REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 917/2019-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja – protutuženika: 1) B. B. iz Ž. k.br. ..., OIB ... i 2) S. J. iz Z., ..., OIB ..., koje zastupa punomoćnik K. Z., odvjetnik iz Z., E. K., protiv tuženika - protutužitelja S. K. iz Ž., G. G., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica D. B., odvjetnica iz Z., ..., radi prestanka uznemiravanja i utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženika- protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-97/2018-3 od 20. rujna 2018., ispravljene rješenjem toga suda i istoga poslovnoga broja od 26. veljače 2019., a koje je pak rješenje ispravljeno rješenjem toga suda i istoga poslovnoga broja od 3. travnja 2019., kojom presudom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-325/2017-5 od 22. svibnja 2017., ispravljena rješenjem toga suda i istoga poslovnoga broja od 8. veljače 2019., u sjednici održanoj 8. lipnja 2022.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika-protutužitelja, ukida presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-97/2018-3 od 20. rujna 2018. u točkama 1. i 2. njezine izreke i u točki 3. izreke u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadu troška, ispravljena rješenjem toga suda i istoga poslovnoga broja od 26. veljače 2019., a koje je rješenje ispravljeno rješenjem toga suda i istoga poslovnoga broja od 3. travnja 2019., i predmet vraća tome sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda i suđeno je:

''1. Nalaže se tuženiku-protutužitelju S. K. suzdržati od svakog uznemiravanja prava vlasništva tužitelja-protutuženika 1) B. B. i 2) S. J. na nekretnini oznake čest. zem. .... k.o. Ž., nove izmjere, a posebno izvođenjem na istoj bilo kakvih građevinskih radova, te ostavljanjem stvari.

Nalaže se tuženiku-protutužitelju S. K. da na čest. zem. ... k.o. Ž., nove izmjere, uspostavi prijašnje stanje na način da ukloni pet izgrađenih betonskih stepenica dužine 1,5 m, širine 2,22 m i površine 3,33 m2, kako su iste naznačene na skici lica mjesta, izrađenoj od strane ovlaštenog inženjera geodezije O. M., dana 4. rujna 2014.

2. Odbija se protutužbeni zahtjev, kao neosnovan, a koji glasi:

"Utvrđuje se da je tuženik - protutužitelj S. K., OIB: ... stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva čest. ... k.o. Ž., G. ..., dvorište, površine 620 m2, što su tužitelji – protutuženici 1) B. B. i 2) S. J. dužni priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva na ime tuženika – protutužitelja čest. ... k.o. Ž., G. ..., dvorište površine 620 m2 uz brisanje toga prava sa imena tužitelja – protutuženika."

3. Nalaže se tuženiku protutužitelju S. K. naknaditi parnični trošak tužiteljima– protutuženicima 1) B. B. i 2) S. J. u iznosu od 41.169,00 kn, dok se u preostalom dijelu zahtjev radi naknade parničnog troška odbija kao neosnovan.''

2. Protiv drugostupanjske presude reviziju podnosi tuženik-protutužitelj navodeći, među ostalim, da potvrda od 9. prosinca 1995. kojom je dokazivao da je prodavatelj S. B. potvrdio potpisom potvrde da je za čest. zem. ... k.o. Ž. primio iznos od 3.500,00 DEM nije jedini i isključivi dokaz o pravnom poslu i da drugostupanjski sud nije obrazložio, ako već ta potvrda o primitku kupoprodajne cijene nije potpisana od strane prodavatelja, kako tvrde protutuženici, što predstavlja poštanska uputnica novčanog iznosa od istog datuma koja glasi na ime S. B., prednika protutuženika. Istaknuo je da je od 1995., kada je stupio u posjed sporne nekretnine, nekretninu očistio i raskrčio, te je posjedovao za smještaj broda, parkiranje automobila, za odlaganje građevinskog materijala, za ulazak u svoju kuću preko stepenica, a što je sve vidljivo i iz avio snimke iz 2011. godine. Osporio je i pravilnost primjene pravila o teretu dokazivanja. Traži naknadu troška revizijskog postupka u iznosu od 9.687,50 kn.

3. Tužitelji nisu odgovorili na reviziju.

4. Revizija je osnovana.

5. Prema čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, dalje ZPP) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b toga Zakona.

6. Odredba čl. 373.a st. 1. ZPP glasi:

Drugostupanjski će sud presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe:

1) da bitne činjenice među strankama nisu sporne, ili 2) da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze.

7. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da se drugostupanjska presuda donosi prema odredbama čl. 373.a ZPP ako drugostupanjski sud prema stanju spisa nađe da je moguće utvrditi bitne (odlučne) činjenice koje prvostupanjski sud nije, priznanjem ili izvedenim dokazima koji se nalaze u spisu, utvrdio tijekom prvostupanjskog postupka ili ako nađe da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio izvedene dokaze, a odluka prvostupanjskog suda nije utemeljena isključivo na ispravama ili posredno izvedenim dokazima (arg. iz čl. 373. toč. 1. ZPP).

8. Drugostupanjski sud je, za razliku od prvostupanjskog suda, utvrdio da tuženik- protutužitelj, potvrdom od 9. prosinca 1995., nije dokazao da ima valjanu pravnu osnovu u vidu kupoprodajnog ugovora za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini te, također suprotno od prvostupanjskog suda, utvrdio da iz stanja spisa predmeta proizlazi da je tuženik neovlašteno koristio prijepornu nekretninu, jer su ga pravni prednici tužitelja-protutuženika usmeno pozivali da ukloni prvotno izgrađene drvene stepenice što on nije učinio već je naprotiv, nakon smrti S. B., na mjesto drvenih postavio betonske stepenice. Potonje je utvrdio na temelju iskaza saslušanih osoba pa je drugostupanjsku presudu, iako se pozvao na čl. 373. toč. 2. ZPP, donio na temelju odredaba čl. 373.a ZPP.

9. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. toga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja-protutuženika (dalje: tužitelji) da se naloži tuženiku-protutužitelju (dalje: tuženik) prestanak uznemiravanja njihovog prava vlasništva na čest. zem. ... k.o. Ž., a posebno izvođenjem građevinskih radova i ostavljanjem stvari, i da mu se naloži uspostava prijašnjeg stanja na način da ukloni betonske stepenice (prava vlasnička tužba radi prestanka uznemiravanja ili negatorijska tužba, u smislu odredbe čl. 167. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, "Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09. i 143/12. - dalje: ZVDSP).

11. Protutužbenim zahtjevom se traži utvrđenje da je tuženik stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na čest. zem. ... k.o. Ž., G. ..., dvorište, površine 620 m2, što da su tuženici dužni priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva na njegovo ime uz brisanje tog prava s imena tuženika, a koje pravo vlasništva je, prema njegovim tvrdnjama, stekao kupnjom od prednika tužiteljice B. B. S. B. 1995. godine, kojem je isplatio cijenu u iznosu od 3.500,00 DEM, a ovaj ga uveo u posjed koji je od tog vremena pošten i zakonit.

12. Drugostupanjski sud je utvrdio, da:

- su tužitelji dokazali da su suvlasnici predmetne nekretnine i da se tuženik nalazi u posjedu iste te vrši određene posjedovne čine,

- budući su tužitelji 1) B. B. i 2) S. J. osporili autentičnost potvrde od 9. prosinca 1995., tvrdeći da ona ne predstavlja kupoprodajni ugovor, tim više što je navodna kupoprodajna cijena od samo 3.500 DM preniska za građevinsko zemljište u površini od 800 m2, to je upravo na S. K. teret dokaza u smislu odredbe čl. 219. ZPP, odnosno on mora dokazati da ima valjanu pravnu osnovu, a što u konkretnom slučaju ovaj nije dokazao, kako u pogledu potpisnika navedene potvrde tako ni u pogledu valjane kupoprodajne cijene,

- iz stanja spisa predmeta proizlazi da je tuženik neovlašteno koristio prijepornu nekretninu, jer su ga pravni prednici tužitelja usmeno pozivali da ukloni prvotno izgrađene drvene stepenice što ovaj nije učinio već je naprotiv, nakon smrti S. B. na mjesto drvenih postavio betonske stepenice,

- je u navodnom ugovoru kupljena površina od 800 m2, a u postupku obnove zemljišne knjige je utvrđeno da se radi o površini od samo 620 m2, dakle radi se o velikom odstupanju u kvadraturi, što je prilično nelogično da se netko tek tako odrekne ni manje ni više već 180 m2, ukoliko ih je uistinu kupio,

- iz stanja spisa predmeta proizlazi da u vrijeme navodne kupnje sada pok. S. nije bio jedini vlasnik, već samo jedan od suvlasnika, koji u to vrijeme nisu bili podijeljeni, tako da ovaj nije mogao na drugog prenijeti više prava nego što ga sam ima,

- stoga sud drži da tuženik u ovom postupku nije dokazao kako ima valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u smislu odredbe čl. 115. st. 1. ZVDSP, dok su tužitelji zemljišnoknjižni suvlasnici te nekretnine pa imaju pravo zahtijevati od tuženika da prestane uznemiravati njihovo pravo suvlasništva u smislu odredbe čl. 167. st. 1. ZVDSP.

13. Najprije valja istaći kako odredba čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP ovlašćuje drugostupanjski sud da u žalbenom postupku preocjenjuje u prvostupanjskom postupku izvedene dokaze nezavisno od njihove prirode i načina njihova izvođenja (i posredno i neposredno izvedene dokaze), ali ne oslobađa drugostupanjski sud da u obrazloženju presude izloži razloge kako je i zašto ocijenio dokaze kojima je utvrdio odlučnu činjenicu za određeni spor.

14. Štoviše, okolnost da se u konkretnom slučaju, među ostalim, radi i o neposredno izvedenim dokazima saslušanjem pri kojima je upravo izravan kontakt suda koji će donijeti odluku s takvim dokaznim sredstvima ono što omogućuje tom sudu stjecanje osobnih dojmova o stanju stvari i o kvaliteti informacija do kojih je došao prilikom davanja iskaza (ovdje saslušanja šest osoba, i to troje stranaka i trojice svjedoka), i time stjecanja potpunijeg i istinitijeg uvjerenja o činjenicama koje treba utvrditi primjenom čl. 8. ZPP, zahtijeva od drugostupanjskog suda posebnu pažnju prilikom preocjenjivanja takvih dokaza. Stoga se od drugostupanjskog suda očekuje da u takvoj situaciji podrobnim, jasnim i uvjerljivim razlozima obrazloži svoje uvjerenje o činjenicama koje je na taj način utvrdio te, naročito, razloge zbog kojih mu nije prihvatljiva ocjena prvostupanjskog suda.

15. U konkretnom slučaju, obrazloženje pobijane presude kojim se drugačije vrednuje ocjena prvostupanjskog suda o svim provedenim dokazima (ispravama u spisu, iskazima svjedoka te samih stranaka u ovoj parnici) - zbog čega je drugostupanjski sud formirao drukčije uvjerenje o postojanju odlučnih činjenica i drukčiju odluku (ne)osnovanosti tužbenog i protutužbenog zahtjeva - nije dovoljno da bi se smatralo da pobijana presuda u dovoljnoj mjeri sadrži razloge o odlučnim činjenicama, na što osnovano u reviziji ukazuje i tuženik.

16. Drugostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude, iako je djelomično na njima utemeljio pobijanu presudu, uopće nije ni spomenuo pa tako niti ocijenio iskaze saslušanih osoba, a niti je ocijenio što predstavlja poštanska uputnica novčanog iznosa od istog datuma kada je sastavljena i potvrda o kupoprodajnom ugovoru od 9. prosinca 1995. koju je popunio tuženik kao pošiljatelj i koja glasi na ime S. B., prednika protutuženika, kako to revident osnovano navodi. Naime, ta potvrda o uplati uputničkog brzojava, i to iznosa od 1.800,00 kn kao protuvrijednosti 500,00 tadašnjih DEM, je u izravnoj suprotnosti s iskazom tužiteljice B. B. koja je iskazala da njezin suprug tuženiku nikad nije dao 500,00 DEM te je u suglasju s iskazom tuženika da je S. B. naknadno putem pošte još platio 500,00 DEM. S tim u vezi, drugostupanjski sud nije ocijenio niti, međusobno suprotne iskaze tužiteljice B. B. i tuženika, u odlučnim dijelovima u kojima je ona iskazala da je tuženik posudio njezinom suprugu 3.000,00 DEM, a on da je prvotni dogovor s prednikom tužitelja S. B. bio da je cijena zemljišta 3.000,00 DEM, a zatim da je cijena zemljišta 3.500,00 DEM, pa da mu je ukupno platio 3.500,00 DEM. No, pritom također nije obrazložio niti značaj, kako to iz tih iskaza proizlazi, nesporne činjenice da je tuženik isplatio pravnom predniku tužitelja 3.000,00 DEM.

17. Zato je drugostupanjska presuda zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP i čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP pa je, primjenom čl. 394. st. 1. ZPP, valjalo odlučiti kao u izreci.

18. U ponovnom postupku drugostupanjski sud će otkloniti navedene propuste, ocijeniti je li tuženik mogao steći predmetnu nekretninu djelomično ili u cijelosti, te, ovisno o tome, donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku. Pritom će uzeti u obzir i pravno shvaćanje ovoga suda (zauzeto u rješenjima ovoga suda poslovni broj Rev- 1735/2016 od 6. listopada 2020. i Rev-2930/2017 od 7. srpnja 2021.) prema kojemu vlasnik ima pravo na zaštitu od uznemiravanja u slučaju kada je posjednik sporne stvari, konkretno sporne nekretnine ili spornog dijela nekretnine, pa ga treća osoba uznemirava u pravu vlasništva njegove stvari na drugi način, a ne oduzimanjem stvari. U slučaju ako vlasnik nije posjednik sporne stvari ili spornog dijela nekretnine, tada nema pravo na negatornu zaštitu, već vlasnik neposjednik štiti svoje vlasništvo pravom vlasničkom tužbom iz čl. 161. ZVDSP. Dakle, ako tužitelji nisu u posjedu predmetne nekretnine (nego je u posjedu tuženik) već zbog toga treba odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, neovisno o tome tko je vlasnik predmetne nekretnine.

19. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 8. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.