Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-624/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda Davorki Hudoletnjak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice A. S. iz S., P. 88, R. S., OIB: …, zastupane po punomoćnici A. Č., odvjetnici iz V., protiv tuženika H. ured iz Z., , OIB: …, zastupanog po punomoćniku G. M., odvjetniku iz O. društva M. - L. - B. - T. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1510/18-28 od 31. ožujka 2022., 9. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika se kao neosnovana odbija i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1510/18-28 od 31. ožujka 2022. u pobijanom dijelu točke I. izreke prvostupanjske presude kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati zakonsku zateznu kamatu koja na iznos od 17.914,00 kn teče od 24. svibnja 2018. do 26. listopada 2020.

II. Trošak žalbenog postupka tuženiku se ne dosuđuje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je u cijelosti kako slijedi:

"I. Nalaže se tuženiku H. ured iz Z., OIB: …, platiti tužiteljici A. S. iz S., R. S., OIB: …, iznos od 67.030,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 60.010,00 kn tekućom od 24. svibnja 2018. godine pa do isplate i na iznos od 7.020,00 kn tekućom od 31. ožujka 2022. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 13.566,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31. ožujka 2022. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 60.010,00 kn za razdoblje od 1. ožujka 2017. godine do 23. svibnja 2018. godine."

2. Protiv dijela točke I. izreke prvostupanjske presude, konkretno samo protiv dijela kojim je tuženiku naloženo isplatiti zakonsku zateznu kamatu na iznos od 17.914,00 kn za razdoblje od 24. svibnja 2018. do 26. listopada 2020. (iznos od 17.914,00 kn je sastavni dio dosuđenog iznosa od 67.030,00 kn) tuženik podnosi žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) i predlaže žalbu uvažiti, prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. U ovome parničnom postupku je tužiteljica od tuženika tužbom podnesenom 24. svibnja 2018. zahtijevala isplatu ukupnog iznosa od 42.096,00 kn na ime naknade neimovinske i imovinske štete iz štetnog događaja - prometna nezgoda koja se zbila 25. srpnja 2015. navodeći da tuženik isplatom iznosa od 62.600,00 kn u mirnom postupku po podnesenom odštetnom zahtjevu od 10. studenog 2015. nije nastalu štetu u cijelosti podmirio, a tijekom postupka, po provedenom medicinskom vještačenju, te nakon zauzimanja pravnog shvaćanja Vrhovnog suda RH na sjednici Građanskog odjela održanoj 15. lipnja 2020. kojim su povećani Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete, tužiteljica je podneskom od 26. listopada 2020. postavila konačni tužbeni zahtjev za isplatom preostalog iznosa štete u ukupnom iznosu od 67.030,00 kn (iznos od 60.010,00 kn na ime naknade neimovinske štete, te iznos od 7.020,00 kn na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu).

4.a Taj konačni tužbeni zahtjev je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio, pa utvrdivši da je liječenje tužiteljice završeno krajem veljače 2017., prvostupanjski sud iz tog razloga tužiteljici kamatu nije dosudio kako je zahtijevala - od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, već ju je na iznos neimovinske štete od 60.010,00 kn dosudio od dana podnošenja tužbe u ovome predmetu pa do isplate, a na iznos imovinske štete od 7.020,00 je kamatu dosudio od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve pozivom na čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) kojim je propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, iako se u obrazloženju pozvao i na odredbu čl. 12. (Zakona o obveznim osiguranjima u prometu - Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje ZOOP) kao lex specialisa.

6. Tuženik u žalbi izričito navodi da prvostupanjsku presudu ne pobija u dijelu kojim mu je naloženo isplatiti glavnicu iznosa štete od 67.030,00 kn, zatim da ne pobija niti naloženu mu isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 42.096,00 kn za razdoblje od 24. svibnja 2018. do isplate, kao niti isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 17.914,00 kn za razdoblje od 26. listopada 2020. do isplate, a niti pobija i naloženu mu isplatu parničnog troška u iznosu od 13.566,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31. ožujka 2022. do isplate, već u žalbi izričito navodi da prvostupanjsku presudu pobija samo u dijelu točke I. izreke kojim mu je naloženo tužitelju isplatiti zakonsku zateznu kamatu koja na iznos od 17.914,00 kn teče od 25. svibnja 2018. do 26. listopada 2020.

6.a Naime, tuženik u žalbi navodi da budući je tužiteljica tužbom zahtijevala isplatu iznosa od 42.096,00 kn, a podneskom od 26. listopada 2020. je zahtijevala isplatu iznosa neimovinske štete od 60.010,00 kn, da se stoga "za povećani dio zahtjeva (iznos od 17.914,00 kn) zakonske zatezne kamate moraju računati od dana povećanja zahtjeva jer je tek tada tuženik mogao saznati za povećani obujam štete i svoju obvezu", slijedom čega žalbom pobija naloženu mu isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 17.914,00 kn za razdoblje od 24. svibnja 2018. (dan podnošenja tužbe) do 26. listopada 2020.

7. Neosnovano tuženik žalbom osporava prvostupanjsku odluku jer u situaciji kada je riječ o šteti iz prometa u kojoj je oštećenik sukladno odredbama ZOOP-a osiguravatelju podnio odštetni zahtjev, zatezna kamata na neimovinsku i imovinsku štetu oštećeniku pripada od dana ponošenja odštetnog zahtjeva osiguravatelju (tako i Vrhovni sud u odlukama broj Rev-1696/17 od 11. travnja 2018. i Rev-550/14 od 18. studenoga 2015.), a to se odnosi na svaku štetu koju je osiguratelj mogao predvidjeti odlučujući o odštetnom zahtjevu. Dakle, u situaciji kao što je u ovome predmetu gdje je tuženik po zaprimljenom odštetnom zahtjevu tužiteljici u mirnom postupku isplatio dio naknade štete, za preostali iznos štete bi tužiteljica primjenom čl. 12. st. 4. ZOOP-a imala pravo na zateznu kamatu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (no tužiteljica prvostupanjsku presudu nije pobijala i stoga sukladno čl. 374. ZPP-a ovaj sud drugoga stupnja odluku prvostupanjskog suda o tijeku zatezne kamate nije mijenjao).

7.a To što je tijekom ovog parničnog postupka Vrhovni sud RH na drugoj sjednici Građanskog odjela održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. povisio orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda od 29. studenoga 2002. godine, pa je prvostupanjski sud odlučujući o tužbenom zahtjevu u ovoj parnici tako izmijenjene orijentacijske kriterije i iznose primijenio, a koja obveza primjene na sve obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. godine proizlazi iz Zapisnika sa prednje navedene sjednice Građanskog odjela, nema utjecaja na obvezu osiguravatelja da, u smislu čl. 12. st. 4. ZOOP-a zakonsku zateznu kamatu na ukupan iznos štete za koju se u parničnom postupku utvrdi da oštećenik ima pravo, podmiri upravo od dana kada je podnesen odštetni zahtjev (tako i Vrhovni sud RH u odluci Rev-660/2021-2 od 14. rujna 2021.).

7.b U konkretnoj parnici u ovoj fazi postupka gdje, kako je već rečeno, nema žalbe tužiteljice, iz prednje navedenoga proizlazi da tuženik kao osiguratelj ima platiti zakonsku zateznu kamatu onako kako je dosuđena prvostupanjskom presudom, sve budući da iz stanja spisa proizlazi da je tijekom cijelog postupka predmet tužbenog zahtjeva bio zahtjev za naknadu štete po istim kvalifikatornim okolnostima (pretrpljenog straha i bolova, zatim smanjenja životne aktivnosti, zaostalog naruženja, te tuđe pomoći i njege) i tužiteljica je samo podneskom od 26. listopada 2020. umjesto iznosa od 42.096,00 kn temeljem istih prednje navedenih kriterija povisila svoj tužbeni zahtjev za iznos od 17.914,00 kn „usuglasivši“ ga sa novoizmijenjenim orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda RH, a tuženik je tijekom postupka osporavao pravo tužiteljice na isplatu daljnjeg iznosa štete smatrajući da joj je nastala šteta podmirena isplatom iznosa od 62.600,00 kn u mirnom postupku.

7.c. Dakle, riječ je o istoj šteti temeljenoj na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi tijekom cijelog parničnog postupka, pa stoga neosnovano tuženik u žalbi navodi da se radi „o povećanom obujmu štete“ i da bi kamatu na iznos od 17.914,00 kn trebao platiti tek od 26. listopada 2020.

8. Zbog svih iznijetih razloga je valjalo primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a žalbu tuženika kao neosnovanu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati zakonsku zateznu kamatu koja na iznos od 17.914,00 kn teče od 24. svibnja 2018. do 26. listopada 2020.

9. Kako tuženik sa žalbom nije uspio, nije mu dosuđen zahtijevani trošak žalbenog postupka.

Bjelovar, 9. lipnja 2022.

Sutkinja

Davorka Hudoletnjak