Baza je ažurirana 07.09.2026. zaključno sa NN 95/26  EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

                                                                               1                Poslovni broj: Gž-25/2024-2

             

 

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

 

 

Poslovni broj: Gž-25/2024-2

 

 

U   I M E    R E P U B L I K E    H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca i to  Antuna Dominka, kao predsjednika  vijeća,  suca  mr. sc. Alena  Goluba,  kao suca izvjestitelja i člana vijeća te sutkinje Vesne Šuflaj Šestak, kao članice    vijeća, u pravnoj stvari tužitelja U. osiguranje d.d. Z., P. 13 A, O.: , kojega zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u O. društvu R. & P., protiv tuženice B. Š. iz T., T. .., O.: , radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog  građanskog sud u Zagrebu poslovni broj Povrv-1639/22-10 od 22. studenoga 2023., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 13. ožujka 2024.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te se potvrđuju  presuda Općinskog  građanskog sud u Zagrebu broj  Povrv-1639/22-10 od 22. studenoga 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.Pobijanom prvostupanjskom presudom, presuđeno je tako da izreka u cijelosti glasi:

 

"I. Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi Javnog bilježnika M. M. iz K. O.-1218/21 u dijelu kojim je tuženici naloženo da plati tužitelju 3.574,37 eura/ 26.931,09 kn sa zakonskom zateznom kamatom na 1.990,84 eura/ 15.000,00 kn od 18.9.2018., na 827,01 eura/ 6.231,09 kn od 24.10.2018. i na 756,52 eura/ 5.700,00 kn od 19.9.2018., sve do isplate, i to za razdoblje do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u 8 dana.

 

II. Platni nalog iz rješenja o ovrsi Javnog bilježnika M. M. iz K. O.-1218/21 ukida se u dijelu kojim je tuženici naloženo plaćanje iznosa preko onoga navedenog u st. I. izreke ove presude.

 

III. Nalaže se tuženici da u 15 dana naknadi tužitelju parnični trošak od 1.110,38 eura/ 8.366,16 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 23.11.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

 

2.Protiv ove presude pravovremeno je izjavila žalbu tuženica zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da žalbu podnosi i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, u kojoj predlaže da se pobijana prvostupanjska presuda "poništi".

 

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu povodom žalbe tuženice u dijelu u kojem tuženica nije uspjela u sporu, odnosno pod točkom I. i III. izreke pobijane presude u smislu članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, („Narodne novine“, broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – dalje: ZPP), pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9.,  13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj drugostupanjski sud smatra kako prilikom donošenja pobijane prvostupanjske presude, nije počinjena niti jedna prethodno naznačena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti te da je materijalnog pravo pravilno primijenjeno.

 

6. Prema razlozima pobijane prvostupanjske presude, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i o odlučnim činjenicama izložio jasne i neproturječne razloga pa je tako uvidim u potvrdu MUP-a, PU K.-z. PPP K. od 1.9.2018. (list 43-44 prvostupanjskog spisa) utvrđeno da je 22. kolovoza 2018. tada štićenik tuženice D. Š., sudjelovao u prometnoj nezgodi kao vozač osobnog automobila reg. oznake , da D. Š. nije posjedovao važeću vozačku dozvolu te da je do prometne nezgode došlo na parkiralištu, na način da je D. Š. uslijed nepropisnog obilaženja parkiranih vozila, udario u parkirana vozila reg. oznaka u vlasništvu N. L. i reg. oznaka u vlasništvu D. D..

 

7. Također, pravilnoj je utvrđenje prvostupanjskog suda da je u vrijeme predmetne prometne nezgode 22. kolovoza 2018.,  prema rješenju Centra za socijalnu skrb Z., Klasa UP/I-522-02/16-05/12, Ur.broj:2197-33-02/07-16-13 od 20.12.2016. D. Š. stavljen pod skrbništvo svoje majke, ovdje tuženice kao osoba potpuna lišena poslovne sposobnosti.

 

8. Osim toga, prema  izvidima  šteta s fotodokumentacijom, odlukama o odštetnim zahtjevima te izjavama o namirenju i nalozima za isplate, koje isprave su dostavljene u prvostupanjski spis predmeta, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tužitelj kao odgovorni osiguratelj osobnog automobila kojim je upravljao tada štićenik tuženice D. Š., reg. oznake ., na ime naknade štete pretrpljene u predmetnoj prometnoj nezgodi od 22. kolovoza 2018. oštećeniku D. D. isplatio iznos od 5.700,00 kn, 18. rujna 2018., a oštećeniku N. L. iznos od 15.000,00 kn 17. rujna 2018. te iznos od 6.231,09 kn, 23. listopada 2018. odnosno ukupno 26.931,09 kn, koji iznos potražuje od tuženice, pozivajući se na odredbu članka 1055. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.,  126/21,114/22 i 156/22, dalje: ZOO), a podnesenom žalbom tuženica niti ne osporava visinu isplaćene naknade imovinske štete oštećenicima, kako je to prethodno navedeno. Stoga je činjenično stanje tijekom prvostupanjskog postupka pravilno i potpuno utvrđeno te je prvostupanjski sud izložio jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, kako je u bitnome prethodno navedeno pa stoga nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog  postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a na koji tuženica ukazuje žalbenim navodima.

 

9.Osim toga, prilikom donošenja prvostupanjske presude prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalnog pravo iz članka 1055. stavak 1. ZOO-a kojom odredbom je propisano da za štetu koju prouzroči osoba koja zbog duševne bolesti ili zaostalog umnog razvoja ili kojih drugih razloga nije sposobna za rasuđivanje, odgovara onaj koji je na temelju zakona ili odluke nadležnog tijela ili ugovora, dužan voditi nadzor nad njime, pa kako je D. Š. u vrijeme štetnog događaja, odnosno prometne nezgode 22. kolovoza 2018. bio u potpunosti lišen poslovne sposobnosti, a tuženica njegova skrbnica prema naznačenom rješenju Centra za socijalnu skrb Z. od 20. prosinca 2015., postoje zakonske pretpostavke iz članka 1055. stavak 1. ZOO-a, za odgovornost tuženice za štetu koju je počinio njezin štićenik odnosno sin D. Š..

 

10. U vezi navedenog, bez utjecaja su žalbeni navodi iz žalbe tuženice da je poslove skrbništva obavljala savjesno i u skladu sa zakonom, jer nije odlučno na koji način je tuženica kao skrbnica D. Š. općenito obavljala poslove skrbništva tijekom razdoblja kada je bila skrbnica D. Š., već je odlučno isključivo kako je poslove skrbništva obavljala u vrijeme štetnog događaja, odnosno predmetne prometne nezgode 22. kolovoza 2018., u pogledu mogućnosti da je štićenik tuženice došao u posjed ključa automobila kojim je upravljao, pa u tom smislu prvostupanjski sud pravilno zaključuje da okolnost da je štićenik tuženice D. Š. kojemu je u vrijeme predmetne prometne nezgode bila u potpunosti oduzeta poslovna sposobnost došao u posjed ključa automobila, predstavlja propust tuženice jer nije onemogućila adekvatnim mjerama da njezin tadašnji štićenik dođe u posjed ključa automobila. Stoga, suprotno žalbenim navodima iz žalbe tuženice da nije odgovorna za štetu koju je počinio tada njezin štićenik D. Š., nisu osnovani, jer do štete ne bi došlo da je tuženica onemogućila tada svojemu štićeniku pristup ključu automobila primjerice da je ključ automobila držala na sigurnom, odnosno štićeniku nedostupnom mjestu, uslijed čega tadašnji štićenik tuženice D. Š. ne bi mogao doći u posjed ključa automobila, niti upravljati automobilom. Međutim, tuženica takve konkretne okolnosti, odnosno tvrdnje kojima bi dokazivala da bi šteta nastala i pri brižljivom obavljanju nadzora u pogledu držanja ključa automobila i mogućnosti njezinog štićenika da dođe u posjed ključa automobila i upravlja osobnim automobilom, ne ističe u podnesenoj žalbi, a niti je isticala tijekom prvostupanjskog postupka, dok općeniti navodi o obavljanju poslova skrbništva nisu od utjecaja na ovaj parnični postupak, koji se odnosi na naknadu štete iz točno određenog predmetnog štetnog događaja od 22. kolovoza 2018. U vezi navedenog, u pogledu dokaznih prijedloga tuženice o kojima prvostupanjski sud nije odlučio pobijanom presudom, valja reći kako tuženica uopće nije naznačila  ime i prezime predstavnika Centra za socijalnu skrb Z. čije je saslušanje predlagala kao i pribavu izvješća o obavljanju poslova skrbništva u svrhu utvrđivanja činjenice da je nadzor nad štićenikom D. Š. obavljala savjesno i brižljivo, jer kako je navedeno, općenito obavljanje nadzora tužene kao skrbnice prema tada štićeniku D. Š. nije niti od utjecaja za odluku o tužbenom zahtjevu, s obzirom da se radi o točno određenom štetnom događaju, odnosno prometnoj nezgodi od 22. kolovoza 2018., a u pogledu tog štetnog događaja i načina na koji je štićenik D. Š. došao u posjed ključa osobnog automobila, ne iznosi nikakve navode.

 

11. Nadalje, neosnovani su žalbeni razlozi da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir mogućnost naknade štete tužitelju na eventualni teret prihoda štićenika D. Š., koji je korisnik obiteljske mirovine, budući takve okolnosti nisu pretpostavka odgovornosti za drugog u smislu članka 1055. stavak 1. i 2. ZOO-a, odnosno ne isključuju odgovornost skrbnika za štetu koju prouzroči osoba, kojoj je potpuno oduzeta poslovna sposobnost, već bi takva okolnost bila od utjecaja jedino kada se od osobe koja je bila dužna voditi nadzor nad osobom potpuno lišene poslovne sposobnosti, ne bi mogla dobiti naknada štete u smislu članka 1060. stavka 1. ZOO-a, pa  ukoliko to pravičnost zahtijeva, u tom slučaju bi se naknada štete u potpunosti ili samo djelomično mogla zahtijevati izravno od štetnika.

 

12. Međutim, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 7. i članka 219. stavaka 1. ZPP-a tuženica tijekom prvostupanjskog postupka ničime nije dokazala da se s obzirom na njezino materijalno stanje tužitelj ne bi mogao naplatiti u pogledu utuženog novčanog potraživanja.

 

13. Iz izloženih razloga, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti su osnovani žalbeni  razlozi koje tuženica ističe u podnesenoj žalbi, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a valjalo je dobiti žalbu tuženice kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku pobijanu presudu.

 

14. Iz izloženih razloga, presuđeno je kao u izreci.

 

Bjelovar13. ožujka 2024.

 

                                                                                                                                            Predsjednik vijeća

                                                                                                                                              Antun Dominko

                                         

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu