REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2360/2018-7
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VP, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Krešimir Martić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika IP, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Svjetlana Lidmila, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-1107/17-5 od 8. svibnja 2018., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-928/15-86 od 27. srpnja 2017., u sjednici vijeća održanoj 8. lipnja 2022.
r i j e š i o j e :
I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob- 1107/17-5 od 8. svibnja 2018., u dijelu pod točkom III. izreke (u kojem je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-928/15-86 od 27. srpnja 2017. pod točkom 2. izreke) i u tom dijelu uključujući odluku o troškovima postupka (točka IV. i dio točke I. izreke) predmet se vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odbacuje se revizija tužiteljice kao nedopuštena u dijelu u kojem je drugostupanjskom presudom potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice na ime utvrđenja i isplate vlastite imovine u iznosu 127.713,89 kn sa zateznim kamatama (dio točke I. izreke drugostupanjske presude koji se odnosi na točku 3. prvostupanjske presude).
Obrazloženje
1. Točkom I. izreke drugostupanjske presude odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je odbijen dio tužbenog zahtjeva na utvrđenje njezine vlastite (posebne) imovine u iznosu 127.713,89 kn, koji se nalazio 27. listopada 2009. na računu pobliže opisanom u izreci, uz zahtjev na isplatu tog iznosa sa zateznim kamatama (točka 3. izreke prvostupanjske presude) i kojom je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove (točka 4. izreke prvostupanjske presude).
2. Točkom II. izreke drugostupanjske presude, koja nije pobijana u revizijskom stupnju postupka, odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužiteljica i tuženik na temelju bračne stečevine suvlasnici svaki u jednoj polovici dijela novčanih sredstava u iznosu 300.000,00 kn koja su se nalazila 27. listopada 2009. na računu pobliže opisanom u izreci.
3. Točkom IV. izreke drugostupanjske presude odbijeni su zahtjevi stranaka na naknadu troškova u povodu pravnog lijeka.
4. Protiv drugostupanjske presude u dijelu pod točkama I., III i IV. reviziju je podnijela tužiteljica na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 28/13, 43/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, i podredno na temelju čl. 382. st. 2. ZPP zbog pravnih pitanja za koje podnositeljica smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je djelomično osnovana, a djelomično je nedopuštena.
7. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka su zahtjevi na isplatu na ime bračne stečevine (u iznosu 150.000,00 kn sa zateznim kamatama) i na ime posebne imovine tužiteljice u iznosu 127.713,89 kn sa zateznim kamatama, uključujući deklaratorni prejudicijel, a koji su konačnom drugostupanjskom presudom odbijeni, uključujući i odluku o troškovima postupka.
8. Prema shvaćanju revizijskog suda u predmetnoj parnici radi utvrđenja opsega, odnosno udjela u zajedničkoj imovini i isplate po toj osnovi, kao i radi isplate imovine koja po navodima tužbe predstavlja posebnu imovinu tužiteljice, riječ je o dvama samostalnim različitim zahtjevima, budući da oni imaju posebne činjenične osnove, a sve u smislu odredbe čl. 37. st. 2. ZPP, time da vrijednost ni od jednog od tih zahtjeva ne prelazi graničnu vrijednost od 200.000,00 kn, za dopuštenost tzv. redovne revizije. Međutim, imajući na umu odredbu čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP, koja stranci daje pravo na podnošenje tzv. redovne revizije ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a ZPP, revizijski sud nalazi da je navedena presuda u dijelu koji se odnosi na bračnu stečevinu sadržajno upravo donesena polazeći od odredbe čl. 373.a ZPP, iako se sud formalno, odnosno numerički pozvao na odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 1. ZPP.
9. Naime, odredba čl. 373. toč. 1. ZPP se može primijeniti kada prvostupanjski sud pogrešno ocijeni isprave ili druge posredno izvedene dokaze, a odluka je utemeljena isključivo na tim dokazima.
10. U predmetnom postupku prvostupanjska presuda nije donesena na opisani način, već je pored čitavog niza isprava prvostupanjski sud posebice ocjenjivao iskaze stranaka u svrhu dokazivanja, a riječ je o neposrednim dokazima provedenim na neposredan način.
11. Drugostupanjski sud glede temeljne činjenice, a riječ je o postojanju novčane obveze u vidu duga koju je tuženik kao bračni drug preuzeo za potrebe bračne zajednice (kupnja stana) u iznosu 300.000,00 kn višekratnim pozajmljivanjem od svog poslodavca, zaključio je da je ta obveza postojala, a da je tuženik na poziv zajmodavca podmirio dugovanje.
12. Zbog toga je odbio zahtjev na isplatu 150.000,00 kn sa zateznim kamatama na ime dijela tužiteljice u bračnoj stečevini, a koji se nalazio na spornom računu 27. listopada 2009.
13. Suprotno navedenom, prema činjeničnom zaključku prvostupanjskog suda, riječ je o tome da ugovori o zajmu nisu sklopljeni, te da tuženik nije izvršio povrat sredstava u iznosu 300.000,00 kn na tekući račun ZP (jer je riječ o prividnim pravnim poslovima), te su navodi tuženika bili usmjereni na ostvarivanje uspjeha u parnici.
14. Pritom je prvostupanjski sud dao razloge na osnovi analize iskaza svjedoka i samog tuženika, u kojima nalazi različitost iskazivanja o sklapanju samog ugovora, modalitetima isplata, fazama isplata i kronologiji i načinu povrata sredstava.
15. Naime, kada odstupa od načela neposrednosti i postupa bez rasprave na temelju odredbe čl. 373.a ZPP, tada ocjena dokaza drugostupanjskog suda mora biti posebno pomna, savjesna i analitična glede ocjene svakog dokaza zajedno i svih dokaza zajedno, posebice zbog čega nije prihvatljiva ocjena dokaza prvostupanjskog suda, što nije konzekventno učinjeno. U drugostupanjskoj presudi izostali su temeljni razlozi kojima bi se mogli otkloniti nepreciznosti i neuvjerljivosti u pojedinim iskazima, uključujući iskaz tužitelja i svjedoka MP, na koje se osvrnuo sam Županijski sud u svojoj prethodnoj odluci broj Gž-5396/13 od 20. siječnja 2015.
16. Pritom također valja imati na umu i nepobijano pravomoćno utvrđenje (pod točkom I. izreke prvostupanjske presude) da su tužiteljica i tuženik suvlasnici svaki u ½ dijela novčanih sredstava od 300.000,00 kn na spornom računu na dan 27. listopada 2009.
17. Taj ugovor o oročenom depozitu je sklopljen 20. kolovoza 2008. s početnim ulogom od 304.363,47 kn, te su od strane tuženika s računa 27. listopada 2009. povučena sva sredstva (tada 372.643,47 kn).
18. Nadalje, pogrešno je zaključivanje u drugostupanjskoj presudi da je brak stranaka zaključen 1992., jer prema stanju spisa i utvrđenju prvostupanjskog suda brak stranaka je zaključen 20. veljače 1999. (list 5), što je opet od utjecaja na pitanje koji Zakon treba primijeniti prigodom sagledavanja i razrješavanja njihovih imovinskih odnosa.
19. Imajući pored toga nadalje na umu vrijeme stjecanja sporne imovine, ne bi se po shvaćanju revizijskog suda mogao primijeniti Zakon o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" broj 51/89) i s tim u vezi odredba čl. 295. o solidarnoj odgovornosti bračnih drugova za obveze trećima, budući da je taj Zakon bio u primjeni do 30. lipnja 1999. Navedeni Zakon prestao je važiti danom stupanja na snagu Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 162/98), koji je dakle u primjeni od 1. srpnja 1999. i prema kojem se na bračnu stečevinu primjenjuju odredbe stvarnog i obveznog prava ako ovim Zakonom nije drukčije određeno, a o obvezama (dugovima) bračne zajednice nije drukčije određeno, osim kada je riječ o poslovima redovite uprave (čl. 255.).
20. Nadalje, Obiteljskim zakonom koji je stupio na snagu 22. srpnja 2003. ("Narodne novine" broj 116/03, 117/04, 136/04 i 107/07) nije bilo ništa posebno propisano, dok je tek Obiteljskim zakonom ("Narodne novine" broj 103/15) koji je stupio na snagu tek 1. studenog 2015. bila jasno propisana odgovornost bračnih drugova za obveze trećim osobama u vidu solidariteta (čl. 44.).
21. U takvoj situaciji u drugostupanjskoj presudi, prema shvaćanju revizijskog suda, izostali su jasni razlozi sve kada bi i postojala obveza u vidu zajma prema trećima, koja tereti bračnu stečevinu, o njenom solidaritetu u odnosu na postupanje tuženika pod pretpostavkom da je cjelokupni novac bez pristanka tužiteljice isplatio trećima.
22. Na osnovu izloženog, glede zahtjeva koji se odnosi na bračnu stečevinu u drugostupanjskom postupku ostvarena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 373.a i čl. 8. u vezi čl. 354. st. 1. ZPP, pa je u tom dijelu na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP valjalo ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
23. Međutim, u dijelu drugostupanjske presude kojim je odlučeno o zahtjevu tužiteljice na ime njene posebne imovine i u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda (dio točke I. izreke drugostupanjske presude i točka 3. izreke prvostupanjske presude) revizija tužiteljice nije dopuštena.
24. Naime, kako je rečeno, u tom dijelu donoseći svoju presudu drugostupanjski sud nije ni sadržajno koristio ovlaštenje iz čl. 373.a ZPP, već je u tom dijelu svoju presudu utemeljio bez šireg obrazloženja na razlozima prvostupanjske presude primjenom čl. 368. ZPP. Dakle, u tom dijelu bilo je moguće u revizijskom stupnju postupka pobijati drugostupanjsku presudu samo na temelju čl. 382. st. 2. ZPP jer je riječ o samostalnom tužbenom zahtjevu i u kojem vrijednost pobijanog dijela glavnog zahtjeva ne prelazi 200.000,00 kn (127.713,89 kn).
25. U reviziji koju podnosi na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).
26. Slijedom svega iznesenog, budući da revizija tužiteljice u navedenom dijelu nema izložene pretpostavke, valjalo ju je u tom dijelu na temelju čl. 392. st. 3. ZPP odbaciti kao nedopuštenu i odlučiti kao u točki II. izreke.
Zagreb, 8. lipnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
