Republika Hrvatska
Poslovni broj Kž-152/2022-4
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Damira Krahuleca i Krunoslava Barkića, članova vijeća, uz sudjelovanje Ane Mahmutović, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. T. B., OIB: …, zbog kaznenih djela iz čl. 118. st. 1. i čl. 235. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru br. K-383/2017 od 8. studenog 2021. godine, u sjednici vijeća održanoj 9. lipnja 2022. godine,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba opt. T. B., kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru br. K-383/2017 od 8. studenog 2021. godine, opt. T. B. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv života i tijela – teška tjelesna ozljeda iz čl. 118. st. 1. KZ/11, te za kazneno djelo protiv imovine – oštećenje tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ/11, pa je za počinjeno kazneno djelo teške tjelesne ozljede, temeljem čl. 118. st. 1. KZ/11, optuženiku utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a za kazneno djelo oštećenja tuđe stvari, temeljem čl. 235. st. 1. KZ/11, utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca, nakon čega je optuženik, temeljem čl. 51. KZ/11, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci, a temeljem čl. 56. KZ/11, opt. T. B. je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci, na koju je osuđen, neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08, optuženik je dužan platiti troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 5.442,50 kn, te iznos sudskog paušala od 700,00 kuna u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude.
2. Protiv te presude žali se opt. T. B. po braniteljici D. K. Š., odvjetnici iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede Kaznenog zakona i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da optuženika oslobodi optužbe za terećena kaznena djela.
2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
3. Županijsko državno odvjetništvo u O. svojim podneskom br. KŽ-DO-139/2022 od 29. ožujka 2022. godine, vratilo je spis sudu nakon razgledavanja, na daljnji postupak.
4. Žalba opt. T. B. nije osnovana.
5. Žalitelj (opt. T. B.) pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka jer da prvostupanjski sud u obrazloženju nije naveo razloge o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni su nejasni glede subjektivnog učina terećenih djela. Suprotno takvom žalbenom navodu prvostupanjski sud je pozorno ocijenio izvedene dokaze, te u razlozima naveo jasne i provjerljive razloge kako o odlučnim i drugim važnim činjenicama i okolnostima koje čine obilježja kaznenih djela, te razloge kojima se prvostupanjski sud rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju u žalbi ukazuje žalitelj, a niti koja druga na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08.
6. Žalitelj u žalbi ističe osnov pobijanja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer da je prvostupanjski sud iz tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da su u radnjama optuženika sadržana sva bitna objektivna i subjektivna obilježja terećenih kaznenih djela. Iako se optuženik žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, ne navodi koju je važnu činjenicu prvostupanjski sud utvrdio pogrešno. Zapravo žalitelj u žalbi ponavlja navode obrane, te u stvari prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, daje svoju ocjenu svih izvedenih dokaza, predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od one ocjene koju je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude.
6.1. Nakon pozorne ocjene obrane opt. T. B. koji poriče počinjenje terećenog kaznenog djela, te iskaza ošt. S. Š., svjedoka P. Š. (sina oštećenika), posebno nakon analize rezultata sudsko-medicinskog vještačenja, suprotno žalbenom navodu, prvostupanjski sud je na pravilan i zakonit način utvrdio da je opt. T. B. počinio kaznena djela pobliže opisana u izreci presude, te da ne postoje okolnosti koje isključuju njegovu kaznenopravnu odgovornost. To iz razloga što optuženik ne spori da je tempore criminis bacio kamen prema automobilu u kojem je bio oštećenik kojom prilikom je došlo do oštećenja prednjeg vjetrobranskog stakla, a posljedično tome i do nastanka tjelesne ozljede kod ošt. S. Š. u vidu oguljotine uz desni kut ustiju. Prema nalazu vještaka takva ozljeda ustiju kod oštećenika nastala je mehanizmom djelovanja krhotina razbijenog vjetrobranskog stakla. Nadalje, ozljeda oštećenika u vidu serijskog prijeloma rebara 6-9 lijevo predstavlja tešku tjelesnu ozljedu koja nastaje mehanizmom pritiska i gnječenja klečanjem napadača nogom na prsni koš napadnute osobe, upravo na način kako to opisuje ošt. S. Š. u svom iskazu.
6.2. Stoga nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu čl. 470. st. 2. ZKP/08, činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Naprotiv, drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, jer su ti razlozi jasni i potpuni, pokazuju da je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza i nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključke o dokazanosti pojedinih važnih činjenica. Žalbeni navodi žalitelja, kojima u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.
7. Žalitelj pobija presudu zbog povrede Kaznenog zakona jer da je opt. T. B. kritične zgode postupao u nužnoj obrani. Međutim, žalbeni navod optuženika zbog povrede Kaznenog zakona nema uporište u utvrđenom činjeničnom stanju, te u suštini predstavlja prijedlog usmjeren na drugačiju ocjenu izvedenih dokaza i onda s tim u svezi sugeriranja drugačijeg zaključka glede donošenja odluke o kaznenoj odgovornosti optuženika za terećena kaznena djela. Naime, analiza tijeka događaja ne ukazuje da bi ošt. S. Š. prvi napao opt. T. B., da ga je pri tome ozlijedio, te da je optuženik radi otklanjanja istodobnog protupravnog napada poduzeo radnje da bi takav napad otklonio od sebe. Slijedom navedenog, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, i ovaj drugostupanjski sud nije u postupanju optuženika utvrdio bitne elemente nužne obrane uslijed čega se u tome dijelu obrana optuženika ukazuje neosnovanom. Pri tome je za ukazati da se Kazneni zakon ima primijeniti na ono činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, a ne na ono koje žalitelj smatra da je trebalo biti utvrđeno. Drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, a to je da su u postupanju opt. T. B. sadržana sva bitna subjektivna i objektivna obilježja kaznenih djela iz čl. 118. st. 1. i čl. 235. st. 1. KZ/11, navedenih u izreci pobijane presude.
8. Nije osnovana žalba opt. T. B. zbog odluke o uvjetnoj osudi. Prilikom donošenja odluke o uvjetnoj osudi u odnosu na optuženika prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve okolnosti (olakotne i otegotne) o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne, te o tome naveo jasne i potpune razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se ukazuje radi nepotrebnog ponavljanja. Za istaći je da pri tome prvostupanjski sud nije podcijenio ili precijenio niti utvrđene olakotne, niti utvrđene otegotne okolnosti. Polazeći od stupnja krivnje optuženika, društvene opasnosti počinjenih kaznenih djela zbog kojih je proglašen krivim, u okviru granica predviđene kazne za navedena kaznena djela, pravilno je prvostupanjski sud optuženiku za počinjeno kazneno djelo teške tjelesne ozljede, temeljem čl. 118. st. 1. KZ/11, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a za kazneno djelo oštećenja tuđe stvari, temeljem čl. 235. st. 1. KZ/11, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca, nakon čega je optuženika, temeljem čl. 51. KZ/11, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci, a temeljem čl. 56. KZ/11, opt. T. B. izrekao uvjetnu osudu na način da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci, na koju je osuđen, neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.
8.1. Stoga takva kazna i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenih djela nanio društvu u cjelini (čl. 41. i čl. 47. KZ/11).
9.Slijedom navedenog žalba opt. T. B. nije osnovana, a ne postoje povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08).
U Osijeku 9. lipnja 2022.
Predsjednik vijeća
Miroslav Jukić, v.r.
