REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 242/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. Š., OIB … ,V., kojeg zastupa punomoćnica A. K. K., odvjetnica u V., protiv 1. tuženika T. … d.d. u stečaju, OIB … , P., i 2. tuženika C. D. R. D. R. D. S. M. S.P.A. OIB … , S. M., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu H. & P. d.o.o. u Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o tužiteljevoj reviziji protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4150/2018-4 od 22. siječnja 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-601/2017-12 od 11. svibnja 2018., u sjednici održanoj 8. lipnja 2022.,
p r e s u d i o j e:
Prihvaća se revizija tužitelja, preinačuju presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4150/2018-4 od 22. siječnja 2020. i presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-601/2017-12 od 11. svibnja 2018., te sudi:
I. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-1574/2011 od 16. lipnja 2011. na nekretnini u vlasništvu tužitelja upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Puli zk odjel P. u zk. ul. 377 k.o. P. – etažna knjiga, uključujući zemljište i zajedničke dijelove zgrade povezane s vlasništvom posebnog dijela što u naravi predstavlja; 53. ETAŽA 0/0: 1. Dvosobni stan na prvom katu zgrade površine 56,26 m2 u planu zgrade označen sa "S4", a koji se nalazi u trokatnoj poslovnoj stambenoj zgradi u P., … sagrađenoj na čest. kat. br. 574 površine 2538 m2 upisanoj u A.
II. Svaka stranka snosi svoje troškove.
Obrazloženje
1. Pobijanom drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda čija izreka glasi:
"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci posl.br. Ovr-1574/2011 od 16.06.2011. god. na nekretnini u vlasništvu tužitelja upisanim u zemljišne knjige Općinskog suda u Puli zk odjel P. u zk.ul. 377 k.o. P. – etažna knjiga, uključujući zemljište i zajedničke dijelove zgrade povezane s vlasništvom posebnog dijela što u naravi predstavlja; 53. ETAŽA 0/0: 1. Dvosobni stan na prvom katu zgrade površine 56,26 m2 u planu zgrade označen sa "S4", a koji se nalazi u trokatnoj poslovnoj stambenoj zgradi u P., … sagrađenoj na čest.kat.br. 574 površine 2538 m2 upisanoj u A.".
II. Tužitelj je dužan drugotuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 7.812,50 kn u roku od 8 dana."
2. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19 - dalje ZPP) podnosi tužitelj zbog sljedećeg pravnog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd 1572/2020-2 od 1. prosinca 2020.:
"Obzirom da je u postupku utvrđeno kako je tužitelj vlasništvo nekretnine stekao temeljem zakona prije pokretanja ovršnog postupka odnosno publiciranja zabilježbe ovrhe u zemljišnim knjigama, ima li pravo koje sprječava ovrhu, neovisno o savjesnosti 2. tuženika kao ovrhovoditelja u konkretnom predmetu?"
Traži naknadu troška revizijskog postupka u iznosu od 6.100,00 kn.
3. Tuženici nisu odgovorili na reviziju.
4. Revizija je osnovana.
5. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. toga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev radi proglašenja ovrhe nedopuštenom na nekretnini u njegovom vlasništvu.
7. U postupku je utvrđeno da:
- se tužitelj nalazi u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu sporne nekretnine od 1996. godine, na temelju ugovora o prodaji nekretnine kojeg je sklopio s prvotuženikom 5. srpnja 1994.,
- je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-1574/2011 od 16. lipnja 2011. određena ovrha na spornoj nekretnini u korist drugotuženika kao ovrhovoditelja,
- je u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu i donošenja rješenja o ovrsi kao vlasnik sporne nekretnine u zemljišnim knjigama bio upisan prvotuženik, ujedno ovršenik,
- se tužitelj upisao kao vlasnik sporne nekretnine u zemljišnim knjigama na temelju pravomoćne i ovršne presude na temelju priznanja Općinskog suda u Puli, Stalna služba u Poreču poslovni broj P-3106/15-4 od 28. travnja 2016. (Z-18580/16 od 24. lipnja 2016.),
- drugotuženik radi osiguranja tražbine prema prvotuženiku nije zasnovao dobrovoljno založno pravo na spornoj nekretnini.
8. Pored takvog činjeničnog utvrđenja odgovor na citirano pravno pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena, je potvrdan. Dakle, tužitelj koji je vlasništvo nekretnine stekao temeljem zakona (ovdje dosjelošću) prije pokretanja ovršnog postupka odnosno publiciranja zabilježbe ovrhe u zemljišnim knjigama, ima pravo koje sprječava ovrhu, neovisno o savjesnosti 2. tuženika kao ovrhovoditelja.
9. ''Smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona.
Stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju (čl. 122. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, "Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09. i 143/12., dalje: ZV).
10. Iz citiranih zakonskih odredaba proizlazi da se načelo povjerenja u zemljišne knjige odnosi na stjecanje knjižnog prava na temelju valjane pravne osnove koja može biti pravna osnova za derivativno stjecanje stvarnih prava na nekretninama. Naime, pošteni stjecatelj bit će pravno zaštićen glede stjecanja knjižnog prava jedino ako je, postupajući u dobroj vjeri, upisao svoje pravo u zemljišnu knjigu na temelju takve pravne osnove – pravnog posla. O tome se ne radi u konkretnom slučaju zabilježbe ovrhe na nekretnini koja je u tom trenutku bila u vlasništvu (ovdje stečenom na temelju zakona – dosjelošću) treće osobe, ovdje tužitelja.
11. Takvo shvaćanje je, osim u presudama zbog kojih je dopuštena ova revizija, zauzeto i u presudi ovoga suda poslovni broj Rev 2031/2010 od 14. siječnja 2015. u kojoj je navedeno: ''U odnosu na navode tuženice da su nižestupanjski sudovi prihvaćanjem tužbenog zahtjeva pogrešno primijenili materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 130. st. 2. ZV-a jer je tuženica svoje pravo vlasništva stekla na temelju rješenja o nasljeđivanju i u dobroj vjeri tako stečeno pravo vlasništva upisala u zemljišnu knjigu, čemu se ne može suprotstaviti pravo vlasništva prednika tužitelja stečeno na temelju zakona, valja odgovoriti da se po prirodi stvari kod stjecanja prava vlasništva uz načelo povjerenja u zemljišne knjige radi o stjecanju prava vlasništva na temelju pravnog posla gdje pravni slijednik, pouzdajući se u potpunost i istinitost zemljišne knjige, stječe pravo vlasništva na temelju pravnog posla od upisanog pravnog prednika (čl. 115. ZV-a) dok je nasljeđivanje drugačiji pravni temelj stjecanja prava vlasništva (čl. 114. ZV-a) od onog koji se utemeljuje na pravnom poslu kao što su to odluke suda ili druge nadležne vlasti te zakona.''
12. Shvaćanje da se načelo povjerenja u zemljišne knjige odnosi (primjenjuje) samo na derivativno stjecanje knjižnog prava zauzeto je i u presudama ovoga suda poslovni broj Rev-59/2000 od 16. rujna 2003., Rev-1566/2017 od 11. lipnja 2019., Rev-x 142/2016 od 11. prosinca 2019. i Revd-1939/2020 od 9. rujna 2020.
13. Slijedom navedenog, budući da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo na koje se odnosi materijalnopravno pitanje zbog kojeg je ova revizija dopuštena, konkretno odredbe čl. 122. i čl. 130. st. 2. ZV u vezi s čl. 55. i čl. 56. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 173/03, 151/04, 88/05, 67/08), primjenom čl. 395. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
14. Odluka o trošku je utemeljena na čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 160. ZPP, jer je tijekom ovoga postupka utvrđeno da je drugotuženik kao ovrhovoditelj u ovršnom postupku bio savjestan odnosno da je imao opravdanih razloga smatrati da ne postoje prava trećih osoba na predmetnoj nekretnini.
Zagreb, 8. lipnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić, v.r.