Poslovni broj: 30 P-3180/2021-20

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

D J E L O M I Č N A P R E S U D A Z B O G O D R I C A NJ A

I

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Čačić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. M. iz Z., OIB:…, zastupanog po punomoćniku D. M., odvjetniku iz S., protiv tuženika P.b.Z. d.d., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici P. V., odvjetnici iz Z., radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. svibnja 2022., u prisutnosti punomoćnika stranaka, na temelju odredbi članka 335. stavaka 1. i 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992.,112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008.,123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014. i 70/2019., dalje ZPP), 8. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim i bez pravnog učinka dijelovi odredba kojima je ugovorena glavnica i plaćanje anuiteta vezano uz švicarski franak (valutna klauzula), a koji su sadržani u članku 6.2. Ugovora o kreditu broj: …, između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, sklopljenog 10. siječnja 2007. U Zagrebu, solemniziranog istogad po javnom bilježniku mr. J. K. R. iz Z.,

broj ovjere: OU-28/2007 pa stoga navedena odredba ugovora ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

II. Nalaže se tuženiku P P.b.Z. d.d., Z., OIB: …, isplatiti tužitelju D. M. iz Z., OIB:…,, iznos od 32.438,88 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po

stopi koja se do 31. srpnja 2015. godine utvrđuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećana za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koje teku na iznos od:

33,42 HRK od dne 31.03.2008.

158,99 HRK od dne 30.10.2008.

25,01 HRK od dne 28.11.2008.

158,71 HRK od dne 30.12.2008.

161,40 HRK od dne 30.01.2009.

211,89 HRK od dne 24.02.2009.

174,57 HRK od dne 31.03.2009.

179,42 HRK od dne 30.04.2009.

139,68 HRK od dne 30.05.2009.

94,80 HRK od dne 29.06.2009.

137,18 HRK od dne 14.07.2009.

125,27 HRK od dne 27.08.2009.

123,48 HRK od dne 25.09.2009.

100,94 HRK od dne 27.10.2009.

138,71 HRK od dne 27.11.2009.

173,40 HRK od dne 30.12.2009.

195,18 HRK od dne 29.01.2010.

201,45 HRK od dne 26.02.2010.

248,80 HRK od dne 29.03.2010.

241,62 HRK od dne 27.04.2010.

268,11 HRK od dne 31.05.2010.

428,15 HRK od dne 30.06.2010.

374,12 HRK od dne 27.07.2010.

486,21 HRK od dne 31.08.2010.

451,00 HRK od dne 29.09.2010.

413,02 HRK od dne 25.10.2010.

515,20 HRK od dne 30.11.2010.

649,82 HRK od dne 23.12.2010.

566,55 HRK od dne 17.01.2011.

515,17 HRK od dne 14.02.2011.

549,20 HRK od dne 31.03.2011.

538,79 HRK od dne 21.04.2011.

685,36 HRK od dne 25.05.2011.

793,61 HRK od dne 29.06.2011.

754,62 HRK od dne 07.07.2011.

847,11 HRK od dne 30.08.2011.

769,18 HRK od dne 30.09.2011.

721,59 HRK od dne 11.10.2011.

10.077,58 HRK od dne 20.10.2011.

320,65 HRK od dne 10.11.2011.

334,14 HRK od dne 23.12.2011.

358,49 HRK od dne 26.01.2012.

364,74 HRK od dne 28.02.2012.

355,91 HRK od dne 21.03.2012.

358,72 HRK od dne 30.04.2012.

367,57 HRK od dne 28.05.2012.

358,89 HRK od dne 28.06.2012.

354,61 HRK od dne 13.07.2012.

348,92 HRK od dne 21.08.2012.

334,82 HRK od dne 11.09.2012.

348,75 HRK od dne 12.10.2012.

362,34 HRK od dne 29.11.2012.

348,22 HRK od dne 12.12.2012.

319,99 HRK od dne 21.01.2013.

342,84 HRK od dne 25.02.2013.

354,05 HRK od dne 29.03.2013.

339,05 HRK od dne 26.04.2013.

337,39 HRK od dne 10.05.2013.

2.400,48 HRK od dne 29.05.2013, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

„Utvrđuje se da je ništetan i da ne proizvodi pravne učinke dio članka 4. Ugovora o kreditu br. … potvrđen i solmeniziran po Javnom bilježniku J. K. R. iz Z. posl.br. OU28/2007, sklopljenog između Tužitelja kao korisnika kredita i Tuženika, u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a koji glasi cit:

„4.1. Na kredit u otplati Korisnik kredita obvezuje se platiti Banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila…“.

IV. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom kojim od tuženika zahtijeva isplatu iznosa od 9.806,24 kn.

V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 12.319,19 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 8. lipnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 8. lipnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem djelomične ništetnosti ugovora o kreditu broj … sklopljenog 10. siječnja 2007. u Z. između tužitelja

D. M. i tužene PBZ d.d. Z., a kojim je ugovorom o kreditu tuženik kao kreditor stavio na raspolaganje (za kupnju vozila) tužitelju kao korisniku kredita iznos od 31.897,78 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita.

2. S obzirom na to da se tužitelj podneskom od 6. svibnja 2022. odrekao tužbenog zahtijeva u dijelu koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni promjenjive kamatne stope i dijela zahtjeva od 9.806,24 koji se odnosi na povrat iznosa plaćenih na temelju odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope, na temelju članka 329. stavak 2. i 331. stavak 1. ZPP-a presuđeno je kao u stavcima III. i IV. izreke.

3. Zahtjev za utvrđenjem ništetnosti dijela ugovora i to u onom dijelu kojim je među strankama ugovorena valutna klauzula prema kojoj je glavnica vezana uz švicarski franak (dalje: CHF) tužitelj temelji na tvrdnji da je predmetna ugovorna odredba ništetna jer da je tako pravomoćno presuđeno u kolektivnom sporu koji je između „Potrošača“ - Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača kao tužitelja i PBZ d.d. kao drugotuženika vođen pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12. Taj je postupak u odnosu na valutnu klauzulu u CHF pravomoćno dovršen donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-8832/17-10 od 14. lipnja 2018. kojom je potvrđena prvostupanjska presuda.

4. S obzirom na to da primjena nepoštene valutne klauzule u CHF prouzrokovala neosnovano bogaćenje na strani tuženika, to tužitelj istovremeno kumulira i kondikcijski zahtjev za povrat iznosa plaćenih na temelju navedenih ništetnih odredbi i to u ukupnom iznosu od 32.438,88 kn sa zakonskom zateznom tekućom na pojedine iznose od dana stjecanja do isplate.

5. Visinu predmetnog kondikcijskog zahtjeva tužitelj je predložio utvrditi financijskim vještačenjem. Osim toga, tužitelj je činjenicu postojanja predmetnog ugovora i ispunjenja ništetnih obveza predložio utvrditi uvidom u ugovor o kreditu broj … od 10. siječnja 2007. s prilozima.

6. Tuženik je, očitujući se na navode tužbe, u odgovoru na tužbu (list 35 do 47) i kasnije tijekom postupka (list 147-149) osporio osnovanost tužbe u cijelosti tvrdeći kako je potraživanje tužitelja zastarjelo. Osim toga, osporava da bi u tužbi opisana ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF bila nepoštena te tvrdi da je tuženik postupio u svemu u skladu sa zakonom. Tvrdi da je tužena prilikom sklapanja ugovora pružila tužitelju sve potrebne informacije te da je riječ o odredbi koja je odraz dispozitivne zakonske odredbe pa je stoga isključena iz kontrole poštenosti.

7. Radi utvrđenja osnovanosti svojih prigovora tuženik je predložio razgledati članak prof. dr. sc. S. P. i doc. dr. sc. T. J. „Ključna aktualna pitanja

odnosa iz ugovora o kreditu u švicarskim francima i analiza stajališta sudske prakse“ objavljen u broju 3/19. časopisa „Pravo i porezi“.

8. Imajući na umu navode tužbe i odgovora na tužbu, a kako je gore navedeno, sud je utvrdio kako među strankama nije sporno:

- da je 10. siječnja 2007. u Zagrebu između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita sklopljen ugovor o kreditu za kupnju vozila, s ugovorenim iznosom kredita od 31.897,78 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, uz redovnu kamatu od 5,10% godišnje, promjenjivu, u skladu s odlukom tuženika o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila, s rokom otplate od 84 mjeseca,

- da je tužitelj »potrošač« u smislu odredbe članka 3. točke 1. Zakona o zaštiti potrošača Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 – dalje: ZZP/03)

- da je tuženik »trgovac« u smislu odredbe članka 3. točke 2. ZZP/03.

- da su stranke bez pojedinačnog pregovaranja ugovorile valutnu klauzulu – da se kredit ispunjava u kunskoj protuvrijednosti valute CHF prema ugovorenom tečaju,

- da je kad je riječ o spornoj odredbi o valutnoj klauzuli u CHF kolektivni spor u odnosu na tuženika pravomoćno završio na način da je točkom 2. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012. od 4. srpnja 2013. koja je u tom dijelu postala pravomoćna 14. lipnja 2018. kada je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-8832/17-10 odbijena žalba ovdje tuženika, usvojen zahtjev za utvrđenjem da je PBZ d.d. u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007., suprotno odredbama članka 81., 82. i 90. ZZP/03 i u razdoblju od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., suprotno odredbama članaka 96. i 97. ZZP/07 povrijedila interese i prava potrošača korisnika kredita korištenjem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredaba kojima je otplatu glavnice kredita vezala uz švicarski franak o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a da prije zaključenja, u vrijeme zaključenja i u svezi zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, to je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te joj naložio prekinuti s korištenjem tih odredaba i zabranio joj korištenje takvih i sličnih ugovornih odredaba ubuduće,

- da je ugovor prestao ispunjenjem tužitelja.

9. Sporna je osnovanost oba tužbena zahtjeva i pravovremenost kondikcijskog zahtjeva.

10. Radi utvrđenja osnovanosti tužbenih zahtjeva izveden je dokaz uvodom u sve isprave koje prileže spisu te je provedno financijsko vještačenje. Na temelju tako provedenog postupka sud je uvjerenja da su oba tužbena zahtjeva (za utvrđenjem djelomične ništetnosti i kondikacijski zahtjev) osnovana.

11. Nije u pravu tuženik kada tvrdi da je odredba o valutnoj klauzuli u CHF ugovorna odredba koja je odraz dispozitivne zakonske odredbe pa da je stoga izuzeta iz testa poštenosti. Prvo, nije riječ o dispozitivnoj zakonskoj odredbi jer su dispozitivne odredbe zakona (samo) one koje se primjenjuju na ugovorni odnos stranaka uvijek, osim ako stranke nisu isključile njihovu primjenu. Naprotiv, da bi obvezivala stranke, valutna se klauzula mora ugovoriti. Osim toga i neovisno o tome, predmetni pravni posao ima se prosuđivati kroz odredbe ZZP/03. U skladu s člankom 81. stavkom 5. ZZP/03. odredbe glave 10. toga Zakona (“Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima”) ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne naravi. Svakako da odredba članka 22. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018. i 126/2021., dalje ZOO) o valutnoj klauzuli nije prisilna zakonska odredba.

12. Predmetni ugovor o kreditu koji sadrži odredbe o valutnoj klauzuli u CHF zaključen je 10. siječnja 2007. U tom je smislu riječ o ugovoru na koji se i ratione materiae (odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ugovaraju primjenu valutne klauzule u CHF) i ratione temporis (od 1. lipnja 2004. do 31. kolovoza 2008. u odnosu na valutnu klauzulu u CHF i od 10. rujna 2003. do 31. kolovoza 2008. u odnosu na jednostranu izmjenu promjenjive kamatne stope) i ratione personae (tužitelj je potrošač, a tuženik je obuhvaćen tužbom radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača kao drugotuženik) obuhvaćen presudom koja je donesena u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu između "Potrošača" – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača i PBZ d.d. te sedam drugih banaka pod poslovnim brojem P- 1401/2012 i koja je postala pravomoćna u odnosu na valutnu klauzulu u CHF 14. lipnja 2018.

13. Imajući na umu odredbu članka 502.c ZPP-a, opravdano se tužitelj u ovoj (posebnoj) parnici za isplatu poziva na pravno utvrđenje iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, P-1401/2012, jer je istom presudom u odnosu na tuženika prihvaćen zahtjev tužbe radi zaštite kolektivnih interesa i prava i to zato što je protivno zakonu, bez pojedinačnog pregovaranja unosio u potrošačke ugovore nepoštene (i ništetne) odredbe o valutnoj klauzuli u CHF te o izmjeni promjenjive kamate svojom jednostranom odlukom, čime su povrijeđeni zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava potrošača. Naime, u skladu s navedenom zakonskom odredbom, u ovoj parnici u kojoj se tužitelj poziva na utvrđenja iz kolektivnog spora, ovaj je sud vezan za utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je zahtjev za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača usvojen.

14. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudi Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019., imajući na umu utvrđenja iz kolektivnog spora i ranije citirani sadržaj točke 2. presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 koja se izravno odnose na ovdje tuženika, u posebnoj parnici radi isplate u kojoj se potrošač poziva na utvrđenja iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi tužbe za zaštitu kolektivnih interesa, nema potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na utvrđenja iz tog postupka i odredbe članka 502.c ZPP-a te članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14., 110/15. i 14/19., dalje: ZZP), drukčije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi to bilo i u suprotnosti s navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a. Ovo pravno shvaćanje primjenjivo je i u ovoj pravnoj situaciji.

15. S obzirom na sadržaj odredbe članka 502.c ZPP-a i gore izloženo pravno shvaćanje, neosnovano tuženik prigovara da u tužbi opisana ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF ne bi bili nepoštena te da je tuženik postupio u svemu u skladu sa zakonom. Nepoštenost navedenih odredbi pravomoćno je utvrđena u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 koja je donesena u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a ovaj je sud vezan za utvrđenja iz navedene pravomoćne presude.

16. Odredbom čl. 87. st. 1. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna pa je utvrđeno kao u stavku I. izreke.

17. Imajući na umu navedeno, tužitelju na temelju članka 1111. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018. i 126/2021., dalje ZOO) pripada pravo na vraćanje isplata koje su učinjene na ime ispunjenja ništetne ugovorne odredbi o valutnoj klauzuli u CHF.

18. U tom smislu, u odnosu na ništetnu odredbu o valutnoj klauzuli u CHF tužitelju pripada kunski iznos koji se dobije kada se stvarno naplaćeni anuitet u CHF pomnoži razlikom primijenjenog tečaja i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita. Financijskim je vještačenjem utvrđeno da ovaj umnožak iznosi 32.438,88 kn.

19. Prigovor zastare nije osnovan.

20. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudi Rev 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Ovo pravno shvaćanje primjenjivo je i u ovom predmetu.

20.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je najranije dospjelo potraživanje tužitelja na ime povrata ispunjenja ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 33,42 kn koji je platio 31. ožujka 2008.

20.2. Kondikcijski zahtjev zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena je 4. travnja 2012., prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka pa je zastara prekinuta. Presuda u kolektivnom sporu u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu u CHF postala je pravomoćna 14. lipnja 2018. Individualnu je tužbu tužitelj u ovom predmetu podnio 20. travnja 2021. - očito prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka za individualne restitucijske zahtjeve koji počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača (ovdje 14. lipnja 2018.).

21. Slijedom navedenog, tuženiku je na temelju članka 1111. stavka 1. ZOO-a naloženo vratiti tužitelju iznos od 32.438,88 kn plaćenih na ime ispunjenja ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF.

22. Imajući na umu da je razlog ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo njihova nepoštenost, tužitelju je uz primjenu odredbe članka 1115. ZOO-a dosuđena zatezna kamata na pojedine iznose koji su plaćeni na ime ispunjenja nepoštenih ugovornih odredbi tekućim od dana plaćanja plaćanja (neosnovanog stjecanja na strani tuženika) do isplate.

22.1. Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a.

23. Neosnovano tuženik prigovara da su za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučne tzv. negativne tečajne razlike. Predmet spora je povrat uplata za koje se u smislu članka 1111. ZOO-a neosnovano obogatio tuženik kada je dio imovine tužitelja prešao u njegovu imovinu na temelju ugovorne odredbe koja je, jer uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja, utvrđena ništetnom. S obzirom na to da zakonska pravila vraćanja stečenog bez osnove (članci 1112. do 1120. ZOO-a) ne predviđaju nikakva uzajamna vraćanja niti je to po prirodi stvari moguće pored činjenice da nikakva imovina tuženika nije bez pravne osnove prešla u imovinu tužitelja, prilikom ocjene osnovanosti kondikcijskog zahtjeva nisu uzete u obzir negativne tečajne razlike.

23.1. Posebno se ne može govoriti o neosnovanom bogaćenju tužitelja u situaciji poput ove, kad tečaj po kojem se vrši otplata kredita odredio sam tuženik, a u skladu s člankom 6.2. predmetnog ugovora o kreditu.

24. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a jer tužitelj jer je tužitelj u cijelosti uspio s konačno postavljenim zahtjevom.

24.1. Tužitelju je uz primjenu odredbi članaka 151. i 155. ZPP-a dosuđena naknada za:

- sastav tužbe od 20.4.2021. (Tbr. 7/1 OT) u iznosu od 1.000,00 kn,

- sastav podneska od 7.7.2021. (Tbr. 8/1 OT) u iznosu od 1.000,00 kn,

- sastav podneska od 24.8.2021. (Tbr. 8/1 OT) u iznosu od 1.000,00 kn,

- zastupanje na pripremnom ročištu 28.10.2021. (Tbr.9/1 OT) u iznosu od 1.000,00 kn,

- sastav podneska od 9.2.2022. (Tbr. 8/1OT) u iznosu od 1.000,00 kn

- sastav podneska od 24.3.2022. (Tbr. 8/1 OT) u iznosu od 1.000,00 kn,

- zastupanje na glavnoj raspravi 9.5.2022. (Tbr. 9/1 OT) u iznosu od 1.000,00 kn, što ukupno i uvećano za PDV (Tbr. 42 OT) iznosi 8.750,00 kn.

Tome valja pribrojiti trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 395,19 kn, sudske pristojbe na presudu u iznosu od 674,00 kao i predujmljene troškove financijskog vještačenja u iznosu od 2.500,00 kn pa je ukupno dosuđena tužitelju naknada troškova parničnog postupka u iznosu od 12.319,19 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

24.2. Tuženiku je u odnosu na dio zahtjeva kojim je odlučeno djelomičnom presudom na temelju odricanja (vps 9.806,24 kn) uz primjenu članka 154. stavka 1. i 155., a u vezi s člankom 164. stavak 8. ZPP-a dosuđena naknada za:

- sastav odgovora na tužbu od 16.6.2021. (Tbr. 8/1 OT) u iznosu od 750,00 kn,

- sastav podneska od 17.7.2021. (Tbr. 8/1 OT) u iznosu od 750,00 kn,

- zastupanje na pripremnom ročištu 28.10.2021. (Tbr.9/1 OT) u iznosu od 750,00 kn,

- sastav podneska od 2.3.2022. (Tbr. 8/1OT) u iznosu od 750,00 kn

- zastupanje na glavnoj raspravi 9.5.2022. (Tbr. 9/1 OT) u iznosu od 750,00 kn, što ukupno iznosi 3.750,00 kn. Tuženiku je dosuđena i zatražena zakonska zatezna kamata tekuća od presuđenja do isplate.

25. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 8. lipnja 2022.

Sutkinja:

Ivana Čačić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana dostave ovog pismenog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Denis Meczner, odvjetnik iz Zagreba

2. Petra Vatavuk, odvjetnica iz Zagreba