REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2042/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. Z. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Z. P., odvjetnik u Z., protiv tuženice R. H., OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z., Građansko – upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-784/18-2 od 7. svibnja 2018. kojim je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5285/04-87 od 12. siječnja 2018., u sjednici vijeća održanoj 8. lipnja 2022.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi nastalu štetu u iznosu od 818.067,01 EUR protuvrijednosti u kunama sa zateznom kamatom koju na devizne štedne uloge po viđenju plaća P. d.d. Z., tekućom od dana donošenja presude pa do isplate te da tužitelju naknadi trošak ovog postupka u roku od 15 dana, sve pod prijetnjom ovrhe.“
II Nalaže se tužitelju P. B. Z. d.d., Z., OIB: … naknaditi tuženiku R. H., OIB:, trošak parničnog postupka u iznosu od 606.000,00 kn (šesto šest tisuća kuna) u roku od 15 dana. “
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija tužitelja je neosnovana.
6. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je ona pobijana revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Suprotno navodima tužitelja, nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koja je tužitelju nastala radnjom ili propustom NN djelatnika zemljišnoknjižnog odjela prvostupanjskog suda. Tužitelj tvrdi da su nekretnine trgovačkim društvom E. d.o.o. na kojima je bilo upisano založno pravo u korist tužitelja besteretno otpisane u zemljišnoknjižno tijelo AIII popisnog lista zk. ul. broj 3841 k.o. T., čime je tužitelj izgubio mogućnost naplate dijela tražbine prodajom tih nekretnina. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj od tuženice temeljem čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave („ Narodne novine“, broj: 75/93, 92/96, 48/99, 15/00, 127/00, 59/01, 199/03, 79/07 i 150/11) potražuje isplatu iznosa od 818.067,01 € u kunskoj protuvrijednosti sa zateznim kamatama koje se obračunavaju na devizne štedne uloge po viđenju P. Z. d.d. tekuće od dana donošenja presude do isplate kao i naknadu troškova parničnog postupka.
9. Nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan zaključivši u bitnom da je u konkretnom slučaju nastupila zastara potraživanja tužitelja, uz obrazloženje:
- da je tužitelj najkasnije za štetu koja mu je nastala i štetnika saznao danom pisanja kaznene prijave 5. ožujka 2001., budući da je tada imao saznanja da mu je štetu počinila NN osoba, zaposlenik zemljišnoknjižnog odjela prvostupanjskog suda te da za štetu odgovara tuženica na temelju čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave,
- da je tužitelj u kaznenoj prijavi naveo da mu je navedenim postupanjem djelatnika zemljišnoknjižnog odjela prvostupanjskog suda počinjena šteta koja odgovara tržišnoj vrijednosti založenih nekretnina koje su besteretno otpisane uu zemljišnoknjižno tijelo AIII popisnog lista zk. ul. broj 3841 k.o. T. u iznosu od cca 3.000.000,00 kuna,
- da je podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora dana 26. siječnja 2004. došlo do zastoja zastarijevanja, primjenom odredbe čl. 186.a st. 3. i 5. ZPP-a, a zastarni rok je nastavio teći protekom 3 mjeseca od podnošenja zahtjeva odnosno 26. travnja 2004., s time da se u zastarni rok uračunava vrijeme prije zastoja temeljem čl. 384. st. 2. ZOO-a,
- da je od 5. ožujka 2001. (početka tijeka zastare) do 26. siječnja 2004. (zastoj zastarijevanja) proteklo 2 godine i 327 dana, a da je dana 26. travnja 2004. nastavljen tijek zastarijevanja,
- da je trogodišnji rok zastare istekao 26. svibnja 2004., a kako je tužba tužitelja u ovom parničnom predmetu podnesena 18. lipnja 2004., to je ista podnesena nakon isteka roka iz čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO).
10. U revizijskom stupnju postupka sporan je trenutak u kojem je počeo teći subjektivni rok zastare potraživanja naknade štete, budući da tužitelj smatra da podnošenjem kaznene prijave nije imao saznanja o elementima visine naknade štete, niti saznanje o osobi štetnika jer je kaznenu prijavu podnio protiv NN osobe.
11. Odredbom čl. 376. st. 1. ZOO-a propisano je da potraživanje naknade štete zastarijeva za tri godine od kad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu počinila. Dakle, prema navedenoj odredbi početak subjektivnog roka za tražbine naknade uzrokovane štete ovisi istodobno o dvije činjenice: 1. oštećenikovu saznanju za štetu i 2. o oštećenikovu saznanju za osobu koja je učinila štetu.
12. Saznanje oštećenika za štetu podrazumijeva saznanje o postojanju štete, ali i saznanje o obujmu štete odnosno o visini štete, dok se saznanje oštećenika za štetnika određuje prema vremenu kad su oštećeniku bili dostupni podaci o osobi štetnika s potrebnim podacima za poduzimanje odgovarajućih pravnih radnji radi ostvarenja prava na popravljanje štete.
13. Kako je prema utvrđenjima sudova tužitelj u kaznenoj prijavi naveo da mu je navedenim postupanjem djelatnika zemljišnoknjižnog odjela prvostupanjskog suda počinjena šteta koja odgovara tržišnoj vrijednosti založenih nekretnina koje su besteretno otpisane, pri čemu je tržišna vrijednost bila različita u vrijeme podnošenja kaznene prijave od vremena podnošenja tužbe, ovisno o kretanjima cijena predmetnih nekretnina u pravnom prometu, to ovaj sud prihvaća zaključak nižestupanjskih sudova da su tužitelju u vrijeme podnošenja kaznene prijave bili poznati elementi visine naknade štete.
14. Nadalje, tužitelj je u kaznenoj prijavi naznačio da mu je nanesena šteta postupanjem zemljišnoknjižnog referenta iz čega proizlazi da su tužitelju bili dostupni podaci i o osobi štetnika s potrebnim podacima za poduzimanje odgovarajućih pravnih radnji radi ostvarenja prava na popravljanje štete (da tužbu radi naknade štete može podnijeti protiv R. H. na temelju odredbe čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave) pa su svi suprotni revizijski navodi neosnovani.
15. Daljnji navodi kojima revident kroz razlog pogrešne primjene materijalnog prava dovodi u pitanje činjenična utvrđenja na temelju kojih su nižestupanjski sudovi zaključili o trenutku saznanja za visinu štete, koji je različit od ocjene na kojoj je osporena odluka zasnovana te sugerira prihvatiti činjenično utvrđenje koje on nalazi ispravnim, a kako se drugostupanjska presuda ne može pobijati pozivom na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (argument iz odredaba čl. 385. ZPP-a), te navode ne može razmatrati ovaj sud u okvirima revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.
16. Slijedom iznesenog, a budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu.
Zagreb, 8. lipnja 2022.
Predsjednik vijeća
Željko Glušić, v.r.
