Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-160/2022-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća, te dr.sc. Tanje Pavelin i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog K. B. zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.- ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženika i državnog odvjetnika, podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 25. ožujka 2022., broj K-57/2021-102, u sjednici održanoj 8. lipnja 2022., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženika i njegovog branitelja, odvjetnika Š. M.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženika kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu optuženi K. B. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv života i tijela – pokušaj ubojstva iz članka 110. KZ/11. činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci presude, te je na temelju citirane zakonske odredbe u vezi s člankom 34. KZ/11. i člankom 48. stavak 2. i 49. stavak 1. točka 2. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju dvije godine. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11. optuženom K. B. uračunato je u izrečenu kaznu zatvora vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru od 9. srpnja 2021. pa nadalje.

1.1. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. i 6. u vezi sa člankom 145. stavak 2. točka 1. do 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje: ZKP/08.) optuženom K. B. naloženo je snašanje paušalnog troška kaznenog postupka u iznosu od 1.000,00 kuna, dok je oslobođen dužnosti snašanja ostalih troškova kaznenog postupka.

2. Protiv ove presude žalbu su podnijeli državni odvjetnik i optuženik.

3. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni, s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti na način da se optuženiku izrekne kazna zatvora u ''duljem adekvatnijem trajanju''.

4. Optuženik, po branitelju Š. M., odvjetniku u Z., žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske te je vraćen dopisom broj KŽ- DO-532/2022. od 5. svibnja 2022.

7. Postupajući prema zahtjevu optuženika u žalbi, u smislu članka 475. stavak 2. ZKP/08., o sjednici vijeća izviješteni su optuženik i njegovi branitelji, kao i državni odvjetnik. Sjednici je neposredno bio nazočan optuženikov branitelj i optuženik putem video veze, dok uredno izviješteni državni odvjetnik sjednici nije nazočio, pa je u odnosu na njega, sukladno članku 475. stavak 4. ZKP/08., sjednica održana u njegovoj odsutnosti.

8. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.

9. Pobijajući presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., optuženik navodi da ''u presudi u odnosu na neke odlučne činjenice uopće nisu navedeni razlozi, dok su u odnosu na druge razloge nejasni''. Smatra da nema razloga u odnosu na okolnost da bi oštećenik podignuo desnu ruku da bi se obranio o čemu prvostupanjska presuda ''nema niti jedne rečenice'' i u odnosu na prijašnju kaznenu osuđivanost s elementima nasilja da nije navedeno o kojim djelima se radi dok su nejasni razlozi u odnosu na postupanje optuženika s izravnom namjerom.

9.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima optuženika, u pobijanoj presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i ti razlozi nisu potpuno nejasni pa nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka kako to propisuje odredba članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Sud prvog stupnja je detaljno označio svoje razloge na kojima zasniva izreku presude, a razloge o obrambenoj kretnji oštećenika iznio je pod točkom 10 pobijane presude. Isto tako, sud je označio dokaze na temelju kojih proizlazi njegov zaključak da je optuženik počinio kazneno djelo, a potom je i obrazložio zašto je izveo takav zaključak. U odnosu na postupanje optuženika s izravnom namjerom, odnosno da je optuženik bio svjestan da svojim postupanjem može usmrtiti žrtvu i da je to htio, pod točkom 12. pobijane presude iscrpno je prvostupanjski sud obrazložio sve sastavnice izravne namjere i to kako svijest o svim elementima bića djela (intelektualna sastavnica) i volju počinitelja (voljna sastavnica). Nadalje, iako optuženik žalbom upire da kod odluke o kazni i isticanju prijašnje kaznene osuđivanosti nije navedeno o kojim djelima se radi, ističe se da je izvod iz kaznene evidencije pročitan tijekom dokaznog postupka iz kojeg proizlazi da je optuženik osuđivan zbog kaznenog djela razbojničke krađe i tri kaznena djela krađe pa je očito da kada prvostupanjski sud razmatra prijašnji život optuženika kroz kazneno djelo s elementima nasilja, da tada cijeni počinjeno kazneno djelo razbojničke krađe. Stoga, pobijana presuda nema nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

9.2. Žalbom istaknute bitne povrede nisu ostvarene, a sud drugog stupnja ispitivanjem pobijane presude u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. je utvrdio da u presudi nisu ostvarene neke druge bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.

10. Nije u pravu optuženik ni kada tvrdi da je pobijanom presudom pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

10.1. Optuženik smatra da je pogrešno prvostupanjski sud zaključio da je optuženik otišao do auta kako bi napao oštećenika te ponavlja svoju obranu da je bio uplašen i uzeo mačetu iz straha dok prema sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske proizlazi da optuženik nije bio dužan spašavati se bijegom jer se radilo o istodobnom protupravnom napadu oštećenika, što potvrđuju svjedoci B. M. i I. B., a obrana optuženika je bila razmjerna napadu. Pobijajući izravnu namjeru, optuženik nadalje ističe da je mogao, da je to htio, vrlo jednostavno dovršiti djelo i ubiti oštećenika ali je učinio upravo suprotno kada je mačetu i sjekiru odnio u automobil.

10.2. U okviru istaknute žalbene osnove optuženik u stvari ne iznosi ništa nova što već nije bilo predmetom analize i ocjene suda prvog stupnja, već samo polemizira s razlozima pobijane presude, odnosno upotrebe ''nepravnih, laičkih termina'' i subjektivno ocjenjuje rezultat u postupku provedenih dokaza. Naime, razmatrajući razloge koje je za utvrđenje odlučnih činjenica dao prvostupanjski sud u odnosu na počinjeno kazneno djelo, sud drugog stupnja nalazi da optuženik navodima svoje žalbe nije niti jednim argumentom ozbiljno doveo u sumnju činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda tj. da kod optuženog K. B. nije postojala obrambena volja već je optuženik želio sukob s oštećenikom kako je to detaljno obrazloženo pod točkom 10.1. pobijane presude koja utvrđenja prihvaća i drugostupanjski sud.

10.3. Protivno navodima žalbe prvostupanjski je sud na temelju pravilne analize i ocjene obrane optuženika, te iskaza svjedoka T. B., I. B. te B. M., kao i na temelju provedenog sudsko-medicinskog i toksikološkog vještačenja, njihovom savjesnom i kritičnom ocjenom, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice u odnosu na inkriminirano kazneno djelo ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11. na štetu oštećenog A. L., te je za takva svoja utvrđenja u obrazloženju presude iznio veoma opširne i uvjerljive razloge, koje u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

10.4. Ispravno tako prvostupanjski sud kao nevjerodostojnu ne prihvaća obranu optuženika da se branio od napada oštećenika u trenutku kada je mačetu bacio u pravcu gornjeg dijela tijela oštećenika što je dovedeno u kontekst svih događanja toga dana između optuženika i oštećenika i to da su se istog dana prethodno već verbalno i fizički sukobili, da se oštećenik vratio bos sa sjekirom i u ''deliriju'' kako to iskazuje svjedok T. B., a da se optuženik dignuo sa stola i otišao do auta nakon čega se vratio s mačetom (iskaz svjedoka B. M.) odnosno da je optuženik otišao do auta, uzeo mačetu i krenuo nazad prema oštećeniku (iskaz svjedoka I. B.), a nakon ozljeđivanja ga je ''lovio po livadi'', kako to sam optuženik opisuje. Nadalje, ispravno je prvostupanjski sud povezao nalaz sudsko-medicinskog vještaka u dijelu u kojem navodi da ozljeda oštećenika tipično upućuje na posljedicu obrambenih radnji osobe izložene ozljeđivanju u smislu pokušaja blokiranja kontakta sredstva s vitalnijim dijelovima tijela, sa činjenicom da se događaj odvio nekih 5-6 metara od auta (iskaz svjedoka I. B.) što ukazuje na kretanje optuženika prema oštećeniku nakon što je uzeo mačetu iz prtljažnika svog vozila, kao i sa činjenicom da su optuženik i oštećenik bili međusobno udaljeni oko 2 metra (iskaz svjedoka B. M.) iz koje dinamike proizlazi da oštećenik nije bio u mogućnosti udariti optuženika sjekirom po glavi kako to tvrdi optuženik u svojem iskazu.

10.5. Stoga, na temelju sveobuhvatne i pravilne ocjene provedenih dokaza, sud prvog stupnja izveo je pravilne zaključke o počinjenom kaznenom djelu ubojstva u pokušaju od strane optuženika i njegovoj odgovornosti za to djelo, kao i obliku krivnje kojim je kazneno djelo počinjeno. U obrazloženju pobijane presude, posebno pod točkama 10-12., sud prvog stupnja dao je u svemu veoma iscrpne, relevantne i uvjerljive razloge, koje prihvaća i drugostupanjski sud, a na njih upućuje i optuženika. Na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski je sud ispravno primijenio kazneni zakon kada je opisanu djelatnost optuženika pravno označio kao kazneno djelo iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11. te ispitujući presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08. nije utvrđena povreda kaznenog zakona na štetu optuženika.

10.6. Budući optuženik žalbenim navodima nije doveo u sumnju utvrđenje odlučnih činjenica, to njegova žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

11. Konačno, nisu u pravu optuženik niti državni odvjetnik kada pobijaju odluku suda prvog stupnja zbog odluke o kazni. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni, a kako žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u sebi sadržava i žalbeni osnov u odnosu na odluku o kazni, drugostupanjski sud je razmotrio ovu žalbenu osnovu po žalbi državnog odvjetnika i sukladno članku 478. ZKP/08.

11.1. Protivno tvrdnjama iz žalbe državnog odvjetnika, drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud optuženiku pravilno utvrdio sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne koje u smislu članka 47. KZ/11. utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja i da je te okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirao, zbog čega njihova preocjena za koju se zalaže državni odvjetnik nije osnovana. Naime, sud prvog stupnja je optuženiku u odnosu na počinjeno kazneno djelo, ispravno uzeo kao olakotno da je osoba mlađe životne dobi zbog čega se ovo kazneno djelo može dovesti u svezu sa mladenačkom naglošću, činjenicu da je inkriminirane večeri oštećeni A. L. došao držeći u ruci sjekiru i prijeteći da će ubiti optuženika upravo zbog ranijeg fizičkog sukoba koji se između njih dogodio, da je djelo ostalo u pokušaju i da je oštećeniku nanesena jedna tjelesna ozljeda pa su stoga izostale teže posljedice, koje okolnosti je pravilno smatrao naročito olakotnim i opravdavajućim za primjenu odredbi o ublažavanju kazne, dok mu je kao otegotno pravilno uzeo dosadašnju višestruku kaznenu osuđivanost.

11.2. Prema tome, uzimajući u obzir sve tako utvrđene okolnosti, prvostupanjski je sud optuženiku osnovano izrekao kaznu zatvora u trajanju od dvije godine. Tako izrečena kazna i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda adekvatna je stupnju krivnje optuženika, pogibeljnosti kaznenog djela, te podobna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11., pa niti blaže kažnjavanje niti strože kažnjavanje za koje se zalaže državni odvjetnik nije osnovano.

12. Kako navodi podnesenih žalbi optuženika i državnog odvjetnika nisu osnovani, trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08. presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 8. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Turudić,univ.spec.crim.,v.r.