Republika Hrvatska
Poslovni broj Kž-137/2022-4
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Damira Krahuleca i Krunoslava Barkića, članova vijeća, uz sudjelovanje Ane Mahmutović, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. D. A., OIB: …, zbog kaznenog djela iz čl. 278. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19
– u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi opt. I. D. A. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku br. K-265/2019 od 6. listopada 2021. godine, u sjednici vijeća održanoj 9. lipnja 2022. godine,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba opt. I. D. A. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Dubrovniku br. K-265/2019 od 6. listopada 2021. godine, opt. I. D. A. proglašen je krivim zbog kaznenog djela krivotvorenja – krivotvorenjem isprave iz čl. 278. st. 1. KZ/11, pa je za počinjeno kazneno djelo, temeljem čl. 278. st. 1. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a temeljem čl. 56. KZ/11, optuženiku je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, na koju je osuđen, neće izvršiti ukoliko opt. I. D. A. u toku provjeravanja od 1 (jedne) godine ne počini neko novo kazneno djelo.
1.1. Temeljem čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 130/20 – dalje u tekstu ZKP/08), u vezi čl. 145. st. 1. toč. 1-8. ZKP/08, opt. I. D. A. dužan je nadoknaditi troškove kaznenog postupka i to paušalne svote u iznosu od 500,00 kuna, trošak vještačenja po računu broj 2018/04 od 23. studenog 2018. godine u iznosu od 812,80 kuna, koje je dužan podmiriti u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe, uplatom na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske model: HR 64 IBAN HR HR1210010051863000160, poziv na broj primatelja 6084-3847-26519 (opis plaćanja: troškovi u predmetu 40 K-265/2019), dokaz o uplati dostaviti ovom Sudu, kao i nagradu i nužne izdatke punomoćnika oštećenika kao tužitelja u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe
2. Protiv te presude žali se opt. I. D. A. po braniteljici D. K., odvjetnici iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede Kaznenog zakona, te zbog odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu i oslobodi optuženika optužbe, podredno ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje.
2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
3. Žalba opt. I. D. A. nije osnovana.
4. Žalitelj (opt. I. D. A.) u žalbi pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka. Suprotno tom žalbenom navodu, koji se posebno ne obrazlaže, prvostupanjski sud je pozorno ocijenio izvedene dokaze, te u razlozima naveo jasne i provjerljive razloge kako o odlučnim i drugim važnim činjenicama i okolnostima koje čine obilježja kaznenog djela, te razloge kojima se prvostupanjski sud rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju u žalbi ukazuje žalitelj, a niti koja druga na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08.
5. Žalitelj u žalbi ističe osnov pobijanja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer da je prvostupanjski sud iz tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da su u radnjama optuženika sadržana sva bitna objektivna i subjektivna obilježja terećenog kaznenog djela. Zapravo žalitelj u žalbi ponavlja navode obrane, te u stvari prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, daje svoju ocjenu svih izvedenih dokaza, predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od one ocjene koju je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude.
5.1. Nakon pozorne ocjene obrane optuženika koji poriče počinjenje terećenog kaznenog djela, iskaza oštećenika kao tužitelja, iskaza svjedoka L. B. (javnog bilježnika), te posebno rezultata financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, pravilno je zaključio prvostupanjski sud da izvadak iz poslovnih knjiga, lista otvorenih stavki od dana 16. svibnja 2014. godine, u knjigovodstvenom smislu u vrijeme izdavanja nije predstavljao račun, odnosno knjigovodstvenu ispravu u knjigovodstvenom prometu, niti je optuženik izvadak iz poslovnih knjiga mogao izdati jer primitke ostvarene od najamnine nije utvrđivao na temelju poslovnih knjiga. Optuženik je kao najmodavac za primitke ostvarenih najamnina utvrđivao paušalni dohodak prema rješenju porezne uprave za koji nije propisano vođenje poslovnih knjiga, optuženik nije vodio poslovne knjige, te je bio svjestan da je izvadak iz poslovnih knjiga kojeg je izradio lažna isprava i da ista ne predstavlja osnov za donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave .
5.2. Nakon pozorne ocjene izvedenih dokaza, analizirajući svaki posebno i u njihovoj ukupnosti, suprotno žalbenom navodu, prvostupanjski sud je na pravilan i zakonit način utvrdio da je opt. I. D. A. počinio kazneno djelo pobliže opisano u izreci presude, te da ne postoje okolnosti koje isključuju njegovu kaznenopravnu odgovornost. Stoga nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Obzirom na navedeno proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve relevantne činjenice glede kaznenog djela i odgovornosti optuženika. O tome je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo jasne i iscrpne razloge i na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu čl. 470. st. 2. i 3. ZKP/08, činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Naprotiv, drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, jer su ti razlozi jasni i potpuni, pokazuju da je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza i nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključke o dokazanosti pojedinih važnih činjenica. Žalbeni navodi žalitelja, kojima u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.
6. Žalitelj pobija presudu zbog povrede Kaznenog zakona jer da se postupanje optuženika ne može podvesti ni pod jedno kazneno djelo. Međutim, žalbeni navod optuženika zbog povrede Kaznenog zakona nema uporište u utvrđenom činjeničnom stanju, te u suštini predstavlja prijedlog usmjeren na drugačiju ocjenu izvedenih dokaza i onda s tim u svezi sugeriranja drugačijeg zaključka glede donošenja odluke o kaznenoj odgovornosti optuženika za terećeno kazneno djelo. Pri tome je za ukazati da se Kazneni zakon ima primijeniti na ono činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, a ne na ono koje žalitelj smatra da je trebalo biti utvrđeno. Drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, a to je da su u postupanju opt. I. D. A. sadržana sva bitna subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iz čl. 278. st. 1. KZ/11, navedenog u izreci pobijane presude.
7. Opt. I. D. A. u žalbi ne ističe žalbeni osnov zbog odluke o uvjetnoj osudi, ali zbog istaknute žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede Kaznenog zakona ovaj drugostupanjski sud je shodno čl. 478. ZKP/08, ispitao pobijanu presudu i u tome dijelu.
7.1. Prilikom donošenja odluke o uvjetnoj osudi u odnosu na optuženika prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve okolnosti (olakotne i otegotne) o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se ukazuje radi nepotrebnog ponavljanja. Za istaći je da pri tome prvostupanjski sud nije podcijenio ili precijenio niti utvrđene olakotne, niti utvrđene otegotne okolnosti.
7.2. Polazeći od stupnja krivnje optuženika, društvene opasnosti počinjenog kaznenog djela zbog kojeg je proglašen krivim, u okviru granica predviđene kazne za navedeno kazneno djelo, pravilno je prvostupanjski sud opt. I. D. A. za počinjeno kazneno djelo, temeljem čl. 278. st. 1. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a temeljem čl. 56. KZ/11, opt. D. M. izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, na koju je osuđen, neće izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo. Takva vrsta i mjera kazne i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenog djela nanio društvu u cjelini (čl. 41. i čl. 47. KZ/11).
8. Žalitelj pobija presudu zbog odluke o troškovima kaznenog postupka. Suprotno žalbenim navodima, odredbom čl. 148. st. 1. ZKP/08, propisano je da kad sud optuženika proglasi krivim u presudi će mu naložiti da podmiri prouzročene troškove kaznenog postupka. Ovaj drugostupanjski sud je također mišljenja da opt. I. D. A. može nadoknaditi prouzročene troškove kaznenog postupka, te da tim plaćanjem neće biti dovedena u pitanje njegova životna egzistencija i egzistencija njegove obitelji. U predmetnom slučaju prvostupanjski sud je prilikom donošenja odluke o troškovima postupio sukladno odredbi čl. 148. st. 1. ZKP/08.
9. Slijedom navedenog, žalba optuženika nije osnovana, a ne postoje povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08).
Osijek, 9. lipnja 2022.
Predsjednik vijeća
Miroslav Jukić, v.r.
