Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2150/2017-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ivana Vučemila člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja I. E. T., S. P., iz Š., B., OIB: ... , i 2. tužitelja A. P. S. L.., Švicarska, Z., OIB: ... , koje zastupa punomoćnik V. A., odvjetnik u R., protiv 1. tuženice I. Č. iz K., OIB: ... i 2. tuženika D. Č. iz K., (sada na adresi K., ... ), OIB: ... , oboje zastupani po punomoćniku Z. V., odvjetniku u Odvjetničkom društvu V. i p. d.o.o., R., radi utvrđenja ništavosti ugovora, odlučujući o reviziji oboje tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž- 2860/14-2 od 21. studenoga 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Labinu posl. br. P-50/14-11 od 18. srpnja 2014., na sjednici održanoj 8. lipnja 2022.,

p r e s u d i o j e :

I. Prihvaća se revizija i preinačuju se presuda Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-2860/14-2 od 21. studenoga 2016. i presuda Općinskog suda u Labinu posl. br. P-50/14-11 od 18. srpnja 2014., na način da glase:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je ništav bračni ugovor kojeg su tuženici zaključili dana 16. ožujka 2004. godine te se određuje uspostava zemljišnoknjižnog stanja u z.k.ul. 1079, 1080 i 1147, k.o. K., kakvo je bilo prije provedbe tog ugovora, pa se nalaže zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda da u roku od 15 dana izvrši brisanje, odnosno upis prava vlasništva u tim zemljišnoknjižnim ulošcima k.o. K. na sljedeći način:

- da se briše pravo vlasništva na ½ dijela nekretnina označenih kao k.č.br. 175/7, zk.ul 1079, k.o. K. sa imena 1. tuženice I. Č. iz K., ... , OIB: ... , uz istovremeni upis prava vlasništva na ½ dijela tih nekretnina na 2. tuženika D. Č. iz K., ... , OIB: ...,

- da se briše pravo vlasništva na ½ dijela nekretnine označene kao k.č.br. 175/5, zk.ul 1080, sa imena 1. tuženice I. Č. iz K., ... , OIB: ... , uz istovremeni upis prava vlasništva na ½ dijela tih nekretnina na 2. tuženika D. Č. iz K., ... , OIB: ... , i - da se briše u cijelosti pravo vlasništva na nekretninama označenim kao k.č.br. 174, 175/3 i 175/6, z.k.ul. 1147, k.o. K., sa imena 1. tuženice I. Č. iz K., ... , OIB: ... , uz istovremeni upis prava vlasništva na ½ dijela tih nekretnina na 2. tuženika D. Č. iz K., ... , OIB: ... .

2. Nalaže se tuženicima da u roku od 15 dana naknade parnični trošak tužiteljima.“.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom je presudom potvrđena prvostupanjska presuda kojom je suđeno:

2. Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli tuženici navodeći da istu podnose zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

3. U odgovoru na reviziju tužitelji predlažu odbiti reviziju kao neosnovanu.

4. Revizija je osnovana.

5. Prema odredbi čl. 392.a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) revizijski je sud ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

6.1. Suprotno navodima revizije, drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, niti pak proturječi sama sebi ili razlozima presude, razlozi presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku. Pri tome se revidentima ukazuje da revizijski sud nije ovlašten razmatrati postojanje pravnog interesa tužitelja za podnošenje tužbe (u kojem smislu sadržajno tužitelji i ističu postojanje povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP), jer postojanje pravnog interesa sud može provjeravati samo do donošenja odluke o tužbenom zahtjevu, dakle, već u žalbenom stupnju postupka sud nije ovlašten ispitivati pravni interes (tako i u odluci Vrhovnog suda RH broj Rev-2620/14 od 26. siječnja 2016.).

6.2. Revidenti navode da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP, jer da je kao prvotužitelj tužbu podnio I. E. T. koji ima različit broj pod kojim je upisan u švicarski registar poslovnih subjekata od I. E. T. na kojega glasi tražbina prema tuženicima te da je drugotužitelj brisan iz registra, a nije jasno pravno sljedništvo iza njega. Međutim, prema ocjeni ovoga suda, neosnovano revident ističe navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka u situaciji kada je pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno da postoji pravno sljedništvo između tužitelja i trgovačkih društava koja se navode u presudama Trgovačkog suda u Rijeci posl.br. P-1856/2006-12 od 11. listopada 2007. i posl.br. P-1944/2006-11 od 29. svibnja 2007. K tomu, vezano za drugotužitelja, napominje se da je iz izvatka Trgovačkog registra Kantona Z. od 14. listopada 2013. vidljivo da je drugotužitelj uredno upisan u registru pod poslovnim brojem ... .

7. Predmet spora je utvrđenje ništavosti bračnog ugovora kojeg su tuženici sklopili 16. ožujka 2004., a na temelju kojega su vlasništvo nekretnina, koje su tuženici stekli tijekom trajanja bračne zajednice, prenijeli na prvotuženicu I. Č., pri čemu tužitelji tvrde da je takav prijenos prava vlasništva izvršen samo fiktivno, kako bi se onemogućila naplata potraživanja prema drugotuženiku D. Č., koju je prouzročio nezakonitim i nepravilnim radom kao član trgovačkog društva A. A. d.o.o., a između tuženika nije postojala stvarna volja za sklapanjem takvog ugovora.

8. U postupku je utvrđeno:

- da su tuženici 16. ožujka 2004. sklopili Bračni ugovor kojim je drugotuženik prenio supruzi – prvotuženici u izreci označene nekretnine u vlasništvo, uz uspostavu prava doživotnog stanovanja u kući i dvorištu u K. sagrađenoj na k.č.br. 175/5 i k.č.br. 175/7 k.o. K. u korist drugotuženika,

- da je, prije sklapanja predmetnog Ugovora, drugotuženik bio suvlasnik k.č.br. 175/5 i k.č.br. 175/7 k.o. K. u ½ dijela, te vlasnik k.č.br. 174, 175/3 i 175/6, sve upisane u k.o. K.,

- da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P- 1856/06 od 11. listopada 2007. održan na snazi platni nalog Javnog bilježnika V. Š. iz R. posl.br. Ovrv-67/06 od 16. listopada 2006. u dijelu kojim je tuženom trgovačkom društvu A. A. d.o.o. naloženo da prvotužitelju isplati kunsku protuvrijednost iznosa od 500.546,00 EUR s kamatama koje banka ovršenika obračunava na depozite u EUR po viđenju, tekućom od 10. lipnja 2006. pa do namirenja, trošak ovrhe od 45.274,20 kn i troškovi parničnog postupka od 118.004,00 kn,

- da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P- 1944/06 od 29. svibnja 2007. održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika V. Š. iz R. posl.br. Ovrv-66/06 od 16. listopada 2006. u dijelu kojim se trgovačkom društvu A. A. d.o.o. nalaže da drugotužitelju isplati iznos od 1.203.838,73 EUR plativ u EUR ili kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate s kamatama koje banka ovršenika tj. ispunjenja obračunava na depozite u EUR po viđenju od 13. srpnja 2006. do isplate, trošak ovrhe od 91.024,20 kn, kao i parnične troškove od 175.312,00 kn,

- da je protiv drugotuženika 27. studenog 2012. pokrenut kazneni postupak radi počinjenja produljenog kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 293. st. 1. i 2. Kaznenog zakona počinjenog na štetu tužitelja,

- da je drugotuženik kao odgovorna osoba trgovačkog društva A. A. d.o.o. od samog početka poslovanja sa tužiteljima nastojao pokazati poslovanje tog društva financijski uspješnim, iako to nije odgovaralo stvarnom stanju i iako je znao da potraživanja prema tužiteljima neće moći podmiriti iz aktive trgovačkog društva A. A. d.o.o. čiji je bio član te je od tužitelja nastavio naručivati dogovorene usluge, iako je još 2003. bio svjestan da primanja trgovačkog društva nisu dovoljna za pokriće redovnih troškova, a tužiteljima je prilikom pregovora za preuzete obveze društva jamčio svojom vlastitom imovinom, upravo onom koju je bračnim ugovorom od 16. ožujka 2004. prenio na suprugu – prvotuženicu, koja je bila upoznata sa financijskom konstrukcijom u trgovačkom društvu A. A. d.o.o.,

- da je drugotuženik 21. veljače 2004. svoje poslovne udjele u trgovačkom društvu A. A. d.o.o. prenio na A. R. (2%) i trgovačko društvo P. U. d.o.o. (70%), s time da je Ugovorom od 26. travnja 2004. u cijelosti stekao poslovni udio trgovačkog društva P. U. d.o.o., da bi ga potom 7. studenoga 2005. prenio na prvotuženicu.

9.1. Polazeći od tih utvrđenja, a imajući u vidu da su se Bračnim ugovorom tuženici sporazumjeli da su tijekom trajanja braka stekli vlasništvo nad nekretninama oznake k.č.br. 175/7, 175/5, 174, 175/3 i 175/6, sve upisane u k.o. K., dok je D. Č. darovanjem od svoje majke stekao stan u R., na adresi ... , u zgradi sagrađenoj na k.č.br. 2042/8 k.o. R., na 2. katu ukupne površine 142,59 m2, a svu navedenu imovinu tuženik D. Č. prepušta supruzi I. Č. koja od dana zaključenja ugovora postaje njen zasebni vlasnik, s time da se u korist D. Č. uspostavlja pravo doživotnog stanovanja u kući i dvorištu u K. sagrađenoj na k.č.br. 175/5 i k.č.br. 175/7 k.o. K., a I. Č. zabranjuje da za života D. Č. otuđi te iste nekretnine na kojima se uspostavlja pravo doživotnog stanovanja sud prvog stupnja, sudovi ocjenjuju da Bračni ugovor od 16. ožujka 2004. predstavlja simulirani (prividni) ugovor, u smislu čl. 66. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine br.: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99

– u daljnjem tekstu: ZOO), kojeg su tuženici zaključili isključivo s ciljem da izbjegnu naplatu potraživanja koja tužitelj potražuje od tuženika, odnosno da je namjera tuženika prilikom zaključenja takvog ugovora bila osiguranje imovine, a ne uređivanje međusobnih imovinskopravnih odnosa, jer je drugotuženik u trenutku zaključenja Bračnog ugovora znao da potraživanja prema tužiteljima, za koja je jamčio vlastitom imovinom, neće moći podmiriti iz aktive trgovačkog društva A. A. d.o.o. čiji je bio član.

9.2. Očitujući se na žalbeni prigovor nepostojanja pravnog interesa tužitelja za pokretanje ovopredmetnog postupka, drugostupanjski sud obrazlaže da se, prema čl. 109. st. 1. ZOO, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Bračnog ugovora, na ništavost može pozivati svaka zainteresirana osoba, a kako tužitelji trenutno vode kazneni postupak u kojem drugotuženika terete da ih je prijevarnim postupanjem oštetio za znatne novčane iznose, tužitelji imaju pravni interes za vođenje ove parnice, neovisno o tome što ne postoji pravomoćna sudska odluka kojom se utvrđuje da je drugotuženik dužan isplatiti određene novčane iznose tužiteljima, a niti vođenje kaznenog postupka protiv drugotuženika prekludira tužitelje da u okviru ovog parničnog postupka dokazuju da je drugotuženik fiktivno zaključio bračni ugovor sa prvotuženicom, kako bi osujetio tužitelje u naplati potraživanja.

9.3. Očitujući se na žalbeni prigovor tuženika kojim su osporili aktivnu legitimaciju tužitelja, drugostupanjski sud obrazlaže da iz trgovačkih registara Kantona Z. i prijevoda važećih propisa Švicarske Konfederacije priloženih spisu, tužitelji i dalje postoje kao pravni subjekti, odnosno da postoji pravno sljedništvo između tužitelja i trgovačkih društava koje se navode u presudama Trgovačkog suda u Rijeci posl.br. P-1856/2006-12 od 11. listopada 2007. i posl.br. P-1944/2006-11 od 29. svibnja 2007.

10. Izloženo stajalište drugostupanjskog suda ne može se prihvatiti kao pravilno. 11. U pravu su tuženici kada tvrde da se u ovom konkretnom postupku ne primjenjuju odredbe čl. 66. st. 1. u vezi odredbe čl. čl. 109. st. 1. ZOO, već odredbe čl. 280.-285. ZOO, jer je postupanje dužnika na štetu vjerovnika, pa i sklapanje besplatnih pravnih poslova, znajući da se time nanosi šteta vjerovniku, sankcionirano zakonom na način da je za predmetno ponašanje predviđena jedino mogućnost pobijanja predmetnih ugovora pod pretpostavkama i u rokovima određenim navedenim odredbama, te za isto postupanje nije predviđena mogućnost utvrđivanja ništavosti.

12. Prema st. 1. čl. 280. ZOO, svaki vjerovnik čije je potraživanje dospjelo za isplatu, i bez obzira kad je nastalo, može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika, dok je u st. 2. istog članka propisano da se smatra da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako uslijed njezina izvršenja dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikova potraživanja.

13. Prema shvaćanju ovoga suda izraženog u odluci poslovni broj Rev-x 588/2016-2 od 29. listopada 2019. i u brojnim drugim odlukama (Rev 1278/07-2 od 07.10.2009., Rev 2620/94 od 16.02.1995., Rev 1342/1998-2 od 11.11.1999., (Rev 611/04-2 od 30.05.2005., i dr.), pogrešno je stajalište sudova da je ugovor o darovanju (Bračni ugovor) sklopljen na štetu darodavateljevih vjerovnika ništav, jer je pobijanje takvog ugovora uređeno na poseban način odredbama čl. 280. do 285. ZOO. U smislu odredbe čl. 284. ZOO pobijani pravni posao dužnika i treće osobe nije pravno nevaljan, već on gubi učinak samo prema tužitelju i samo koliko je potrebno za ispunjenje njegovih potraživanja. To ne znači ujedno da se time isključuje tužiteljevo pravo za utvrđenje ništavim predmetnog darovnog ugovora, pa i na temelju odredbe čl. 53. st. 3. ZOO, no ne na temelju takvog činjeničnog supstrata koji predstavlja sadržaj zahtjeva iz odredbe članka 280. st. 1. ZOO, kojim je propisano da svaki vjerovnik čije je potraživanje dospjelo za isplatu bez obzira kada je nastalo može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika.

14. Stoga, pogrešna je ocjena drugostupanjskog suda da je predmetni ugovor ništav uslijed nedopuštene pobude drugotuženika kao dužnika da daruje prvotuženici svoje nekretnine, kako bi izbjegao prisilnu naplatu svog dugovanja prema tužitelju, već se takav ugovor sklopljen s trećima na štetu vjerovnika može pobijati prema odredbama čl. 280. do čl. 285. ZOO pa je u odnosnom dijelu valjalo usvojiti reviziju oboje tuženika i na temelju čl. 395. st. 1. ZPP preinačiti drugostupanjsku presudu te odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 8. lipnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte