REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3364/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. M. iz V., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik N. D., odvjetnik u Z., protiv tuženika Županijska uprava za ceste Zagrebačke županije, Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik A. S., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-334/2019-2 od 11. ožujka 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Pn-118/16-21 od 22. siječnja 2019., u sjednici održanoj 8. lipnja 2022.,

r i j e š i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukida se presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-334/2019-2 od 11. ožujka 2019. u dijelu kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 6.300,00 kuna sa zateznim kamatama (točka I.1. izreke) i u dijelu odluke o troškovima postupka (točka I.2. i II. izreke), te se predmet u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž- 334/2019-2 od 11. ožujka 2019. u dijelu kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.180,51 kuna sa zateznim kamatama (točka I.1. izreke) se odbacuje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6.300,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 6.000,00 kuna od 4. prosinca 2009. pa do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a na iznos od 300,00 kuna počev od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, sve u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.180.51 kuna zajedno da zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. prosinca 2013. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, sve u roku 15 dana.

III Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa od 6.300,00 kuna do zatraženih 9.300,00 kuna uz pripadajuće kamate.

IV Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 9.337,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, sve u roku 15 dana.

V Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.800,00 kn u roku 15 dana.“

2. Drugostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pn- 118/16-21 od 22. siječnja 2019. u točki I. (prvoj), II. (drugoj) i IV. (četvrtoj) izreke i za navedeno sudi:

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Nalaže se tuženiku da tužitelju plati iznos od 6.300,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 6.000,00 kn od 4. prosinca 2009. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a na iznos od 300,00 kn od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

Nalaže se tuženiku da tužitelju plati iznos od 3.180,51 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. prosinca 2013. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

2. Nalaže se tužitelju B. M. da tuženiku Županijskoj upravi za ceste Zagrebačke županije Z. nadoknadi parnični trošak u iznosu od 5.906,25 kn (pet tisuća devet stotina šest kuna dvadeset pet lipa) u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tužitelju B. M. da tuženiku Županijskoj upravi za ceste Zagrebačke županije Z. nadoknadi trošak postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 1.562,50 kn (tisuću pet stotina šezdeset dvije kune pedeset lipa) u roku od 15 (petnaest) dana.“

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), uz prijedlog da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku presudu. Potražuje troškove revizije.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je djelomično osnovana i djelomično nedopuštena.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknade štete (neimovinske i imovinske štete) koja je nastala uslijed štetnog događaja od 7. rujna 2009., kada je na vozilo tužitelja naletila divljač (srna).

6.1. Pravomoćnom presudom broj P-249/2010 od 23. prosinca 2013. tužitelju je dosuđen iznos imovinske štete u iznosu od 6.147,45 kuna.

6.2. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je potraživao naknadu štete zbog povrede prava osobnosti, te obračunate zatezne kamate na dosuđeni iznos imovinske štete, tekuće od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku do isplate.

7. U postupku koji je prethodio reviziji je utvrđeno:

- da tuženik gospodari (lokalnom) cestom na kojoj je došlo do naleta divljači,

- da je na predmetnoj prometnici postavljen znak ''divljač na cesti'',

- da je u predmetnoj prometnoj nezgodi tužitelj zadobio ozljede u vidu istegnuća mišića vratne kralježnice i natučenja glave i lijevog koljena, zbog kojih ozljeda je trpio bolove i strah te mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega,

- da je tuženik 23. prosinca 2013. tužitelju isplatio iznos od 6.147,45 kuna, dosuđen presudom prvostupanjskog suda broj P-249/10 od 23. prosinca 2013., koja je u tom dijelu potvrđena presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž- 998/14-2 od 29. kolovoza 2016.

8. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za naknadom štete u iznosu od 6.300,00 kuna sa zateznim kamatama, na ime povrede prava osobnosti, kao i zahtjev za isplatu iznosa od 3.180,51 kuna na ime zatezne kamate obračunate za razdoblje od dana kada se tužitelj u mirnom postupku obratio tuženiku radi isplate navedene naknade do 23. prosinca 2013., kada je dosuđeni iznos tuženik isplatio tužitelju.

8.1. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev pozivom na odredbe članka 1045. stavak 1., članak 1100. stavak 1. i 2. i članak 1095. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO), članak 7. i članak 23. Zakona o javnim cestama („Narodne novine“ broj 180/04, 82/06, 138/06, 146/08, 152/08 i 38/09) i članak 24. stavak 1. Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta („Narodne novine“ broj 25/98, 162/98 i 180/04).

9. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev tužitelja jer u konkretnom slučaju nisu ispunjene sve pretpostavke odgovornosti za štetu u smislu odredbe članka 1045. stavak 1. ZOO. Naime, tuženik, s obzirom na vrstu svoje djelatnosti, ne odgovara za štetu od divljači po kriteriju objektivne odgovornosti, jer nije imatelj niti vlasnik divljači, već je za nastanak takve štete odgovoran samo u slučaju propusta koji je u izravnoj uzročno posljedičnoj vezi s nastankom štete. S obzirom da tužitelj, nije naveo konkretne činjenice koje bi se odnosile na postojanje uzročno posljedične veze između navedenog propuštanja tuženika i nastanka štetnog događaja jer uopće nije tvrdio, niti dokazao, da do istrčavanja divljači (srne), u slučaju da je trava bila pokošena, da bi u takvoj situaciji na vrijeme uspio zaustaviti svoje vozilo ili na neki drugi način izbjeći njezin nalet, zahtjev tužitelja nije osnovan, zaključuje drugostupanjski sud.

9.1. Donošenjem odluke, kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 3.180,51 kuna na ime obračunate zatezne kamate na plaćeni iznos imovinske štete, drugostupanjski sud zaključuje da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz odredbe članka 29. stavak 1. ZOO. S obzirom da je tuženik 23. prosinca 2013. isplatio iznos imovinske štete tužitelju, on nije zakasnio s ispunjenjem predmetne novčane obveze, pa stoga tužitelju ne duguje niti zateznu kamatu na taj iznos.

10. Prema odredbi članka 382. stavak 2. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke, u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti prema odredbi članka 382. stavak 1. ZPP, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

10.1. Na temelju članka 382. stavak 3. ZPP u reviziji iz stavka 2. tog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

10.2. Navedene pretpostavke iz članka 382. stavak 3. ZPP moraju biti ispunjene kumulativno.

11. Revident u reviziji postavlja sljedeća pitanja:

„Da li viši sud može preinačiti presudu u smislu da odbije tužbeni zahtjev iz razloga što smatra da neka činjenica u sporu nije dokazana, a prvostupanjski sud smatra da je ona općepoznata i nije proveo dokaz njezine vjerodostojnosti?

Da li viši sud mora ukinuti presudu I stupanjskog suda, i vratiti na ponovno odlučivanje ako ustanovi da se treba provesti još neki dokaz radi utvrđenja neke po njemu relevantne činjenice, a ti dokazi su predlagani od stranaka u postupku ali ih prvostupanjski sud nije proveo jer je smatrao da nisu bitni ili jednostavno može preinačiti presudu u smislu da ta činjenica nije dokazana?

Da li sud može donijeti različite odluke u predmetu u kojem odlučuje o više zahtjeva (zahtjev za imovinsku štetu, zahtjev za neimovinsku štetu) a oba tužbena zahtjeva temelje se na istom činjeničnom i pravnom osnovu?

Da li zakonske zatezne kamate na iznos materijalne štete (totalna šteta na vozilu) počinju teći i da li obveza tuženika na platež tih kamata nastaje u trenutku predaje odštetnog zahtjeva u mirnom postupku a u slučaju kad se oštećena osoba obrati tuženiku sa svom potrebnom dokumentacijom potrebnom za utvrđivanje osnove i opsega obveze ili tijek kamata počinje teći tek donošenjem I stupanjske presude?

Da li je dio presude tj. dio tužbenog zahtjeva postao pravomoćan u trenutku isteka roka za žalbu (a žalbe na taj dio presude nisu podnesene) ili tek kad viši sud je odlučio o preostalom odbijajućem dijelu tužbenog zahtjeva?

Da li viši sud može preinačiti presudu na štetu stranke koja se žalila ako je samo ona podnijela žalbu? (čl. 374. ZPP) u kontekstu da samo tužitelj podnosi žalbu u odbijajućem dijelu presude – žalba prihvaćena, ponovno suđeno presuđeno u korist tužitelja – žalba tuženika – preinačeno, tj. odbijen tuž. zahtjev iz razloga koji su bili poznati istom višem sudu i kad je prvi put prihvatio žalbu tužitelja?“

12. Kao razloge važnosti postavljenih pitanja tužitelj se poziva na odluke Županijskog suda broj Gž-720/2111 od 14. veljače 2012. i broj Gž-2191/2008 od 20. travnja 2010., Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-2000/2011 od 19. ožujka 2012., Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-2133/2015 od 23. ožujka 2018. i broj Gž- 988/2014 od 23. prosinca 2014.

13. Odlučujući o dopuštenosti izvanredne revizije vijeće ovoga suda je ocijenilo da postavljeno pitanje:

„Da li sud može donijeti različite odluke u predmetu u kojem odlučuje o više zahtjeva (zahtjev za imovinsku štetu, zahtjev za neimovinsku štetu) a oba tužbena zahtjeva temelje se na istom činjeničnom i pravnom osnovu?“

je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

14. Sukladno odredbi članka 392.a stavak 2. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz članka 382. stavka 2. ovoga Zakona, ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo, uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

15. Prema odredbi članka 333. ZPP pravomoćnom odlukom postaje samo izreka presude, a ne i njeno obrazloženje. Ocjena suda o odgovornosti tuženika sadržana je u obrazloženju. Ta ocjena suda izražena u prethodnoj odluci, vezala je sud u istom postupku u kojem je donesena predmetna odluka i ona ima pravni učinak (samo) u postupku u kojem je o njoj odlučeno, a nema značaj presuđene stvari, budući da pitanje odgovornosti nije uneseno u izreku, već samo u obrazloženje.

16. Slijedom izloženoga, prema shvaćanju ovoga suda, kada je o postojanju elemenata odgovornosti za štetu (u konkretnom slučaju o imovinskoj šteti) odlučeno u ranijoj odluci u okviru istoga postupka, takva ranija odluka ima učinak u daljnjem tijeku postupka prilikom donošenja odluke o postojanju elemenata odgovornosti tuženika (u konkretnom slučaju prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu neimovinske štete).

17. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa u postupku nisu raspravljene sve odlučne činjenice, valjalo je na temelju odredbe članka 395. stavak 2. ZPP, ukinuti drugostupanjsku presudu u dijelu kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 6.300,00 kuna sa zateznim kamatama i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje (točka I. izreke).

18. U odnosu na pitanje o početku tijeka zatezne kamate, valja reći da se odštetna tražbina (nenovčana-imovinska šteta) sudskom odlukom pretvara u novčanu tražbinu, zbog čega zatezne kamate na odštetnu tražbinu počinju teći od dana kada je postala novčanom tražbinom, a visina naknade za nenovčanu imovinsku štetu utvrđuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, pa i zatezna kamata na dosuđenu naknadu pripada od donošenja sudske odluke, a kako se ovdje radi o nenovčanoj imovinskoj šteti njezino se dospijeće sukladno odredbi članka 1086. i 1089. stavak 2. ZOO vezuje uz presuđenje (tako i ovaj sud u odluci broj Rev- 638/2020-2 od 12. siječnja 2021.). Stoga zatezna kamata na naknadu nenovčane imovinske štete dosuđene u novcu prema cijenama u vrijeme presuđenja (članak 1089. stavak 2. ZOO) teče od dana donošenja prvostupanjske presude kojom je visina naknade određena, osim ako je oštećenik sam otklonio štetu prije donošenja sudske odluke (a o čemu se u ovom slučaju ne radi) u kojem slučaju zatezna kamata teče od dana kad jer šteta otklonjena, odnosno kad su učinjeni troškovi radi otklanjanja štete.

19. Stoga, pitanje koje se odnosi na tijek zateznih kamata, nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer izneseno pravno shvaćanje drugostupanjskog suda ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda.

20. Slijedom navedenoga, valjalo je temeljem odredbe članka 392.b stavak 3. ZPP, odlučiti kao u izreci rješenja (točka II. izreke).

21. Budući da odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima (u smislu odredbe članka 164. stavak 4. ZPP, točka I. izreke rješenja).

Zagreb, 8. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.