REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 81 Pž-1816/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Kamelija Parać, u pravnoj stvari tužitelja MICROTEAM d.o.o., Velika Gorica, Kurilovečka 1, OIB 57375677395, kojeg zastupa punomoćnica Dijana Brezak, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika VIDI-TO d.o.o. Zagreb, Zagrebačka cesta 233, OIB 24523816042, kojeg zastupa punomoćnik Hanibal Hunjek, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate iznosa od 20.494,96 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3215/2018 od 11. ožujka 2021., 8. lipnja 2022.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3215/2018 od 11. ožujka 2021. u točkama I. i III. njene izreke.
II. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 1.390,00 kn.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nikole Tadića iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-3634/2018 od 19. rujna 2018. kojim je tuženiku naloženo da tužitelju namiri novčanu tražbinu u iznosu od 20.494,96 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.943,69 kn (točka I. izreke), ukinut je platni nalog za trošak ovršnog postupka u iznosu od 75,00 kn i predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 975,00 kn (točka II. izreke), naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 10.555,00 kn (točka III. izreke), te je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.890,00 kn (točka IV. izreke). Tako je prvostupanjski sud presudio jer je nakon provedenog dokaznog postupka ocijenio da je tužitelj isporučio tuženiku robu (tonere, mobitele, tintu), a tuženik nije izvršio isplatu cijene za isporučenu robu. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi s odredbom čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP).
2. Protiv te presude tuženik je podnio žalbu pobijajući je u točkama I. i III. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom je naveo da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i sadržaja zapisnika. Naime, iz iskaza svjedoka i stanaka jasno proizlazi da je tuženik pravodobno usmenim i telefonskim putem obavijestio tužitelja o nedostacima isporučene robe što je bila uobičajena praksa među strankama. Uz navedeno, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo što je utjecalo na donošenje pravilne i zakonite odluke. Pogrešno je primijenjena odredba č. 376. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO), već je trebalo primijeniti odredbu čl. 12. ZOO-a. Predložio je preinačiti pobijanu odluku i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
3. Tužitelj je podnio odgovor na tuženikovu žalbu u kojem se u cijelosti usprotivio tuženikovim žalbenim navodima, predložio je odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
6. Budući da se tužbeni zahtjev u ovom predmetu odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu u od 50.000,00 kn, radi se o sporu male vrijednosti u kojem se presuda ili rješenje kojim se završava spor može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a). Prema tome, presuda se ne može pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. t. 3., 7., 12., 13. i 14. ZPP-a, te zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
7. Donošenjem pobijane presude nije učinjena ni jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, posebno povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, na koju tuženik upire u žalbi. Prvostupanjski sud je dao jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama na kojima je zasnovao svoju odluku, a koji nisu proturječni sadržaju isprava u spisu.
8. Predmet ovog parničnog postupka jest zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 20.494,96 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na ime isporučene robe –mobitela, tinte i tonera. U prilog osnovanosti svojeg potraživanja tužitelj je u spis dostavio račune (listovi 4.-13. spisa), kartice poslovnog partnera za 2016., 2017. i 2018. godinu, iz čega je vidljiva vrsta i količina preuzete robe.
9. Tuženik je u prigovoru (odgovoru na tužbu) istaknuo da je podnio prigovor na kvalitetu isporučene robe jer su uređaji prestali funkcionirati, a nisu im ti uređaji popravljeni ili zamijenjeni drugima te da je preuzeta roba trebala biti kompenzirana. Na ročištu održanom 26. ožujka 2019. tuženik istaknuo da ne spori da je primio robu navedenu u računima kao i visinu tražbine, dok je na ročištu održanom 27. veljače 2020. naveo da samo djelomično spori račun broj 9765-100-77 za iznos od 1.467,50 kn koji se odnosi na stavke 2-7 (list 6. spisa), zatim račun broj 4372-1-77 za iznos od 1.199,00 kn koji se odnosi na stavku 3 (list 11. spisa), te u cijelosti osporava račune broj 4307-1- 77 (list 7. spisa), broj 4328-1-77 (list 9. spisa) i račun broj 4382-1-77 (list 12. spisa). Tuženik je stoga osporavao tužiteljevo potraživanje u iznosu od 5.689,30 kn.
10. Nakon provedenog dokaznog postupka, prvostupanjski sud je ocijenio da je tužitelj isporučio tuženiku robu, a da tuženik nije uplatio cijenu za tu robu. U pogledu prigovora nedostataka isporučene robe prvostupanjski sud je ocijenio da iz svih provedenih dokaza ne može utvrditi da je bilo koja isporučena roba reklamirana tim više što ni jedan od tih uređaja nije reklamiran pisanim putem niti o tome postoji bilo kakav materijalni dokaz.
11. Takvi zaključci prvostupanjskog suda su pravilni i u skladu s cjelokupnom dokumentacijom u spisu.
12. Prema odredbi čl. 404. st. 1. ZOO-a kad se nakon primitka stvari od strane kupca pokaže da stvar ima neki nedostatak koji se nije mogao otkriti uobičajenim pregledom prilikom preuzimanja stvari, kupac je dužan, pod prijetnjom gubitka prava, o tom nedostatku obavijestiti prodavatelja u roku od dva mjeseca računajući od dana kada je nedostatak otkrio, a kod trgovačkog ugovora – bez odgađanja. Odredbom čl. 406. st. 1. ZOO-a određeno je da u obavijesti o nedostatku stvari kupac nije dužan potanje opisati nedostatak i pozvati prodavatelja da pregleda stvar, osim ako se radi o trgovačkom ugovoru, a stavkom 2. istog članka je određeno ako obavijest o nedostatku koju je kupac pravodobno poslao prodavatelju preporučenim pismom, brzojavom, telefaksom ili na neki drugi pouzdan način, zakasni ili uopće ne stigne prodavatelju, smatra se da je kupac ispunio svoju obvezu da obavijesti prodavatelja.
13. S obzirom na to da se u predmetnom slučaju radi o trgovačkom ugovoru, tuženik je bio dužan obavijestiti tužitelja o skrivenim nedostacima bez odgađanja, te točno opisati u čemu se sastoje nedostaci isporučene blagajne, s time da je obavijest mogao dati preporučenim pismom, brzojavom, telefaksom ili na neki drugi pouzdan način.
14. Radi ispitivanja te odlučne činjenice o kojoj ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno tuženikova prava u smislu odredbe čl. 410. ZOO-a, prvostupanjski sud je proveo dokaze saslušanjem svjedoka Marina Korečića, Sandre Bršec Rolih, Igora Sečena, Dinka Kadia, Hrvoja Šomođi, te zastupnika po zakonu tužitelja i tuženika. Svjedok Marin Korečić je iskazao da na isporučenu robi nije bilo prigovora niti je reklamirana, osim za jedan mobitel koji je dan tužitelju u promotivne svrhe. U slučaju reklamacije mobitela, mobitel se zaprimi o čemu se izdaje potvrda u kojoj se navode serijski brojevi, te se mobitel dalje prosljeđuje na servis. Svjedok je izvršio provjere u servisu po serijskim brojevima te je dobio potvrdu da nikada nije bilo reklamacija mobitela koji su obuhvaćeni utuženim računima. Ujedno, nikada nije zaprimio reklamacije tonera o čemu bi zasigurno znao jer za to isto postoji procedura. Preostali svjedoci nisu imali saznanja o samoj reklamaciji jer je nisu osobno vršili, a niti su bili prisutni samoj reklamaciji.
15. Ne ulazeći u osnovanost tuženikove tvrdnje o postojanju materijalnog nedostataka na isporučenim tonerima i mobitelima, pravilno je prvostupanjski sud obvezao tuženika na ispunjenje ugovorne obveze tužitelju budući da tuženik ničim nije dokazao da je pravovremeno obavijestio tužitelja o materijalnim nedostacima kupljene robe, a još manje da je tuženik to učinio na pouzdan način u smislu odredbe čl. 406. st. 2. ZOO-a. Naime, iskazi saslušanih svjedoka ne ukazuju da bi tuženik odmah po otkrivanju nedostatka, bez odgađanja, obavijestio tužitelja da mobiteli i toneri imaju nedostatak, a to ne proizlazi ni iz drugih dokaza u spisu. Stoga, izvedenim dokazima, tuženik nije dokazao da je pravodobno (odmah po otkrivanju nedostatka) obavijestio tužitelja o skrivenim nedostacima isporučene robe premda je teret dokaza te činjenice na njemu u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a.
16. Slijedom navedenog, i ovaj sud, kao i prvostupanjski sud, smatra da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu na temelju ugovora o kupoprodaji u smislu odredbe čl. 376. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO), te da je tužitelj isporučio tuženiku robu, dok tuženik nije platio cijenu za tu robu, pa je pravilno prvostupanjski sud na temelju odredbe 451. st. 3. ZPP-a, održao na snazi platni nalog za iznos od 20.494,96 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
17. Preostalim žalbenim navodima tuženik nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane odluke.
18. Pravilno je prvostupanjski sud odlučio i o troškovima parničnog postupka na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, a žalitelj određeno ne pobija pojedine stavke ni po osnovi ni po visini.
19. Slijedom iznesenog, navodima žalbe tuženik nije doveo u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane odluke, pa je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, tuženikova žalba odbijena kao neosnovana i pobijana odluka potvrđena u točkama I. i III. izreke.
20. Odluka iz točke II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi s odredbom čl. 155. ZPP-a.
Zagreb, 8. lipnja 2022.
Sutkinja
Kamelija Parać
Broj zapisa: eb304-707b1
Kontrolni broj: 048c8-3cad7-6158c
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=KAMELIJA PARAĆ, L=ZAGREB, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
