REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-273/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Šarića, kao predsjednika vijeća, Mirne-Nade Terlević Sebastijan, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Igora Rakića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. S. iz M., K. I., OIB:..., zastupanog po punomoćniku D. R., odvjetniku u S., protiv tuženice M. S. iz A. W., H., OIB:..., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude na temelju priznanja Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru, poslovni broj: P-418/2021-8 od 11. studenog 2021., u sjednici vijeća održanoj 8. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru, poslovni broj: P-418/2021-8 od 11. studenog 2021.

Obrazloženje

1. Presudom na temelju priznanja suda prvog stupnja, toč. I., utvrđeno je da je tužitelj vlasnik nekretnine oznake čest. zgr. 32/10 k.o. M. u naravi kuća i dvor upisana u zk. ul. 2076 k.o. M. u suvlasničkom udjelu od ½ dijela, što je tuženica dužna priznati i trpjeti da tužitelj na temelju presude i po njenoj pravomoćnosti u zemljišnim knjigama izvrši uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini oznake čest. zgr. 32/10 k.o. M. u naravi kuća i dvor upisana u zk. ul. 2076 k.o. M. u suvlasničkom udjelu od ½ dijela na ime tužitelja uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženice. Toč. II. je utvrđeno da je tužitelj vlasnik nekretnine oznake čest. zem. 2089 k.o. M. u naravi vrtal upisana u zk. ul. 1506 k.o. M. u suvlasničkom udjelu od ½ dijela, što je tuženica dužna priznati i trpjeti da tužitelj temeljem presude i po njenoj pravomoćnosti u zemljišnim knjigama izvrši uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini oznake čest. zem. 2089 k.o. M. u naravi vrtal upisana u zk. ul. 1506 k.o. M. u suvlasničkom udjelu od ½ dijela na ime tužitelja uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženice. Toč. III. je naloženo tuženici naknaditi tužitelju parnične troškove uvećano za zatezne kamate po propisanoj stopi.

2. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnijela je tuženica zbog počinjenja bitnih povreda odredaba postupka iz čl. 354. st.2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013. i 70/2019., dalje: ZPP). Smatra kako je prvostupanjski sud, donoseći predmetnu presudu, počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st.2. ZPP-a jer je donesena presuda na temelju priznanja u vezi s predmetom spora oko kojeg je već postignuta nagodba, odnosno sporazum među parničnim strankama. Tužba u ovom predmetu podnesena je 4. veljače 2021., a parnične stranke su 2. lipnja 2021. sklopile bračni ugovor ovjeren kod javnog bilježnika Dinka Martinovića u Supetru, pod poslovnim brojem Ov-2478/2021 kojim su se sporazumjele da se tužitelj potpisom na ugovoru obvezuje povući sve tužbe u svim sudskim postupcima pokrenutima protiv tuženice u Republici Hrvatskoj i Republici Austriji. Zato je bio u obvezi povući i tužbu u ovoj pravnoj stvari, ali je unatoč tome, tražio da mu tuženica potpiše izjavu priznanja tužbenog zahtjeva u ovom predmetu koja je datirana s 23. lipnja 2021. i sastavljena na hrvatskom jeziku. Tuženica ne poznaje hrvatski jezik niti u govoru ni u pismu i uopće nije bila upoznata sa sadržajem predmetne isprave pa je bila dovedena u zabludu u pogledu njenog sadržaja. Zaključno, tuženica u ovom postupku nije bila adekvatno zastupana, odnosno nije joj bila dana mogućnost da se koristi pismom i jezikom kojeg razumije pa je u zabludi potpisala priznanje tužbenog zahtjeva, iako nije znala točno o čemu se radi, a opravdano je smatrala da su prema bračnom ugovoru povučeni svi predmeti koji su se vodili protiv nje. Predlaže prihvaćanje žalbe i donošenje odluke kojom se odbija tužbeni zahtjev tužitelja, podredno ukidanje presude i vraćanje predmeta na ponovni postupak sudu prvog stupnja.

3. Tužitelj je dostavio odgovor na žalbu. U cijelosti osporava žalbene navode tuženice da je bila u zabludi prilikom priznanja tužbenog zahtjeva. Stranke su se dogovorile da tuženica prizna tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari zbog čega je tužitelj podneskom izvijestio sud o tome. Potom je, prema postignutom dogovoru stranaka, tuženica i sama izvijestila sud da priznaje tužbeni zahtjev. Postignuti ugovor od 2. lipnja 2021. ne predstavlja nikakav dokaz na okolnosti da bi tuženica bila u zabludi glede bilo čega u ovoj pravnoj stvari. Osim toga, tuženica je još izjavom od 2016. priznala tužitelju pravo vlasništva nekretnina koje su predmet ovog spora koji dokaz je priložen spisu. Predlaže odbijanje žalbe tuženice.

3. Žalba tuženice nije osnovana.

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari bio je zahtjev tužitelja kojim je tražio utvrđenje da je vlasnik nekretnina k.č. 32/10 k.o. M., u naravi kuća i dvor upisana u zk. ul. 2076 k.o. M., u suvlasničkom udjelu od ½ dijela i k.č. 2089 k.o. M., u naravi vrtal upisana u zk. ul. 1506 k.o. M., u suvlasničkom udjelu od ½ dijela, što da je tuženica dužna priznati i trpjeti da se tužitelj na temelju presude po njenoj pravomoćnosti upiše kao vlasnik i suvlasničkog udjela od ½ dijela na ime tužiteljice uz istovremeno brisanje tog prava s njenoga imena.

5. P. sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja donošenjem presude na temelju priznanja prema odredbi čl. 331. ZPP-a, budući da je tuženica podneskom od 23. lipnja 2021. u cijelosti priznala tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja prema odredbi čl. 312. st.3. ZPP-a.

6. Takva odluka prvostupanjskog suda pravilna je i zakonita.

7. Presuda na temelju priznanja može se prema odredbi čl. 353. st. 3. ZPP-a pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. ZPP-a ili zbog toga što je izjava o priznanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare. Protiv takve presude nije dopušteno u žalbi isticati žalbene razloge pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Priznanje tužbenog zahtjeva je jednostrana parnična radnja tuženika kojom on pred sudom izričito izjavljuje da je tužiteljev zahtjev za pružanje pravne zaštite određenog sadržaja osnovan na temelju zakona. Sud je u pravilu vezan priznanjem tužbenog zahtjeva pa nije ovlašten ispitivati ni činjenice ni pravo na kojem se zahtjev zasniva.

8.1. Naime, prema odredbi čl. 331. st.1. ZPP-a ako tuženik do zaključenja glavne rasprave prizna tužbeni zahtjev, sud je dužan bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev (presuda na temelju priznanja), dok prema st.2. tog članka sud neće donijeti presudu na temelju priznanja i kada je udovoljeno potrebnim uvjetima ukoliko nađe da je riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati (čl.3. st.3. ZPP-a).

9. Budući da je u ovom slučaju tuženica izričito priznala tužbeni zahtjev, a nije riječ o zahtjevu kojim stranke ne bi mogle slobodno raspolagati (čl. 331. st. 2. ZPP-a), pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je, bez daljnjeg raspravljanja, donio pobijanu presudu.

10. Prvostupanjski sud pritom nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz čl.354. st.2. toč.9. ZPP-a, čl. 354. st.2. toč.6. ZPP-a i 354. st.2. toč.7. ZPP-a na koje sadržajem žalbe ukazuje tuženica.

10.1. Naime, tuženica u žalbi tvrdi kako je u vezi predmeta spora postignuta nagodba, odnosno sporazum među parničnim strankama i to bračni ugovor kod javnog bilježnika 2. lipnja 2021. pod poslovnim brojem Ovr-2478/2021. Međutim, zaključenje takvog ugovora ili nagodbe, primjerak kojeg tuženica ni ne dostavlja, ne govori o tome da je upravo o predmetu spora zaključena sudska nagodba ili nagodba koja po posebnim propisima ima svojstvo sudske nagodbe niti to tuženica tvrdi ili dokazuje. Također, sadržajem žalbe niti ne tvrdi da o zahtjevu već teče parnica niti da je već prije pravomoćno presuđeno o predmetu spora. Zato ne stoje njene tvrdnje o počinjenju bitnih povreda odredaba postupka iz čl. 354. st.2. toč.9. ZPP-a.

10.2. Tuženici postupanjem suda nije onemogućeno raspravljanje pred sudom prema odredbi čl. 354. st.2. toč.6. ZPP-a niti ona određeno tvrdi čime bi to bilo učinjeno. Nesporno je sama 23. lipnja 2021. dostavila sudu podnesak, izjavu o priznanju tužbenog zahtjeva koju je nesporno osobno potpisala kod javnog bilježnika 23. lipnja 2021. Podnošenje takvog podneska predstavlja jednostranu parničnu radnju tuženice kojom je izjavila da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti na zakonu osnovan, a njome ujedno zapravo i priznaje i da joj je dana mogućnost da raspravlja pred sudom, a kojom mogućnošću je disponirala na opisani način.

10.3. Ne stoje ni tvrdnje tuženice da joj nije bila dana mogućnost u postupku koristiti se pismom i jezikom kojeg razumije pa time nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st.2. toč.7. ZPP-a jer sud nije odbio njen zahtjev da se u postupku služi svojim jezikom i pismom i da prati tijek postupka na svom jeziku (što nije ni mogao učiniti jer tuženica to nije niti zatražila).

11. Protivno žalbi tuženice, ona se ne može žaliti da nije bila propisno zastupana (očito prema odredbi čl. 354. st. 3. ZPP-a), cijeneći ranije navedene moguće razloge zbog kojih se presuda na temelju priznanja može pobijati prema odredbi čl. 353. st. 3. ZPP-a. Osim toga, takav njen žalbeni navod je i nejasan pri činjenici da je tuženica nesporno punoljetna fizička osoba, da ni sama ne tvrdi da je parnično nesposobna stranka, da je podnesak kojim priznaje tužbeni zahtjev tužitelja osobno podnijela sudu 23. lipnja 2021., dok je još nije zastupao punomoćnik u osobi odvjetnika, a koji je 5. prosinca 2021. obavijestio sud o tome da je opunomoćen za zastupanje tuženice te je nakon toga izjavio predmetnu žalbu u njeno ime.

12. Tuženica presudu pobija i iz razloga što tvrdi da je izjavu o priznanju dala zbog zablude o sadržaju te izjave jer je ona bila sastavljena na hrvatskom jeziku, a pritom ne tvrdi da bi to učinila pod utjecajem prisile ili prevare. Nije sporno da je tuženica 23. lipnja 2021. osobno potpisala podnesak, izjavu sačinjenu na hrvatskom jeziku kojom obavještava sud da priznaje tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti (što je potvrdio i javni bilježnik istog dana pod brojem ovjere Ov-2838/2021) i da je dostavila takvu izjavu sudu prvog stupnja istog dana, 23. lipnja 2021.

12.1. Postojanje pretpostavke za pobijanje presude na temelju priznanja zbog bitne zablude procjenjuje se prema odredbi čl.280. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011. i 78/2015., 29/2018., 126/2021., dalje: ZOO) prema kojoj je zabluda bitna ako se odnosi na objekt ugovora, bitna svojstva objekta ugovora, na osobu s kojom se sklapa ugovor ako se sklapa s obzirom na tu osobu, a i na okolnosti koje se po običajima u prometu ili po namjeri strana smatraju odlučnim, a strana koja je u zabludi ne bi inače sklopila takav ugovor.

12.2. Tuženica, prema sadržaju žalbe, bitnom zabludom smatra činjenicu što navodno nije bila upoznata sa sadržajem podneska koji je bio sačinjen na hrvatskom jeziku, a zbog čega da je potpisala spomenuti podnesak kojim priznaje tužbeni zahtjev tužitelja. Ukoliko tuženica doista nije znala sadržaj podneska sačinjenog na hrvatskom jeziku, a potpisala ga je, što potvrđuje i javni bilježnik, tada nije postupala s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtijeva prema odredbi čl.10. st.1. ZOO-a. Naime, svaka stranka u postupku je dužna brižljivo postupati u sudskim postupcima, voditi računa o radnjama koje poduzima u postupku, podnescima koje podnosi i snositi posljedice takvog postupanja.

12.3. Tuženica, osim toga, tvrdi da je potpisala sadržaj isprave za koju nije znala kakvog je sadržaja i značaja, kakve obveze preuzima tom ispravom, ali ne navodi što je zapravo mislila da potpisuje, pogotovo uzimajući u obzir i njenu tvrdnju da se tužitelj obvezao povući sve tužbe protiv nje (jer onda ne bi imala uopće razloga pristupati sudu, dostavljati podnesak). Zato je takav njen žalbeni navod nejasan i neodređen i ne može dokazivati bitnu zabludu kako je ista propisana odredbom čl. 280. ZOO-a. Naime, da bi se moglo ispitivati postojanje zablude (koja ima značaj pogrešne predodžbe o postojanju ili nepostojanju neke činjenice koja je u ovom slučaju bila odlučna za priznanje tužbenog zahtjeva, kako je to učinila tuženica) tuženica je trebala navesti što je zapravo mislila da potpisuje ako ne priznanje tužbenog zahtjeva, razloge zbog čega je potpisala sadržaj isprave za koji, navodno, nije znala što znači jer je takvo postupanje protivno načelu postupanja u obveznim odnosima iz čl. 10. st. 1. ZOO-a o primjerenoj pažnji u ispunjavanju obveza i ostvarivanju prava u obveznim odnosima. Ovako, tuženica nije dokazala da bi zabluda kod nje uopće postojala, time niti da je bila bitna. Ujedno, niti ne tvrdi da bi postojala ikakva prisila ili prijetnja zbog koje bi pristala na potpisivanje te izjave, a potom takvu izjavu (koja, nedvojbeno i očito, ima relevantan značaj u sudskom postupku za stranke tog postupka) sama i podnosi prvostupanjskom sudu.

13. Pritom, ovaj sud primjećuje i da je od podnošenja podneska tuženice kojim priznaje tužbeni zahtjev tužitelja 23. lipnja 2021. do donošenja presude na temelju priznanja prošlo više od 4 mjeseca (presuda je donesena 11. studenog 2021.) u kojem je razdoblju tuženica mogla i opozvati svoju izjavu bez pristanka tužitelja, sve prema odredbi čl. 331. st.4. ZPP (sve do donošenja presude).

14. Slijedom svega navedenog, odbijena je žalba tuženice i potvrđena presuda suda prvog stupnja prema odredbi čl.368. st.1. ZPP-a.

U Puli, 8. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća

Zoran Šarić, v.r.