Republika Hrvatska

Poslovni broj Kž-247/2021-4

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Damira Krahuleca i Krunoslava Barkića, članova vijeća, uz sudjelovanje Ane Mahmutović, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Ž. K., OIB: …, zbog kaznenih djela iz čl. 217. st. 1. i čl. 216. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda RH, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu KZ/97), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Općinskog suda u S. br. K-551/2013 od 24. srpnja 2020. godine, u sjednici vijeća održanoj 9. lipnja 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. Ž. K. kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u S. br. K-551/2013 od 24. srpnja 2020. godine, pod toč. I/ izreke presude, opt. Ž. K. proglašen je krivim zbog počinjenja dva kaznenog djela protiv imovine i to djelom pod toč. 1) zbog kaznenog djela krađe iz čl. 216. st. 1. KZ/97, a djelom pod toč. 2) zbog kaznenog djela teške krađe iz čl. 217. st. 1. KZ/97, pa mu je za kazneno djelo krađe, temeljem čl. 216. st. 1. KZ/97, utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a za kazneno djelo teške krađe, temeljem čl. 217. st. 1. KZ/97, utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, te je temeljem čl. 60. KZ/97, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

1.1. Na temelju čl. 82. st. 1. KZ/97. i čl. 560. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17. i 126/19 – dalje ZKP/08), utvrđeno je da iznos od 3.005,65 kn predstavlja imovinsku korist koju je opt. Ž. K. ostvario počinjenjem kaznenog djela iz čl. 217. st. 1. KZ/97, pa će slijedom toga isti iznos postati imovina Republike Hrvatske, te je naloženo optuženiku iznos 3.005,65 kn uplatiti u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

1.2. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08, ošt. Ž. E. djelomično je dosuđen imovinskopravni zahtjev u iznosu od 6.400,00 kn, koji iznos je dužan optuženik platiti u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, a u ostalom dijelu oštećenica se sa imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

1.3. Na temelju čl. 148. st. 1. i 6. ZKP/08, opt. Ž. K. oslobođen je obveze naknade troškova kaznenog postupka u cijelosti.

1.4. Istom presudom pod toč. II/ izreke presude, temeljem čl. 453. toč.3. ZKP/08, opt. Ž. K. oslobođen je od optužbe da bi počinio produljeno kazneno djelo protiv imovine

– teška krađa iz čl. 217. st. 1. toč. 1. u svezi čl. 216. st. 1. i čl. 61. KZ/97.

1.5. Na temelju čl. 158. st. 3. ZKP/08, ošt. N. E. M. C., W. V. i Q. Luc S. V. H. upućeni su da imovinskopravni zahtjev mogu ostvarivati u parnici.

1.6. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja u odnosu na dio pod II/ izreke, padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na oslobađajući dio presude (čl. 467. toč. 3. u svezi čl. 470. st. 2. i 3. ZKP/08), s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, te opt. Ž. K. po branitelju Z. D., odvjetniku iz S., u odnosu na osuđujući dio presude, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede Kaznenog zakona, zbog odluke o kazni, zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi i zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da optuženika oslobodi optužbe, podredno ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

2.1. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

3. Županijsko državno odvjetništvo u O. svojim podneskom br. KŽ-DO-197/2021 od 3. svibnja 2021. godine, vratilo je spis sudu nakon razgledavanja, na daljnji postupak. 4. Žalbe državnog odvjetnika i opt. Ž. K. nisu osnovane.

5. Žalitelj (opt. Ž. K.) pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka jer da je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, razlozi koji su navedeni su potpuno nejasni ili u znatnijoj mjeri proturječni, a o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava ili iskaza danih u postupku i sadržaja samih tih iskaza i sadržaja isprava.

5.1. Suprotno tom žalbenom navodu prvostupanjski sud je pozorno ocijenio izvedene dokaze, te u razlozima naveo jasne i provjerljive razloge kako o odlučnim i drugim važnim činjenicama i okolnostima koje čine obilježja kaznenog djela, te razloge kojima se prvostupanjski sud rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju u žalbi ukazuje žalitelj, a niti koja druga na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08.

6. Žalitelj (državni odvjetnik) u žalbi ističe osnov pobijanja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na oslobađajući dio presude jer da je prvostupanjski sud iz tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak kako nije dokazano da je opt. Ž. K. počinio terećeno kazneno djelo navedeno u toč. II/ izreke pobijane presude. Državni odvjetnik prigovara u žalbi pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, daje svoju ocjenu svih izvedenih dokaza, predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od one ocjene koju je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude.

6.1. Međutim, nije osnovan žalbeni razlog državnog odvjetnika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog stanja. To iz razloga što niti jedan od ispitanih oštećenika nije mogao precizno opisati počinitelja kaznenog djela, kod optuženika nije pronađen niti jedan od otuđenih predmeta opisanih u toč. II/ izreke presude, a preklopni nožić koji je kod optuženika pronađen tijekom lišenja slobode po pravilnoj ocjeni prvostupanjskog suda nije dokaz takvog značaja koji bi ukazivao da je optuženik u inkriminiranom razdoblju navedenom u toč. II/ izreke počinio terećena kaznena djela.

6.2. Opt. Ž. K. u žalbi ističu osnov pobijanja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na osuđujući dio presude jer da je prvostupanjski sud iz tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da su u radnjama optuženika sadržana sva bitna objektivna i subjektivna obilježja terećenih kaznenih djela. Iako se optuženik žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ne navodi koju je važnu činjenicu prvostupanjski sud utvrdio pogrešno, odnosno koju važnu činjenicu sud nije utvrdio. Zapravo optuženik u žalbi ponavlja navode obrane, te u stvari prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, daje svoju ocjenu svih izvedenih dokaza, predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od one ocjene koju je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude.

6.3. Nakon pozorne ocjene obrane opt. Ž. K. koji poriče izvršenje terećenih djela navedenih u toč. I/, 1) izreke pobijane presude, iskaza ošt. Ž. E., svjedoka M. E., a posebno iskaza svjedokinje Lj. M., djelatnice poslovnice za otkup zlata „A.“ u D. R. i O., nakon pozorne ocjene dokumentacije o prodaji predmeta od zlata koje je u poslovnicu „A.“ donio i prodao opt. Ž. K., imajući uvidu da je u odnosu na kazneno djelo krađe mađarska državljanka u postupku prepoznavanja bila sigurna da je upravo optuženik počinitelj kaznenog djela opisanog u toč. I/, 2), prvostupanjski sud je na pravilan i zakonit način utvrdio da je optuženik počinio kaznena djela krađe pobliže opisana u toč. I, 1) i 2), izreke presude, te da ne postoje okolnosti koje isključuju njegovu kaznenopravnu odgovornost.

6.4. Obzirom na navedeno, proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve relevantne činjenice glede kaznenih djela navedenih u toč. I/ izreke i odgovornosti optuženika. O tome je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo jasne i iscrpne razloge na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

6.5. Stoga nisu osnovane žalbe državnog odvjetnika i optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu čl. 470. st. 2. ZKP/08 činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Naprotiv, drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, jer su ti razlozi jasni i potpuni, pokazuju da je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza i nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključke o dokazanosti pojedinih važnih činjenica. Žalbeni navodi žalitelja, kojima u suštini predlažu drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

7. Žalitelj (opt. Ž. K.) pobija presudu zbog povrede Kaznenog zakona. Međutim, žalbeni navod optuženika zbog povrede Kaznenog zakona nema uporište u utvrđenom činjeničnom stanju, te u suštini predstavlja prijedlog usmjeren na drugačiju ocjenu izvedenih dokaza i onda s tim u svezi sugeriranja drugačijeg zaključka glede donošenja odluke o kaznenoj odgovornosti optuženika za terećena kaznena djela za koja je proglašen krivim. Pri tome je za ukazati da se Kazneni zakon ima primijeniti na ono činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, a ne na ono koje žalitelj smatra da je trebalo biti utvrđeno. Drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, a to je da su u postupanju opt. Ž. K. sadržana sva bitna subjektivna i objektivna obilježja kaznenih djela iz čl. 217. st. 1. i čl. 216. st. 1. KZ/97, navedenih u toč. I/ izreke pobijane presude.

8. Nije osnovana žalba opt. Ž. K. zbog odluke o kazni. Prilikom donošenja odluke o kazni u odnosu na optuženika prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve okolnosti (olakotne i otegotne) o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne, te o tome naveo jasne i potpune razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se ukazuje radi nepotrebnog ponavljanja. Za istaći je da pri tome prvostupanjski sud nije podcijenio ili precijenio niti utvrđene olakotne, niti utvrđene otegotne okolnosti. Polazeći od stupnja krivnje optuženika, društvene opasnosti počinjenih kaznenih djela zbog kojih je proglašen krivim, u okviru granica predviđene kazne za navedena kaznena djela, pravilno je prvostupanjski sud opt. Ž. K. za kazneno djelo krađe, temeljem čl. 216. st. 1. KZ/97, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a za kazneno djelo teške krađe, temeljem čl. 217. st. 1. KZ/97, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a temeljem čl. 60. KZ/97, opt. Ž. K. osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Stoga takva kazna i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenih djela nanio društvu u cjelini (čl. 41. i čl. 47. KZ/11).

9. Nije osnovan žalbeni osnov optuženika zbog odluke suda o imovinskopravnom zahtjevu oštećenika. Naime, ošt. Ž. E. je visinu imovinskopravnog zahtjeva označila kao iznos koji je puno veći od 5.900,00 kuna. Međutim, temeljem izvedenih dokaza i provedenog vještačenja glede utvrđivanja vrijednosti otuđenog zlata prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je prihvatio po vještaku utvrđenu vrijednost otuđenih predmeta od zlata u vrijednosti od 6.400,00 kuna, te optuženika sukladno odredbi čl. 158. st. 1. i 2. ZKP/08, obavezao da oštećenici nadoknadi iznos naznačen u činjeničnom opisu izreke presude jer tako postavljen imovinskopravni zahtjev daje pouzdanu osnovu za djelomično presuđenje, dok je u preostalom dijelu zahtjeva sud pravilno postupio kada je oštećenicu uputio u odnosu na nedosuđeni dio na građansku parnicu.

10. Žalitelj u žalbi pobija prvostupanjsku presudu glede odluke o oduzimanju imovinske koristi nastale počinjenjem kaznenog djela. Međutim, suprotno žalbenom navodu opt. Ž. K., prvostupanjski sud je utvrdio da je optuženik počinio kazneno djelo krađe iz čl. 216. st. 1. KZ/97 na štetu osobe koja ima državljanstvo Republike Mađarske, koja nije postavila imovinskopravni zahtjev. Imajući u vidu prethodno navedeno, iznos od 3.005,65 kuna za koji iznos je oštećena državljanka Republike Mađarske, a glede kojega nije postavljen imovinskopravni zahtjev predstavlja protupravnu imovinsku korist koju je opt. Ž. K. stekao počinjenjem kaznenog djela za koje je proglašen krivim i osuđen. Stoga se žalba optuženika u tome dijelu ukazuje neosnovanom.

11. Slijedom navedenog, žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane, a ne postoje povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbe valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08).

Osijek, 9. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća

Miroslav Jukić, v.r.