 1. ZKP/08, pobijana presuda preinačena u odluci o kaznenoj sankciji, na način da je optuženi F. H. za kazneno djelo protiv života i tijela, teškom tjelesnom ozljedom iz čl. 118. st. 1. KZ/11 za koje je proglašen krivim pobijanom presudom, na temelju istog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci,  a optuženi A. H. za kazneno djelo protiv života i tijela, teškom tjelesnom ozljedom iz čl. 118. st. 1. u svezi čl. 38. KZ/11, na temelju istog zakonskog propisa na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, kakve kazne ovaj drugostupanjski sud smatra primjerenima svim prethodno navedenim okolnostima o kojima ovisi odluka o vrsti i visini kaznene sankcije i proces njezine individualizacije, te podobnima za ostvarenje svih zakonom propisanih vidova svrhe izricanja kaznenih sankcija.

8.              Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude, s time da je pobijana presuda ispitana i u skladu s obvezom iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, pri čemu nisu uočene povrede zakona na koji se u žalbenom postupku protiv presude pazi po službenoj dužnosti.

U Varaždinu 13. ožujka 2024.

       Predsjednica vijeća:

                                                                                              Ljiljana Kolenko, v.r.