REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1736/2017-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. B. iz Z., S., OIB: … , kojeg zastupa punomoćnik M.
V., odvjetnik u S., protiv tuženika A. P. iz M. R., kojeg zastupa punomoćnik I. Č. odvjetnik u S., radi brisanja upisa i uspostave prijašnjeg zemljišno knjižnog stanja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž- 3442/2015 od 15. ožujka 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pst-1150/2014 od 20. veljače 2015., u sjednici održanoj 8. lipnja 2022.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tuženika podnesena protiv drugostupanjske presude odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presude kojom je suđeno:
„I. Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja D. B., … , … S., Z., OIB: … , koji glasi: „Nalaže se upis brisanja zemljišnoknjižnog stanja upisanog Rješenjem Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Omišu broj Z-1276/04 u Z.U. 1657, k.o. J., na čest. zem. 4686/1 za 18/32 dijela prava suvlasništva sa imena tuženika A. P. i upis tog prava suvlasništva na ime tužitelja D. B. (OIB: … ), … , … S., Z., za 18/32 dijela.“
II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 15.437,50 kn.“
2. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti, preinačiti drugostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev ili presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje, a tužitelja obvezati da tuženiku naknadi parnične troškove i troškove revizije.
3. Odgovor na reviziju nije podnesen.
4. Revizija je neosnovana.
5. Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/08, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) pobijana presuda je ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
6. Protivno navodima revidenta u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju revident sadržajno ukazuje jer revizijom pobijana drugostupanjska presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi nisu međusobno proturječni, imaju podlogu u izvedenim dokazima i nisu suprotni sadržaju isprava i zapisnika koji se nalaze u spisu, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.
7. U okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tuženik u reviziji tvrdi da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka i povrijedio odredbu čl. 8. ZPP prihvaćajući pravilnim postupanje prvostupanjskog suda koji nije izvodio dokaze niti utvrđivao činjenice iz tužbe koje tuženik osporava. Osim toga revident je u reviziji iznio činjenične tvrdnje i navode kojima u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.
8. Suprotno tvrdnji revidenta u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 8. ZPP. Prihvaćenjem ocjene dokaza koju je izveo prvostupanjski sud, drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP jer se ocjena dokaza drugostupanjskog suda temelji na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Također treba reći da tužitelj neosnovano smatra da je prvostupanjski sud dužan provesti sve dokaze koje stranke predlože. To stoga što je prvostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 220. st. 2. ZPP, ovlašten odlučiti o tome koje će od predloženih dokaza (koje su stranke predložile) izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.
9. Osim toga, nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 212. ZPP i čl. 213. ZPP jer odluka o vlasničkim odnosima stranaka u vezi predmetne nekretnine o kojima isti sud odlučuje u postupku pod brojem P-224/12, nije prethodno pitanje u ovoj parnici.
10. Slijedom navedenog vijeće je ocijenilo da nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
11. Navodi tuženika, kojima u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, dovodi u pitanje činjenična utvrđenja sudova i osporava zaključak o neosnovanosti tužbenog zahtjeva u biti predstavljaju prigovore činjenične naravi. Takvim navodima tuženik iznosi vlastite stavove o ocjeni provedenih dokaza i izvodi drukčiji zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva. U smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP revizija se ne može podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a u smislu odredbe čl. 387. ZPP stranke u reviziji ne mogu iznositi nove činjenice koje bi se mogle odnositi na činjeničnu podlogu za donošenje odluke. Stoga navodi revidenta u tom pravcu nisu niti mogli biti uzeti u razmatranje.
12. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja za brisanje zemljišno knjižnog upisa, određenog rješenjem Općinskog suda u Splitu Stalne službe u Omišu broj Z-1276/04, na čest. zem. 4686/1 upisanoj u zk.ul.br. 1657, k.o. J., za 18/32 dijela sa imena tuženika i upis prava suvlasništva na ime tužitelja na tom dijelu.
13. U postupku je utvrđeno da je tužitelj od 30. travnja 1999. bio upisan u zemljišnoj knjizi kao suvlasnik čest. zem. 4686/1 k.o. J. za 18/32 dijela na temelju kupoprodajnog ugovora zaključenog sa prijašnjom zemljišnoknjižnom suvlasnicom kojoj je isplatio cjelokupni iznos ugovorene cijene. Na prijedlog tuženika, u zemljišnoknjižnom postupku broj Z-1276/04, taj upis prava suvlasništva tužitelja je brisan i upisano je pravo suvlasništva tuženika na suvlasničkom udjelu tužitelja od 18/32 dijela, na temelju pravomoćne presude prvostupanjskog suda broj P-522/03 od 14. travnja 2004. Nakon toga je, na prijedlog tužitelja, pravomoćnim rješenjem dopušteno ponavljanje postupka, presuda na temelju koje je upisano suvlasništvo tuženika je ukinuta i time je otpala zakonska osnova za uknjižbu prava suvlasništva tuženika u suvlasničkom dijelu tužitelja.
13.1. Slijedom navedenog sudovi su ocijenili da su ispunjeni zakonski razlozi za brisanje predmetne uknjižbe te je tužbeni zahtjev prihvaćen u cijelosti na temelju čl. 129. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj: 91/96, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 55/13 - dalje: ZZK) kojim je propisano da je nositelj knjižnoga prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe, ovlašten radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja (brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno.
14. Predmet revizijskog razmatranja pobijane drugostupanjske presude u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava svodi se na ocjenu jesu li sudovi, odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovom postupku pravilno primijenili materijalno pravo iz odredbe čl. 129. st. 1. i st. 2. ZZK.
14.1. Odredbom čl. 129. st. 2. ZZK propisano je da se brisovnoj tužbi ne može udovoljiti protiv osobe koja je postupajući s povjerenjem u istinitost zemljišnih knjiga, a u dobroj vjeri, uknjižila svoje pravo izvodeći ga iz uknjiženoga, ali neistinitoga (nevaljanoga) prava prednika, osim ako je nositelj knjižnoga prava iz stavka 1. ovoga članka kojemu je bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe u roku za žalbu na taj upis zatražio zabilježbu da je sporan te podnio brisovnu tužbu u roku od šezdeset dana od isteka roka za tu žalbu, odnosno ako je nositelj knjižnoga prava iz stavka 1. toga članka kojemu nije bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe podnio brisovnu tužbu u roku od tri godine od kad je ta uknjižba bila zatražena.
15. Prema ocjeni vijeća sudovi su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenili citiranu odredbu čl. 129. st. 1. i st. 2. ZZK kada su prihvatili tužbeni zahtjev. To iz razloga što je u međuvremenu, nakon tuženikova upisa prava suvlasništva na suvlasničkom udjelu tužitelja pravomoćnim rješenjem dopušteno ponavljanje postupka i ukinuta je presuda na temelju koje je brisano pravo suvlasništva tužitelja i upisano pravo suvlasništva tuženika na 18/32 dijela čest. zem. 4686/1 upisane u zk.ul.br. 1657 k.o. J., dakle prestao je pravni osnov na temelju kojeg je na predmetnoj nekretnini upisano pravo suvlasništva u korist tuženika pa je sada takvim upisom tuženika povrijeđeno knjižno pravo tužitelja.
15.1. Odredbom čl. 129. st. 2. ZZK uređuje se situacija između nositelja knjižnog prava i osobe (treće) koja je postupajući s povjerenjem u istinitost zemljišnih knjiga, a u dobroj vjeri, uknjižila svoje pravo izvodeći ga iz uknjiženog ali neistinitog (nevaljanog) prava prednika. Dakle, prekluzivni rokovi propisani tom zakonskom odredbom odnose se samo na daljnjeg (trećeg) poštenog stjecatelja, a ne i na neposrednog stjecatelja čijim je nevaljanim (neistinitim) upisom povrijeđeno knjižno pravo tužitelja, prema kojem se tužba može podnijeti bez vremenskog ograničenja, sve do nastupa činjenica uslijed kojih bi tužiteljevo knjižno pravo i inače prestalo. Prema tome, nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava zbog kojeg je tuženik podnio reviziju.
16. Slijedom navedenog, revizija tuženika podnesena protiv drugostupanjske presude odbijena je kao neosnovana pa je na temelju čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.
Zagreb, 8. lipnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić, v.r.
