Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž-1944/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Tajani Polić, u pravnoj stvari tužitelja A H. d.o.o. Z., OIB …, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Z. i partneri d.o.o. Osijek, protiv tuženice A. D., Z., OIB …, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja, izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 152 Povrv-3675/20-12 od 2. srpnja 2021., 8. lipnja 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 152 Povrv-3675/20-12 od 2. srpnja 2021.
Obrazloženje
1.Presudom suda prvog stupnja ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika R. A. Č. iz S. B. poslovni broj Ovrv-623/20 od 13. ožujka 2020. te je tužbeni zahtjev odbijen (točka I izreke), a odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka uz zateznu kamatu (točka II izreke).
2.Protiv presude žali se tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev u cijelosti prihvati uz naknadu troškova postupka, uključujući trošak žalbe.
3.Odgovor na žalbu nije podnesen.
4.Žalba nije osnovana.
5.Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu tražbine po osnovi naknade za prijevremeni raskid ugovorne obveze, iskazane na računu za siječanj 2019., a koju tužitelj potražuje temeljem odredbe članka 14.2. Općih uvjeta poslovanja V. d.o.o. (dalje: Opći uvjeti)
6.Prvostupanjski sud utvrđuje nespornim da su stranke zasnovale pretplatničke odnose u odnosu na pretplatnički broj . s tarifnim modelom H. T. te pretplatnički broj … s tarifnim modelom M. M, na neodređeno vrijeme uz obvezno minimalno trajanje ugovora od 24 mjeseca.
7.Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga od 5. ožujka 2020., račun te obračun naknade za prijevremeni raskid ugovora prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženici obračunata naknada štete za prijevremeni raskid ugovora u vidu preostalih mjesečnih naknada u iznosu od 476,90 kn za pretplatnički broj … i u iznosu od 1.907,61 kn za pretplatnički broj …, odnosno ukupno u iznosu od 2.384,51 kn kao povoljnije naknade za tuženicu obzirom da naknade u vidu popusta na proizvode i usluge po oba pretplatnička broja iznose 2.155,61 kn i 2.226,40 kn. Također utvrđuje da je pretplatnički odnos stranaka raskinut 4. siječnja 2019. od strane tužitelja zbog krivnje tuženice (neplaćanje ugovornih obveza).
8.Prvostupanjski sud utvrđuje da je odredba članka 14.2. Općih uvjeta preuzeta iz odredbe članka 41. stavak 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama („Narodne novine“ 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14, 72/17 – dalje: ZEK), međutim, imajući u vidu da se radi o potrošačkom ugovoru te primjenjujući odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 41/14, 110/15 dalje: ZZP) kao lex specialis, zaključuje da se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu članka 49. stavak 1. i 2. ZZP, a time i ništetnoj odredbi prema članku 55. stavak 1. ZZP.
9.Prema stajalištu prvostupanjskog suda primjena odredbe članka 14.2. Općih uvjeta dovela bi do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tuženice kao pretplatnika, smatrajući da je društveno neprihvatljivo da tužitelj ugovara za sebe korist, a s druge strane ne pruža nikakvu uslugu za to, odnosno da se raskidom ugovora operator oslobađa svih obveza prema potrošaču, dok se potrošač ni nakon raskida ugovora ne može osloboditi obveza preuzetih prema Općim uvjetima, pri čemu utvrđuje da je to protivno i pravnim učincima instituta jednostranog raskida ugovora iz odredbe članka 368. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15,29/18- dalje: ZOO). Cijeneći da je tužitelj navedenu odredbu unaprijed formulirao na standardnom ugovoru, zaključuje da se predmnijeva da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo te da tuženica nije imala utjecaja na njezin sadržaj. Pritom prvostupanjski sud napominje da činjenica da je tuženica imala mogućnost izbora između više vrsta pretplatničkih ugovora, ne znači ujedno da su stranke prije sklapanja ugovora pregovarale o sadržaju ove odredbe, a osim toga utvrđuje i da tužitelj nije u smislu članka 49. stavak 4. ZZP dokazao svoje navode da su stranke o toj odredbi pregovarale. Iz navedenih razloga prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj temeljem navedene ugovorne odredbe ne može osnovano zahtijevati isplatu, već da bi imao pravo u smislu odredbe članka 368. ZOO zahtijevati naknadu štete zbog raskida ugovora uslijed neispunjenja. Međutim, utvrdivši da tužitelj tijekom postupka nije niti činjenično tužbeni zahtjev odredio kao zahtjev za naknadu štete, niti tvrdio da bi zbog prijevremenog raskida ugovora pretrpio štetu i obrazložio u čemu bi se ona sastojala, prvostupanjski sud zahtjev tužitelja ocjenjuje neosnovanim te odlučuje kao u izreci pobijane presude primjenom odredbe članka 451. stavak 3. ZPP-a i članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19- dalje: ZPP).
10.U žalbi tužitelj ističe da pogrešno prvostupanjski sud ocjenjuje da su se raskidom ugovora ostvarili učinci iz članka 368. stavak 1. ZOO-a jer su stranke ugovorom, osim mogućnosti jednostranog raskida ugovora od stranke pružatelja usluga, predvidjele i pravne posljedice takvog raskida. Navodi da je netočan zaključak prvostupanjskog suda o prisilnoj naravi odredbi ZOO-a o učincima raskida, već da se radi o odredbama dispozitivne naravi jer da se u situaciji kad su stranke navedenu pravnu situaciju regulirale ugovorom, ne primjenjuju odredbe ZOO-a. Daljnjim navodima žalbe ukazuje na odredbu članka 296. stavak 1. ZOO-a navodeći da je sadržaj odredbe članka 14.2. Općih uvjeta preuzet iz članka 41. stavak 5. ZEK, stoga da se ne može raditi o nepoštenoj ugovornoj odredbi niti ista uzrokuje neravnotežu između stranaka. Napominje da je iz sadržaja zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa vidljivo da je tuženica ostvarila popuste tijekom trajanja ugovorne obveze u mjesečnom iznosu od 50,00 kn te u iznosu od 20,00 kn upravo iz razloga jer se obvezala biti u ugovornom odnosu, stoga da je pogrešno prvostupanjski sud primijenio odredbe ZZP jer se ne radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi, a niti o situacijama iz članka 50. stavak 1. točka 4. i 5. ZZP. U žalbi ukazuje i na sudsku praksu.
11.Predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP-a zbog čega je presudu prema odredbi članka 467. stavka 1. ZPP-a, dopušteno pobijati samo zbog određenih bitnih povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava.
12.U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih postupovnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a u vezi članka 467. stavka 1. ZPP-a.
13.Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
14.Prvostupanjski sud je odlučujući o osnovanosti zahtjeva za isplatu naknade za prijevremeni raskid ugovora pravilno primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača, kao lex specialis u odnosu na odredbu članka 41. stavak 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama, a što je u skladu i sa zaključkom sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 14. listopada 2016. (broj Su-IV-409/16).
15.Opisana utvrđenja i pravni zaključci suda prvog stupnja upućuju na pravilnu primjenu odredbe članka 49. stavak 1. ZZP. Prema navedenoj odredbi ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema odredbi članka 49. stavak 2. ZZP smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
16.Istaknuti žalbeni razlozi ne dovode u pitanje pravilnost opisanih pravnih zaključaka prvostupanjskog suda jer i ovaj sud prihvaća razloge i stajalište prvostupanjskog suda o nepoštenoj odredbi članka 14.2. Općih uvjeta u smislu odredbe članka 49. stavak 1. ZZP. Naime, i prema ocjeni ovog suda uključivanje takve odredbe u ugovor koji se sklapa s potrošačem s očitom svrhom da se i nakon prestanka ugovora ostvari korist jedne ugovorne strane, a sagledavajući pritom sve okolnosti sklapanja Ugovora (članak 51. ZZP), predstavlja postupanje protivno načelu savjesnosti i poštenja i dovodi do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tuženice kao potrošača.
17.Slijedom navedenog ispunjene su pretpostavke da navedena ugovorna odredba predstavlja nepoštenu odredbu u smislu članka 49. stavak 1. ZZP, a slijedom toga i ništetnu odredbu u smislu članka 55. stavak 1. ZZP.
18.U odnosu na navode žalbe kojima ukazuje na sudsku praksu ističe se da u svakom predmetu odluka ovisi o konkretnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji na koji način je odlučeno i u ovom predmetu, stoga priložene odluke drugih sudova nemaju utjecaja na odlučivanje o žalbi tužitelja.
19.Slijedom navedenog žalba tužitelja je odbijena te je presuda suda prvog stupnja potvrđena primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.
U Rijeci 8. lipnja 2022.
Sutkinja
Tajana Polić
