Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, T. Masaryka 8

Poslovni broj: 12 P-213/2020-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, po sucu Darku Barišiću, u parničnom predmetu po tužbi tužitelja J., T., S., OIB: …, zastupanog po punomoćnici M. L, odvjetnici iz D., protiv tužene P…, Z., OIB: …, zastupane po punomoćnicima iz O. d., L., odvjetnicima iz Z., radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave, u prisutnosti zamjenika punomoćnika stranaka, 8. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku P…, Z., OIB: … da tužitelju J. T., S., OIB: … isplati iznos od 2.852,93 kn koji se novčani iznos zbog ništetnosti odredbi o promjenjivim ugovornim kamatama ima vratiti tužitelju sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini iznos više otplaćenog mjesečnog anuiteta i to:

- na iznos od 33,58 kn počam od 01. rujna 2007. godine,

- na iznos od 32,61 kn počam od 01. listopada 2007. godine,

- na iznos od 32,21 kn počam od 01. studenog 2007. godine,

- na iznos od 32,07 kn počam od 01. prosinca 2007. godine,

- na iznos od 42,08 kn počam od 01. siječnja 2008. godine,

- na iznos od 42,50 kn počam od 01. veljače 2008. godine,

- na iznos od 82,26 kn počam od 01. ožujka 2008. godine,

- na iznos od 76,14 kn počam od 01. travnja 2008. godine,

- na iznos od 79,27 kn počam od 01. svibnja 2008. godine,

- na iznos od 77,93 kn počam od 01. lipnja 2008. godine,

- na iznos od 67,52 kn počam od 01. srpnja 2008. godine,

- na iznos od 74,89 kn počam od 01. kolovoza 2008. godine,

- na iznos od 74,06 kn počam od 01. rujna 2008. godine,

- na iznos od 73,35 kn počam od 01. listopada 2008. godine,

- na iznos od 79,19 kn počam od 01. studenog 2008. godine,

- na iznos od 73,50 kn počam od 01. prosinca 2008. godine,

- na iznos od 74,53 kn počam od 01. siječnja 2009. godine,

- na iznos od 65,94 kn počam od 01. veljače 2009. godine,

- na iznos od 66,22 kn počam od 01. ožujka 2009. godine,

- na iznos od 63,22 kn počam od 01. travnja 2009. godine,

- na iznos od 62,92 kn počam od 01. svibnja 2009. godine,

- na iznos od 60,29 kn počam od 01. lipnja 2009. godine,

- na iznos od 59,59 kn počam od 01. srpnja 2009. godine,

- na iznos od 58,07 kn počam od 01. kolovoza 2009. godine,

- na iznos od 57,05 kn počam od 01. rujna 2009. godine,

- na iznos od 55,90 kn počam od 01. listopada 2009. godine,

- na iznos od 53,94 kn počam od 01. studenog 2009. godine,

- na iznos od 53,55 kn počam od 01. prosinca 2009. godine,

- na iznos od 53,23 kn počam od 01. siječnja 2010. godine,

- na iznos od 52,33 kn počam od 01. veljače 2010. godine,

- na iznos od 51,29 kn počam od 01. ožujka 2010. godine,

- na iznos od 51,01 kn počam od 01. travnja 2010. godine,

- na iznos od 49,37 kn počam od 01. svibnja 2010. godine,

- na iznos od 48,02 kn počam od 01. lipnja 2010. godine,

- na iznos od 48,37 kn počam od 01. srpnja 2010. godine,

- na iznos od 48,05 kn počam od 01. kolovoza 2010. godine,

- na iznos od 47,93 kn počam od 01. rujna 2010. godine,

- na iznos od 46,18 kn počam od 01. listopada 2010. godine,

- na iznos od 43,91 kn počam od 01. studenog 2010. godine,

- na iznos od 44,04 kn počam od 01. prosinca 2010. godine,

- na iznos od 44,37 kn počam od 01. siječnja 2011. godine,

- na iznos od 41,58 kn počam od 01. veljače 2011. godine,

- na iznos od 40,03 kn počam od 01. ožujka 2011. godine,

- na iznos od 38,15 kn počam od 01. travnja 2011. godine,

- na iznos od 36,30 kn počam od 01. svibnja 2011. godine,

- na iznos od 36,42 kn počam od 01. lipnja 2011. godine,

- na iznos od 35,59 kn počam od 01. srpnja 2011. godine,

- na iznos od 34,87 kn počam od 01. kolovoza 2011. godine,

- na iznos od 32,24 kn počam od 01. rujna 2011. godine,

- na iznos od 29,41 kn počam od 01. listopada 2011. godine,

- na iznos od 27,43 kn počam od 01. studenog 2011. godine,

- na iznos od 25,35 kn počam od 01. prosinca 2011. godine,

- na iznos od 23,39 kn počam od 01. siječnja 2012. godine,

- na iznos od 21,86 kn počam od 01. veljače 2012. godine,

- na iznos od 19,80 kn počam od 01. ožujka 2012. godine,

- na iznos od 17,57 kn počam od 01. travnja 2012. godine,

- na iznos od 15,52 kn počam od 01. svibnja 2012. godine,

- na iznos od 13,47 kn počam od 01. lipnja 2012. godine,

- na iznos od 11,20 kn počam od 01. srpnja 2012. godine,

- na iznos od 8,99 kn počam od 01. kolovoza 2012. godine,

- na iznos od 6,79 kn počam od 01. rujna 2012. godine,

- na iznos od 4,49 kn počam od 01. listopada 2012. godine, do isplate po stopi koja se od dospijeća do 31. srpnja 2015. određuje prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15. dana.

II. Nalaže se tuženiku P…, Z., OIB: … da tužitelju J. T., S., OIB: … isplati iznos od 10.614,06 kn koji se novčani iznos zbog ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli ima vratiti tužitelju sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini iznos više otplaćenog mjesečnog anuiteta:

- na iznos od 0,41 kn počam od 01. ožujka 2008. godine,

- na iznos od 17,89 kn počam od 01. travnja 2008. godine,

- na iznos od 81,06 kn počam od 01. studenog 2008. godine,

- na iznos od 16,06 kn počam od 01. prosinca 2008. godine,

- na iznos od 46,11 kn počam od 01. siječnja 2009. godine,

- na iznos od 74,45 kn počam od 01. veljače 2009. godine,

- na iznos od 98,93 kn počam od 01. ožujka 2009. godine,

- na iznos od 65,42 kn počam od 01. travnja 2009. godine,

- na iznos od 87,91 kn počam od 01. svibnja 2009. godine,

- na iznos od 54,29 kn počam od 01. lipnja 2009. godine,

- na iznos od 62,06 kn počam od 01. srpnja 2009. godine,

- na iznos od 64,44 kn počam od 01. kolovoza 2009. godine,

- na iznos od 58,69 kn počam od 01. rujna 2009. godine,

- na iznos od 59,06 kn počam od 01. listopada 2009. godine,

- na iznos od 51,54 kn počam od 01. studenog 2009. godine,

- na iznos od 61,22 kn počam od 01. prosinca 2009. godine,

- na iznos od 81,06 kn počam od 01. siječnja 2010. godine,

- na iznos od 96,45 kn počam od 01. veljače 2010. godine,

- na iznos od 96,06 kn počam od 01. ožujka 2010. godine,

- na iznos od 117,31 kn počam od 01. travnja 2010. godine,

- na iznos od 118,01 kn počam od 01. svibnja 2010. godine,

- na iznos od 112,06 kn počam od 01. lipnja 2010. godine,

- na iznos od 154,06 kn počam od 01. srpnja 2010. godine,

- na iznos od 191,06 kn počam od 01. kolovoza 2010. godine,

- na iznos od 221,06 kn počam od 01. rujna 2010. godine,

- na iznos od 214,85 kn počam od 01. listopada 2010. godine,

- na iznos od 201,28 kn počam od 01. studenog 2010. godine,

- na iznos od 242,75 kn počam od 01. prosinca 2010. godine,

- na iznos od 303,06 kn počam od 01. siječnja 2011. godine,

- na iznos od 275,02 kn počam od 01. veljače 2011. godine,

- na iznos od 273,86 kn počam od 01. ožujka 2011. godine,

- na iznos od 268,06 kn počam od 01. travnja 2011. godine,

- na iznos od 271,06 kn počam od 01. svibnja 2011. godine,

- na iznos od 336,06 kn počam od 01. lipnja 2011. godine,

- na iznos od 376,06 kn počam od 01. srpnja 2011. godine,

- na iznos od 433,23 kn počam od 01. kolovoza 2011. godine,

- na iznos od 400,63 kn počam od 01. rujna 2011. godine,

- na iznos od 359,06 kn počam od 01. listopada 2011. godine,

- na iznos od 366,06 kn počam od 01. studenog 2011. godine,

- na iznos od 346,08 kn počam od 01. prosinca 2011. godine,

- na iznos od 357,58 kn počam od 01. siječnja 2012. godine,

- na iznos od 406,06 kn počam od 01. veljače 2012. godine,

- na iznos od 390,56 kn počam od 01. ožujka 2012. godine,

- na iznos od 382,45 kn počam od 01. travnja 2012. godine,

- na iznos od 396,06 kn počam od 01. svibnja 2012. godine,

- na iznos od 398,06 kn počam od 01. lipnja 2012. godine,

- na iznos od 388,86 kn počam od 01. srpnja 2012. godine,

- na iznos od 392,40 kn počam od 01. kolovoza 2012. godine,

- na iznos od 382,44 kn počam od 01. rujna 2012. godine,

- na iznos od 365,80 kn počam od 01. listopada 2012. godine.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 12.237,50 kn, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja se određuje prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, počam od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao korisnik kredita s tuženikom kao davateljem kredita dana 24. listopada 2005. sklopio Ugovor o kreditu broj: …, tim Ugovorom je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita kredit u iznosu od 15.400,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan isplate kredita. Rok otplate ugovoren je od 84 mjeseca. Pored iznosa glavnice tužitelj je sukladno članku … navedenog Ugovora bio dužan tuženiku platiti i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze bila promjenjiva u skladu s Odlukama tuženika. Predmetni kredit je otplaćen u cijelosti. Za trajanja otplate kredita po Ugovoru redovna kamatna stopa je više puta mijenjana na štetu tužitelja i to u smislu odredba čl. 4. Ugovora, a koja odredba je utvrđena ništetnom. Tužitelj se poziva na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 13. lipnja 2014., posl.br. Pž-7129/13-4 u odnosu na tuženika a temeljem tužbe tužitelja Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, a u odnosu na promjenu kamatne stope, te na presudu Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17-10 od 14.6.2018., kojom je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi kojima je ugovarana valuta uz koju je vezana glavnica u švicarskim francima. S obzirom da je pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske, utvrđena ništetnost ugovorene odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom Odlukom banke za sve Ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 10. rujna 2003. I 31. prosinca 2008., te kao što je Presudom Visokog Trgovačkog suda utvrđena i ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli, to tužitelj smatra da je tuženik sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima, dužan vratiti sve što je primio na temelju takve odredbe Ugovora, a temeljem čl. 1111. , čl. 1115. te čl. 1046. ZOO- a.

1.1. U prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelj traži da mu tuženik isplati iznos 2.877,03 kunu zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, te iznos od 9.009,75 kn, a nakon izvršenog vještačenja u podnesku od 7. veljače 2022., traži da mu se isplati iznos zbog povećanja kamata na kredit u iznosu od 2.852,93 kn sa zakonskom zateznom kamatom, te zbog promjene tečaja CHF iznos od 10.614,06 kuna sa zakonskom zateznom kamatom.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi, ističe kako je tužitelj cijelu svoju tužbu pogrešno koncipirao na način kao da je predmetni Ugovor i dalje na snazi iako je isti zatvoren, te ističe kako se presuda u tužbi "Potrošač", odnosi na stambene kredite pa se ne može primijeniti u ovom slučaju obzirom da je ovdje riječ o auto kreditu koji je u cijelosti isplaćen. Navodi da je valutna klauzula izričito dopuštena i predviđena Zakona o obveznim odnosima, nije nečija špekulacija, već se radi o politici monetarne vlasti. Zakonom o obveznim odnosima izričito dopušta valutnu klauzulu kao i promjenjivu kamatnu stopu. U Ugovoru o kreditu ne navodi se da se kredit otplaćuje u kunama, a niti je anuitet izražen u kunama već su anuiteti ugovoreni u CHF. Nadalje, Ugovor o kreditu je solemniziran od strane javnog bilježnika, te ima snagu javnobilježničkog akta, te predstavlja odraz stvarne volje tužitelja. Tuženik smatra da tužitelj pogrešno tumači Presudu Visokog Trgovačkog suda RH, te zaključuje da je temeljem te Presude ustanovljena fiksna kamatna stopa, a što iz navedene Presude ne proizlazi. Iz navedene Presude a također i iz Odluke Vrhovnog suda RH, Revt 249/14-2 proizlazi da je legitimno pravo stranaka da u Ugovorima o kreditu ugovaraju promjenjivu kamatnu stopu. Nadalje, ugovorna odredba kojom se banka ovlašćuje da mijenja kamatnu stopu nije sama po sebi nepoštena niti neodrediva, tim više što je gornja stopa ugovorne kamate bila određena najvišom visinom stope zakonske zatezne kamate prema prisilnim propisima o najvišoj dopuštenoj ugovornoj kamatnoj stopi. Osim toga, tužitelj je izričito pristao na klauzulu o promjeni kamatne stope. Tuženik ističe i prigovor zastare.

3. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu (list 6- 8), otplatnu tablicu i plan otplate (list 8-17), pregled uplata (list 18-19), proveo vještačenje po vještakinji M. D. (list 111-119), izvršio uvid u podnesak vještaka (list 132), te saslušao tužitelja kao stranku (135).

3.1. Sud je odbio prijedlog tužene strane za saslušanjem u ovom postupku javne bilježnice D. F. K., kao i osobne bankarke tužitelja – J. L., na okolnost da su korisniku kredita prije sklapanja ugovora bile pružene sve potrebne informacije o proizvodu za koji se odlučuje i ugovoru koji se sklapa na ročištu od 18. veljače 2021. godine, iz razloga što nije vjerojatno a niti životno prihvatljivo da bi se J. L. mogla sjećati detalja oko ugovora sklopljenog još 2005. godine, dakle prije gotovo 17 godina, što isto vrijedi i za javnu bilježnicu D. F. K. koja je solemnizirala ugovor, tim više što iz iskaza samog tužitelja na ročištu od 8. lipnja 2022. proizlazi da on uopće nije bio u b… niti je razgovarao i pregovarao o kamatnoj stopi, te nije bio upozoren na rizik od sklapanja kredita u CHF. Tim više što je iz samog ugovora o kreditu vidljivo da se radi o unaprijed formuliranom ugovoru o kreditu u kojem su unaprijed navedeni uvjeti za podizanje kredita. Osim toga, sud nije izveo dokaz saslušanjem predstavnika tuženika jer se je s tim suglasila punomoćnica tuženika na ročištu od 18.č veljače 2021., tako da nije povrijeđeno načelo saslušanja stranaka iz čl. 5. Zakona o parničnom postupku.

4. Provedene dokaze sud je cijenio temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku tj. koje će činjenice uzeti kao dokazane sud je cijenio na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Između stranaka nije sporno da je između istih dana 24. listopada 2005. sklopljen Ugovor o kreditu na iznos 15.400,00 CHF. Navedenim Ugovorom u članku 2. Ugovora propisano je da se kredit odobrava za kupnju vozila. Člankom

… Ugovora

korisnik kredita obvezuje se platiti b… kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci b…. i koja na dan sklapanja ovog Ugovora iznosi 5,50 % godišnje, a kamata se obračunava u CHF. Člankom 6. ugovoren je rok otplate kredita od 84 mjeseca, a u istom članku utvrđen je i način otplate kredita. Ugovor koji je dostavljen u spis potpisan je od strane b… i od stranke korisnika kredita. Navedeni Ugovor solemniziran je kod javnog bilježnika u V., D. F. K. pod brojem OU … od dana …. Tužitelj J. T. je u cijelosti otplatio kredit.

6.1. Inače, kako iz iskaza samog tužitelja, tako i iz uvida u čl. … ugovora o kreditu, utvrđeno je da se kredit odobrava za kupnju vozila, konkretno kod Auto – kuće Š…, tako da se radi o potrošačkom kreditu.

7. Nije sporno, a što proizlazi iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/2012 od 04. srpnja 2013. da je tužitelj Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača ishodio protiv, između ostalih i tuženika, presudu kojom se u odnosu na tuženika utvrđuje da je u razdoblju od 01.06.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 01.06.2004. do 06.08.2007. i to člancima 81, 82 i 90, a od 07.08.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i 97. Zakona, te suprotno odredbama Zakona o obveznim (Narodne novine, br: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), te je u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije sa korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., rečena je presuda potvrđena u odnosu na tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Prema odredbi čl. 502.c. Zakona o parničnom postupku, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a. st. 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Riječ je u konkretnom slučaju o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava i to samo u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni. I prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15), odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.106. st. 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Kako se u konkretnom slučaju tužitelj poziva upravo na pravno utvrđenje iz rečene presude kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio prava tužitelja kao potrošača i ujedno korisnika kredita, a u kojima je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovarao promjenjivost kamatne stope, a da nije tužitelja u cijelosti informirao o parametrima bitnim za donošenje takve odluke o promjeni kamatne stope, te takve odredbe ugovora utvrđuje ništetnim. Prema tome, nepotrebno je analizirati tvrdnje tuženika o promjeni kamatne stope o kriterijima i parametrima koji su utjecali na takvu promjenu, na dovoljnu informiranost tužitelja o eventualnoj promjeni kamatne stope i o činjenici da nije bio u zabludi, uz okolnost da je Trgovački sud u Zagrebu u navedenoj odluci takve odredbe ugovora, odnosno takvu praksu u ugovorima o kreditu utvrdio ništetnim.

8. U ovom konkretnom postupku navodi tuženika kojima opravdava jednostrano mjenjanje kamatne stope je neosnovano, te je kamatna stopa ništetna ne samo iz razloga što je protivna odredbama Zakona o zaštiti potrošača, nego i Zakonu o obveznim odnosima, jer je takva ugovorna odredba neodrediva.

Neosnovani su i prigovori tuženika vezano uz dio tužbe i tužbenog zahtjeva koji se odnose na valutnu klauzulu vezano za švicarski franak. Naime, tužena je kao banka znala ili morala znati da je u budućem ugovornom razdoblju vraćanja kredita moguće očekivati bitne promjene u kretanju tečaja švicarskog franka, imajući u vidu vrijeme sklapanja spornog Ugovora i okolnosti kako u gospodarstvu RH, tako i globalno. Tužena banka je takve informacije uskratila tužitelju pri pregovaranju i sklapanju Ugora o kreditu, radi čega je tužitelj bio onemogućen procijeniti ukupne rizike i ekonomske posljedice koje će za njega nastati sklapanjem navedenog Ugovora. Ni u ovom slučaju o navedenoj klauzuli nije posebno pregovarano, što je protivno načelu savjesnosti i poštenja, pa tužena nije vodila računa o interesima tužitelja kao potrošača, i nije mu dala nužne i osnovne informacije o riziku ugovaranja takve klauzule što je uzrokovalo znatan nesrazmjer među strankama na štetu tužitelja.

9. Iz svega navedenog proizlazi da nije sporno da je između stranaka ugovorena promjenjiva kamatna stopa i da njezine parametre za izračun u trenutku sklapanja Ugovora nije znala ni jedna ugovorna strana.

10. Što se tiče prigovora zastare potraživanja a koji prigovor je istakao tuženik za sva potraživanja tužitelja, ovaj sud zaključuje da prigovor nije osnovan. Naime, Vrhovni sud RH, donio je Odluku kako je Kolektivnom tužbom u tzv. "slučaju Franak", prekinuta zastara potraživanja preplaćenih kamata, na temelju nepoštenih ugovornih odredaba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, te je pravomoćnom presudom od 13. lipnja 2014., zastara počela teći od početka za sva potraživanja preplaćenih kamata u privatnim sudskim postupcima. Budući je tužba u ovom predmetu predana sudu dana 5. lipnja 2019., a primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina, to nema zastare u odnosu za preplaćene kamate. Što se tiče zastare u odnosu na valutnu klauzulu ona nastupa 2023., pa tako niti u tom dijelu nije nastupila zastara.

11. Kako je već Presudama Trgovačkog suda u Zagrebu posl.broj P 1401/12 od 4. srpnja 2013. , zatim Presudom Visokog Trgovačkog suda RH posl.br.: Pž 7129/13-4 od 13. lipnja 2014., te Presudom Vrhovnog suda RH broj Revt – 249/14-02 od 9. travnja 2015., utvrđena ništetnost ugovorene odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom Odlukom banke za sve Ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 10. rujna 2003. i 31. prosinca 2008., te je utvrđena i ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli, to su čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) utvrđene posljedice ništetnosti, a to su da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, odnosno ovdje konktretno na temelju takvih ugovornih odredbi, stoga tužitelj potražuje određeni novčani iznos.

12. Što se tiče visine tužbenog zahtjeva, tužitelj u tužbi od 5. lipnja 2019., potražuje iznos od 2.877,03 kn, te novčani iznos od 9.009,25 kn, a koji izračun je tužitelj izvršio prije podnošenja tužbe, tj. izvan ovog postupka.

12.1. Budući da se je tuženik protivio visini tužbenog zahtjeva sud je po vještakinji M. D. izvršio vještačenje na okolnost utvrđivanja razlike između iznosa redovnih kamata obračunatih po osnovnom Ugovoru o kreditu i iznosa redovnih kamata, obračunatih prema naknadnim Odlukama banke o promjeni kamatne stope, te na okolnost tečajnih razlika. Osim toga, po prijedlogu tuženika, vještak je trebao utvrditi kolika bi bila realna kamatna stopa / povećanje, obzirom na sve kriterije koji su utjecali odnosno mogli utjecati na kretanje parametara uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope u periodu otplate kredita , odnosno koji su utjecali na troškove kredita.

13. U svom nalazu i mišljenju od 8. prosinca 2021. (111-119), vještakinja je utvrdila da razlika između iznosa redovnih kamata obračunatih po osnovnom Ugovoru o kreditu i iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim odlukama banke o promjeni kamatnih stopa iznosi 2.852,95 kn. Tečajne razlike zbog obračuna kredita ne primjenjujući pri tom početni tečaj po kojemu je kredit plasiran iznose 10.614,06kn, odnosno ukupna razlika zbog povećanja kamate i tečajnih razlika iznosi 13.466,99 kn.

14. Na nalaz i mišljenje vještakinje M. D. tužiteljska strana nije imala prigovora, već je precizirala tužbeni zahtjev na način naveden u podnesku od 7. veljače 2022. odnosno na način naveden u točci I. II. izreke ove presude.

14.1. Tužena je na nalaz i mišljenje vještakinje M. D. imala primjedbu te je predložila da se izvrši dopuna vještačenja kako bi vještakinja utvrdila kolika bi bila kamatna stopa s obzirom na objektivne kriterije koji su utjecali na kretanje parametara uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope u periodu otplate kredita, odnosno koja je to visina kamatne stope koju je tuženik obračunavao na glavnicu kredita a koja je nezakonita. Međutim, nakon naložene dopune nalaza i mišljenja vještakinja je u svojem podnesku zatražila da tuženik precizira te "objektivne kriterije" i da taksativno navede po kojoj kamatnoj stopi i u kojem razdoblju bi vještakinja trebala izračunati kamatni izračun, na kojoj glavnici i po kojem tečaju, ali tužena strana do okončanja glavne rasprave to nije učinila.

15. S obzirom da u samom ugovoru o kreditu ti "objektivni parametri" na koje se poziva tuženica nisu navedeni, vještakinja naprosto nije mogla izvršiti dopunu nalaza i mišljenja na način na koji je to predložila tuženica jer ista nije niti određena.

16. S obzirom na sve navedeno sud smatra da je tužitelj dokazao osnovu i visinu svog potraživanja, te budući da je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje M. D. od 8. prosinca 2021., usvojio je tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti i to pod točkom I. , u iznosu od 2.852,93 kuna zajedno sa propadajućom zakonskom zateznom kamatom, te je usvojena tužba i tužbeni zahtjev pod točkom II., u iznosu od 10.614,06 kuna, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a sve temeljem članka 29. Zakona obveznim odnosima, čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima, temeljem stjecanja bez osnove, te članaka 1115.Zakona o obveznim odnosima, u svezi vraćanja te uz platež zakonske zatezne kamate, kao i članka 1046. Zakona o obveznim odnosima – naknada štete, kako je navedeno u točci I. i II. izreke ove presude.

17. S obzirom na postignuti uspjeh u parnici, tuženica je dužna tužitelju, temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 12.237,50 kn.

17.1. Navedeni trošak odnosi se na sastav tužbe, sastav podneska od 17. veljače 2021., 7. veljače 2022., 17. veljače 2021. u ukupnom iznosu od 1.000,00 kn za svaku parničnu radnju, za zastupanje na raspravi od 8. lipnja 2022. u iznosu od 1.000,00 kn, 18. veljače 2021. u iznosu od 1.000,00 kn te za sastav žalbe od 14. lipnja 2019. u iznosu od 500,00 kn, sastav podneska od 7. siječnja 2021. u iznosu od 250,00 kn, čemu treba pridodati PDV u iznosu od 1.687,50 kn. Tome treba pridodati sudsku pristojbu na tužbu i presudu u iznosu od 800,00 kn te predujam u iznosu od 3.000,00 kn, što ukupno iznosi 12.237,50 kn.

U Virovitici 8. lipnja 2022.

Sudac:

Darko Barišić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni viši sud.

Dostaviti:

1. Punomoćnica tužitelja – odvjetnica M. L., D.

2. Punomoćnici tuženice – O. d. L., Z.