REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3172/2018-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Lovačke udruge N., O., OIB: ... , zastupanog po punomoćnici K. P., odvjetnici u S. B., protiv tuženika S. o. d.d. – Podružnica H. z. o., Z., OIB: ... , radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-499/2018-3 od 10. rujna 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1403/17-8 od 31. listopada 2017., na sjednici održanoj 8. lipnja 2022.,
r i j e š i o j e :
I. Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž-499/2018-3 od 10. rujna 2018. i predmet se vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije, odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je prihvaćen tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku da tužitelju na ime regresa isplati iznos od ukupno 24.896,38 kn, zajedno sa zateznim kamatama po stopi pobliže određenoj u izreci.
2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:
„Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P- 1403/17-8 od 31. listopada 2017. i sudi:
Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"1. Nalaže se tuženiku S. o. d.d. – Podružnica H. z. o. iz Z., ... , OIB: ... , da tužitelju Lovačkoj udruzi N. iz O., ... , OIB: ... , na ime regresa isplati iznos od ukupno 24.896,38 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, tekućom od dana 26.01.2017. godine pa do isplate, sve to u roku od 15 dana.
2. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknadi tužitelju parnični trošak."
3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju po odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), zbog materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu odluku.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija tužitelja je osnovana.
6.1. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP. Pri tome prema odredbi st. 3. istog članka u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
6.2. Prema odredbi čl. 392.a ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo, uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.
7. Tužitelj u reviziji postavlja sljedeće pitanje:
„Ako su odredbe ugovora (police osiguranja) suprotne odredbama Općih i Posebnih uvjeta koji su sastavni dio tog istog ugovora, da li se odredbe Općih i Posebnih uvjeta primjenjuju kao lex specialis u odnosu na odredbe ugovora ili se odredbe Police primarno primjenjuju u odnosu na odredbe Posebnih uvjeta?“
8. Kao razlog važnosti za postavljeno pitanje tužitelj ukazuje na odluku Županijskog suda u Sisku broj Gž-437/16-5 od 11. rujna 2017. u kojoj je zauzet pravni stav o postavljenom pitanju.
9. Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama ovaj sud je ocijenio da je pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni i da je stoga revizija dopuštena.
10. Predmet postupka je regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 24.896,38 kn, koji iznos je tužitelj na temelju presude isplatio J. P. na ime naknade štete koju joj je na usjevima prouzrokovala divljač.
11. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da su tužitelj i tuženik sklopili Policu osiguranja od odgovornosti broj ... kojom je ugovoreno trajanje osiguranja od godine dana s početkom osiguranja 17. lipnja 2011. i istekom osiguranja 17. lipnja 2012. te ugovorenom svotom osiguranja od 100.000,00 kuna prema trećim osobama po štetnom događaju,
- da je tužitelj isplatio J. P. naknadu štete u ukupnom iznosu od 24.896,38 kuna na temelju presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž- 195/16-2 od 28. studenoga 2016.,
- da tuženik kao osiguravatelj tužitelja, tijekom osigurateljne godine (17. lipnja 2011.-17. lipnja 2012.) po spomenutoj Polici osiguranja isplatio iznos od 200.000,00 kuna, za štetne događaje nastale tijekom tog razdoblja,
- da je sklapanjem Police osiguranja od odgovornosti tužitelj prihvatio primjenu Općih uvjeta osiguranja od opće odgovornosti i Posebnih uvjeta za osiguranje od opće odgovornosti,
- da je odredbom čl. 13. toč. 8. Posebnih uvjeta za osiguranje od opće odgovornosti tuženika određeno da osiguravatelj za osigurane slučajeve koji se nastupili tijekom jedne osiguravateljne godine plaća najviše dvostruki iznos dotične mjerodavne osigurane svote.
12. Na temelju tako utvrđenih činjenica drugostupanjski sud preinačio je prvostupanjsku presudu i odbio je tužbeni zahtjev, obzirom iz odredbe čl. 13. toč. 8. Posebnih uvjeta za osiguranje proizlazi da je tuženik, kao osiguravatelj, tijekom osiguravateljne godine dužan platiti osigurninu najviše u visini dvostrukog iznosa mjerodavne osigurane svote, što bi u konkretnom slučaju iznosilo 200.000,00 kuna, a da je tuženik, kao osiguratelj, navedeni limit izvršenim isplatama ispunio. Nadalje drugostupanjski sud smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o nejasnoj odredbi ugovora koju bi trebalo tumačiti u korist tužitelja, te da ista nije proturječna odredbama Police osiguranja.
13. Izneseni zaključak drugostupanjskog suda ovaj sud ne prihvaća.
14. Naime, prema odredbi čl. 926. st. 5. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 i 135/11 - dalje ZOO ) u slučaju neslaganja neke odredbe općih ili posebnih uvjeta i neke odredbe police, primjenjuju se odredbe police, a u slučaju neslaganja neke tiskane odredbe police i njezine rukopisne odredbe, primijeniti će se ova posljednja. Revident u reviziji, vezano uz prethodno citiranu odredbu ZOO, ukazuje na odredbu čl. 11. st. 5. predmetnih Općih uvjeta za osiguranje sukladno kojoj ako se u tijeku istog razdoblja osiguranja dogodi više osiguranih slučajeva jedan za drugim, naknada iz osiguranja za svaki od njih određuje se i isplaćuje u potpunosti, obzirom na cijelu svotu osiguranja, bez njezina umanjenja za iznos ranije isplaćenih naknada u tom razdoblju.
15. U okolnostima konkretnog slučaja, kada odredba Općih uvjeta za osiguranje određuje naknadu iz osiguranja za svaki osigurani slučaj u potpunosti, bez njihova umanjenja, i u slučaju više osiguranih slučajeva tijekom istog razdoblja osiguranja, dok odredba Posebnih uvjeta za osiguranje ograničava obvezu osiguravatelja za osigurane slučaj koji su nastali tijekom jedne osiguravateljne godine, na način da osiguravatelj plaća najviše dvostruki iznos mjerodavne osigurane svote, a odredbe Općih i Posebnih uvjeta osiguravatelja su sastavni dio istog ugovora, ne može se prihvatiti zaključak drugostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju ne radi o nejasnim odredbama ugovora (tako i u odluci ovoga suda poslovni broj Rev 4122/2019-2 od 15. prosinca 2020.).
16.1. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu raspravljene sve relevantne činjenice, u konkretnom slučaju sadržaj odredaba Općih i Posebnih uvjeta za osiguranje koje se odnose na naknadu iz osiguranja tijekom trajanja razdoblja osiguranja i njihov međusoban odnos te uvjeti za eventualnu primjenu odredbe čl. 926. st. 5. ZOO, nije bilo uvjeta za preinačavanje drugostupanjske odluke. Stoga je valjalo, na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP, prihvatiti reviziju tužitelja, ukinuti drugostupanjsku odluku i predmet vratiti na ponovno odlučivanje drugostupanjskom sudu.
16.2. U nastavku postupka drugostupanjski sud će raspraviti sve relevantne činjenice na koje je ukazano ovim rješenjem, vodeći računa o izraženom shvaćanju u ovoj odluci.
17. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 8. lipnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
