REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Kž-112/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Ive Vukelja, kao predsjednika vijeća, Dijane Jakoliš i Branka Ivić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Jaram, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog B. Ž., zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbe punomoćnika privatne tužiteljice M. P., M. M., odvjetnika u B., izjavljene protiv presude Općinskog suda u Pazinu od 30. ožujka 2022. br. K- 113/2021-100, u sjednici vijeća održanoj dana 09. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba privatne tužiteljice M. P. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Pazinu pod br. K-113/2021-100 od 30. ožujka 2022. optuženi B. Ž., temeljem članka 453. točke 3. ZKP/08, oslobođen je od optužbe za učin kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 1. KZ/11.

2. Temeljem članka 149. stavka 3. ZKP/08 („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.- pročišćeni tekst, 91/12.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17 i 126/19.-dalje u tekstu: ZKP/08), troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08 u odnosu na djelo za koje je donesena oslobađajuća presuda padaju na teret privatne tužiteljice, dok će sud posebnim rješenjem odlučiti o teretu snošenja nužnih izdataka optuženika te troškova iz članka 145. stavka 2. točke 7. ZKP/08, odnosno, nužnih izdataka privatne tužiteljice i nužnih izdataka i nagrade njenog punomoćnika, kao i nagrade i nužnih izdataka branitelja optuženika.

3. Protiv te presude žalbu je podnijela privatna tužiteljica M. P., po punomoćniku, odvjetniku M. M. i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o troškovima sa prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i optuženika oglasi krivim, uz obvezu naknade troškova postupka privatnoj tužiteljici prema Odvjetničkoj tarifi u ukupnom iznosu od 13.000,00 kuna.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba privatne tužiteljice nije osnovana.

6. U uvodu žalbe privatna tužiteljica je navela da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iako pobliže taj žalbeni osnov ne obrazlaže, a sadržajno razmatrajući navode žalbe proizilazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu će biti govora u nastavku ove odluke.

6.1. Stoga je ovaj drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08 te je utvrdio da niti jedna povreda bilo formalne bilo materijalne naravi, nije počinjena.

7. Nije u pravu privatna tužiteljica i kada se žali zbog povrede kaznenog zakona, a koji žalbeni osnov niti ne obrazlaže, već se iz sadržaja njene žalbe može zaključiti kako smatra da se presuda temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju. To što smatra da su se u ponašanju optuženika utužene prigode stekla sva obilježja kaznenog djela prijetnje i pri tomu pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne opravdava predmetni žalbeni osnov. Ovo stoga što se postojanje povrede kaznenog zakona presuđuje prema činjeničnom stanju iz izreke presude, a ne onom koje bi, sa stanovišta privatne tužiteljice bilo ispravno. Stoga, kako po stajalištu ovog drugostupanjskog suda nije utvrđena povreda kaznenog zakona to žalba izjavljena iz ovog žalbenog osnova, nije utemeljena.

8. Privatna tužiteljica se žali i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a sadržajno zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja smatrajući da je prvostupanjski sud, temeljem iskaza saslušanih svjedoka, pogrešno zaključio da optuženik kritične prigode izgovarajući inkriminirane riječi, nije to učinio sa namjerom da ustraši i uznemiri privatnu tužiteljicu. Po stajalištu žalitelja, kada je optuženik izgovarao inkriminirajuće riječi „ponovno ću razbiti ovaj prozor“, tada bi njegova namjera bila da zastraši privatnu tužiteljicu koja je tada bila u stanju šoka zbog bacanja kamena u prozor i povreda koje je tada zadobila.

9. Međutim, suprotno žalbenim navodima privatne tužiteljice, za počinjenje terećenog kaznenog djela prijetnje potrebno je da je netko drugom ozbiljno prijetio kakvim zlom i da je cilj počinitelja bio da kod osobe kojoj upućuje prijetnje izazove osjećaj straha i uznemirenosti. Naime, bitno je da je ta prijetnja poduzeta s namjerom da se druga osoba ustraši ili uznemiri, a ozbiljnost same prijetnje se ne utvrđuje samo i isključivo na temelju izgovorenih riječi, nego i u kontekstu i uvažavanjem okolnosti samog događaja.

9.1. Pravilno je prvostupanjski sud prihvatio iskaz svjedoka D. Z., nalazeći da bi se radilo o nepristranom svjedoku koji je utužene prigode došao na mjesto događaja uzeti mjere za prozor koji je prethodno razbio optuženik, i kojemu je optuženik kazao da ne mora ni mjeriti, jer da će ga on opet razbiti, a koje riječi optuženik niti ne negira da bi ih uputio. Iskaz toga svjedoka, kako pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, u suglasnosti je i sa iskazima supruga privatne tužiteljice F. P. koji je čuo izgovorene riječi, jer je bio na mjestu događaja, kao i sina privatne tužiteljice M. P., kojemu je, kao posrednom svjedoku, tijek događaja prepričao D. Z.. Pravilno prvostupanjski sud ne poklanja vjeru iskazu privatne tužiteljice u dijelu da bi i ona čula inkriminirajuće riječi, da se vratila od liječnika i da je bila vani u dvorištu, jer ni njen suprug F. P. niti svjedok D. Z. u svojim iskazima ne potvrđuju činjenicu da bi tada u dvorištu bila i privatna tužiteljica. Da je tomu tako dade se razabrati iz iskaza sina privatne tužiteljice M. P. koji iskazuje da mu je D. Z. kazao što se tada događalo, a on je to prenio majci, pa prvostupanjski sud pravilno zaključuje da, za slučaj da je privatna tužiteljica bila tada u dvorištu i čula riječi prijetnje, sin ne bi smatrao nužnim prepričati događaj.

9.2. Prema tome, kada se sagledaju okolnosti u kojima su izrečene inkriminirajuće riječi prijetnje „ponovno ću razbiti prozor“ od strane optuženika, koje riječi je optuženik, kako navodi svjedok D. Z., ustvari uputio njemu kada je pošao uzeti mjere za novi prozor, tada se doista ne može uzeti da je optuženik te riječi uputio preko svjedoka Z. privatnoj tužiteljici i to upravo sa ciljem da kod nje izazovu osjećaj straha i nesigurnosti. Pri tomu je i za naglasiti da bi suprug privatne tužiteljice F. P. u svom iskazu na ročištu 11. ožujka 2016. između ostalog naveo da nije čuo da bi optuženik prijetio njegovoj supruzi, iz čega proizilazi da niti on upućene riječi optuženika nije shvatio niti kao prijeteće a niti upućene upravo njegovoj supruzi. Stoga se posve životnim i uvjerljivim ukazuju zaključci prvostupanjskog suda kada utvrđuje da bi inkriminirajuće riječi koje je optuženi kazao svjedoku D. Z. ustvari bile izrečene u cilju ne da ustraše privatnu tužiteljicu, već da toga svjedoka odvrate od uzimanja mjera za novi prozor.

9.3. Dakle, prvostupanjski je sud na tako pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju, pravilno postupio kada je optuženika, temeljem članka 453. točka 3. ZKP/08, oslobodio od optužbe, nalazeći da nije dokazano da je optuženik počinio djelo za koje se optužuje.

10. Privatna tužiteljica se žali i zbog odluke o troškovima postupka navodeći da je prvostupanjski sud o troškovima postupka trebao odlučiti u pobijanoj presudi, te da je pogrešna odluka suda da o troškovima postupka odluči naknadno posebnim rješenjem.

10.1. Suprotno tomu, pravilno je prvostupanjski sud pozivajući se na odredbu članka 149. stavka 3. ZKP/08 odlučio da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08 u odnosu na kazneno djelo prijetnje za koje je donesena oslobađajuća presuda, padaju na teret privatne tužiteljice. Nastavno tomu, suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud postupio i kada je odlučio da će o troškovima privatne tužiteljice i optuženika odlučiti posebnim rješenjem po pravomoćnosti te presude. To iz razloga što je optuženik privatnom tužbom tužen za dva kaznena djela i to kazneno djelo tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 1. KZ/11 za koje je pravomoćno proglašen krivim, i za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 1. KZ/11 za koje je oslobođen od optužbe ožalbenom presudom, pa je u takvoj situaciji doista obzirom na „djelomičan uspjeh privatne tužbe“, svrsishodnije o troškovima kaznenog postupka odlučiti posebnim rješenjem, za što nema zakonske zapreke.

10.2. Što se tiče troškova privatne tužiteljice nastalih u ponovljenom postupku (zastupanje po punomoćniku na dva ročišta i sastav žalbe) valja kazati da je optuženik oslobođen od optužbe te je nagradu i nužne izdatke opunomoćenika privatnog tužitelja dužna platiti zastupana osoba, dakle privatna tužiteljice, bez obzira na to tko je prema odluci suda dužan podmiriti troškove kaznenog postupka, kako je to propisano člankom 150. stavkom 1. ZKP/08.

11. Slijedom svega prednje izloženog, kako žalba privatne tužiteljice nije osnovana, to je prvostupanjsku presudu valjalo potvrditi i temeljem članka 482. ZKP/08, odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Šibeniku, 09. lipnja 2022.

ZAPISNIČAR

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marina Jaram,v.r.

Ivo Vukelja,v.r.