REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1314/2017-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠV pok. Š iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marin Birkić, odvjetnik u Zadru, protiv tuženika Grada Zadra, Narodni trg 1, OIB:09933651854, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-1041/15-10 od 14. veljače 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-873/14 od 18. veljače 2015., u sjednici održanoj 8. lipnja 2022.,

r i j e š i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se presuda Županijskog suda u Zadru broj Gž-1041/15-10 od 14. veljače 2017. i presuda Općinskog suda u Zadru broj P- 873/14 od 18. veljače 2015. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Revizija tužitelja povodom ostalih u reviziji postavljenih pitanja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužitelj ŠV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnina oznake: dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 603 m2, označenog žutom bojom i slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-K-L-M-U-S-T-A na skici lica mjesta od 19. siječnja 2015. poslovni broj 42 P-873/14, sačinjenoj po vještaku geodetske struke Nevenu Koraljnu, dip. ing. geod., po održanom sudskom očevidu od 23. listopada 2014., koja je sastavni dio ove presude, što je tuženik Grad Zadar dužan priznati i trpjeti upis uknjižbe pravo vlasništva u korit tužitelja, za cijelo, uz istodobno brisanje prava vlasništva sa imena tuženika, sve po pravomoćnosti presude donijete u ovoj parnici.

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena je presuda Općinskog suda u Zadru broj P-873/14 od 18. veljače 2015.

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio redovnu reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku zbog pogrešne primjene materijalnog prava, kao i izvanrednu reviziju, na temelju odredbe čl. 382. st. 2. toč. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložio je reviziju prihvatiti i preinačiti drugostupanjsku presudu na način da sud prihvati tužbeni zahtjev tužitelja.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je osnovana.

6. Tužitelj je u reviziji naveo da reviziju protiv drugostupanjske presude podnosi na temelju čl. 382. st. 1. toč. 3. te čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku. Stoga je prvenstveno potrebno ocijeniti jesu li u ovoj pravnoj stvari ispunjene zakonske pretpostavke za podnošenje redovne revizije propisane odredbom čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14

– dalje: ZPP). Naime, revizija na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP može se podnijeti samo u slučajevima u kojima stranke reviziju ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. istog članka i to ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

7. Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč 3. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ZPP.

7.1. Iz spisa proizlazi da je drugostupanjskom presudom odbijena žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP jer je drugostupanjski sud ocijenio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih je tužitelj izjavio žalbu, a ni razlozi na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.

7.2. Dakle u ovoj parnici, drugostupanjska presuda nije donesena niti po čl. 373.a ZPP niti po čl. 373.b ZPP te revizija na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP, nije dopuštena.

7.3. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari jest utvrđenje tužiteljeva prava vlasništva nekretnine pa u ovom postupku nije riječ o sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa niti utvrđenja postojanja radnog odnosa u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP. Budući da vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude ne prelazi 200.000,00 kuna to u ovom postupku nije dopuštena redovna revizija niti prema vrijednosnom kriteriju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP.

7.4. Slijedom navedenog proizlazi da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za podnošenje redovne revizije protiv drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 382. st. 1. ZPP.

8. Odredbom čl. 382. st. 2. ZPP propisano je da u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi st. 1. istoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

9. Nadalje, odredbom čl. 392.a ZPP propisano je da u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

10. Na temelju činjeničnih utvrđenja:

- da je tužitelj predmetnu nekretninu kupio od ABC 1966. i na njoj sagradio kuću u razdoblju od 1971. do 1974.,

- da je 1974. upisana promjena u evidenciji katastra i to upisom kuće i dvorišta na ime tužitelja,

- da iz povijesti posjedovanja proizlazi da je na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] iz koje je nastala k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] do 1945. bio evidentiran nepoznati posjednik, revizijom katastra 1955. upisuju se ŠVZ pok. Đ, ĐV pok. B i BV pok. P, da je 1969. izvršena dioba k. č. [katastarska čestica] i formirana je predmetna k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na koju se kao posjednik upisuje PV

ŠVZ pok. Đ „S“,

- da obitelj ŠVZ nikada nije bila upisana kao vlasnik ni suvlasnik predmetne nekretnine niti nekretnine koja je bila matična sada spornoj, sudovi su ocijenili, pozivajući sa na odredbu čl. 159. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZVDSP) u vezi s čl. 388. ZVDSP i pravno pravilo iz paragrafa 418. Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ) odredbe kojeg se primjenjuju kao pravna pravila temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine", broj 73/91), da je tužbeni zahtjev neosnovan.

11. Prema ocjeni nižestupanjskih sudova tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva dosjelošću jer premda je njegov posjed pošten i istinit, od 8. listopada 1991. do dana podnošenja tužbe u ovoj parnici 23. travnja 2014. nije prošlo 40 godina odnosno nije proteklo potrebno vrijeme propisano odredbom čl. 159. st. 4. ZVDSP, a podnošenjem tužbe tužitelj je izgubio i kvalitetu poštenog posjeda jer je najkasnije tada znao da je u posjedu tuđe nekretnine. Glede stjecanja prava vlasništva građenjem, stav je nižestupanjskih sudova da tužitelj vlasništvo predmetne nekretnine nije mogao steći građenjem jer zauzimaju pravno shvaćanje da se prema pravnom pravilu iz paragrafa 418. OGZ, niti temeljem drugih pravila OGZ koja su se primjenjivala u vrijeme gradnje objekta, nije moglo steći pravo vlasništva građenjem na nekretnini u društvenom vlasništvu.

12. Tužitelj je u izvanrednoj reviziji naveo da je podnosi protiv drugostupanjske presude kojom je odlučeno da pravo vlasništva predmetne nekretnine nije mogao steći niti dosjelošću niti građenjem, zbog pravnih pitanja:

"1. Predstavlja li pravni posao, u ovom slučaju kupoprodaja, zaključen vrijeme važenja OGZ, između tužitelja kao kupca s prodavateljem koji je u katastarskom operatu upisan kao posjednik nekretnine, temelj stjecanja zakonitog posjeda predmeta kupoprodaje od stranke kupca?

2. Je li takav posjednik zakonit a time ujedno i kvalificirani posjednik nekretnine, u vremenskom razdoblju od 8. listopada 1991. do 8. listopada 2011., ispunio zakonom propisane pretpostavke za stjecanje prava vlasništva nekretnine na temelju zakona (dosjelosti) prema odredbi čl. 159. ZVDSP?

3. Je li se na zemljištu u režimu društvenog vlasništva moglo steći pravo vlasništva građenjem prema pravnom pravilu paragrafa 418. OGZ?

4. Je li pojam tuđeg zemljišta iz paragrafa 418. OGZ, obuhvaća i zemljište u režimu društvenog vlasništva?"

13. Obrazlažući razloge važnosti prvog i drugog postavljenog pravnog pitanja, tužitelj se poziva na pravno shvaćanje Županijskog suda u Rijeci iskazano u presudi broj Gž-356/2016 od 6. ožujka 2016. za koje tvrdi da je u suprotnosti sa stavom suda iz pobijane drugostupanjske presude. U vezi trećeg i četvrtog pravnog pitanja tužitelj se pozvao na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3214/2005 od 19. ožujka 2008. i odluku revizijskog suda broj Rev-385/10-2 od 26. listopada 2010., navodeći da je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda o postavljenim pravnim pitanjima izraženo u pobijanoj presudi nepodudarno sa pravnim shvaćanjima revizijskog suda i Ustavnog suda zauzetim u navedenim odlukama.

14. Odlučujući o dopuštenosti izvanredne revizije, vijeće je ocijenilo da su treće i četvrto postavljena pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP.

15. U revizijskom postupku u okviru naznačenih pravnih pitanja sporno je prije svega pitanje, je li tužitelj na temelju odredbe paragrafa 418. OGZ mogao steći pravo vlasništva predmetne nekretnine građenjem. O tom pitanju revizijski sud je u više predmeta iskazao svoje pravno shvaćanje, međutim pobijana presuda utemeljena je na shvaćanju koje nije podudarno sa shvaćanjem ovog suda niti sa shvaćanjem Ustavnog suda Republike Hrvatske iskazanim u odluci broj U-III-3214/2005 od 19. ožujka 2008. na koju se revident poziva.

16. Odredbom čl. 388. st. 2. ZVDSP propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog Zakona posuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

17. S obzirom da je u postupku utvrđeno da je tužitelj predmetno zemljište stekao kupoprodajom od ABC 1966. kada je i stupio u posjed istoga te na njemu sagradio kuću u razdoblju od 1971. do 1974. kada je vrijedio režim društvenog vlasništva, na sporni odnos - stjecanje prava vlasništva građenjem, primjenjuje se pravno pravilo iz paragrafa 418. OGZ koje glasi: "Nasuprot, ako je tko gradio od svoje građe na tuđem zemljištu, bez znanja i protiv volje vlasnika, zgrada pripada vlasniku zemljišta. Pošteni gradilac može iskati naknadu troškova potrebnih i korisnih; a s gradiocem nepoštenim postupa se kao s onim koji bez naloga obavlja tuđe poslove. Ako je vlasnik zemljišta znao za građenje, pa ga nije odmah zabranio gradiocu poštenomu, ne može on iskati za zemljište nego općenu cijenu."

18. Pravno shvaćanje u svezi primjene citiranog pravnog pravila iz paragrafa 418. OGZ i pitanju stjecanja prava vlasništva građenjem, revizijski sud je izrazio u nizu odluka. Tako je primjerice u odlukama ovog suda broj Rev-385/10 od 26. listopada 2010., Rev 172/08-2 od 15. siječnja 2013., Rev x 804/2018-2 od 16. srpnja 2019. i Rev 1735/2015-2 od 5. veljače 2020., izraženo pravno shvaćanje da je pravno pravilo iz paragrafa 418. OGZ, omogućavalo stjecanje prava vlasništva građenjem, ukoliko je vlasnik zemljišta to građenje dopustio ili se pak istome nije protivio. Također i Ustavni sud Republike Hrvatske je u odluci broj U-III-3214/2005 od 19. ožujka 2008. izrazio pravno shvaćanje da je u režimu društvenog vlasništva, koji je vrijedio u vrijeme izgradnje kuće, odredba iz paragrafa 418. OGZ omogućavala stjecanje prava vlasništva građenjem, ukoliko je vlasnik zemljišta to građenje dopustio ili se pak istome nije protivio.

18.1. Iz navedenog slijedi da pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova u ovoj pravnoj stvari, da se pravo vlasništva građenjem, na nekretnini u društvenom vlasništvu, nije moglo steći primjenom pravnog pravila iz paragrafa 418. OGZ, nije podudarno s pravnim shvaćanjem revizijskog niti Ustavnog suda Republike Hrvatske iskazanim u navedenim odlukama.

19. S obzirom da zbog pogrešnog pravnog shvaćanja sudovi nisu razmotrili sve okolnosti i činjenice navedene u tužbi odlučne za odluku o predmetu spora, valjalo je ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu te odlučiti kao u točki I. izreke ove odluke na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP.

20. U ponovljenom postupku sudovi će postupiti u skladu s prethodno iznesenim shvaćanjem, kakvo je izraženo i u navedenim odlukama revizijskog suda i Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske te ovisno i rezultatu ocjene svih okolnosti relevantnih za odluku, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja.

21. Prvo i drugo pravno pitanje postavljeno u reviziji nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni iz razloga što ta pitanja nisu utemeljena na činjeničnom stanju utvrđenom u ovom postupku jer iz povijesti posjedovanja proizlazi da je prodavatelj SV u vrijeme kupoprodaje 1966. bio upisan kao suposjednik matične čestice, cijepanjem koje je tek naknadno, 1969. formirana sporna čestica i on je tada upisan kao posjednik.

22. Stoga je reviziju tužitelja valjalo odbaciti u odnosu na prvo i drugo postavljeno pravno pitanje na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP pa je odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 8. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić