REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1786/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. Z., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Z. G., odvjetnik u Z., protiv prvotuženika B. Ž., OIB: … i drugotuženice M. Ž., OIB: …, oboje iz J., koje zastupa punomoćnik J. B. P., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3255/2021-2 od 14. prosinca 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4179/17-112 od 15. rujna 2021., u sjednici održanoj 8. lipnja 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3255/2021-2 od 14. prosinca 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4179/17-112 od 15. rujna 2021.
2. Postupajući prema odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije, jer postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja pitanje nastupa učinaka ugovornog prijeboja u smislu odredbe članka 337. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO), smatrajući da je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa viših sudova nije jedinstvena, pa je tako primjerice Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci broj Pž-5339/05-3 od 11. listopada 2005. zauzeo shvaćanje da kod višestrane ugovorne kompenzacije učinci nastupaju od trenutka koji stranke odrede u svom sporazumu, a ako u njemu nisu ništa o tome odredile, da onda kompenzacija proizvodi učinke od trenutka sklapanja sporazuma.
4. S obzirom na to da u konkretnom slučaju nije riječ o višestranoj ugovornoj kompenzaciji, to odluka na koju se tužitelj poziva kao razlog važnosti postavljenog pitanja nije u odgovarajućoj mjeri komparabilna s konkretnom činjeničnom i pravnom situacijom, pa pitanje koje tužitelj postavlja nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP.
5. Slijedom navedenoga, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavak 1. ZPP i dopuštenje revizije, pa je primjenom odredbe članka 392. stavak 1. u vezi s člankom 387. stavak 5. ZPP riješeno kao u izreci.
Zagreb, 8. lipnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v.r.