REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1923/2022-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. Š. iz B. V., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. G., odvjetnik u S., protiv tuženika R. d.o.o. M., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica G. G., odvjetnica u Odvjetničkom društvu G. i partneri u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-358/2019-4 od 28. travnja 2020., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Makarskoj broj P-1782/19 od 4. veljače 2019., u sjednici održanoj 8. lipnja 2022.,
r i j e š i o j e:
Dopušta se tuženiku podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-358/2019-4 od 28. travnja 2020. u dijelu kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Makarskoj broj P-1782/19 od 4. veljače 2019., zbog pravnih pitanja:
„Je li trgovački ugovor, ugovor kojim fizičke osobe koje nisu trgovci uređuju svoje međusobne odnose glede zajedničkog investicijskog pothvata, koji obuhvaća međusobni prijenos poslovnih udjela ugovornih strana u trgovačkim društvima i međusobna plaćanja, uz sudjelovanje pravne osobe kao jamca?
Je li valjan ugovor kojim fizičke osobe glede zajedničkog investicijskog pothvata, preuzimaju obveze međusobnog prijenosa poslovnih udjela ugovornih strana u trgovačkim društvima i međusobna plaćanja, uz sudjelovanje pravne osobe kao jamca, ako nije sklopljen sukladno članku 412. stavak 3. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 111/12, 68/13, 110/15 i 40/19 - dalje: ZTD)?“
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-358/2019-4 od 28. travnja 2020. u dijelu kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Makarskoj broj P-1782/19 od 4. veljače 2019.
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. Postupajući sukladno odredbama članka 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da su u odnosu na pravna pitanja naznačena u izreci ovog rješenja ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavak 1. ZPP.
4. Polazeći do toga da je tuženik jamčio za obvezu koja proizlazi iz trgovačkog ugovora (jer da je ista nastala slijedom ugovorenog međusobnog prijenosa poslovnih udjela ugovornih stranaka u trgovačkim društvima, kao razlika novčanih vrijednosti istih) pa da za obvezu odgovara kao jamac platac, jer drugačije nije ugovoreno (članak 111. stavak 4. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO), pobijanom je presudom obvezan tuženik isplatiti tužitelju zatezne kamate na već plaćeni iznos glavnice (kunska protuvrijednost iznosa od 100.000,00 EUR) za razdoblje od 23. listopada 2012. do 27. ožujka 2017.
5. S obzirom na to da je prema praksi revizijskog suda za postojanje trgovačkog ugovora potrebno kumulativno ostvarenje subjektivnih i objektivnih pretpostavki iz članka 14. stavak 2. ZOO (primjerice odluka Gr1-737/2003-2 od 9. listopada 2003., Gr1-159/2008 od 30. travnja 2008. i dr.), a da je u konkretnom slučaju ugovor iz kojeg proizlazi obveza tuženika sklopljen između fizičkih osoba koje nisu trgovci u smislu članka 1. ZTD, iako je riječ o razrješenju odnosa u vezi prijenosa njihovih poslovnih udjela u trgovačkim društvima, ocjena je ovog suda da su ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije zbog prvog pravnog pitanja, jer je riječ o pitanju koje je važno ne samo za odluku u sporu (o tome o kakvoj se vrsti ugovora radi, ovisi je li obveza tuženika, kao jamca, solidarna ili supsidijarna), već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. Imajući na umu da je u konkretnom slučaju riječ o obvezi koja proizlazi iz ugovora kojim su stranke preuzele obvezu da će prenijeti poslovne udjele u trgovačkim društvima, za koji ugovor je odredbom članka 412. stavak 3. ZTD propisana posebna forma, obvezivanjem tuženika kao jamca da unatoč nedostatku propisane forme ispuni obvezu za koju je jamčio, drugostupanjski je sud svoju odluku utemeljio na shvaćanju da je takva obveza pravovaljana, čime je valjano i jamstvo (članak 108. stavak 1. ZOO). Osim shvaćanja koje je ovaj sud izrazio u odluci Revt-324/2018-5 od 26. lipnja 2019. - da je forma propisana odredbom članka 412. stavak 3. ZTD potrebna ne samo za ugovor kojim se poslovni udio prenosi, već i za sve njegove dopune, pa tako i za sporazum o visini naknade koju je stjecatelj dužan platiti za prijenos poslovnog udjela, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je u odluci broj Pž-502/06 od 10. listopada 2006. izrazio shvaćanje da je ta forma potrebna i za ugovor kojim član društva preuzima obvezu da će prenijeti poslovni udio.
7. Valjalo je stoga, na temelju odredbe članka 387. stavak 1. i 6. ZPP, riješiti kao u izreci i dopustiti tuženiku podnošenje revizije zbog prethodno obrazloženih pravnih pitanja.
8. Postupovnopravna pitanja kojima tuženik ukazuje na povredu odredbe članka 291. stavak 4. ZPP prema kojoj se pripremno ročište može odgoditi samo jednom, odnosno na povredu odredbe članka 299. ZPP, kojom je određeno postupanje stanaka pri predlaganju dokaza, sugerirajući tim pitanjima prihvaćanje tvrdnje da je sud u konkretnom slučaju održao tri pripremna ročišta, a tužitelju (neosnovano) omogućio da novi dokaz predloži/predoči tijekom glavne rasprave, prema ocjeni ovog suda nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. To stoga što odluka Županijskog suda u Splitu na koju se tuženik u obrazloženju tih pitanja poziva nije donesena u istovrsnoj procesnoj situaciji. Naime, u konkretnom je predmetu prvo pripremno ročište odgođeno zbog pokušaja mirnog rješenja spora, na drugom se sud oglasio stvarno nenadležnim, pa je novo (pripremno) ročište određeno tek nakon što je Vrhovni sud Republike Hrvatske, rješavajući sukob nadležnosti između Općinskog suda u Splitu i Trgovačkog suda u Splitu, riješio da je za postupanje ipak nadležan Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Makarskoj. Stoga na ovakvu procesnu situaciju nije primjenjivo načelno shvaćanje da se treće ročište u postupku, neovisno o tome što je u zapisniku s ročišta navedeno o kakvom se ročištu radi i neovisno o tome je li rješenjem suda prethodni postupak zaključen, ima smatrati ročištem za glavnu raspravu.
9. Zbog navedenog, prijedlog tuženika u odnosu na treće i četvrto pitanje nije dopušten.
Zagreb, 8. lipnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v.r.
