Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

Poslovni broj: 14 Kzd-25/2018-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, u ime Republike Hrvatske, po sutkinji za mladež Stanislavi Sanjković kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Kaje Korent, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. D., zbog kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17, dalje KZ/11), a povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu broj KMP- DO-26/2018-47 od 31. kolovoza 2018., nakon javne rasprave održane i dovršene 8. lipnja 2022. u prisutnosti zamjenice općinske državne odvjetnice u Čakovcu za mladež Petre Bujan, optuženika osobno i branitelja D. Z. odvjetnika iz Čakovca, istoga dana donio je, javno objavio i

p r e s u d i o  j e

Optuženi D. D., OIB: …, sin I. i M. rođene N., rođen … u Č., s prebivalištem u H., državljanin Republike Hrvatske, sa završenom osnovnom školom i tečajem za tesara, pomoćni tesar, nezaposlen, povremeno skuplja sekundarne sirovine i na taj način mjesečno ostvari prihod od oko 5.000,00 kuna, oženjen sa S. D., otac dvoje malodobne djece, prima porodnu naknadu u iznosu od 2.300,00 kuna i dječji doplatak u iznosu od 600,00 kuna, suvlasnik obiteljske kuće površine 100 m[2] na adresi stanovanja, osuđivan pravomoćnim presudama Općinskog suda u Čakovcu broj K-418/01 od 18. prosinca 2001., zbog kaznenog djela iz čl. 177. st. 1. u svezi sa čl. 33. st. 1. KZ/97, na novčanu kaznu, koja mu je rješenjem broj Kv-68/03 (K-418/01) od 29. travnja 2003. zamijenjena kaznom zatvora u trajanju od 50 (pedeset) dana, Općinskog suda u Čakovcu broj K-455/01 od 12. lipnja 2002., zbog kaznenog djela iz čl. 236. KZ/97, na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dva) mjeseca uvjetno na 1 (jednu) godinu, Općinskog suda u Čakovcu broj K-371/02 od 29. rujna 2003., zbog kaznenog djela iz čl. 217. st. 1. toč. 1. u svezi sa čl. 216. st. 1. KZ/11, na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci uvjetno na 2 (dvije) godine, Općinskog suda u Čakovcu broj K-285/07 od 1. travnja 2008., zbog kaznenog djela iz čl. 177. st. 1. KZ/97, na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci, Općinskog suda u Čakovcu broj K- 510/05 od 2. srpnja 2010., zbog kaznenog djela iz čl. 216. st. 1. KZ/97, na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci uvjetno na 2 (dvije) godine i Općinskog suda u Čakovcu broj Kzm-21/14 od 26. studenog 2014., zbog kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. KZ/11, na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca, protiv kojeg se ne vodi drugi kazneni postupak,

kriv je

I/ što je, 2. ožujka 2018., oko 11,00 sati, u P., u dvorištu obiteljske kuće, svjestan da time može ugroziti njegov psihofizički razvoj i pristajući na to, lopatom udario u glavu svog sina E. D., rođenog ..., uslijed čega je E. D. zadobio tjelesne ozljede u vidu natučenja i ogrebotine oko desnog oka i desne jagodice,

II/ dakle, zlostavio dijete,

čime je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece, povredom djetetovih prava, opisano i kažnjivo po čl. 177. st. 2. KZ/11.

III/ Temeljem čl. 177. st. 2. KZ/11 optuženik se za počinjeno kazneno djelo

osuđuje

na kaznu zatvora

u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

IV/ Temeljem čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19, dalje ZKP/08) optuženik se oslobađa obveze da naknadi trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. istog Zakona, pa isti u cijelosti pada na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu pred ovim je sudom podiglo optužnicu broj KMP-DO-26/2018-47 od 31. kolovoza 2018., protiv optuženog D. D., zbog kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. KZ/11.

2. Prije dovršetka dokaznog postupka zastupnica optužbe djelomično je izmijenila činjenične navode optužnice, pa je optuženiku naposljetku stavljeno na teret da je počinio kazneno djelo činjenično i pravno pobliže opisano pod toč. I/ i II/ izreke ove presude.

3. Prilikom očitovanja o osnovanosti optužbe, optuženik je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu je podignutom, a potom i djelomično izmijenjenom optužnicom stavljeno na teret.

4. U dokaznom postupku sud je ispitao sudsko-medicinskog vještaka R. G. dr. med., potom je uz suglasnost stranaka pročitao svjedočke iskaze M. V. (stranice 60- 61 i 104), S. B. (stranice 63-64 i 104), J. B. (stranice 65-66), D. D. (stranica 113) i S. D. (stranice 113-114), zapisnik o ispitivanju djeteta žrtve E. D. (stranice 52-53), izvješće o nasilju škole I. N. od 11. lipnja 2018. (listovi 107-108), medicinsku dokumentaciju za dijete žrtvu E. D. (stranice 12-16), prijavu ozljeda djeteta žrtve E. D. (stranica 42), konačnu kvalifikaciju ozljeda bolnice za dijete žrtvu E. D. (stranica 45), socijalnu anamnezu centra za obitelj D. S. i D. (stranice 43-44), socijalnu anamnezu centra od 26. studenog 2019. (stranica 112), razgledao je fotografiju mjesta događaja, reproducirao snimku ispitivanja djeteta žrtve E. D., pročitao izvadak iz kaznene evidencije (stranice 67 i 79), a naposljetku je ispitao i optuženika.

5. Stranke nisu predlagale druge dokaze, a sud ih nije izvodio jer drži da je u konkretnom slučaju činjenično stanje utvrđeno u mjeri koja omogućava donošenje pravilne i na zakonu utemeljene odluke.

6. Optuženik je u svom iskaz naveo da kritične zgode nije bio kod kuće i da je od svoje supruge saznao da se E. ozlijedio. Supruga mu je rekla da su se djeca ganjala, da se E. poskliznuo na terasi, pao i pritom glavom udario u daske koje su bile poslagane na terasi. Daske su bile poslagane na visinu od oko pola metra, a na terasu su ih stavili dan ili dva ranije kada su rastavljali staru kuhinju. Kad mu nije želio popraviti motor koji mu je kupio, E. mu je rekao "ne moraš mi motora popraviti, ja bum rekel da si me vudril". Koliko je čuo, E. je u školi najprije rekao da je pao, a potom su ga druga djeca nagovorila da kaže da ga je on udario. Ranije su u obitelji imali probleme, nakon kritičnog događaja im je počeo dolaziti centar za socijalnu skrb radi nadzora i potom su se obiteljski problemi riješili. Poslije kritičnog događaja u kući nije bilo incidentnih situacija. Supruga mu sada radi u firmi "P.", a on kod kuće brine o djeci. Kad odlazi sakupljati staro željezo svog sina P., starog tri i pol godine, vodi sa sobom dok supruga radi, a E. odlazi u školu, ima svoj ključ i nakon škole se vraća kući.

7. Na temelju analize i ocjene optuženikova iskaza, te ostalih izvedenih dokaza, svakog zasebno i svih u njihovoj uzajamnoj vezi, sud drži da je u ovom postupku nedvojbeno utvrđeno da je optuženik ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece, povredom djetetovih prava, opisanog u čl. 177. st. 2. KZ/11, i to upravo postupanjem prikazanim pod toč. I/ izreke ove presude.

8. Naime, u konkretnom slučaju nije sporno da je optuženikov sin E. D., rođen …, kritične zgode zadobio tjelesne ozljede u vidu natučenja i ogrebotine oko desnog oka i desne jagodice, jer optuženik to ne poriče u svom iskazu, a navedeno proizlazi iz uzajamne povezanosti svjedočkih iskaza D. D., S. D., M. V., S. B., J. B., medicinske dokumentacije za dijete žrtvu E. D. (stranice 12-16), prijave ozljeda djeteta žrtve E. D. (stranica 42), konačne kvalifikacije ozljeda bolnice za dijete žrtvu E. D. (stranica 45), te nalaza i mišljenja sudsko-medicinskog vještaka R. G. dr. med. 9. Sporno je na koji način je dijete E. D. zadobio navedene ozljede, jer optuženik tvrdi da kritične zgode nije bio kod kuće, da je od svoje supruge saznao da se E. ozlijedio, da mu je supruga rekla da su se djeca ganjala, da se E. poskliznuo na terasi, pao i pritom glavom udario u daske koje su bile poslagane na terasi, navodeći da su daske bile posložene na visinu od oko pola metra, da su ih na terasu stavili dan ili dva ranije kada su rastavljali staru kuhinju i da mu je E., kad mu nije želio popraviti motor, rekao da ga ne mora popraviti i da će on reći da ga je udario.

10. Dijete žrtva E. D. u svom je svjedočkom iskazu naveo da je lagao da ga je tata udario lopatom zato što mu nije složio motor. Ujutro, kad je išao van, pao je na terasi kad je išao dolje po stepenicama. Poskliznuo se, još je bio snijeg i bilo je sklisko. Ozlijedio je oko, nije ozlijedio ruke. Mama je bila u kući, slagala je doručak, a tata nije bio doma, otišao je s kombijem. Poslije je ušao u kuću i pokazao mami. Mama je rekla ići ćemo kod doktora i drugi dan ga je vodila u M. u ambulantu. Bio je kod doktorice D.. Dala mu je kremu, mama je to svako jutro namazala i to je sad otišlo. Tu je sve bilo plavo i otečeno. Lagao je S., M. i policiji. Ne boji se policije. Inače ne laže prijateljima i učiteljicama. Lagao je jer mu tata nije složio motor, veliki, na četiri kotača, koji nije za njega, ali već ga je vozio. Tata mu je motor kupio za rođendan. Ne boji se mame i tate. Mama i tata ga ne tuku, nikad od njih nije dobio batine.

10.1. Iz svjedočkog iskaza optuženikove supruge S. D. proizlazi da optuženik nije bio kod kuće kad se E. ozlijedio, da je ona bila u kuhinji, da su se E. i D. igrali na terasi, da je E. plakao i vrištao, da je krenula prema van, da su se sreli u hodniku, da je E. bio crven oko oka, da mu je bilo malo natečeno, da mu je stavila hladan oblog da mu splasne, da mu je ozljeda potom poplavila, naročito lice ispod oka, da ga nije vodila doktoru jer je mislila da će mu biti bolje kad mu stavi mokru krpu, da joj je E. ispričao da se poskliznuo na terasi i pao na ploče, iverice od kuhinje koju su prethodno rastavili i da je D. to potvrdio. Iz njenog iskaza slijedi da je E. optuženiku ispričao što se dogodilo kad se optuženik vratio kući oko pet sati popodne, da ga je potom pitao kad će mu popraviti motor, da mu je optuženik na to rekao da nema vremena, da nije vrijeme za vožnju na motoru, da mu je E. tada rekao da će ga prijaviti u školi da ga je udario i da je D. u to vrijeme bio kod njih.

10.2. Svjedok D. D. naveo je da kritične zgode optuženik nije bio kod kuće, da su se on i E. u kući igrali skrivača, da je E. izašao van kroz kotlovnicu, da je trčao preko terase, poskliznuo se i pao blizu ulaznih vrata s rukama prema naprijed, da je udario u kuhinjske elemente koji su bili na terasi kod drugog stupa, da je zapravo udario u daske, da on to nije vidio, da je po njegovom ulasku u kuću vidio da je ozlijeđen kod desnog oka, da je E. došao do njega i pokazao mu ozljedu, da je vidio ozljedu na cijelom oku i na kapku, da mu je ispod oka bilo crveno, da se kasnije napravila modrica, da mu je na oko stavio oblog, da E. nije plakao, da je mama bila u kući i kuhala i da nije vidjela što mu se dogodilo. Iz njegovog iskaza nadalje proistječe da se optuženik vratio oko pola noći, da je tada otišao k baki, da je E. bio budan, da mu je sutradan ujutro ispričao da je pitao optuženika kad će mu popraviti motor i da je optuženiku, kad mu je rekao da radi, da nema vremena, zaprijetio da će reći učiteljicama da ga je tata udario lopatom.

10.3. Međutim, iz svjedočkog iskaza S. B., M. V. i J. B. proistječe da je dijete žrtva ozljede zadobilo tako što ga je optuženik lopatom udario u glavu.

10.4. Naime, S. B. je navela da je učiteljica djeteta žrtve E. D., da je E. pitala što mu se dogodilo kad je primijetila da s desne strane oko oka ima poprilično veliku ozljedu, da joj je E. rekao da je pao i udario se, da su druga djeca na to počela vikati da laže i zašto ne veli da ga je otac udario, da ga je potom pozvala u kabinet i pitala ga što se stvarno dogodilo i da joj je E. tada rekao da je s ocem čistio snijeg, da je slučajno udario u kombi i da ga je otac zbog toga lopatom udario po licu, iako kombiju nije bilo ništa. Iz njenog iskaza slijedi da je o svemu obavijestila pedagoginju škole koja joj je rekla da će dalje preuzeti postupanje. Slijedeći dan E. nije bio u školi, a po dolasku je rekao da mu je ozljeda od pada, a ne od očeva udarca.

10.5. Svjedokinja M. V. iskazala je da je pedagoginja u školi I. N. u M., da ju je S. B., učiteljica djeteta žrtve E. D., obavijestila da je E. došao u školu izudaran po licu, sa zatvorenim okom, da joj je rekao da je pao kod kuće niz stepenice, da su ostala djeca komentirala da laže, jer je njima prethodno rekao odakle mu ozljede na licu i glavi. Navela je da je nakon toga E. pozvala k sebi i molila ga da joj detaljno opiše kako je pao niz stepenice, zato što mu ozljeda nije izgledala kao da je pao niz stepenice već kao velika modrica desnog oka i oguljotina ispod oka, a kada ga je uvjerila da je tu zato da mu pomogle i zaštiti ga, tada joj je rekao da je s ocem čistio snijeg u dvorištu njihove kuće, da je vrhom drške lopate udario u očev kombi, da je otac na to pobjesnio, jer je mislio da je oštetio vozilo i da ga je u bijesu sa svojom lopatom udario u glavu, odnosno lice. E. joj je rekao da je njegova majka sve to vidjela, jer je bila pred kućom, da je vikala na oca da će zvati policiju, da je nije nazvala jer se boji, da je otac noću napada, guši i da joj je prijetio nožem. Odmah je kontaktirala policiju i dežurnu službu centra. U ime centra za socijalnu skrb postupanje je preuzela J. B., koja je dijete odvela liječniku.

10.6. Iz svjedočkog iskaza J. B. proistječe da je prilikom dežurstava zaprimila dojavu pedagoginje škole I. N. u M. da jedan njihov učenik ima ozljede koje upućuju na nasilje u obitelji, da je po tom pozivu otišla u školu, da je u školi s pedagoginjom zatekla dijete žrtvu E. D. i dva policijska službenika, da je na E. odmah uočila veliku modricu ispod oka, da ga je pitala odakle mu ta ozljeda i da joj je tada ispričao da je očev kombi gađao grudom snijega, da se otac na njega strašno razljutio, iako na kombiju nisu nastala nikakva oštećenja i da ga je lopatom udario po licu. Navela je da je E. nakon toga odvela na hitni bolnički prijem, da ga je pregledalo više liječnika i da je E. svima ispričao što se desilo, a to proizlazi i iz medicinske dokumentacije za dijete žrtvu E. D. (stranice 12-16) i prijave ozljeda djeteta žrtve E. D. (stranica 42). Iz svjedočkog iskaza J. B. slijedi da joj je E. u bolnici rekao da otac tuče majku i braću, da je majka dobra prema njemu i da ga nikad ne tuče, da je nakon pregleda s E. otišla u Policijsku upravu međimursku gdje je dijete predala majci koju je uputila da se odmah ujutro javi u centar za socijalnu skrb, socijalnoj radnici R. A., koja je dalje vodila predmet.

10.7. Iz socijalne anamneze centra za obitelj D. S. i D. (stranice 43-44) i socijalne anamneze centra od 26. studenog 2019. (stranica 112) proizlazi da je optuženik srčani bolesnik, u nastupu verbalno grub i agresivan, sklon svađi, verbalnom i fizičkom nasilju, izrazito niskog praga tolerancije i da se s njim teško održava uljuđena komunikacija. Zbog nasilja u obitelji i dugogodišnjeg maltretiranja njegova supruga je pokrenula postupak za razvod braka, ali je kasnije odustala od toga. Prije kritičnog događaja bila im je izrečena mjera nadzora nad izvršenjem roditeljske skrbi zbog dugotrajno poremećenih obiteljskih odnosa, koja nije dala pozitivne učinke, a nakon tog događaja mjera stručne pomoći i potpore u ostvarenju skrbi o djeci.

10.8. Iz uzajamne povezanosti svjedočkih iskaza S. B. i M. V. proizlazi da je dijete žrtva povučeno i tiho, distancirano prema ljudima, s time da je S. B. navela da je od druge djece čula da ga otac tuče i da tuče njegovu braću.

10.9. Na temelju nalaze i mišljenje sudsko-medicinskog vještaka R. G., dr. med. sud je utvrdio da je dijete žrtva kritične zgode zadobilo natučenje i oguljotine oko desnog oka i desne jagodice, da je do njegovog ozljeđivanja došlo ili padom na ravni tupotvrdi predmet ili na podlogu na desnu stranu lica ili uslijed udarca slabijeg intenziteta. Vještak smatra da je veća vjerojatnost da su ozljede nastale uslijed udarca ravnim tupotvrdim predmetom po desnoj strani lica, jer bi u slučaju pada na stepenice ili podlogu kod djeteta bile pristupne i druge ozlijede kao posljedica pada, npr. natučenje ruku (obrambeni mehanizam kod pada) ili koljena. Kod pada na stepenice ozlijede se najčešće zadobivaju padom na rub, prilikom čega nastaju i druge vrste ozljeda, npr. rane, linearne oguljotine ili drugi oblici natučenja od onih koji su opisani u medicinskoj dokumentaciji. Ozlijede djeteta žrtve po karakteristikama i mehanizmu odgovaraju udarcu lopatom po desnoj strani lica. Kod pada na daske, koje imaju oštar rub, kod djeteta žrtve nastale bi druge vrste ozljeda kao što su razderotina i jasni kontuzijski biljezi, a došlo bi i do ozljeda ruku kao refleksnog mehanizma obrane od pada ili neke druge pridružene ozlijede. Budući da su ozlijede nastale uslijed udarca plošnom tupotvrdom površinom i da bi prilikom pada na daske i nastanka tih ozljeda došlo do drugih ozljeda i do ozljeda po drugim dijelovima tijela, a kakve ozlijede nisu utvrđene prilikom pregleda žrtve, dijete je inkriminirane ozlijede najvjerojatnije dobilo uslijed udarca lopatom koji mu je zadan plošnim dijelom lopate. Vještak drži da postoji samo 5% mogućnosti da su ozljeda nastale uslijed pada.

11. Sud je u cijelosti prihvatio dokumentaciju iz spisa stoga što nije našao ni jednu okolnost koja bi dovela u sumnju njenu istinitost i vjerodostojnost.

11.1. Isto tako, sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudsko-medicinskog vještaka R. G. dr. med., jer drži da je razumljiv, cjelovit, sveobuhvatan i objektivan, dan po najboljem znanju i iskustvu, u skladu s pravilima struke i znanosti.

11.2. Sud je u cijelosti prihvatio svjedočke iskaze S. B., M. V. i J. B. zato što su jasni, nedvosmisleni, dosljedni i suštinski podudarni, a nalaz i mišljenje sudsko- medicinskog vještaka R. G. dr. med. potvrđuje da im je dijete žrtva prilikom razgovora, koji je svaka od njih ponaosob vodila s E., reklo istinu kada im je ispričao da ga je optuženik lopatom udario po licu, odnosno glavi, jer vještak gotovo sa sigurnošću isključuje mogućnost da je inkriminirane ozlijede zadobilo uslijed pada na stepenice ili daske, zato što bi u tom slučaju zadobilo i druge ozlijede u vidu ozljeda ruku kao refleksnog mehanizma obrane od pada ili ozljeda koljena ili druge pridružene ozljede, postojanje kojih nije utvrđeno prilikom liječničkih pregleda.

11.3. Što se tiče svjedočkih iskaza djeteta žrtve E. D., S. D. i D. D. valja primijetiti da se međusobno podudaraju u tvrdnji da optuženik nije bio kod kuće kad se dijete žrtva ozlijedilo, da je do njegova ozljeđivanja došlo uslijed pada i da je E. u školi lagao kad je rekao da ga je optuženik udario lopatom po glavi, zato što mu optuženik nije htio popraviti motor. Svjedoci S. D. i D. D. različito iskazuju o vremenu optuženikova povratka kući, pa tako S. D. navodi da se vratio oko pet sati popodne, a D. D. da se vratio oko pola noći. Osim toga, S. D. tvrdi da je D. D. bio kod njih kad je dijete žrtva optuženiku reklo da će ga u školi prijaviti da ga je udario, zato što mu je optuženik odbio popraviti motor, što je u suprotnosti s iskazom D. D. iz kojeg proistječe da je po optuženikovom dolasku otišao k baki i da je tek sutradan ujutro od E. saznao da je optuženiku zaprijetio da će učiteljicama reći da ga je udario lopatom zato što mu je na njegovo traženje odbio popraviti motor. Konačno, S. D., D. D. i dijete žrtva E. D. različito iskazuju o samom padu djeteta žrtve, pa tako iz iskaza S. D. i D. D. proistječe da se E. poskliznuo na terasi tijekom igre s D., s time da S. D. navodi da joj je E. rekao da je pao na ploče, iverice od kuhinje koju su prethodno rastavili, dok iz iskaza D. D. proizlazi da se prilikom pada udario u kuhinjske elemente koji su se nalazili na terasi, a što je u suprotnost s iskazom djeteta žrtve E. D. iz kojeg proistječe da je do pada došlo ujutro, kad je išao van i s terase silazio po stepenicama. Navedene nepodudarnosti upućuju na zaključak da su svoje iskaze prilagodili optuženikovim probicima u ovom postupku, to tim više što ih u pogledu načina na koji je dijete žrtva zadobilo inkriminirane ozljede u svojoj uzajamnoj povezanosti demantiraju svjedočki iskazi S. B., M. V. i J. B., te nalaz i mišljenje sudsko-medicinskog vještaka R. G. dr. med. Kad se tome doda da se radi o članovima optuženikove obitelji i stavi u kontekst s njegovom naravi (grub, agresivan, sklon verbalnom i fizičkom nasilju), disfunkcionalnim obiteljskim odnosima i svjedočkim iskazima S. B., M. V. i J. B., koje nemaju razloga neosnovano iskazivati na štetu optuženika, a iz kojih proizlazi da je S. B. od druge djece čula da optuženik tuče dijete žrtvu i njegovu braću i da je dijete žrtva M. V. i J. B. reklo da otac tuče majku i braću, tada se nedvojbeno može zaključiti da E. D., S. D. i D. D. nisu govorili istinu, E. D. i S. D. s jedne strane zbog straha od optuženika, a s druge strane zbog privrženosti ocu, odnosno suprugu, a D. D., iako prema vlastitim navodima nije u dobrim odnosima s optuženikom, zbog odanosti svojoj majci S. D.

11.4. Konačno, sud nije prihvatio optuženikov iskaz, jer ga slijedom izloženog ne smatra iskrenim i otvorenim, već smišljenim u cilju izbjegavanja kaznenopravne odgovornosti.

12. Dakle, zaključno se može reći da je u konkretnom slučaju nedvojbeno utvrđeno da je optuženik kritične zgode lopatom udario u glavu svog malodobnog sina E. D., koji je uslijed toga zadobio tjelesne ozlijede u vidu natučenja i ogrebotine oko desnog oka i desne jagodice. Budući da je pritom zasigurno imao predodžbu o tome što radi, da je mogao upravljati svojim postupcima, da je na temelju svoje kronološke dobi i životnog iskustva jamačno bio svjestan da svom malodobnom djetetu nanosi znatnu fizičku bol i nelagodu, koja može biti pogubna za psihofizički razvoj djeteta, očito je pristao na to, pa slijedom toga nema dvojbe da je inkriminiranim postupkom zlostavio malodobnog sina E. D. i da je ostvario sve konstitutivne elemente kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. KZ/11.

13. Na osnovu izloženog sud je optuženika proglasio krivim i osudio za terećeno kazneno djelo.

14. Optuženik je kazneno djelo počinio u vrijeme važenja KZ/11, kojim je za isto propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina. Odredba čl. 177. st. 2. KZ/11 nije izmijenjena Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (Narodne novine broj 118/2018), međutim novelirana je Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (Narodne novine broj 126/19) tako što je donja granica propisane kazne zatvora sa šest mjeseci povišena na jednu godinu. Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (Narodne novine broj 84/21) odredba čl. 177. st. 2. nije izmijenjena. Budući da je čl. 3. st. 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21) propisano da se prema počinitelju primjenjuje zakon koji je bio na snazi u vrijeme kada je kazneno djelo počinjeno, a u slučaju kada se zakon jednom ili više puta izmijeni nakon počinjenja kaznenog djela, a prije donošenja pravomoćne presude, zakon koji je najblaži za počinitelja, to je u konkretnom slučaju primijenjen KZ/11, koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela, jer je s obzirom na propisanu kaznu najblaži za optuženika.

15. Prilikom odabira vrste i visine kazne, sud je optuženiku kao olakotnu okolnost valorizirao srčano oboljenje, a kao otegotnu okolnost činjenicu da je osuđivan za isto, ali i razna druga kaznena djela, jer nedvojbeno upućuje na zaključak da se radi o osobi na koju izricane kaznenopravne sankcije, pa čak ni bezuvjetne kazne zatvora, nisu utjecale tako da svoj život uskladi s društveno prihvaćenim standardima i sa zakonom, zato što je nekritična prema činjenju kaznenih djela i takvom svom ponašanju.

15.1. Imajući u vidu navedene okolnosti, težinu predmetnog kaznenog djela, stupanj krivnje i posljedice djela, te načelo individualizacije u kažnjavanju, sud je optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci jer smatra da se samo bezuvjetnom kaznom zatvora može utjecati na njegov daljnji život i ponašanje tako da se ubuduće suzdržava od činjenja novih delikata, a izrečenu kaznenopravnu sankciju i po vrsti i po mjeri smatra prikladnom za ostvarenje svih ostalih svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11.

16. Budući da je nezaposlen i da u svom vlasništvu nema imovinu koja bi mu omogućila stjecanje stalnih i redovnih prihoda, sud je u skladu s odredbom čl. 148. st. 6. ZKP/08 optuženika oslobodio obveze da naknadi trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. istog Zakona, jer drži da bi plaćanje tog troška ugrozilo ne samo njegovo, već i uzdržavanje njegove malodobne djece o kojoj je dužan skrbiti, pa je slijedom toga odlučio da navedeni trošak u cijelosti pada na teret proračunskih sredstava.

U Čakovcu 8. lipnja 2022.

Sutkinja za mladež:

Stanislava Sanjković

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa iste, putem ovog suda županijskom sudu, pismeno, preporučenom poštom, u 4 (četiri) istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1) Općinskom državnom odvjetništvu u Čakovcu na broj KMP-DO-26/2018 2) optuženom D. D.

3) branitelju D. Z. odvjetniku iz Čakovca

4) djetetu žrtvi E. D., putem majke i z.z. S. D. po pravomoćnosti