REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-x 1118/2017-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Zavod, Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica J. K., dipl. iur. kod tužitelja, protiv tuženika C. o. d.d. Zagreb, OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. G., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž - 141/17 od 12. lipnja 2017., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P - 15682/99-83 od 30. prosinca 2016., u sjednici održanoj 8. lipnja 2022.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu 392.403,06 kuna s pripadajućom zateznom kamatom, dok je preinačena prvostupanjska presuda u dijelu koji se odnosi na trošak postupka na način da je tužitelj obvezan naknaditi tuženiku 55.841,00 kuna.
2. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud preinači drugostupanjsku presudu shodno navodima iznijetim u reviziji, odnosno ukine.
3. Tuženik je odgovorio na reviziju uz prijedlog da se ista odbije kao neosnovana.
4. Revizija nije osnovana.
5. Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), u povodu revizije iz čl. 382. st. 1 ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
6. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u reviziji ukazuje tužitelj. Naime, suprotno tvrdnji tužitelja pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude odgovorio na žalbene navode relevantne za odluku u sporu, pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a na koju revident opisno ukazuje u reviziji. Suprotno revizijskim navodima tužitelja, iz razloga koji će se iznijeti u daljnjem dijelu ove odluke, nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 12. st. 1. ZPP-a. Isto tako, u smislu odredbe čl. 373.a ZPP-a drugostupanjski sud je ovlašten preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe da je bitne činjenice moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze. Prigodom donošenja takve odluke drugostupanjski sud ovlašten je uzeti u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio, dok je u naprijed navedenim pretpostavkama ovlašten donijeti takvu odluku i ako nađe da postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Daljnjim revizijskim prigovorima tužitelja istaknutim u pravcu pogrešne ocjene provedenih dokaza od strane nižestupanjskog suda faktično se prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a u revizijskom stadiju postupka nije dopušteno raspravljati.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete od osiguratelja osobe koja je prouzročila invalidnost osiguranika tužitelja, u visini isplaćene invalidske mirovine svom osiguraniku u razdoblju od 1. listopada 1996. do 31. prosinca 2013., a koju tužitelj temelji na odredbama čl. 210. i 212. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju ("Narodne novine" broj 26/83, 5/86, 42/87, 34/89, 57/89, 40/90, 53/91, 26/93, 96/93, 44/94, 56/96 i 20/97 – dalje: ZOMIO), te odredbama čl. 160. i 163. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 100/98, 127/98, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07, 79/07, 35/08, 40/10, 61/11, 114/11, 76/12, 33/13 i 157/13 – dalje: ZMO).
8. Naime, prema odredbi čl. 210. st.1. ZOMIO, tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu nanesene mu štete od osobe koja je prouzročila invalidnost, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe. Prema odredbi čl. 212. st. 1. ovog Zakona, tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu nanesene mu štete i neposredno od organizacije za osiguranje imovine i osoba u kojoj su štetnici osigurani. Istovjetna ovlaštenja za tužitelja predviđena su i odredbama čl. 160. st. 1. i 2., te čl. 163. st. 1. ZMO-a.
9. Nižestupanjski sudovi u provedenom postupku utvrdili su: - da je osiguranik tužitelja sudjelovao u prometnoj nezgodi ..., u kojoj nezgodi je sudjelovao i osiguranik tuženika, - da je tužitelj svojim rješenjem broj ... od ... priznao svom osiguraniku M. D. pravo na invalidsku mirovinu, uz utvrđenje da je odlazak u invalidski mirovinu prouzročen štetnim događajem od ..., - da u navedenom postupku nije sudjelovao tuženik, - da je u navedenom štetnom događaju od ... . osiguranik tužitelja zadobio lake tjelesne ozljede čije posljedice nisu bile, niti su mogle biti, razlogom odlaska osiguranika tužitelja u invalidsku mirovinu (osiguranik tužitelja u prometnoj nezgodi „...zadobio je natučenje lijeve strane glave, da u nezgodi nije ostvaren intenzitet trzaja koji bi rezultirao nastankom trzajne ozljede vratne kralježnice, te da je udarac koji je osiguranik tužitelja zadobio tom prilikom nedovoljan za nastanak potresa mozga...“), te u navedenom – da ne postoji uzročnoposljedična veza između predmetnog štetnog događaja i odlaska osiguranika tužitelja u invalidsku mirovinu.
10. Kako revident dijelom navoda iznesenih u okviru revizijskih razloga pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka osporava i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, valja reći da shodno odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tako se navodi revidenta kojima osporava utvrđeno činjenično stanje nisu mogli uzeti u razmatranje.
11. Temeljem prethodno utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili zahtjev tužitelja za naknadu štete. Naime, kako to pravilno cijene nižestupanjski sudovi, za nastanak obveznopravnog odnosa po osnovi odgovornosti za štetu u smislu odredbe čl. 154. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01), jednako kao i primjenom odredbi čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), potrebno je kumulativno ispunjenje svih općih pretpostavki odgovornosti za štetu, od kojih je jedna - da između štetne radnje (kao uzroka) i štete (kao posljedice) postoji uzročna veza, a koje pretpostavke prema utvrđenju nižestupanjskih sudova u konkretnom slučaju nisu ispunjene.
12. U navedenom stanju stvari pravilno tuženik ističe u reviziji da sudovi nisu ovlašteni ispitivati pravilnost i zakonitost odluke nadležnog upravnog tijela kojom je osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu, jer je o pravima iz mirovinskog osiguranja ovlašten odlučivati Zavod. Međutim, u konkretnom slučaju to sudovi nisu ni činili, jer neovisno o činjenici da je rješenjem tužitelja utvrđeno da je odlazak u invalidsku mirovinu osiguranika tužitelja prouzročen štetnim događajem od ..., koja činjenica je u ovom postupku sporna, pravo osiguranika tužitelja na invalidsku mirovinu ne ovisi o ishodu ovog postupka. Naime, prema shvaćanju ovog suda (Rev – 450/2021-2 od 22. veljače 2022), načelno je sud vezan za odluku upravnog tijela, ali ga ta odluka obvezuje samo u granicama njegove pravomoćnosti o tome postoji li neko pravo ili pravni odnos o kojem je nadležno odlučivati upravno tijelo koje je odluku donijelo. Isto tako, navedena odluka obvezuje samo ako postoji istovjetnost stranaka u postupku, odnosno ako je stranka, barem kao zainteresirana osoba, sudjelovala u postupku. Utvrđivanje uzroka i omjera uzroka u nastanku invalidnosti, kao odlučnih okolnosti za pitanje naknade štete u smislu odredbi čl. 210. st. 1., te čl. 212. st. 1. ZOMIO i čl. 160. st. 1. i 2., te čl. 163. st. 1. ZMO-a u nadležnosti je parničnog suda, pa stranka koja nije sudjelovala u upravnom postupku utvrđenjem iz upravnog rješenja nije vezana.
13. Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju kao neosnovanu, čime je odlučeno kao u izreci.
14. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju, jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. i 155. st. 1. ZPP-a).
Zagreb, 8. lipnja 2022.
Predsjednik vijeća
Željko Glušić, v.r.
