REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2470/2017-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. B. S., SR Njemačka, kojeg zastupa punomoćnica M. G. B., odvjetnica u Z., protiv tužene C. o. d.d. Zagreb, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1127/16-3 od 22. prosinca 2016., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4970/14-30 od 18. rujna 2015., u sjednici održanoj 8. lipnja 2022.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1127/16-3 od 22. prosinca 2016. i predmet vraća tom sudu na ponovno odlučivanje.
II. O trošku sastava revizije odlučit će se konačnom odlukom.
III. Odbacuje se revizija tužitelja glede pitanja koje glasi:
„Da li je drugostupanjski sud, pravilnom primjenom odredba parničnog postupka, ovlašten preinačiti prvostupanjsku presudu, u slučaju kada je prvostupanjski sud drugačijom primjenom materijalnog prava (posebice u slučaju primjene stranog prava), utvrdio da je činjenično stanje u cijelosti utvrđeno, ili bi viši sud, u takovim slučajevima, trebao ukinuti presudu te predmet vratiti na ponovljeni postupak radi potpunog utvrđenja činjeničnog stanja. Naime, prvostupanjski sud (i to u obje presude) je tokom cijelog parničnog postupka bio pravnog shvaćanja da, sukladno važećem materijalnom pravu, revident nije u obvezi dokazivati razmjerni dio mirovine jer se na njega ne primjenjuje Zakon o mirovinskom osiguranju?“.
Obrazloženje
1. Presudom suda drugog stupnja preinačena je odluka suda prvog stupnja kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev te je suđeno:
„Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P- 4970/14 od 18. rujna 2015. te se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 10.090,32 Eur-a u protuvrijednosti u kunama sa zateznom kamatom po stopi koju plaća Zagrebačka banka d.d. na štedne uloge po viđenju, koja teče na iznose kako slijedi:
337,62 Eur-a od 1. siječnja 2008. do isplate
1.488,39 Eur-a od 1. ožujka 2008. do isplate
1.416,17 Eur-a od 1. srpnja 2008. do isplate
1.350,13 Eur-a od 1. siječnja 2009. do isplate
1.350,00 Eur-a od 1. srpnja 2009. do isplate
4.148,01 Eur-a od 1. siječnja 2011. do isplate, kao i zahtjev za naknadu parničnog troška od 14.751,99 kn.
Nalaže se tužitelju da naknadi parnični trošak tuženoj u iznosu od 7.937,50 kn, u roku od 15 dana.“.
2. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) podnosi tužitelj zbog pitanja koje glasi:
„Da li revident kao zakonsko mirovinsko osiguranje Republike Njemačke, isplatom obiteljske mirovne stupa u pravnu poziciju oštećenika, te ukoliko da, da li se na njega imaju primijeniti isti zakoni koji bi se primijenili na neposredno oštećenoga?“.
3. Na reviziju nije odgovoreno.
4. Revizija je osnovana.
5. U ovoj fazi postupka nije sporno da je u prometnoj nezgodi 16. svibnja 2007. smrtno stradao osiguranik tužitelja Mirko Pleša, da je osiguranik tužene odgovoran za nastalu štetu u omjeru od 75%, da je doprinos osiguranika tužitelja nastanku štete u omjeru od 25% te da tužitelj isplaćuje obiteljsku mirovinu supruzi i djetetu osiguranika.
6. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa isplaćene obiteljske mirovine.
7. Sud drugog stupnja odbijajući zahtjev tužitelja zauzima pravno shvaćanje da je pogrešno pravno shvaćanje suda prvog stupnja da sukladno odredbi čl. 116. Socijalnog zakona SR Njemačke na tužitelja je prešlo pravo do visine isplaćene obiteljske mirovine.
8. Sukladno odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. ovoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:
1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,
2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,
3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.
U reviziji iz st. 2. ovoga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
9. Shvaćanje koje je zauzeo sud drugog stupnja odstupa od pravnog shvaćanja koje je zauzeo ovaj sud u glede prava tužitelja kao njemačkog osiguratelja na isplatu regresnog zahtjeva iznosa koje je isplatio na ime prava iz mirovinskog i socijalnog osiguranja.
Naime, ovaj sud je u odluci poslovni broj Rev-x 987/12 od 5. ožujka 2014., a isto shvaćanje reafirmira u odluci poslovni broj Rev-x 680/18 od 16. prosinca 2020. zauzima pravno shvaćanje da su:
„Tako je u odluci broj Rev x-987/12 od 5. ožujka 2014. zauzeto pravno shvaćanje da su za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva relevantne odredbe članka 35. stavak 1. Sporazuma o socijalnom osiguranju između bivše SFRJ i SR Njemačke objavljenog u Službenom listu SFRJ, broj: 9/69 (sada: članak 30. Ugovora o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i SR Njemačke, „Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 7/98). Navedenom odredbom da je propisano: „ako osoba koja prema pravnim propisima jedne države ugovornice treba dobiti naknadu za štetu nastalu na području druge države ugovornice, a prema njezinim propisima ima pravo na naknadu štete od treće osobe, ovo pravo na naknadu prelazi na nosioca prve države ugovornice prema pravnim propisima koji važe za njega.“ Dakle, navedena odredba Sporazuma sadrži pravila za određivanje mjerodavnog prava, iz koje proizlazi da je za utvrđivanje prava na regres inozemne osobe socijalnog osiguranja (tužitelja) za isplaćene naknade štete oštećeniku mjerodavno pravo SR Njemačke.
Pravilom iz paragrafa § 1542. Zakona o socijalnom osiguranju SR Njemačke je propisano kako na nositelja osiguranja koji su korisnicima naknade štete bili dužni pružiti davanja, prelazi pravo na zahtjev za naknadu štete koju su osiguranici (ili u slučaju njihove smrti oni na koje to pravo prelazi) mogli ostvarivati po drugim zakonskim propisima.
Kako je upravo primjenom tog Zakona o socijalnom osiguranju tužitelj kao osiguravatelj bio dužan udovici pok. tužiteljevog osiguranika priznati pravo na udovičku mirovinu, a njegovoj djeci pravo na siročadsku mirovinu, što je i učinio, te dužne iznose i isplatio, to je pravo ovih neposredno oštećenih osoba, temeljem citiranog paragrafa 1542. Zakona o socijalnom osiguranju prešlo na tužitelja, koji je, dakle, stupio u njihovu pravnu poziciju i u ovoj parnici ostvaruje pravo na zahtjev oštećenih, koji je na njega prešao subrogacijom.“.
10. Slijedom navedenog kako pravno shvaćanje suda drugog stupnja nije podudarno s pravnim shvaćanjem ovog suda, to je pitanje koje je postavio tužitelj (pod 2. obrazloženja) pitanje važno za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni pa je time i revizija tužitelja glede tog pitanja osnovana. Zato je odlučeno kao u izreci, a sud drugog stupnja će u nastavku postupka ocijeniti sve navode žalbe i potom donijeti novu na zakonu zasnovanu odluku.
11. Zbog svega gore navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci (stavak I.), primjenom odredbe čl. 395. ZPP-a.
12. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a (stavak II. izreke).
13. Odluka kao pod III. izreke donesena je na temelju odredbe čl. 392.b st. 5. ZPP-a jer je ocijenjeno da citirano pitanje nije pitanje koje je važno za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.
Zagreb, 8. lipnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
